REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-467/2020-18

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB:52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice SJ, odvjetničke vježbenice kod Tanje Bota, odvjetnice u Splitu i punomoćnika zakonskog zastupnika tužene IJ, savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, objavljene dana 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana da tužiteljici isplati ukupno 159,28 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 39,82 EUR od 16.05.2019. pa do isplate,

- 39,82 EUR od 16.06.2019. pa do isplate,

- 39,82 EUR od 16.07.2019. pa do isplate,

- 39,82 EUR od 16.08.2019. pa do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena",

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu više zatraženog iznosa od 53,08 EUR (do iznosa od 212,36 EUR) i u dijelu koji glasi na isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.

II Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 370,00 EUR zajedno sa za zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, a koja kamata teče od dana donošenja presude pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 21.4.2020. tužiteljica navodi da je zaposlena u Zatvoru Split na radnom mjestu viša stručna savjetnica za tretman, a na koje mjesto da svakodnevno putuje iz mjesta stanovanja u [adresa]. Rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora Split od 6.3.2018., imenovanoj službenici da je utvrđeno pravo na naknadu troškova organiziranog javnog prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla u visini mjesečne karte na relaciji [adresa] te da joj to pravo pripada od 1.12.2017. i da joj se isto pravo isplaćuje unazad. Nakon donošenja navedenog rješenja, organizacija prijevoza na relaciji Sinj-Split-Sinj da je takva (prijevoz vrši promet Sinj kao jedini prijevoznik koji tužiteljica može koristiti za dolazak i odlazak s posla), da ne omogućuje tužiteljici redoviti dolazak i odlazak s posla. Slijedom navedenog, tuženik da je tužiteljici isplaćivao manje 400,00 kn mjesečno u razdoblju od 1. travnja do 1. kolovoza 2019. na ime naknade troškova prijevoza (razlika između troškova kuna po kilometru u iznosu od 900,00 kn minus 500,00 kn cijena mjesečne vozne karte).Tužiteljica da se prije podnošenja tužbe obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu, međutim tužiteljica da je odbijena u cijelosti. Stoga tužiteljica traži da joj tužena plati razliku naknade prijevoza u ukupnom iznosu od 1.600,00 kn neto, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu od 8.12.2021. navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Naime, tužiteljica da je službenica koja radi isključivo u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka. Uvidom u vozni red Autobusnog kolodvora Split (na datum pisanja odgovora na tužbu), da je vidljivo postoji više autobusnih linija iz pravca [adresa] u pravcu Splita sa kojim podnositeljica može redovito doći na posao, kao i više autobusnih linija na relaciji [adresa] kojima se ista može vratiti u mjesto prebivališta. Slijedom navedenog, okolnost da se autobusni prijevoznik Promet Sinj d.o.o. ne zaustavlja na autobusnoj stanici u Solinu da ne može biti od značaja prilikom odlučivanja o postojanju organiziranog prijevoza što je u skladu sa čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/17, 12/18).

3. Podneskom od 2.5.2023. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev u valuti EUR-a pa je zatražila isplatu razlike naknade prijevoza u ukupnom iznosu od 212,36 EUR-a bruto, odnosno za svaki mjesec (travanj, svibanj, lipanj, srpanj 2019.) iznos od 53,09 EUR-a za pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem dokumentacije i druge spisu priložene dokumentacije, Izjave tužiteljice od 6.3.2018., Rješenja Ministarstva pravosuđe, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Splitu od 6.3.2018., Potvrde Prometa Sinj d.o.o. od 10.5.2018., voznog reda autobusa od Autobusnog kolodvora Split, Rješenja Ministarstva pravosuđa Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora u Splitu od 1.7.2020., te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za travanj, svibanj, lipanj, srpanj 2019. u ukupnom bruto iznosu od 212,36 EUR.

7. Sud je izvedenim dokazima utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica u radnom odnosu kod tužene i da radi poslove radnog mjesta više stručne savjetnice u Zatvoru Split,

- da je tužiteljici adresa prebivališta u utuženom razdoblju bila u [adresa],

- da je mjesto rada tužiteljice u utuženom razdoblju bilo u Splitu, Dračevac 2c,

- da od adrese prebivališta tužiteljice do mjesta rada ima 20 km (prema iskazu tužitljice) i obratno, 20 km od mjesta rada do adrese prebivališta,

- da je tužiteljica za dolazak na posao koristila javni prijevoz Promet Sinj d.o.o. do autobusne stanice u Solinu, a od koje stanice je trebala hodati 2 km do mjesta rada jer nema organiziranog javnog prijevoza,

- da prema Voznom redu priloženom spisu (list 26-29) proizlazi da ne relaciji [adresa], od javnih prijevoznika prometuju Promet Sinj d.o.o. i Litre Tours, ali iz iskaza tužiteljice proizlazi da tužiteljica ne može koristiti usluge prijevoznika Litre Tours za dolazak i odlazak s posla jer isti prometuje brzom cestom, a ne cestom koja bi bila u blizini prebivališta tužiteljice i gdje bi bila autobusna stanica,

- da je tvrtka Promet Sinj d.o.o. izdala Potvrdu od 10.5.2018. tužiteljici u svrhu ostvarivanja prava na troškove prijevoza, a u kojoj se navodi da njihovi autobusi ponekad zaobiđu stajalište u Solinu zbog velikog priljeva putnika i nemogućnosti da ih se primi u vozilo pa da to otežava normali radni dan dolaska i odlaska na posao,

- da je tužiteljica u povratku s posla, ili hodala od mjesta rada 2 km do autobusne stanice u Solinu gdje bi se ukrcala u autobus Promet Sinj d.o.o. i to tek iza 16,00 sati jer na prethodni polazak autobusa iz Splita u 15,00 sati (Vozni red, list 29 spisa) nije mogla stići (među strankama nije sporno da tužiteljici radno vrijeme traje do 15,00 sati), ili se do prebivališta vozila s kolegama koji koriste osobno vozilo, ili ju je suprug vozio njegovim osobnim vozilom,

- da je tužena tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivala troškove prijevoza u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza u iznosu od 500,00 kn (tužena to ne osporava),

- da je tužena rješenjem od 1.7.2020. za tužiteljicu utvrdila pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru jer je uvidim u Vozni red prijevoznika koji prometuju na relaciji [adresa] utvrđeno da ne postoji organizirani javni prijevoz koji tužiteljici omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

8. Odredbom čl. 67. st. 18. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br.141/2012, 14/2012, 150/2013), čl.66.st.18. TKU-a („Narodne novine“ br.24/2017), čl.66.st.9.TKU-a („Narodne novine“ br..128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl.67.st.6.TKU-a („Narodne novine“ br. 141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.6. TKU-a („Narodne novine“ br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. propisano je ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako zaposlenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, da poslodavac zaposleniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. Odredbom iz čl.66.st.12.TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje.

9. Kako iz izvedenih dokaza proizlazi da u utuženom razdoblju nije bio organizirani javni prijevoz koji bi tužiteljici omogućilo redoviti dolazak na posao i povratak s posla, ista bi prema naprijed citiranim odredbama TKU-a imala pravo na naknadu troškova prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru pa kako je tužena isplatila tužiteljici troškove prijevoza prema cijeni mjesečne karte, a ne prema prijeđenom kilometru, to tužiteljica osnovano potražuje u ovom postupku da joj tužna isplati razliku troškova prijevoza.

10. Tužiteljica je obračunala razliku između isplaćenih troškova prijevoza i troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru u iznosu od 400,00 kn ili 53,09 eur mjesečno (ukupno 212,36 eur bruto). Nije sporno da je tužiteljica radila pet dana u tjednu. To bi u mjesecu značilo 20 dolazaka na posao (5 radnih dana x 4 tjedna=20) i 20 odlazaka s posla. Kada se navedeno zbroji, dobije se 40, a što treba pomnožiti s 20 prijeđenih kilometara pa se dobije 800,00 km mjesečno. Kada bi se troškovi prijevoza obračunali prema prijeđenom kilometru (1 kn po 1 km) to bi iznosilo 800,00 kn. Kako tužiteljica u tužbi navodi da joj je tužena mjesečno isplaćivala 500,00 kn, to proizlazi da bi razlika troškova prijevoza iznosila 300,00 kn, a ne 400,00 kn kako je tužiteljica zatražila jer kada se od 800,00 kn oduzme 500,00 kn, dobije se 300,00 kn, odnosno 39,82 euro mjesečno ili ukupno 159,28 eura. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu razlike troškova prijevoza za travan, svibanj, lipanj i srpanj 2019. u mjesečnom bruto iznosu od 39,82 eura ili ukupno 159,28 eura, dok je u više zatraženom iznosu od 53,08 eura (do iznosa od 212,36 eura) tužbeni zahtjev valjalo odbit kao neosnaovan.

11. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 16-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. Zakona o radu, "Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19), izuzev zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodnenovine" 177/04.,177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP). Uspjeh tužiteljice u konkretnom slučaju valjalo cijeniti u omjeru od 87% (99% osnov + 75% visina = 174% : 2 = 87%). S druge strane, uspjeh tužene valjalo je cijeniti u omjeru od 13% pa kada se uspjeh tuženice odbije od uspjeha tužiteljice (87% - 13%), dobije se 74% koliko treba priznati tužiteljici od ukupnog troška.

12.1. Tužiteljici bi tako prema vrijednosti predmeta spora i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa) valjalo obračunati trošak kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i sastav tužbe – za svaku radnju 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 17.2.2023., 10.4.2024., 11.7.2024.,19.11.2024. - za svako 25 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 3.5.2023., 15.10.2024. - za svako 6,25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za sastav podneska od 2.5.2023. -25 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), , za zastupanje na ročištu za objavu presude-12,5 bodova, što zbrojeno daje 200 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 500,00 eura, od čega je tužiteljici na ime parničnog troška priznato 74%, s obzirom na uspjeh u postupku, odnosno 370,00 eura, koliko je naloženo tuženoj da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

12.2. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st.2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 10. siječnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-u spis