REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4553/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja Wüstenrot stambena štedionica d.d., OIB 07942675532, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 33A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 2.147,77 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1599/2021-13 od 27. rujna 2022., 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1599/2021-13 od 27. rujna 2022. u pobijanim točkama I. i III. njene izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi trošak pristojbe za odgovor na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1599/2021-13 od 27. rujna 2022. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.147,77 kn s kamatama od 17. siječnja 2020. do isplate(točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za dio zahtjeva za kamatu za 16. siječnja 2020. (točka II. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 174,00 kn s kamatama po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke), dok je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate za troškove preko navedene stope (točka IV. izreke).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je na tužiteljevom vozilu, krivnjom osiguranika tuženika, nastala šteta u ukupnom iznosu od 10.738,85 kn, da je tuženik isplatio na ime naknade štete iznos od 8.591,08 kn koja se odnosi na trošak popravka, dok je odbio platiti pripadajući PDV za navedene troškove u iznosu od 2.147,77 kn, pri tome navodeći da tužitelj ima pravo na odbitak PDV-a, te da mu u tom dijelu nije nastala nikakva šteta.
1.2. U odnosu na odbitak PDV-a i prava tužitelja na takav odbitak, prvostupanjski je sud, uvidom u dopis Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike od 21. srpnja 2022. utvrdio da tužitelj ne koristi pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost i to od 1. ožujka 2012., te da ni po računu broj 4820/1000/1 od 11. prosinca 2019. nije koristio pravo na odbitak pretporeza.
1.3. Iz navedenog razloga tužiteljev je zahtjev prihvaćen, a tuženiku naloženo platiti tužitelju nastalu štetu, primjenom odredbi članaka 1045., 1046. i 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO).
2. Protiv točaka I. i III. navedene presude žalbu je uložio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Tuženik smatra da tijekom postupka nije dokazana njegova odgovornost za nastanak štete jer je u odgovoru na tužbu osporio činjenične navode tužbe i odgovornost za štetu s obzirom da se radi o sudaru dva motorna vozila u pokretu, pa je teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu tužitelju.
2.2. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da postoji odgovornost osiguranika tuženika za predmetnu nezgodu, i da tužitelj ima pravo na trošak PDV na iznos troška potrebnog za popravak oštećenog vozila, te ponavlja razloge zbog kojih smatra da tužitelj nema pravo na naknadu PDV-a, a poziva se i na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske za koje smatra da potvrđuju njegove tvrdnje.
2.3. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno preinačiti je i održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova tužitelju.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalitelja, predlaže odbiti žalbu uz naknadu troškova pristojbe za odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), s obzirom na to da se odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.
6. Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to proizlazi iz članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Stoga ovaj sud nije ispitivao navode žalitelja u dijelu kojim tuženik osporava zaključke suda koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje glede odgovornosti osiguranika tuženika.
7. Stoga je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na odluku o troškovima.
8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi podnositelj žalbe ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 5., 6. i 10. ZPP-a.
9. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski je sud valjano obrazložio razloge zbog kojih smatra da postoji tuženikova odgovornost za naknadu štete, a što se posebno odnosi na nespornu činjenicu da je tuženik već platio tužitelju nastalu štetu, osim PDV-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
10. Imajući u vidu gore navedeno, proizlazi da je jedino stvarno sporno pitanje u ovom predmetu to ima li tužitelj pravo na naknadu štete u vidu PDV-a koji je platio za popravak automobila.
11. S obzirom na utvrđenu činjenicu (iz dopisa Porezne uprave) da tuženik od 2012. godine ne koristi odbitke PDV-a, te da nije iskoristio niti odbitak PDV-a po ovom računu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelju nastala šteta u ukupnom iznosu od 10.738,85 kn, što obuhvaća i plaćeni PDV.
12. Navodi žalitelja u kojima se poziva na različite odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske za koje smatra da dokazuju njegove tvrdnje nisu primjenjivi na ovaj predmet, jer se u tim postupcima radi o bitno drugačijoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, jer su u tim predmetima tužitelji odnosno oštećenici bili obveznici plaćanja PDV-a te su tako ostvarivali pravo na povrat tog iznosa.
13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, kako to smatra tuženik u svojoj žalbi.
14. Nadalje, odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
15. Kako žalitelj ne ukazuje da bi sud pogrešno primijenio koju od zakonskih odredbi, već samo smatra da je sud trebao odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka, žalba je i u tom dijelu neosnovana.
16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.
17. Primjenom odredbe članaka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP-a tužiteljev zahtjev za naknadu troškova pristojbe za odgovor na žalbu je odbijen kao neosnovan, s obzirom na to da troškovi odgovora na žalbu nisu bili neophodni za okončanje ove parnice jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen.
Zagreb, 10. siječnja 2025.
Sudac
Mladen Šimundić
