Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-67/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Polja, Hrvatsko Polje 23, zastupan po punomoćnici Gordani Peraković- Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.393,59 eura, nakon održane glavne javne rasprave 13. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja te z.z. tužene, 10. siječnja 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj LG, [adresa] Polje, Hrvatsko Polje 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na:

- dijelu kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA GRM ŠIKARA površine 92 j 200 čhv. upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji po Geodetskom elaboratu Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. OG od 22.08.2024. godine ovjerenog po Državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, KLASA: 932-06/24-02/145, URBROJ: 541-20-04/2-24-3 od 14.11.2024 nosi oznaku kao kčbr. [katastarska čestica] GAJ, VOĆNJAK, DVORIŠTE ukupne površine 739 m[2] , VOĆNJAK površine 278 m , DVORIŠTE površine 461 m upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te

- dijela kčbr. [katastarska čestica] LIVADA VIŠE KUĆE površine 38230 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji po Geodetskom elaboratu Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. OG od 22.08.2024. godine ovjerenog po Državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, KLASA: 932-06/24-02/145, URBROJ: 541-20-04/2-24-3 od 14.11.2024 nosi oznaku kao kčbr. [katastarska čestica] VIŠE KUĆE, VOĆNJAK, DVORIŠTE, DVORIŠTE ukupne površine 3015 m[2] , VOĆNJAK površine 2525 m , DVORIŠTE površine 63 m[2] , DVORIŠTE površine 427 m upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što mu je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.658,81 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 254,31 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci. Navodi se da je upravo tužitelj stvarni posjednik i vlasnik dijela čkbr. [katastarska čestica] i dijela čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] te pojašnjava da je tužitelj prijepor kupio 1996. godine od ĐG, GG, L rođ. ZG, ŠG i DG kao što su kupljene sve nekretnine koje se nalaze u posjedu tužitelja, a što sve zajedno sa prijeporom na terenu predstavlja jedinstvenu cjelinu. Pojašnjava da je ranije na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ishođena građevinska dozvola od strane RG, prednika tužitelja, za gradnju obiteljske kuće na navedenoj nekretnini i to 1979. godine, da je kuća i sagrađena, ali da je kuća sagrađena i na čkbr. [katastarska čestica]. Isto tako, da se na dijelu ove čkbr. [katastarska čestica] nalazi i garaža te dio druge garaže. Isto tako, da dio čkbr. [katastarska čestica] u naravi čini voćnjak. S obzirom da su sve utužene nekretnine ranije uživane po pravnim prednicima tužitelja i to od "pamtivijeka" to se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen nakon izrade Geodetskog elaborata kojim su novoformirane nekretnine kako je to navedeno u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući prvotno odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva. Ističe se da je tijekom postupka za mirno rješenje spora tužena obavijestila tužitelja, a radi očitovanja o osnovanosti zahtjeva te donošenja odluke o mogućem zaključenju nagodbe, da tužitelj temeljem čl. 186. a. st. 10. ZPP-a podnese prijedlog za izvođenje dokaza prema pravilima za osiguranje dokaza čime bi se, osim smanjenja troškova, znatno ubrzalo rješavanje postupka bez vođenja parničnog postupka. Stoga da tužena nije mogla zauzeti stav o osnovanosti zahtjeva i o tome donijeti odluku jer uz zahtjev za mirno rješenje spora dokaz saslušanja predloženih svjedoka i tužitelja nije niti provedeno. U odnosu na navode tužitelja da su prijeporne čestice bile u posjedu njegovih prednika, ističe se da tužitelj ove navode ne potkrjepljuje relevantnim dokazima, a predlaže saslušanje svjedoka koji obzirom na svoju životnu dob ne mogu imati saznanja o tako dugotrajnom posjedovanju, a niti o dovoljno dugom posjedovanju u vrijeme dok je čestica bila društveno vlasništvo. Naposljetku se navodi da je zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina] osnovana 1880-ih godina te su se osobe koje su označile čestice kao svoje upisivale u zemljišnu knjigu kao vlasnici, a pri osnivanju su uzeti za podatke u vlastovnici upravo podaci s terena te je tada upisano stvarno stanje. Dakle, da su pravni prednici tužitelja bili u posjedu predmetne čestice, da bi bili upisani u zemljišnoj knjizi. Stoga se predlaže odbacivanje tužbe, podredno odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva. Međutim, na glavnoj raspravi od 13. prosinca 2024. godine z.z. tužene predložila je zaključenje sudske nagodbe čemu se protivila punomoćnica tužitelja, a nakon čega je z.z. tužene priznala točku I. tužbenog zahtjeva, no protiveći se zahtjevu za naknadom prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Kupoprodajni ugovor od 20. prosinca 1996. godine, list 4 – 7 spisa, u Rješenje Z-296/97 Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Otočcu, list 8 spisa, u Građevinsku dozvolu, list 13 i 14 spisa, u Rješenje o izvedenom stanju, list 15 – 18 spisa, u Izvatke iz zemljišne knjige, list 22 – 30 spisa, u Posjedovni list, list 33 i 34 spisa, uvid u fotografije prijepora, list 38 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem je vještak dao svoj nalaz i mišljenje te su saslušani svjedoci NG i IG, list 56

– 58 spisa, izvršen je uvid u Geodetski elaborat, list 75 – 82 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prvotno valja istaći da je Sud odbio prigovor tužene u smislu da nisu ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje parnice jer da tužitelj dokaze kojima se utvrđuju odlučne činjenice nije priložio uz Zahtjev za mirno rješenje spora, odnosno nije pokrenuo postupak osiguranja dokaza na koji ga je uputio tuženik. Sud drži da pokretanje postupka osiguranja dokaza na koji je povodom podnesenog Zahtjeva za mirno rješenje spora upućen tužitelj nije obligatorno već je u dispoziciji samog podnositelja zahtjeva da li će pokrenuti parnicu, kao u konkretnom slučaju, ili će ustati sa prijedlogom za osiguranje dokaza radi zaključenja eventualne nagodbe.

6. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama.

7. Naime, tužitelj je mogao steći pravo vlasništva utuženih nekretnina dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a isti su sumještani te zasigurno imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Vještak mjernik je na licu mjesta identificirao prijepor te iznio da se prijepor tužitelja sastoji od dva dijela, i to dio čkbr. [katastarska čestica]/9A koji je evidentiran u zemljišnoj knjizi kao čkbr. [katastarska čestica] budući je došlo do promjene podoznake iz slovnih u brojčane oznake te da je taj dio prijepora u naravi sjeverni dio, a na kojem prijeporu da se nalazi garaža, dvije nadstrešnice, dio gospodarske zgrade i dio obiteljske kuće tužitelja. Ispred navedenih objekata do ceste da se nalazi uredno asfaltirano dvorište i cvjetnjak, a na sjevernoj strani iznad gospodarske zgrade dio asfaltiranog dvorišta, a u smjeru istoka pašnjak. Navodi da je površina tog dijela prijepora 724 m[2] unutar ograde i opisanog dvorišta. Drugi dio prijepora (čkbr. [katastarska čestica]) da se nalazi istočno od gospodarskih objekata tužitelja, a u naravi da je zapadni dio prijepora asfaltirano dvorište dok je u južnom dijelu veća količina bala sijena prekrivena ceradom. Nastavno na asfaltni dio iznad "brine" da se nalazi voćnjak, a sve definirano žičanom ogradom. Površina tog dijela da iznosi 2.976 m[2] . Vještak još navodi da opisana dva prijepora zajedno sa čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] čine jedinstvenu cjelinu odnosno gospodarstvo tužitelja.

13. Svjedok NG na ročištu na licu mjesta iskazuje da cijeli život živi u [adresa] Polju, da je njegova kuća udaljena cca 4,5 km od tužiteljevog imanja te navodi da ono što je pokazao tužitelj na terenu, da je "oduvijek njegovo koliko pamti". Pojašnjava da objekte koje je pokazao tužitelj i koji se nalaze na prijeporu je gradio tužitelj osim što je kuću i štalu kupio prije nekih 30-ak godina od obitelji RG. Isto tako navodi da je obitelj RG uživala sve ovo što je tužitelj pokazao na licu mjesta, a da je to svima poznato u mjestu. Nije mu poznato da bi itko smetao tužitelja ili obitelj RG u mirnom posjedu pokazanog na licu mjesta. Pojašnjava da se prijašnji vlasnik zvao RG te svjedok navodi da je još kao dijete dolazio kod TG na ovo imanje. Još je pojasnio da su EG i FG majka i sestra od prodavatelja FG , a da su ŠG i DG zet i zetov sin od prodavatelja TG. Naposljetku svjedok zaključuje da po njegovom mišljenju, a imajući u vidu posjedovanje tužitelja, također i posjedovanje obitelji TG, da je prijepor u posjedu tužitelja i prijašnjih vlasnika sigurno "preko 150 godina" jer da tako pričaju i stariji ljudi u selu.

14. Svjedok IG navodi da je njegova kuća udaljena cca 2 km zračen linije od tužiteljevog imanja te i on navodi da tužitelj ono što je pokazao na licu mjesta, to posjeduje od kada je kupio zemlju od prodavatelja TG, odnosno starog vlasnika, a da je to bilo tijekom Domovinskog rata. Navodi da je tužitelj ranije živio pored njega pa da mu je zato sve poznato, a nakon kupnje (tužitelj je kupio cijelo imanje) da je tužitelj dodatno izgradio objekte i to sadašnju štalu za krave, nadstrešnice, nadogradio obiteljsku kuću kao što je sagradio garaže na temeljima nekadašnje kovačije. Svjedok još navodi da je ĆG majka od prodavatelja TG te da je ona rođena na ovom imanju, a da su Darini roditelji starosjedioci na ovome području te da nitko nije smetao niti tužitelja, a niti TG u posjedovanju danas pokazanog.

15. Kao što je rečeno, ovaj Sud je punu vjeru poklonio saslušanim svjedocima koji su iskazivali vrlo okolnosno, sa lakoćom su prepoznali prijepor, a isti su sumještani te zasigurno imaju relevantna saznanja o kronologiji posjedovanja.

16. Prema utvrđenjima na licu mjesta, a na prijedlog tužitelja, vještak mjernik je sačinio Geodetski elaborat kojim su od dijelova utuženih čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] novoformirane čestice kako je to navedeno u izreci ove presude.

17. Po ocjeni ovoga suda, pravni prednici tužitelja (obitelj TG) su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika.

18. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

19. Ovaj sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da su i tužitelj i njegovi pravni prednici očito nesmetano posjedovali i gradili građevine na prijeporu, a što je detaljno opisao vještak mjernik na licu mjesta. Naime, proistječe da se na jednom prijeporu odnosno sada novoformiranoj čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi garaža, dvije nadstrešnice, dio gospodarske zgrade i dio obiteljske kuće tužitelja dok se na drugom dijelu prijepora (sada novoformirana čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nalazi asfaltirano dvorište te voćnjak.

20. Iz Kupoprodajnog ugovora od 20. prosinca 1996. godine razvidno je da su isti zaključili NG LG, ovdje tužitelj, kao kupac te prodavatelji ĐG, EG, L rođ. ŽG, ŠG i DG te da su između ostalog predmet kupoprodaje bile i čkbr. [katastarska čestica] koje sa prijeporom čine cjelinu tužiteljevog gospodarstva kako to ističe vještak mjernik na licu mjesta te je nedvojbeno da je tužitelj zaključenjem predmetnog ugovora zapravo kupio i prijepor s obzirom da je isti očito bio izvanknjižno vlasništvo prodavatelja – obitelji TG.

21. S obzirom na izneseno očito je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje preko najmanje stotinu godina, to je izvjesno da su još pravni prednici tužitelja pravo vlasništva na prijeporu stekli dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

22. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. Pri tome valja istaći da je z.z. tužene tek na glavnoj raspravi od 13. prosinca 2024. godine prvotno predložila zaključenje sudske nagodbe, a potom priznala tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva na novoformiranim nekretninama. Međutim, tijekom postupka i to već u odgovoru na tužbu tužena je neosnovano predlagala prvotno odbacivanje tužbe, a potom i odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva izrijekom navodeći da tužitelj svoje navode ne potkrjepljuje relevantnim dokazima te da tužitelj predlaže saslušanje svjedoka koji s obzirom na svoju životnu dob ne mogu imati saznanja o tako dugotrajnom posjedovanju. Dapače, tužena se pozivala i na činjenicu da je za k. o. [katastarska općina] zemljišna knjiga osnovana 1880-ih godina slijedom čega da bi tužitelj odnosno njegovi prednici bili upisani vlasnicima ukoliko su doista bili u posjedu čestica. Iz ovakvih navoda tužene proizilazi da se ista decidirano protivila tužbi i tužbenom zahtjevu (dakle, ne samo opreza radi) ne ostavljajući eventualno mogućnost konačnog očitovanja nakon izrade parcelacijskog elaborata. S obzirom na izneseno nedvojbeno je da je tužena dala povod za tužbu i za izvođenje brojnih dokaza što je rezultiralo parničnim troškom tužitelja.

24. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava Zahtjeva za mirnim rješenjem spora te sastava tužbe, svaka radnja u iznosu od po 200,00 eura. Nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 2.4.2024., 3.7.2024., 13.12.2024., u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište. Također je priznat trošak sastava podneska od 25.3.2024. godine kojim se tužitelj po punomoćnici očitovao na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura te trošak sastava podneska od 2.12.2024. godine kojim je uređen tužbeni zahtjev, također u iznosu od 200,00 eura. Također je priznat i trošak na ime odsustva iz pisarnice radi putovanja na ročište na licu mjesta 3.7.2024. u iznosu od 50,00 eura (1h x 25 bodova x 2,00 eura), a što daje ukupni trošak od 1.450,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Na ovaj iznos valjalo je uračunati i zatraženi trošak PDV od 362,50 eura, a što daje iznos od 1.812,50 eura.

Sud nije priznao trošak pribave z.k. izvatka te posjedovnog lista budući isto nije bilo nužno za vođenje parnice iako zasigurno korisno za samog tužitelja. Isto tako, nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude budući ni ovaj trošak nije bio nužan za parnicu te je tužitelja valjalo odbiti sa dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška.

S druge pak strane, priznat je trošak upotrebe osobnog automobila za dolazak na lice mjesta na relaciji [adresa] – Hrvatsko Polje – [adresa] u iznosu od 17,20 eura (20 km x 0,43 eur x 2). Nadalje, priznat je trošak uplaćenog predujma za ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika u iznosu od 749,48 eura kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura te pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura pa proistječe da je ukupni iznos kojeg je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.658,81 euro.

25. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

26. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 10. siječnja 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti