REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-270/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zz tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 13.528,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., a od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2005. godine iznos od 350,90 eura, od 15.02.2005.,

- za mjesec veljaču 2005. godine iznos od 145,40 eura, od 15.03.2005.,

- za mjesec ožujak 2005. godine iznos od 45,15 eura, od 15.04.2005.,

- za mjesec travanj 2005. godine iznos od 452,90 eura, od 15.05.2005.,

- za mjesec svibanj 2005. godine iznos od 672,66 eura, od 15.06.2005.,

- za mjesec lipanj 2005. godine iznos od 424,17 eura, od 15.07.2005.,

- za mjesec srpanj 2005. godine iznos od 8,48 eura, od 15.08.2005.,

- za mjesec kolovoz 2005. godine iznos od 208,96 eura, od 15.09.2005.,

- za mjesec rujan 2005. godine iznos od 240,41 eura, od 15.10.2005.,

- za mjesec listopad 2005. godine iznos od 166,04 eura, od 15.11.2005.,

- za mjesec studeni 2005. godine iznos od 119,36 eura, od 15.12.2005.,

- za mjesec siječanj 2006. godine iznos od 395,84 eura, od 15.02.2006.,

- za mjesec veljaču 2006. godine iznos od 763,51 eura, od 15.03.2006.,

- za mjesec ožujak 2006. godine iznos od 209,08 eura, od 15.04.2006.,

- za mjesec lipanj 2006. godine iznos od 239,79 eura, od 15.07.2006.,

- za mjesec srpanj 2006. godine iznos od 823,00 eura, od 15.08.2006.,

- za mjesec kolovoz 2006. godine iznos od 723,40 eura, od 15.09.2006.,

- za mjesec rujan 2006. godine iznos od 517,04 eura, od 15.10.2006.,

- za mjesec listopad 2006. godine iznos od 315,20 eura, od 15.11.2006.,

- za mjesec studeni 2006. godine iznos od 597,68 eura, od 15.12.2006.,

- za mjesec prosinac 2006. godine iznos od 73,98 eura, od 15.01.2007.,

- za mjesec siječanj 2007. godine iznos od 193,74 eura, od 15.02.2007.,

- za mjesec veljaču 2007. godine iznos od 591,84 eura, od 15.03.2007.,

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 14.423,17 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 03. travnja 2019. tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split, godine ostvarivao kod tuženika plaću. Istaknuto je da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika te da je priroda posla tužitelja iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima. Nadalje da je prema odredbama članka 84. Zakona o radu te čl. 92. Zakona o policiji (''NN'' 129/00, 41/08, 76/09, 34/11, 130/12, 89/14, 151/14) i čl. 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 93/08, 23/09, 39/09, 90/10) određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25% i nedjeljom 35%. Ističe se da tijekom 2005, 2006. i 2007.godine tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, te za rad u smjeni, dvokratno i turnusima. Istaknuto je da je tužitelj sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 14.02.2008. godine te da se tuženik nije očitovao na zahtjev tužitelja. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 24. listopada 2024. tako da tužbom potražuje na ime glavnice potraživanja iznos od 13.528,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 10-11 spisa) navodi da tužitelj kao djelatnik Postaje pomorske policije, Policijske uprave splitsko-dalmatinske svoje poslove obavlja na moru te da je njegova služba odnosno sustav rada organiziran na način da se upućuje na višednevne (četverodnevne i sedmodnevne) službe na moru. Ističe se da se svaki radni dan vodi kao 12 satno radno vrijeme (8 dnevnih i četiri noćna sata) uz dodatak za terenski rad, a da slobodnih dana najčešće ima koliko i dana provedenih na moru. Ističe se da je radi toga neosnovano potraživanje dodataka za prekovremeni rad jer da kad bi isti tijekom mjeseca ostvario prekovremeni rad na način da ima radnih sati preko ukupnog mjesečnog fonda sati ili da je isti bio angažiran u službi kada je imao slobodne dane da bi se ti prekovremeni sati evidentirali i isplatili tužitelju. Također tuženik ističe da što se tiče potraživanja tužitelja za dodatke na plaću sa osnova rada subotom, nedjeljom, blagdanom da se ističe da su isti uredno isplaćivani onda kada je tužitelj iste i odradio, a da je to razvidno iz platnih lista koje tužitelj posjeduje. Navedeno je i da se isto odnosi i na potraživanje dodataka za rad u smjeni i u turnusu te za rad noću, te u slučaju da je tužitelj ostvarivao pravo na dodatke koje potražuje predmetnom tužbom da mu ih je poslodavac i isplatio. Istaknut je prigovor zastare za potraživanja dospjela do 20.veljače 2005.godine.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora (list 5-6 spisa); obračunskih listića plaće tužitelja (list 26-63 spisa); radnih naloga i izvješća, te evidencija radnih sati (list 64-105 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove Vladimira Krklec (list 124-150 spisa); zapisnika sa saslušanja u istovrsnom predmetu kod ovog suda Pr-416/13 (list 148-153 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčela (list 318-341 spisa). Također je izveden dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu od 28.studenog 2013.godine (list 117-118 spisa), te dopunskim saslušanjem tužitelja na ročištu od 05.travnja 2017. (list 212-213 spisa), te saslušanjem svjedoka ŽT (list 213-214 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka za plaću prekovremeni rad, za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i smjenama u razdoblju od siječnja 2005.godine do veljače 2008.godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu policijskog službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova RH, PU Splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split.

7. Također među strankama nije sporno ni da se tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka obratio nadležnom ODO-u Split sukladno odredbi članka 186. a ZPP-a za mirno rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora od 14.veljače 2008.godine (list 5-7 spisa), a na koji zahtjev se ODO Split nije očitovao.

8. Nadalje, među strankama nije sporna činjenica da je u predmetnoj pravnoj stvari već jednom vođen prvostupanjski postupak, te da je donesena prvostupanjska presuda ovog suda IV P-271/09 od 26.kolovoza 2014.godine (list 159-172 spisa), a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gžri-242/2014 od 04.12.2014.godine (list 181-183 spisa). Također je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Revr-1015/15-2 od 05.listopada 2016.godine (list 189-190 spisa) prihvaćena revizija tuženika te je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžri-242/2014 od 04.12.2014.godine, te presuda ovog suda broj P-271/09 od 26.kolovoza 2014. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Nakon ponovno provedenog postupka pred ovim sudom ponovno je donesena presuda ovog suda Pr-937/16 od 17.studenog 2017.godine (list 238-258 spisa), a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-184/2018-3 od 04.travnja 2019.godine (list 279-282 spisa). Međutim, rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev- 4486/2019-2 od 07.veljače 2024.godine je prihvaćena ponovno revizija tužene te je ukinuta navedena presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-184/2018-3 od 04.travnja 2019.godine i presuda ovog suda broj Pr-937/16 od 17.studenog 2017.godine te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iz navedene odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-4486/2019-2 od 07.veljače 2024.godine nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, te da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati pa da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada ne može se smatrati prekovremenim radom. U ponovljenom postupku je ovaj sud sukladno navedenom trebao utvrditi kao odlučne činjenice stvarno odrađene sate rada, te vrijeme odmora tuži

9. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj zaposlenik tužene i to policijski službenik MUP-a, RH Policijske uprave splitsko-dalmatinske; Postaje prometne policije Split, te da se isti prije pokretanja ovog postupka obratio tuženoj u svezi mirnog rješenja spora te da tužena nije pristala na mirno rješenje spora, kao i da je tuženik izdavao tužitelju za utuženo razdoblje od siječnja 2005.godine do siječnja 2008.godine višednevne radne naloge, te da je tuženik na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodio evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to razdoblje isplatio plaću. Također nije sporno da tuženik nije donio niti uručio tužitelju rješenja o preraspodjeli radnog vremena o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu. U ponovljenom postupku je sud trebao utvrditi kao sporno pitanje kao odlučnu činjenicu stvarno odrađene sate rada tužitelja te vrijeme odmora tužitelja. U odnosu na pitanje zastare potraživanja istaknuto u odgovoru na tužbu potrebno je istaći da je prigovor zastare potraživanja istaknut samo za potraživanja dospjela do 20.veljače 2005.godine, a predmetnom tužbom nisu obuhvaćena ta potraživanja pa je samim time istaknuti prigovor zastare potraživanja u cijelosti neosnovan.

10. Temeljem odredbe članka 30.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 137/04- pročišćeni tekst- u daljnjem tekstu ZR-a) puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno, a sukladno odredbi članka 45.stavka 1. ZR-a između dva uzastopna radna dana radnik ima pravo na odmor od najmanje 12 sati neprekidno.

11. Temeljem odredbe članka 92.stavka 1. Zakona o policiji (''NN'' 129/2000, 41/2008, 76/2009), a koji je u konkretnom slučaju u primjeni je propisano da je policijski službenik dužan je po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, te je odredbom stavka 2. istog članka propisano da policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovog članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

12. Temeljem odredbe članka 39. stavka 1. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 92/04) je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za noćni rad 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, te za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik i namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od jedan sat 10%, te za rad u turnusu 5%. Nadalje, stavkom 2. istog Zakona je propisano da se dodaci međusobno ne isključuju, dok je stavkom 3. propisano da ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom, te ukoliko radi na Uskrs da ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Također prema stavku 4. istog članka umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada i to u omjeru 1:1.5.

13. Iz iskaza saslušanog tužitelja ST (list 117-118 spisa) proizlazi da je isti kroz utuženo razdoblje obavljao poslove policijskog mornara na brodu sv. Mihovil. Isti navodi da je to brod koji ima dvije velike kabine te četiri male kabine sa jednim ležajem. Isti ističe da je na brodu je predviđeno za normalno funkcioniranje da isti ima četiri člana posade, ali da je u vrijeme u kojem je radio u tom brodu radilo njih četvero i to dva mornara, zapovjednik broda, te strojar. Također se navodi da su radni nalozi glasili na 7 uzastopnih radnih dana, te da su obavljali poslove nadzora državne granice. Ističe se da je u radnom nalogu postojao točan početak i dan i sat te početak rada te dan i sat završetka rada po tom radnom nalogu. Ističe se da je završetak radnog naloga glasio u 8 sati ujutro sljedećeg ponedjeljka s time da je brod bio sidren u luci Vis, a trajekt sa Visa da u ponedjeljak kreće u 3 sata popodne pa da je tako gubio i cijeli ponedjeljak. Nakon rada po višednevnom radnom nalogu isti navodi da bi po pravilu trebali biti slobodni 7 dana u kontinuitetu, ali da se vrlo često događalo da ih zovu radi razno raznih osiguranja ili utakmice ili obavljanje drugih policijskih zadaća, te da bi vrlo rijetko bio slobodan 7 dana u kontinuitetu. Tužitelj navodi da za vrijeme dok bi radio na brodu, obzirom na poslove koje su obavljali kako u luci kad su bili na sidru tako i prilikom nadzora državne granice da je radi obavljanja posla te radi funkcioniranja broda, rijetko imao mogućnost da se odmori tijekom dana, te da bi najviše odspavao 2 sata u kontinuitetu. Tužitelj ističe da nikad dok je radio po višednevnim radnim nalozima nije se odmarao 12 sati u kontinuitetu. Inače, brod pa tako i članovi posade da su morali biti dostupni putem radio veze sa policijskom postajom u Splitu-Lučka kapetanija. Tužitelj ujedno navodi da mu tuženik nikada nije izdao rješenje o preraspodjeli radnog vremena, kao ni rješenje o prekovremenom radu, te da mu nikad nije bi isplaćivan dodatak za posebne uvjete rada ili pomorski dodatak . Tužitelj navodi da nije bio u mogućnosti napustiti brod jer da je već ranije kazao da je na brodu trebalo biti sedam članova posade, a da ih je bilo samo 4 pa da ih stoga nitko nije mogao zamijeniti na obavljanju mojih poslova. Tužitelj ujedno navodi da nije primao dodatak za rad noću te smjenski rad. Također iz iskaza tužitelja danog na ročištu od 05.travnja 2017.godine proizlazi da je u razdoblju od 2005. do 2008. godine radio na brodu Sv. Mihovil kao mornar, te da mu je u većini slučajeva bio nadređen VT. Isti je naveo da je na tom brodu trebalo biti osam članova posade a u pravilu da bi ih bilo četiri. Navodi da je za brod sv. Mihovil određen minimalni broj posade, te da je to upravo bio broj od 8 članova posade. Međutim, isti ističe da je za utuženo razdoblje po pravilu bilo četiri člana posade i to dva mornara, strojar i zapovjednik. Navodi da je obavljao poslove mornara-policajca pa npr. kada bi uhvatili talijansku koču da plovi na našem teritorijalnom moru da je kao mornar-policajac sam odlazio na tu koču sa još dvojicom mornara-policajaca da bi uredovao na toj talijanskoj koči. Isti je istakao da za vrijeme rada po višednevnim radnim nalozima nije bilo moguće, a zbog potreba posla kao i zbog manjka članova posade odspavati u komadu osam sati ili pak "neraditi 12 sati". Naime, isti ističe da su zbog potreba posla članovi posade uvijek bili na raspolaganju nadređenima, uvijek na vezi, te po nalogu obavljajući već ranije utvrđene zadaće koje proizlaze iz višednevnih radnih naloga da su obavljali poslove ne samo u redovitom radnom vremenu već i izvan njega. U vrijeme kada ne bi obavljali po zadaćama, tužitelj ističe da su mogli odspavati, ali da nikada to nije bilo moguće kao što je ranije rekao u duljini od osam sati. Ističe, da je sv. Mihovil plovilo duljine 25 metara, te da su članovi posade, a time i on obavljali poslove za još jednog mornara, odnosno za duplo predviđenu minimalnu posadu pa da su obavljali poslove kako po pomorskom zakonu tako i po zakonu o policiji, te poslove pomorske policije, temeljne policije, poslove čuvanja državne granice od Jabuke pa do Lastova. Ističe da nikad nije dobio od tuženika rješenje o korištenju slobodnih dana, te rješenje o preraspodjeli radnog vremena, te da mu je tužena isplaćivala plaću prema satnici koja je naštimavana od nadređenih, a u mjesečnom fondu sati. U tom razdoblju ističe da nije bio plaćen prekovremeni rad. Navodi da je brodski dnevnik dokument u koji je zapovjednik broda upisivao sve što se na brodu događalo i to do detalja, te da bi to to bio jedini vjerodostojni dokument koji bi potvrdio poslove koje su obavljali. Tužitelj navodi da je njegovo radno mjesto na brodu i da drugog radnog mjesta nema, te da mu tuženik nije isplaćivao terenski dodatak. Također tužitelj ističe da za navedeno vrijeme nije dobivao nikakav tzv. pomorski dodatak kao što to primaju pomorci, te da nije bilo moguće za vrijeme trajanja višekratnog radnog naloga skinuti radnu odoru te otići sa broda te ne biti u službi. Isti navodi da su bili obvezni obavljati poslove policije na otocima dakle, na kopnu te da su jedino za to vrijeme bili izvan broda. Isti ističe da zapovjednika broda nitko ne može zamijeniti kao ni strojara, te da u pomorskoj policiji nije bilo tzv. pasivnog dežurstva. Navodi da je u policiji pasivno dežurstvo bilo moguće u interventnoj i specijalnoj policiji kada bi isti dolazili po pozivu na intervenciju, a sve po potrebi, time da su isti poziv čekali u, od poslodavca određenom mjestu, odnosno prostorijama. Također se navodi da se u predmetnom slučaju radi o plovilu dosta velikom, dugom 25 metara, a da je posada obavljala poslove čišćenja i održavanja broda, motora, kao i pomoćnog broda (gumenjaka), te da su kuhali i prali. Ističe se da su se njih četvorica uvijek držali zajedno, te da su svi radili sve, jer da bi jedino na taj način brod bio u funkciji da bi se zadače i mogle izvršavati. Inače, ističe se da brod ima kako glavne tako i pomoćne motore, te da je u pravilu, uvijek, a po dojavama isplovljavao jako brzo i bio u funkciji. Tužitelj također ističe da postupajući po višednevnom radnom nalogu, te provodeći zadaće u istome, nakon odrađenih osam sati redovitog rada onih preostalih 16 sati u danu u slučaju da vrše određenu intervenciju a što da im je i posao po radnom nalogu, da se znalo događati da se nikako ne odmaraju po više dana. Zaključno tužitelju ističe da je radio sam sve kako stoji u višednevnom radnom nalogu, a po naređenju i nalogu njemu neposredno nadređenog. Tužitelj je istakao da se ne bi mogao točno odrediti koliko je u onih preostalih 16 sati u danu se odmarao, a koliko bi efektivno radio, te je istakao da je prestao raditi kod tuženika 2009. godine.

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka ŽT (list 213-214 spisa) proizlazi da isti od 1994.godine radi u pomorskoj policiji. U razdoblju od 2005. pa do danas isti ističe da je obavljao u pomorskoj policiji više vrsta poslova i to vođe sektora pa do voditelja ophodne brodice, upravitelja stroja i broda i to na svim brodovima pomorske policije (brodica Zvir, Sv. Duje, Sv. Jure, Sv. Mihovil). Isti navodi da je za vrijeme toga rada na tim radnim mjestima i poslovima njegovo radno mjesto uvijek bilo brod. Ističe da su uvijek imali manje kadra no što je potrebno i što bi bilo predviđeno kao minimalni broj posade na tim plovilima. Po pravilu isti navodi da uvijek fali kadra i to obučenog kadra tako da u slučaju kada se neko nalazi na bolovanju kao što je to npr. zapovjednik broda da se ostali raspoloživi kadar iskorištava do maksimuma. Isti navodi da ni on nikada dobio rješenje o preraspodjeli radnog vremena odnosno korištenju slobodnih dana. Poznato mu je a kao zapovjedniku okolnih brodica da bi višednevni radni nalozi trajali 4-5 dana dok da je za brod sv. Mihovil trajao najviše 7 dana. U tom višednevnom radnom nalogu isti ističe da se nalazi točno određen dan početka kao i točno određen dan i sat završetka tog radnog naloga i da je opisano i područje obavljanja policijskih poslova. Navodi se da pomorska policija postupa po najvećem broju pozitivnih propisa (pomorski zakon, zakon o ribarstvu, nadzor državne granice i dr.). Ističe da kada krenu iz polazne luke Split da obavljaju policijski posao na cjelokupnom području gdje god da se našli, odnosno gdje god da ocijene da je nužno postupanje policije. Na plovilima da obavljaju poslove održavanja, kuhanja, pranja, popravljanja i svega što je potrebno. U vrijeme kada "odmaraju da ne mogu spavati opušteno kao što mogu to napraviti kod kuće, te da su uvijek polubudni i polusvjesni, te da taj odmor služi za "održavanje tijela u funkciji" kako bi mogli obavljati poslovne naloge koji su im stavljeni na zadaću. Nadalje, navodi da tijekom rada po višednevnom radnom nalogu njegova služba se vodi u kontinuitetu te da je obvezna i mobilna veza koja da je stalno uključena te da se po pozivu moraju javiti. Nadalje, ističe da on kao i njegove kolege postupaju i po propisima za održavanje javnog reda i mira, te da sve što uoče da je protivno zakonu i propisu da na to moraju reagirati. Navodi da mu nikada nije bio isplaćivan pomorski dodatak dok da im je naknada za terenski rad bila isplaćivana. U razdoblju od 2005. do 2007. godine isti navodi da im nije isplaćivana naknada za tzv. pasivno dežurstvo. Pojam pasivnog dežurstva u policiji da mu je poznat, te da to predstavlja dežurstvo koji policajci obavljaju, ali da se nalaze kod kuće i dolaze po pozivu i po potrebi. Također svjedok ističe da nakon odrađenih 8 sati rada u preostalih 16 sati u jednom danu moguće je odspavati 4 sata u komadu najviše s time da se ne radi o spavanju kao kod kuće jer da uvijek moraju biti pripravni, pozorni i u stanju ćuti uvijek uključene veze. Dakle, za vrijeme jednoga radnog da od 24 sata po višednevnom radnom nalogu, nakon 8 sati redovitog rada preostalih 12 sati isti navodi da on i njegova posada kao i kolege nastavljaju obavljati one poslove koji su toga dana nužni za, kako obavljanje redovnih poslova tako i na poslovima održavanja, čišćenja, spremanja, a u to da smatra i spremanje hrane i sl., time da je ranije rekao da bi se eventualno prosječno moglo kazati da se 4 sata "odmarao". Dakle, isti ističe da on svoj posao tj. obavljanje službe po višednevnim radnim nalozima obavlja kontinuirano i da je vrlo teško razlučiti osmosatno radno vrijeme od preostalog vremena koje provede odnosno koje provedu na brodu.

15. U navedenom smislu ovaj sud je mišljenja da iz iskaza saslušanog tužitelja u ovom postupku, te njegovog dopunskog iskaza te iskaza svjedoka ŽT, kao i iskaza saslušanih svjedoka u istovrsnom predmetu koji se vodio pred ovim sudom Pr-416/13 (list 148-153), te dokumentacije koju je vezano za rad tužitelja dostavio tuženik proizlazi da je tužitelj postupajući po višednevnim radnim nalozima, a dok je brod bio nekoliko dana u plovidbi na višednevnom dežurstvu bio na radnom mjestu i radio i izvan redovitog radnog vremena te je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU-a pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju poslodavcu bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu. Iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka ŽT nedvojbeno proizlazi da se tužitelj u utuženom razdoblju obavljajući poslove mornara na brodu, te ujedno odazivajući se na intervencije po nalogu nadređenih nije mogao imati čisti već isprekidani odmor od nekoliko sati budući je uvijek morao biti na vezi u slučaju da je bilo potrebno se odazvati na intervenciju i po pozivu poslodavca, te neovisno o tome da li se odmara da se morao odazivati na naloge poslodavca kao i posebno vezano za intervencije na moru treba se smatrati da je tužitelj bio na radnom mjestu i radio izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu.

16.Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 39. stavka 1. KU-a odnosno 44.stavku 1. KU-a.

17. Radi utvrđivanja visine potraživanja i utvrđivanja stvarno odrađenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju trebalo je uvažiti shvaćanje jedinstvene sudske prakse u čitavom nizu odluka Vrhovnog suda RH, te samim time i stav iz rješenja Vrhovnog suda RH u predmetnoj pravnoj stvari, a prema kojem stavu Vrhovnog suda RH broj Rev-4486/2019-2 od 07. veljače 2024. godine nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, te da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati pa da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Sukladno navedenom jedinstvenom pravnom stavu zauzetom u odlukama VSRH RH u ovakvim predmetima vještaku Anti Mrčela u ovom ponovljenom postupku je dan naputak da pri izradi vještva, utvrdi stvarno odrađene sate rada uvažavajući pravilo da pri tome treba uzeti u obzir stvarno odrađene sate rada uzimajući u obzir i postojanje osmosatnog dnevnog odmora. Ranijim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove Vladimiru Krklec (list 124-129 spisa), a temeljem kojeg je vještak Krklec izračunao da ukupna bruto svota naknada iznosi 161.384,87 Kn za utuženo razdoblje nisu prilikom izračuna uzeti u obzir navedeni sati odmora u trajanju od osam sati rada, a zbog čega je došlo do drukčijeg izračuna.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčela (list 318-340 spisa) proizlazi da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir svu relevantnu dokumentaciju koja se nalazi u predmetnom spisu i to obračunske liste tužitelja za razdoblje od 01.01.2005.godine do 31.01.2008.godine (list 26-63 spisa), evidencije mjesečnih sati rada tužitelja (SP-3) za razdoblje od 01.01.2005.godine do 31.01.2008.godine (list 69-105 spisa), radne naloge i izvješća koja se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja za spomenuto razdoblje te neuvezani i neoznačene radne naloge na kraju spisa predmeta za navedeno razdoblje. Vještak je dao pojašnjenje izračuna iz Tablica koje prileže njegovom vještvu te isti u tom smislu navodi da su u stupcima 2. do 7. iskazani podaci iz navedenih radnih naloga, a u u stupcu 8. da su iskazani ukupni sati rada tužitelja provedenih na obavljanju posla (dužnosti), te u stupcu 9. da su iskazani redoviti sati rada ostvareni za vrijeme obavljanja dužnosti prema spomenutim radnim nalozima za vrijeme ponedjeljak-petak; a stupcu 10. da su iskazani sati dnevnog odmora tužitelja u trajanju od 8 sati; te u stupcu 11. da su ostvareni prekovremeni sati rada, dok da su u stupcu 12. iskazani ostvareni prekovremeni sati rada uvećani za 50%; a u stupcu 13. iskorišteni sati (dani) tužitelja. Vještak nadalje navodi da su navedeni podaci uzeti iz predmetne evidencije sati rada (SP-3). Nadalje, vještak je istakao da su u stupcu 14. iskazani preostali neplaćeni sati rada. Isti ističe da su predmetni sati utvrđeni na način da je sate rada iz stupca 12. umanjio za iskorištene slobodne sate (dane) tužitelja, stupac 13., u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovitog sata rada); te da je u stupcima 15. do 19. iskazao sate rada ostvarene noću, na blagdane, u drugoj smjeni, subotom i nedjeljom, sve sukladno zadatku suda i navedenim kolektivnim ugovorima, a da je u tablicama iskazao ukupni zbroj po mjesecima koji se odnosi na prekovremeni rad, noćni rad, rad na blagdane, u drugoj smjeni, te subotom i nedjeljom, sve iskazano na temelju predmetnih radnih naloga. Isti ističe da je od navedenog zbroja odbio sate rada, po osnovi spomenutih radnih naloga, a koje da je tužena obračunala i isplatila tužitelju za navedeno utuženo razdoblje. Nadalje, isti navodi da je spomenute sate rada utvrdio na temelju rečene evidencije i obračunskih lista tužitelja, a da je nakon toga iskazao ukupno neplaćene razlike sati rada po svim navedenim osnovama, a sve kako je to iskazano u tablicama. Također vještak Mrčela navodi da iz Tablice br. 5 ovog vještva, stupac 3. do 8., je razvidno da je iskazao razlike sati rada za prekovremeni rad, rad noću, na državne blagdane, u drugoj smjeni, te rad subotom i nedjeljom, a da je u stupcu 9. iskazao bruto satnice tužitelja sa minulim radom, a koje podatke da je uzeo iz obračunskih lista. Vještak ističe da je u stupcu 10. do 15. iskazao obračun vrijednosti navedenih sati kako je navedeno u predmetnoj tablici, te da je navedene iznose obračunao sukladno članku 44. navedenog Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Vještak ujedno ističe da je u stupcu 16. iskazao ukupne vrijednosti po osnovi navedenih sati rada, a u stupcu 17. i 18. iznose vrijednosti dodataka za rad u pasivnom dežurstvu i turnusu, te da je te iznose po mjesecima umanjio od ukupnih iznosa iz stupca 16., a sve iz razloga što da je tuženica predmetne iznose obračunala i isplatila tužitelju. Vještak pojašnjava da obzirom da je u predmetnom vještvu umjesto pasivnog dežurstva i turnusa računao prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni da je zbog toga umanjio predmetne iznose od ukupnih iznosa obračunanih za navedene sate rada ostvarenih po spomenutim radnim nalozima, te da je u stupcima 19. i 20. navedene tablice iskazao ukupnu bruto razliku naknada plaće tužitelja u kunama i eurima po mjesecima i ukupno, po svim naznačenim osnovama za navedeno utuženo razdoblje. Zaključno u nalazu i mišljenju vještak Mrčela ističe da je na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u gornjim tablicama, iskazao razlike naknada plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada, rada noću, na državne blagdane, u drugoj smjeni, te rada subotom i nedjeljom, za razdoblje od 1.1.2005. do 31.1.2008. godine, u bruto iznosu u kunama od 101.930,45 kuna (tabl.br.5, stupac 19., red ukupno), protuvrijednost u eurima u iznosu od 13.528,50 € (tabl. br. 5., stupac 20., red ukupno).

19. Navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Mrčele ovaj sud smatra u potpunosti logičnim, vjerodostojnim i relevantnim budući se navedeni nalaz i mišljenje i dopuna nalaza i mišljenja zasniva na relevantnoj službenoj dokumentaciji koju je dostavila sama tužena, posebice radnih naloga sa izvješćima i obračunskim listićima plaće tužitelja kao i evidencijama mjesečnih sati rada tužitelja. Vještak je detaljno opisao način izračuna razlike plaće na ime neisplaćenog prekovremenog rada tužitelju u utuženom razdoblju, te način izračuna nije protivan navedenom stavu jedinstvene sudske prakse Vrhovnog suda RH u ovakvim predmetima, kao ni stavu iz predmetne odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-4486/2019-2 od 07.veljače 2024.godine . Vještak je navedene izračune prikazao u Tablicama koje prileže predmetnom vještvu. Stranke nisu imale primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Mrčela.

20. U navedenom smislu, imajući u vidu ono što je iskazao tužitelj, svjedok IT te svjedoci u istovrsnom predmetu koji se vodio pred ovim sudom Pr- 416/13 (list 148-153) u pogledu stvarno odrađenih sati rada tužitelja tijekom višednevne plovidbe, a prema kojim iskazima se tužitelj mogao odmarati samo nekoliko sati tijekom 24 sata i to sa prekidima budući je pozivan na intervencije na koje se morao odazivati po nalogu poslodavca kao i jedinstveni stav VSRH iz kojeg proizlazi da je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika tijekom višednevnih plovidbi trajao neprekidno 24 sata dnevno te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom, trebalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu s osnova neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada u zatraženom ukupnom iznosu od 13.528,60 Eur-a bruto budući u situaciji kad tužitelj boravi tijekom višednevnih službi na plovilu 24 sata tada je potrebno rad tužitelja obračunati na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora (pri čemu se uzima 8 sati redovan rad, 8 sati prekovremeni rad te 8 sati dnevni odmor) , te tužitelj upravo sukladno navedenom i potražuje uređenim tužbenim zahtjevom iznos od 13.528,60 Eur-a bruto po navedenom osnovu svojim podneskom od 24.10.2024.godine u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Ante Mrčela. Na navedeni priznati iznos glavnice potraživanja od 13.528,60 Eur-a bruto tužitelja pripada i zakonska zatezna kamata koja na pojedinačne mjesečne iznose iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Mrčela teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate sukladno odredbi članka 83. stavka 3. ZR-a, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. te se ista obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (‘’NN’’ 156/22). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

21. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

22. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku tužena mu je dužna naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a tužitelja pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 21.11.2011.godine od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 10.06.2013.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 28.11.2013.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.03.2014.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 30.06.2014.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 26.08.2014.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 07.03.2017.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 05.04.2017.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 20.06.2017.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 27.09.2017.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 17.11.2017.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 28.05.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu od 30.10.2024.godine u iznosu od 250 bodova; zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 18.08.2009.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 04.04.2011.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 04.05.2012.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 28.09.2012.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 26.11.2012.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 27.01.2014.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 14.04.2014.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 21.02.2017.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 30.05.2017.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 14.08.2017.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 14.08.2017.godine od 250 bodova; trošak sastava podneska od 21.05.2024.godine u iznosu od 250 bodova; trošak sastava podneska od 11.06.2024.godine u iznosu od 250 bodova, trošak sastava podneska od 24.10.2024.godine u iznosu od 250 bodova; konferencije sa strankom (1h) u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 5450 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 10.900,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 2.725,00 Eur-a ukupno iznosi 13.625,00 Eur-a te što uz dodatak troškova vještačenja u iznosu od 798,17 Eur-a ukupno iznosi 14.423,17 Eur-a, a koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 10. siječnja 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju-po punomoćniku

2/ tuženiku - po ODO-u