Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-557/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu Zoranu Mandiću, u pravnoj stvari prvotužitelja ĆT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotužitelja ST OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Darku Mariću, odvjetniku iz Pitomače, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon zaključenja glavne, javne rasprave 26. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i drugotužitelja osobno, te zakonskog zastupnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP-a), 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik čkbr. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tužena Republika Hrvatska OIB: 52634238587 dužna priznati, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na ime i vlasništvo tužitelja po pravomoćnosti ove presude temeljem iste.

II. Utvrđuje se da je tužitelj PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik čkbr. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena Republika Hrvatska OIB: 52634238587 dužna priznati, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na ime i vlasništvo tužitelja po pravomoćnosti ove presude temeljem iste.

III. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 €, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji ĆT iz [adresa] i PT iz [adresa], podnijeli su putem svog punomoćnika tužbu ovome sudu protiv tuženika Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama.

1. 2. U tužbi i tijekom postupka I. tužitelj ĆT navodi da je posjednik i izvanknjižni vlasnik katastarske čkbr. [katastarska čestica] Vrbak šuma sa 427 m2, čkbr. [katastarska čestica] Vrbak šuma sa 1301 m2, i čkbr. [katastarska čestica] Vrbak šuma sa 826 m2, upisanih u posjedovnom listu broj 2769 k. o. [katastarska općina] kao posjed Republike Hrvatske, a koje čestice odgovaraju čkbr. [katastarska čestica] Šuma u Vrbaku sa 2554 m2 , upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo Republike Hrvatske- javno vodno dobro-pod upravljanjem " Hrvatskih voda".

1. 3. Tužitelj navodi da je predmetna čestica čkbr. [katastarska čestica] u nastala na temelju prijavnog lista 2015., parcelacijom dotadašnje čkbr. [katastarska čestica] Drava sa 11 kj i 1109 čhv na novu čkbr. [katastarska čestica] Rijeka u Vrbaku s 60850 m2, te predmetnu čkbr. [katastarska čestica] Šuma u Vrbaku sa 2554 m2 i druge čestice. Predmetnom parcelacijom izvršena je promjena načina uporabe, obzirom da predmetna nekretnina nikada nije bila u naravi Rijeka u Vrbaku, te je evidentirano stvarno stanje Šuma u Vrbaku sa 2554 m2.

1. 4. Nadalje, tužitelj navodi da je upis predmetne nekretnine kao i javnog vodnog dobra izvršen temeljem čl. 61. Zakona o vodama kojim je bilo određeno da je javno vodno dobro – javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu Republike Hrvatske, iako se tužena i Hrvatske vode zajedno s pravnim prednicima nikada nisu nalazili u posjedu predmetne nekretnine, a upis predmetne nekretnine kao javnog dobra u režimu društvenog vlasništva nije odgovaralo stanju u naravi, s obzirom da predmetna nekretnina nikada nije bila javno dobro, te je po shvaćanju tužitelja na istoj moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist fizičkih osoba.

1. 5. Tužitelj navodi da je predmetnu nekretninu stekao zaključenjem kupoprodajnog ugovora od **.**.2008. sa CT kao prodavateljem, s time da je u ugovoru pogrešno naznačena kao predmet ugovora čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se u posjedovnim listovima vodi kao posjed različitih posjednika.

1. 6. Navodi da je od stjecanja nekretnine u poštenom zakonitom, istinitom i samostalnom, te neposrednom posjedu predmetne nekretnine, a koji posjed računajući i posjed njegovih prednika traje više od 70 godina, obzirom da su članovi obitelji CT predmetnu nekretninu posjedovali od kraja II. Svjetskog rata.

1. 7. Tužitelj navodi da je na predmetnoj nekretnini izgradio vikendicu koju je legalizirao temeljem rješenja o izvedenom stanju od 22. kolovoza 2016. a čitav pojas obale Drave na tom dijelu proglašen je građevinskim zemljištem, te je tužiteljevom stambenom objektu dodijeljen i kućni broj.

2. Drugo tužitelj PT u tužbi i tijekom postupka navodi, da je posjednik i izvanknjižni vlasnik čkbr. [katastarska čestica] Vrbak Šuma sa 988 m2, i čkbr. [katastarska čestica] Vrbak Šuma sa 2298 m2, koje odgovaraju čkbr. [katastarska čestica] Šuma u Vrbaku sa 3286 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo RH - javno vodno dobro - pod upravljanjem Hrvatskih voda.

2. 1. Drugotužitelj navodi da je i predmetna čkbr. [katastarska čestica] nastala temeljem Prijavnog lista iz 2015. godine, parcelacijom dotadašnje čkbr. [katastarska čestica] Drava sa 11 kj i 1109 čhv, na nove čestice između ostalog i predmetu čkbr. [katastarska čestica] Šuma u Vrbaku sa 2554 m2, te je parcelacijom izvršena i promjena načina uporabe , obzirom da predmetna nekretnina nikada u naravi nije bila Rijeka u Vrbaku, te je evidentirano stvarno stanje odnosno Šuma u Vrbaku.

2. 2. Upis predmetne nekretnine kao javnog dobra izvršen je temeljem čl. 61. Zakona o vodama/1995, iako Republika Hrvatska i Hrvatske vode, a niti njihovi prednici nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine, te upis nekretnine kao javnog dobra nije odgovarao stanju u naravi, obzirom da predmetna nekretnina nikada u naravi nije bila javno vodno dobro.

2. 3. Drugotužitelj PT navodi da je predmetnu nekretninu naslijedio od svoje bake MT, koja je istu naslijedila od svog oca, koji je bio u posjedu nekretnine od kraja II. Svjetskog rata, a predmetna nekretnina u naravi predstavlja šumu uz rijeku Dravu.

2. 4. U osnovanost svojih navoda tužitelji ukazuju da je Ministarstvo poljoprivrede na nekretnini koja se nalazi blizu predmetnih, na inicijativu fizičke osobe i mišljenja Hrvatskih voda, rješenjem od 27. studenog 2016. ukinulo status javnog vodnog dobra, a predmetne nekretnine nalaze se unutar obuhvata građevinskog područja Općine Pitomača.

2. 5. Tužitelji smatraju da se predmetne nekretnine ne nalaze u sustavu javnog vodnog dobra, već predstavljaju vodno dobro, sa upisanim pravom prvokupa , čime bi dijelili istu pravnu sudbinu kao i nekretnine koje se nalaze u istom obuhvatnom pojasu uz korito rijeke Drave.

2. 6. Tužitelji navode da predmetne nekretnine nikad nisu bile u funkciji javnog vodnog dobra, te se na istima moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, a proglašene su vodnim dobrom temeljem Odluke o vanjskoj granici uređenog inundacijskog pojasa uz desnu i lijevu obalu rijeke Drave, rješenjem od 30. prosinca 2002. i tek su tada stekle karakter vodnog dobra u svrhu inundacijskog pojasa.

2. 7. Tužitelji navode da njihove nekretnine nikada nisu imale obilježje javnog vodnog dobra na način da bi bile u uporabi svih, te nije postojao javni interes za raspolaganjem i iskorištavanjem predmetnih nekretnina i nikada nisu bile pod upravom osobe javnog prava, pa nisu ispunjeni niti uvjeti da bi mogli imati karakter javnog vodnog dobra.

2. 8. Tužitelji navode da su predmetne nekretnine temeljem dosjelosti postale vlasništvo tužitelja i prije no što su postale vodno dobro , te nema utjecaja činjenica da je u zemljišnoj knjizi upis javnog dobra po inerciji zamijenjen upisom javnog vodnog dobra, jer se već tada radilo o izvanknjižnom privatnom vlasništvu fizičkih osoba , te je bilo moguće upisati samo naznaku " vodnog dobra", i prava prvokupa.

2. 9. Stoga tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom bi utvrdio da su tužitelji vlasnici utuženih nekretnina i da se naloži upis oznake "vodnog dobra" uz zabilježbu prava prvokupa u korist Hrvatskih voda.

2. 10. Tijekom postupka tužitelji preciziraju tužbeni zahtjev tražeći utvrđenje da su vlasnici utuženih nekretnina.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik se protivi tužbama i tužbenim zahtjevima, ističući da su predmetne nekretnine javno vodno dobro koje je neotuđivo i u vlasništvu Republike Hrvatske.

3. 1. Predmetne nekretnine upisane su kao vlasništvo tuženika Republike Hrvatske-javno vodno dobro, pod upravljanjem Hrvatskih voda, te se nalaze unutar određene vanjske granice inundacijskog područja rijeke Drave. Nekretnine su javno vodno dobro temeljem čl. 12. Zakona o vodama ( Narodne novine 66/2019, 84/2021).

3. 2. Na nekretnine inundacijskog pojasa primjenjuju se odredbe Zakona o vodama koji je za te nekretnine poseban Zakon, te se status javnog vodnog dobra ne stječe uknjižbom, nego ispunjenjem pretpostavki propisanih Zakonom. Do stupanja na snagu Zakona o vodama/1995, vodno dobro određeno je kao dobro od općeg interesa pod posebnom društvenom zaštitom , koje se može koristiti pod uvjetima i na način propisan Zakonom.

3. 3. Status vodnog dobra, sve do stupanja na snagu Zakona o vodama iz 1995. uređivao je Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima iz 1974. i prema tom Zakonu i pomorsko i vodno dobro imali su isti status, te je to bilo dobro u društvenom vlasništvu u općoj uporabi i nitko nije imao vlasničke ovlasti, niti druga stvarna prava na tom dobru.

3. 4. Taj Zakon je propisivao da, obalu na unutarnjim vodama obuhvaća pojas kopna koji se proteže uz plovne rijeke, jezera i kanale do visine najvišeg vodostaja, isključujući poplavljene površine pri tom vodostaju.

3. 5. Zakonom o vodama iz 1995. sve nekretnine vodnog dobra koje su tad bile opće dobro, postale su javno vodno dobro, kao javno dobro u općoj oporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, te su neotuđive iz vlasništva Republike Hrvatske.

3. 6. Stoga javno vodno dobro ne postaje vodno dobro u vlasništvu RH uknjižbom u zemljišnoj knjizi, nego je to postalo po sili Zakona i to temeljem Zakona o vodama iz 1995. kao i sada važećem Zakonu o vodama ( Narodne novine 66/2019 i 84/2021).

3. 7. Predmetne nekretnine nalaze se u neposrednoj blizini vodotoka rijeke Drave, te su i prije uknjižbe javnog vodnog dobra upisane kao vlasništvo RH, a prethodno su bile u sastavu tzv. društvenog vlasništva. Tuženik smatra da tužitelji nisu mogli dosjelošću postati vlasnici nekretnina u društvenom vlasništvu, a temeljem odredbe čl. 12. Zakona o vodama, javno vodno dobro je neotuđivo i na javnom vodnom dobru druga osoba ne može steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo osim prava služnosti i prava građenja u skladu s tim Zakonom.

4. Tijekom postupka za utvrđivanje činjenica, izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige ( str. 9-11), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz ( str. 12-15), prijepis posjedovnog lista ( str. 16-17), ispis iz informacijskog sustava prostornog uređenja ( str. 18-19), ugovor o kupoprodaji nekretnina ( str. 20-21), prijepis posjedovnog lista ( str. 22), ispis prijave katastarskom operatu ( str. 23), izjava CT ( str. 24-25), rješenje o izvedenom stanju ( str. 26-30) rješenje Područnog ureda za katastar ( str. 31), izjava II. tužitelja ST ( str. 32-33),prijepisi posjedovnih listova ( str. 34-36), rješenje uprave vodnog gospodarstva ( str. 38-39), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz ( str. 40), prijepis posjedovnog lista ( str. 41) , ispis iz preglednika ( str. 42), zahtjev za mirno rješenje spora ( str. 43), izvadak iz zemljišne knjige ( str. 44), stručni članak ( str. 47-64), Odluka državne uprave za vode ( str. 83-85), ispis karte Hrvatskih voda ( str. 86-87), ispis Arkod preglednika ( str. 91), rješenje Županijskog suda u Rijeci Gž-196/2023-2 od 15. lipnja 2023. ( str. 118-123), dopis Uprave vodnog gospodarstva zastupniku tužitelja ( str. 124-125) , ispis fotografija predmetne nekretnine (str. 126-141), izvješće Hrvatskih voda ( str. 143), dopis Ministarstva gospodarstva zastupniku tuženika ( str. 144-145), karte opasnosti od poplave ( str. 146) dopis Županije virovitičko-podravske ( str. 160), dopis općine [adresa] ( str. 163), identifikacija čestica ( str. 165), izvod iz katastarskog plana ( str. 166) izvodi iz posjedovnih listova ( str. 167-168), uvjerenje Županije ( str. 171), skica izmjere stalnog sudskog vještaka ( str. 204), karta opasnosti od poplave ( str. 220), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka CT (str. 199), TT (str. 199-200), ZT (str.200), BT (200-201), ŽT (str. 201), HT (str. 201), ČT ( str. 214- 216), vještaka Roberta Kiša ( str.202. i 226) te prvo i drugotužitelja kao stranaka ( str. 216-218).

5. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjevi su osnovani.

7. Među strankama nije sporno da su predmetne nekretnine do parcelacije 2015. bile dio čkbr. [katastarska čestica] Drava sa 11 j i 1109 čhv, upisane kao društveno vlasništvo.

7. 1. Također nije sporno da su Odlukom Državne uprave za vode od 30. prosinca 2002. određene vanjske granice uređenog inundacijskog pojasa uz desnu i lijevu obalu rijeke Drave na području k. o. [katastarska općina] ( str. 83-85) , te se predmetne čestice nastale parcelacijom 2015.godine nalaze unutar granica uređenog inundacijskog pojasa.

8. Među strankama je sporno postoje li Zakonom predviđeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću.

9. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.

10. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je dokumentaciju koja se nalazi u spisu našao vjerodostojnom u cijelosti, a vjerodostojnost dokumentacije stranke nisu niti osporavale.

10.1. Dokumentacija koja se nalazi u spisu potvrđuje navode tužitelja da su predmetne nekretnine nastale parcelacijom kčbr. [katastarska čestica] Drava sa 11 kj i 1109 čhv, koja se u zemljišnim knjigama vodila kao društveno vlasništvo, a koja je parcelacija provedena u zemljišnim knjigama 2015. godine.

10.2. Navedenom parcelacijom formirane su predmetne čestice koje se u zemljišnoj knjizi vode kao kčbr. [katastarska čestica]. Obzirom da novostvorena kčbr. u zemljišnom knjigama 6280/7 Šuma u Vrbaku sa 2554 m2, odgovara površinom katastarskim česticama [katastarska čestica] i posjedu prvotužitelja ĆT može se zaključiti kako je prilikom parcelacije vođeno računa o stanju posjeda na terenu. Također novostvorena zemljišnoknjižna čestica kčbr. [katastarska čestica] Šuma u Vrbaku sa 3286 m2, koje u ovom postupku potražuje drugotužitelj PT odgovara katastarskim česticama kčbr. [katastarska čestica], odnosno stanju posjeda drugotužitelja ST.

10.3. Nadalje iz dokumentacije proizlazi da je odluka Državne uprave za vode, kojom je određena vanjska granica uređenog inundacijskog pojasa u koji ulaze i predmetne nekretnine, donijeta 30. prosinca 2002. (str. 83-85), a upis Republike Hrvatske-javno vodno dobro-pod upravljanjem "Hrvatskih voda" u vlastovnicu (str. 15) izvršen je 10. travnja 2006., a temeljem čl. 61. Zakona o vodama, sa ranije upisanog Društvenog vlasništva.

10.4. Ocjenjujući vjerodostojnost iskaza saslušanog svjedoka CT (str. 199) , sud je ovaj iskaz našao životnim i logičnim , te vjerodostojnim u cijelosti, a riječ je o svjedoku koji cijeli život živi na [adresa] i koji je predmetne nekretnine prodao prvotužitelju ĆT, a prije toga je bio posjednik i svoj posjed naslijedio od oca. Ovaj iskaz vjerodostojan je kako u dijelu koji se odnosi na kvalitetu posjeda prvo i drugotužitelja, tako i u dijelu u kojem govori o tomu da nikakvi radovi Hrvatskih voda na predmetnim nekretninama nisu rađeni. Vjerodostojan i njegov iskaz da se rijeka ne izlijeva iz korita osim kada je poplava.

10.5. I iskaz svjedoka TT (str.199-200) koja je posjednica susjednih nekretnina preko 30 godina, kako u dijelu koji se odnosi na trajanje i kvalitetu posjeda, vodostaj rijeke te izostanka bilo kakvih radova Hrvatskih voda, sud nalazi životnim, logičnim, pa stoga i vjerodostojnim.

10. 6. Iskaz svjedoka ZT (str. 200) koji je bio zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik čestice u blizini do 2021.godine, također sud nalazi životnim i logičnim, a ovaj iskaz potvrđuje i dokumentacija koja se nalazi u spisu.

10. 7. Svjedok BT, dugogodišnji žitelj [adresa], u svom vjerodostojnom iskazu (str. 200-201)navodi da su raniji vlasnici predmetnih nekretnina bili članovi obitelji CT i MT. Također iskazuje da u vrijeme poplave rijeka prekrije i cestu, isto iskazuje i svjedok ŽT, također dugogodišnji žitelj [adresa] koji još navodi da vodostaj ne ovisi samo o količini padalina na sjeverozapadu, već i o regulaciji odnosno radnjama elektrana koje se nalaze uzvodno.

10. 8. Svjedok ŽT (str. 201) iskazuje kao i drugi saslušani svjedoci, da nema nikakvih saznanja da bi netko tužitelje ili njihove prednike smetao u posjedu ili im osporavao vlasništvo. Bio je zakupoprimac no ne predmetnih nekretnina, već oranica u blizini.

10. 9. Svjedok HT (201-202) u svom iskazu objašnjava da inundacijski pojas kojeg obuhvaćaju i predmetne nekretnine, služi za prihvat velikih voda, te su predmetne nekretnine namijenjene za primitak viška vode u slučaju poplava, ovaj iskaz sud također nalazi vjerodostojnim i isti je u skladu s iskazom kasnije saslušane ČT.

10. 10. Iskaz svjedoka ČT ( str. 214-216), djelatnice Hrvatskih voda, sud nalazi vjerodostojnim u dijelu gdje navodi da nikakve radove Hrvatske vode na nekretninama tužitelja nisu izvodile, a niti je predviđeno izvođenje kakvih radova, već to područje služi kao jedna prirodna retencija viška vode. Hrvatske vode rade kartu rizika od poplave, gdje se prikazuje površina predviđena da služi kao retencija, te se te karte stalno nadograđuju i u konkretnom slučaju to područje prirodne retencije završava nekoliko čestica sjeverno od predmetnih. Inundacijsko područje koje se smatra koritom za visoku vodu, služi usporavanju toka rijeke kod poplava. Hrvatske vode nisu se usprotivile gradnji objekata, jer gradnja nema utjecaja na razlijevanje vode.

10.11. Nalaz i mišljenje vještaka Roberta Kiša, koji je za potrebe postupka izvršio identifikaciju predmetnih nekretnina, te da posjedovne čestice odgovaraju tuženima, sud je našao stručnim, objektivnim i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a njegovu nalazu stranke nisu niti prigovarale. U svom iskazu danom na ročištu održanom dana 7. ožujka 2024.(str.202), vještak je identificirao predmetne nekretnine, te navodi da se iste ne protežu do korita rijeke već završavaju 10 metara od ruba korita Drave. Isto je naznačeno i u skici sa str. 204 spisa.

10.12. Iskaz tužitelja ĆT (str. 216-217) sud je našao životnim, logičnim, pa stoga i vjerodostojnim u cijelosti, kako u dijelu u kojem opisuje način stjecanja posjeda, odnosno kupnju od CT, tako i trajanje posjeda koji računajući i posjed njegovih prednika traje 80 godina, a da nitko njega niti njegove prednike nitko nije smetao u posjedu. Također je vjerodostojan i dio iskaza gdje navodi da za vrijeme poplave 2023. nije poplavljena samo njegova čestica, već je voda došla do prvih kuća u selu. Dakle, daleko više nego što je predviđeni plavni pojas, a voda je našla svoj put duboko u kopnu, sve do [adresa].

10. 13. I drugotužitelj PT u svom iskazu (str. 217-218) životno i logično objašnjava način stjecanja posjeda, njegovo trajanje i kvalitetu u kontinuitetu od preko 70 godina. Također životno i logično iskazuje da je 2023. voda došla do kuća u selu, a sva druga izlijevanja rijeke smatra oscilacijom koja je normalna i sa kojom žitelji [adresa] žive, pa tako navodi da "voda dođe i ode". Oko cijelog sela su tokovi stare Drave, te poplava dođe i s Mađarske strane. Navodi da nikada nije čuo da bi to bila neka prirodna retencija, a to nije poznato nikome u selu. Prema njegovom iskazu Drava se rijetko na tom mjestu izlijeva iz korita, te kada je voda velika, uđe nekih 10 do 20 m u česticu. Znao je viđati vodočuvare u čamcima na vodi, a obzirom da radi na splavu preko 20 godina, smatra da je upoznat sa stanjem na terenu što se tiče rijeke i obale. Iskazuje kako njegova banka Anka Komar, prije bila upisana kao posjednik.

10. 14. Iskaze tužitelja potvrđuje i dokumentacija u spisu, pa tako iz dopisa Općine Pitomača (str. 163) proizlazi da Općina nikada nije raspolagala sa predmetnim nekretninama, a iz dopisa Županije Virovitičko-podravske, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i imovinsko –pravne poslove (str. 171.) da se predmetne nekretnine nalaze unutar građevinskog područja [adresa]. Ovaj dopis Županije potvrđuje i navod drugotužitelja da činjenica proglašenja inundacijskog pojasa očito nepoznata ne samo žiteljima [adresa], već i tijelima lokalne i regionalne samouprave.

11. Stoga je sud našao utvrđenim slijedeće relevantne činjenice:

- da su predmetne nekretnine formirane 2015. parcelacijom od ranije čkbr. [katastarska čestica] Drava sa 11kj i 1109 čhv,

- da se prilikom parcelacije i formiranja novih čestica očito pazilo na granice posjeda, obzirom da utužene čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odgovaraju posjedovnim česticama u faktičnoj vlasti tužitelja,

- da se do 10. travnja 2006. nekretnina u zemljišnoj knjizi bila upisana kao Društveno vlasništvo, a nakon toga kao vlasništvo Republike Hrvatske – javno vodno dobro –pod upravjanjem „Hrvatskih voda“,

- da su tužitelji u posjedu predmetne čestice, a posjed tužitelja računajući i posjed njihovih prednika traje preko 70 godina i koji im posjed nitko nije smetao, a tužitelji, kao i njihovi prednici bili su pošteni, zakoniti i istiniti posjednici,

- da Hrvatske vode nikakve radove na predmetnim česticama niti u blizini njih, nisu izvodile,

- da su predmetne nekretnine obuhvaćene inundacijskim pojasom, Odlukom Državne uprave za vode,od 30. prosinca 2002., te je njihova namjena prihvat viška vode uslijed poplave,

- da je prilikom poplave tijekom 2023., voda prekrila ne samo predmetne nekretnine već i brojne druge te došla i do [adresa],

- da je upis nekretnina kao javnog vodnog dobra izvršen temeljem Zakona o vodama iz 1995.

12. Obzirom da posjed tužitelja i njihovih prednika traje od četrdesetih godina prošlog stoljeća, sud je našao relevantnim u ovoj pravnoj stvari primijeniti odredbe Zakona koji su bili na snazi kroz cijelo vrijeme posjedovanja tužitelja i njihovih prednika, odnosno odredbe Općeg građanskog zakonika i Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. ( u daljnjem tekstu; ZOVO).

12. 1. Opći građanski zakonik u drugom dijelu govori o stvarima između ostalog o zastari i dosjelosti, tako paragraf 1460. glasi:

" Da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a da se stvar može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovakvim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo, uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme Zakonom određeno."

12. 2. Paragraf 1461. definira zakonit posjed i glasi:

" Zakonit i dovoljan za dosjelost je svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Takvi su naslovi npr. zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata itd."

12. 3. Pošten posjed određuje paragraf 1463. a istinit paragraf 1464. i oni glase:

" Posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg. Posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno, ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam, ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar."

12. 4. Što se tiče vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, to određuju paragrafi 1467. i 1468. koji glase:

" Glede stvari nepokretnih, dosjelošću pribavlja onaj, na čije su ime te stvari upisane u javnim knjigama, nakon tri godine puno pravo proti svakomu prigovoru. Dokle se pruža dosjelost, prosuđuje se po uknjiženom posjedu.

U onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina."

13. Uzimajući u obzir da su prednici tužitelja predmetne nekretnine uživali od kraja Drugog svjetskog rata, sud je našao ispunjenim uvjete iz citiranih paragrafa, odnosno da su kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici stekli pravo vlasništva temeljem odredbi Općeg građanskog zakonika, a prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., a koji je onemogućavao stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću (čl. 29. ZOVO-a).

14. Neosnovano se tuženik poziva na Paragraf 287. OGZ-a i citira „Stvari ničije zovu se one koje svi državljani mogu prisvojiti. One pak stvari, koje su im dozvoljene samo na porabu kao ceste, velike i male rijeke, luke i obale morske zovu se općeno ili javno dobro“ te komparira sadržaj citiranog Paragrafa OGZ-a sa čl.2.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji određuje da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva oni dijelovi prirode koji posvojim osobinama ne mogu biti u vlasništvu fizičke ili pravne osobe pojedinačno nego su na uporabu svih.

15. Naime, predmetne nekretnine nisu dio rijeke niti korita, već se prema nalazu vještaka nalaze 10 metara od ruba korita, pa se ne mogu smatrati općenim ili javnim dobrom po § 287. OGZ-a.

16. Neosnovano se tuženik poziva i na odredbe Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine 19/1974, 24/1974, 39/1974, 39/1975,17/1977, 18/1981, 31/1986, 47/1989, 26/1993, 7/1994, kada navodi da je ovaj Zakon propisivao da obala na unutarnjim vodama obuhvaća pojas kopna koji se proteže uz plovne rijeke, jezera i kanale do visine najvišeg vodostaja isključujući poplavljene površine pri tom vodostaju, što bi odgovaralo članku 3. st. 1. t. 5. Zakona koji tako definira obalu na unutrašnjim plovnim putovima.

17. Naime, niti je Drava na predmetnom dijelu plovni put, niti predmetne nekretnine obuhvaćaju pojas kopna koji se proteže uz plovne rijeke, jezera i kanale do visine najvišeg vodostaja isključujući poplavljene površine pri tom vodostaju.

18. Nadalje, predmetne nekretnine, kao tada dio veće čestice do 2006., bile su upisane kao društveno vlasništvo, iako se nikada dio koji se odnosi na predmetne čestice nije koristio za kolektivnu proizvodnju pod upravljanjem Organizacije udruženog rada (OUR-a), niti ih je država davala u zakup, već su ga koristili prednici tužitelja za svoje privatne potrebe i isti je u naravi bio "škrapa", odnosno dio šume u blizini rijeke.

19. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da su još prednici tužitelja vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću, te je riješeno kao u izreci.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a.

20.1. Tužitelji koji su u cijelosti uspjeli u sporu imaju pravo na naknadu troškova parničnog postupka koji su bili opravdani i nužni za vođenje postupka.

20. 2. Razmatrajući zahtjev za naknadu troškova sud je kao opravdane i nužne troškove utvrdio trošak zastupanja po punomoćniku.

20. 3. Opravdani i nužni troškovi bili bi i trošak vještačenja, te sudskih pristojbi, no naknada istih nije zatražena u specificiranom troškovniku.

20. 4. Punomoćniku tužitelja obzirom na vrijednost spora, pripada za zastupanja na ročištima nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 9. t. 1., u svezi Tbr.7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( u daljnjem tekstu; Tarifa).

20. 5. Obzirom da je punomoćnik zastupao dva tužitelja, ista se temeljem Tbr.40. uvećava za 10%, što iznosi 240,00 € za zastupanje na svakom ročištu.

20. 6. Dakle za zastupanja na ročištima od 21. rujna 2023., 7. ožujka 2024., 17. rujna 2024. i 26. studenog 2024., punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 240,00 € za svako ročište, što ukupno iznosi 960,00 €, odnosno s PDV-om 1.200,00 €.

21. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

U Virovitici 10. siječnja 2025.

Sudac:

Zoran Mandić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Darko Marić, Pitomača

2. ODO u Virovitici, GU odjel

3. Porezna uprava Virovitica (nakon pravomoćnosti)