Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj: P-2877/2021-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja NR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima Igoru Kalebiću i Jadranki Kalebić, Split, Kvaternikova 31, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB 02535697732, Split, Ulica Slobode 7, zastupane po Jeleni Matulić i Borisu Biliću odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić i N, Split, radi obvezno - ništetnost, nakon održane glavne rasprave zaključene 26. studenoga 2024., dana 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj 9011999423 od 03.10.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u točki 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 29.557,62 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika, na dan korištenja kredita, u točki 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita mjesečne anuitete obvezuje plaćati uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju prema tečajnoj listi tuženika za CHF, u točki 11.9. kojom je ugovoreno da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te da potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene CHF, odnosno sve odredbe koje se pozivaju na valutnu klauzulu.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, točka 4. i točka 6. Ugovora o kreditu broj 9011999423 od 03.10.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se sukladno odluci tuženika, te u dijelu u kojem je ugovoreno da tužitelj pristaje da tuženik povisi iznos anuiteta uz obvezu plaćanja takvih anuiteta, odnosno sve odredbe koje se pozivaju na promjenjivu kamatnu stopu.
III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, točka 11.3 Ugovora o kreditu broj 9011999423 od 03.10.2006., zaključenog između tužitelja i tuženika kojim je ugovorena naknada za obradu kredita u visini 1,00 % od iznosa kredita.
IV. Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju po osnovu preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF i naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 3.002,56 €, sve uvećano za zatezne kamate koje od svakog pojedinog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od datuma i na iznose kako slijedi:
od datuma
iznos
04.10.2006.
182,11 €
31.10.2008.
5,29 €
31.12.2008.
17,60 €
31.01.2009.
20,50 €
28.02.2009.
22,79 €
31.03.2009.
17,77 €
30.04.2009.
16,63 €
31.05.2009.
11,32 €
30.06.2009.
8,76 €
31.07.2009.
10,97 €
31.08.2009.
11,32 €
30.09.2009.
12,03 €
31.10.2009.
9,58 €
30.11.2009.
14,15 €
31.12.2009.
17,49 €
31.01.2010.
20,63 €
28.02.2010.
21,46 €
31.03.2010.
28,38 €
30.04.2010.
26,87 €
31.05.2010.
31,36 €
30.06.2010.
50,99 €
31.07.2010.
46,10 €
31.08.2010.
58,60 €
30.09.2010.
51,55 €
31.10.2010.
56,89 €
30.11.2010.
54,49 €
31.12.2010.
82,21 €
31.01.2011.
82,29 €
28.02.2011.
62,39 €
31.03.2011.
73,29 €
30.04.2011.
70,83 €
31.05.2011.
94,33 €
30.06.2011.
88,09 €
31.07.2011.
118,97 €
31.08.2011.
107,89 €
30.09.2011.
94,45 €
31.10.2011.
94,15 €
30.11.2011.
92,96 €
31.12.2011.
96,97 €
31.01.2012.
104,08 €
29.02.2012.
103,97 €
31.03.2012.
100,72 €
30.04.2012.
102,59 €
31.05.2012.
105,25 €
30.06.2012.
101,55 €
31.07.2012.
102,50 €
31.08.2012.
99,95 €
30.09.2012.
96,86 €
31.10.2012.
100,64 €.
V. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku 15 dana isplatiti tužitelju po osnovu preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 1.135,67 €, sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje od svakog pojedinog iznosa teku od tuženikovog stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007., od 01.01.2008. tekući do 31. srpnja 2015. na navedene iznose teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od datuma i na iznose kako slijedi:
od datuma
iznos
31.08.2007.
7,26 €
30.09.2007.
7,13 €
31.10.2007.
7,13 €
30.11.2007.
7,27 €
31.12.2007.
7,13 €
31.01.2008.
7,38 €
29.02.2008.
15,99 €
31.03.2008.
16,43 €
30.04.2008.
15,97 €
31.05.2008.
15,87 €
30.06.2008.
15,88 €
31.07.2008.
15,72 €
31.08.2008.
15,74 €
30.09.2008.
15,86 €
31.10.2008.
16,76 €
30.11.2008.
16,39 €
31.12.2008.
17,45 €
31.01.2009.
17,61 €
28.02.2009.
17,74 €
31.03.2009.
17,46 €
30.04.2009.
17,40 €
31.05.2009.
17,10 €
30.06.2009.
16,96 €
31.07.2009.
17,08 €
31.08.2009.
17,10 €
30.09.2009.
17,14 €
31.10.2009.
17,00 €
30.11.2009.
17,26 €
31.12.2009.
17,45 €
31.01.2010.
17,62 €
28.02.2010.
17,67 €
31.03.2010.
18,06 €
30.04.2010.
17,97 €
31.05.2010.
18,22 €
30.06.2010.
19,32 €
31.07.2010.
19,05 €
31.08.2010.
19,74 €
30.09.2010.
19,35 €
31.10.2010.
19,65 €
30.11.2010.
19,51 €
31.12.2010.
21,06 €
31.01.2011.
21,07 €
28.02.2011.
19,96 €
31.03.2011.
20,56 €
30.04.2011.
20,43 €
31.05.2011.
21,74 €
30.06.2011.
21,39 €
31.07.2011.
23,12 €
31.08.2011.
22,50 €
30.09.2011.
21,75 €
31.10.2011.
21,73 €
30.11.2011.
21,66 €
31.12.2011.
21,89 €
31.01.2012.
22,28 €
29.02.2012.
22,28 €
31.03.2012.
22,10 €
30.04.2012.
22,20 €
31.05.2012.
22,35 €
30.06.2012.
22,14 €
31.07.2012.
22,20 €
31.08.2012.
22,05 €
30.09.2012.
21,88 €
31.10.2012.
22,51 €."
VI. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 2.026,58 EUR sve uvećano za zatezne kamate koje na ovaj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužbom od 23. srpnja 2021. tužitelj NR zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naložilo da mu isplati iznos od 5.375,27 EUR na ime preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu od 3. listopada 2006., broj: 9011999423 jer da je taj ugovor sadržavao ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita. Tužitelj je zatražio i da se presudom utvrde ništetnima ugovorne odredbe iz točke 1., 4., 6., 11.3 i 11.9 navedenog Ugovora o kreditu, u dijelu u koji se odnosi na valutnu klauzulu, jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i naknadu za obradu kredita pozivajući se na primjenu presude iz kolektivnog spora o zaštiti potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
2. U odgovoru na tužbu tuženik Privredna banka Zagreb d.d. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da ugovor o kreditu više nije na snazi jer je prestao isplatom; da taj ugovor nije obuhvaćen presudom u postupku kolektivne zaštite za CHF kredite; da je ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika; da valutna klauzula kao i promjenjiva kamatna stopa i naknada za obradu kredita nisu bile nezakonite, te ističući prigovor zastare.
3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 4. listopada 2024. (str. 172-176 spisa) zatražio isplatu po osnovu preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu CHF i naknade za obradu kredita iznos od 3.002,56 EUR zajedno sa zateznim kamatama i po osnovu preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 1.135,67 EUR sa zateznim kamatama.
4. U provedenom postupku pročitani su Ugovor o kreditu od 3. listopada 2006., broj: 9011999423. (str. 7-11 spisa), Plan otplate (str. 12-13 i 14-15 spisa), Pregled uplata po kreditu (str. 16-17 spisa), Knjigovodstvena kartica (str. 18-29 spisa)Opće uvjete poslovanja s građanima (str. 42-50 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 73-77 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 183-184 spisa), dok je tuženik odustao od saslušanja djelatnika banke u svojstvu svjedoka (str. 184. spisa).
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 3. listopada 2006., broj: 9011999423 i to:
- utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) i naknade za obradu kredita , uz zahtjev za isplatu iznosa od 3.002,56 EUR na ime povrata onog što je plaćeno temeljem te ugovorne odredbe
- utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz zahtjev za isplatu iznosa 1.135,67 EUR sa zateznim kamatama i to na ime povrata onog što je plaćeno temeljem te ugovorne odredbe.
U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu
7. U postupku nije sporno da je Ugovor o kreditu od 3. listopada 2006. bio sklopljen između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao banke i tužitelja MR kao korisnika kredita.
7.1. Nije sporno da je tuženik izvršio isplatu predmetnog kredita tužitelju, a nije sporno ni da ga je tužitelj u cijelosti otplatio u skladu sa svim ugovorenim parametrima, dakle tužitelj je otplatu kredita izvršio prema valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
8. Sporno je prije svega jesu li ugovorne odredbe navedenog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po toj osnovi i je li nastupila zastara potraživanja.
9. Valjanost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (CHF) u potrošačkim ugovorima o kreditu bila predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i tuženik Privredna banka Zagreb d.o.o. kao tuženik pod 2.
10. U tom postupku je pravomoćnom presudom pod posl. br.: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik:
- u razdoblju od 1.11.2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banka kao trgovac nije u cijelosti informirala korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
- u razdoblju od 10.09.2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. U tom postupku je utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu u CHF nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Nadalje je utvrđeno da se o odredbama koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora.
12. Po čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Uvidom u Ugovor o kreditu 3. listopada 2006., broj: 9011999423. (str. 7-11 spisa ) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora i tužitelja MR kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.557,62 CHF po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita (toč 1.), uz rok otplate od 72 mjeseca (toč. 6.1.), u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (toč. 6.2.), s time da se radilo o namjenskom kreditu za kupnju vozila (čl. 2.). Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži parametre pomoću kojih je korisnik kredita NR mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF, kao ni parametre o kojima je ovisila promjena kamatne stope.
14. Po iskazu tužitelja (str. 183-184 spisa) on je predmetni kredit podigao za kupnju vozila, a u banci mu je ponuđen kredit u "švicarcima" jer da je najsigurniji kredit, pri čemu ga osobni bankar nije upoznao sa visinom kamatne stope rekavši da je najsigurnija kamata i valuta. Ugovor da je bio tipski, pripremljen. Nije mu ništa objašnjavano, da je razumio koliko je mogao razumjeti, a da mu je mjesečni iznos anuiteta porastao za duplo. Pri sklapanju ugovora o kreditu ugovor je pročitao, da nije imao sumnje.
15. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužiteljia, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.
16. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 3. listopada 2006. sa prihvaćenim iskazom tužiteljia sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi kupnje osobnog vozila, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu u CHF sa valutnom klauzulom uz početnu kamatnu stopu 5,17% koja je ugovorena kao promjenjiva kamatna stopa po odluci tuženika, bez da je pritom u ugovoru naznačeno o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o kamatnoj stopi, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena te stope niti je na tu promjenu mogao utjecati.
17. Sud utvrđuje da je pojedinačni ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv tuženika (označenog kao tuženika pod 2.) donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 10. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe u potrošačkom kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF ništetne.
18. Slijedom navedenoga, ovaj sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. 9011999423 od 3. listopada 2006. koji je bio sklopljen između MR i tuženika ništetan u dijelu u kojem su njime ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, a radi se konkretno o sljedećim ugovornim odredbama:
- u točki 1. kojom je ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 29.557,62 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika, na dan korištenja kredita,
-u točki 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita mjesečne anuitete obvezuje plaćati uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju prema tečajnoj listi tuženika za CHF,
- u točki 11.9. kojom je ugovoreno da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te da potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene CHF, odnosno sve odredbe koje se pozivaju na valutnu klauzulu,
- u točki 4. i točka 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se sukladno odluci tuženika, te u dijelu u kojem je ugovoreno da tužitelj pristaje da tuženik povisi iznos anuiteta uz obvezu plaćanja takvih anuiteta.
19. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja da su ništetne prethodno citirane odredbe ugovora o kreditu, zbog čega je odlučeno kao pod točkama
I. i II. izreke ove presude.
20. Nije sporno da je tužitelj NR u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu što znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetnih ugovornih odredbi, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog povećanja kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je važila u trenutku ugovaranja kredita i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.
21. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.
22. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja kamatne stope i tečaja CHF u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji su važili u trenutku korištenja kredita (kamatna stopa 5,17% godišnje odnosno tečaj valute 1 CHF=4,584700 HRK – za koje parametre se jedino može smatrati da su bili poznati tužitelju kao potrošaču, pa se samo ti parametri mogu smatrati mjerodavnima prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Marijanu Joviću, a iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 3. travnja 2024. (str. 73- 77 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku isplatio:
- 1.135,67 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivala ona kamatna stopa koja je važila u trenutku ugovaranja kredita (5,17% godišnje);
- 2.820,45 EUR više od onog što bi mu bio dužan platiti da se nije primjenjivala ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, već da se kroz čitavo razdoblje kredita primjenjivao onaj tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita (1 CHF=4,584700 HRK)
23. Sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjeno od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke, bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.
24. Slijedom navedenoga, u dijelu u kojem se odnosi na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju te ništetne ugovorne odredbe isplatio iznos od 2.820,45 EUR, pa tužitelj na temelju odredbe čl. 323. ZOO-a im pravo zahtijevati od tuženika da taj neosnovano stečeni iznos vrati.
25. Budući da se sporni kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno odredbi čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije u spisu, dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su preplaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se u banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO, pa je tuženik zatezne kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
26. S tim u vezi valja istaknuti da nije osnovan tuženikov prigovor zastare u dijelu u kojem se odnosi na utuženo potraživanje po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (u iznosu od 2.820,45 EUR). Sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30.01.2020., ( broj: Su-IV-47/2020-2)
, kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju zastara računa tek od 14. lipnja 2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu. Budući da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 23. srpnja 2021., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo, jer nije protekao petogodišnji zastarni rok od dana kada je ništetnost pravomoćno ustanovljena presudom iz kolektivnog spora pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
27. U odnosu na utuženih 1.135,67 EUR, koji se odnose na preplatu kredita uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, osnovan je tuženikov prigovor zastare. Presuda iz kolektivnog spora u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. pa je to trenutak u kojem je ustanovljena ništetnost u smislu citiranog pravnog shvaćanja VSRH od 30.01.2020., uslijed čega je zastara tražbine sa naslova preplaćenih kamata počela teći 14.06.2014. te je petogodišnji opći zastari rok protekao do 14. lipnja 2019., zbog čega je u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu 23. srpnja 2021. već bila nastupila zastara tog dijela utužene tražbine.
28. Budući da je, dakle, tuženikov prigovor zastare osnovan u pogledu iznosa koji je preplaćen na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (1.135,67 EUR), u tom dijelu je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom V. izreke ove presude.
U odnosu na naknadu za obradu kredita
29. Točkom 11.3. Ugovora o kreditu od 3. listopada 2006. bilo je predviđeno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva, i to u visini 1 % od iznosa kredita.
30. Na temelju Pregleda uplata po kreditu koji je priložen uz tužbu (str. 16-29 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 04. listopada 2006. platio navedenu naknadu za obradu kredita.
31. Odredbom čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.). Dalje, odredbom čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
32. Po stavu ovog suda ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita je jasna i lako uočljiva, ali za potrošača nije razumljiva, jer se iz njenog sadržaja ne može utvrditi na koje troškove se odnosi ta naknada, odnosno u čemu bi se sastojali troškovi obrade kreditnog zahtjeva koji se plaćaju tom naknadom. Nadalje, tuženik ni u ovom postupku nije objasnio ni dokazao na koje stvarne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, niti je ičim dokazao da bi to bilo objašnjeno tužitelju prilikom ugovaranja kredita. Stoga se navedena ugovorna odredba za prosječnog potrošača ne može smatrati razumljivom, pa je sukladno čl. 84. ZZP dopušteno ocjenjivati njenu poštenost u smislu čl. 81. ZZP.
33. Sud ne dvoji, kako je i naveo u toč. 13. obrazloženja da se u ovom postupku radi o unaprijed formuliranom standardnom i pripremljenom ugovoru banke pa se stoga sukladno čl. 81. st. 2. ZZP presumira da se o ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik u tijeku postupka ne dokazuje suprotno u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.
34. Ovakva ugovorna odredba predstavlja ugovornu odredbu koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zbog same nerazumljivosti te odredbe, tužitelj kao potrošač bio je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca obzirom je jedino mogao znati kolika je visina naknade koju je dužan platiti, no ne i shvatiti na što se ova naknada odnosi odnosno što se njome naknađuje, a notorno je da bez prihvaćanja takve ugovorne odredbe – jer je bila sadržana u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru o kreditu – tužitelj ne bi uspio ishoditi kredit koji mu je bio potreban. Iz tih razloga radi se o ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
35. Stoga ova ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP, pa je ništetna kako to propisuje odredba čl. 87. ZZP.
36. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je stekao temeljem te ništetne ugovorne odredbe. Sporna naknada je u konkretnom ugovoru o kreditu određena u točki 11.3 Ugovora, a iz nalaza vještaka proizlazi da je na dan 04. listopada 2006., kada je ona plaćena, 1 CHF iznosio 4,795500 HRK, što znači da je tužitelj temeljem te ništetne ugovorne odredbe tuženiku isplatio iznos koji odgovara današnjih 182,11 EUR. Stoga je tuženik tužitelju dužan isplatiti navedeni iznos, i to sa zateznim kamatama od 4. listopada 2006. (čl. 1115. ZOO), budući je ta naknada plaćena 04. listopada 2006.
37. Stoga je odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke.
38. Iako tužitelj nije u cijelosti uspio u parnici, nego u pretežitom dijelu, tuženik je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a te s obzirom na vrstu i predmet spora dužan naknaditi trošak postupka u cijelosti.
39. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:
- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);
- sastav podneska od 2.2.2024. i 4.10.2024 – 400,00EUR (Tbr. 8/1);
- zastupanje na ročištima od 12.2.2024., 14.10.2024. i 26.11.2024. –600,00 EUR (Tbr. 9/1),
a što sveukupno sa PDV-om iznosi 1.500,00 EUR;
- trošak vještačenja – 400,00 EUR ;
- trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu – 126,58 EUR;
što sveukupno iznosi 2.026,58 EUR.
40. Stoga je odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude.
U Splitu 10. siječnja 2025.
Sutkinja:
Marina Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis
