REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-775/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu toga suda mr.sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj P-339/2024-6 od 8. srpnja 2024., dana 10. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj P-339/2024-6 od 8. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tuženika kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužena zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Pobijano rješenje smatra nezakonitim jer da prvostupanjski sud nije bio ovlašten u početnom stadiju postupka donijeti odluku o nepoštenosti odredbe jer da je trebalo provesti kontradiktorni postupak, a kako nije, povrijeđena je i odredba članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP te je odluka donesena protivno odredbi članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu ZZP).

2.2. Smatra da se mjesna nadležnost ne može temeljiti na odredbi članka 19. stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23) pa je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa predlaže da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ukoliko ne preinači rješenje u skladu sa žalbenim navodima. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje se poziva tuženik, odnosno nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer je sud naveo razloge zbog kojih je odbio prigovor mjesne nenadležnosti, a time što nije održao ročište na kojemu bi bio raspravljen navedeni prigovor nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a koju čini sud ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, s obzirom da je tuženik stavio prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda te je u obrazloženju navedenog prigovora trebao iznijeti i sve činjenice koje smatra relevantnim za donošenje odluke o tom prigovoru, a podnesak tuženika je dostavljen tužiteljima koji se na isti nisu očitovali.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti pobijanog rješenja potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je donio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.

7. Nije sporno da su stranke člankom 16. Ugovora o kreditu broj 5102504195 od 5. srpnja 2005. za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke te da je predmet spora isplata.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja da nije mogao pojedinačno pregovarati o odredbi kojom se ugovara mjesna nadležnost suda u slučaju spora prilikom sklapanja Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102504195 od 05. srpnja 2005., jer je takva odredba dio tipskog ugovora tuženika i obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj osoba sa prebivalištem u [adresa], a sjedište banke tuženika nalazi se u Rijeci, odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu kreditora je nepoštena sukladno čl. 49 i 50 ZZP-a, obzirom da takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer u slučaju da se predmetni postupak vodi na Općinskom sudu u Rijeci za tužitelja zasigurno nastaju veći troškovi nego da se postupak vodi pred sudom na čijem se području nalazi njegovo prebivalište.

8.1. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno pregovarana, a koja ukazuje na znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj bio uobvezi putovati u Rijeku što znači za tužitelja uzrokovane znatne troškove i utrošeno vrijeme. Osim toga, navedena odredba je bila u tipskom ugovoru unaprijed formulirana o kojoj tužitelj kao potrošač nije mogao pregovarati.

8.2. Poziva se na praksu Suda europske unije u predmetu Occano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA u Rocio Murciano Quintero i drugi ( spojeni predmeti C- 240/98 do C-244/98) gdj seutvrđuje da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 31. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.3. Zaključno navodi da je odredbom članka 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano je da u sporovima koji nastanu u svezi sa ugovorom o kreditiranju potrošač može pokrenuti postupak protiv druge strane i pred sudovima mjesta u kojem potrošač ima prebivalište pa stoga i postoji mjesna nadležnost ovoga Suda.

9. Ovakav materijalnopravni pristup prihvaća i ovaj sud.

10. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda pravilno prvostupanjski sud nalazi da je nesporno kako je između stranaka ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, no, isto tako je nesporno da je ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa je temeljem zakonske presumpcije, a i iskaza tužitelja, utvrđeno da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, te da tužitelj kao korisnik tog kredita – potrošač koji ima prebivalište na području ovoga suda nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj, pa se stoga pravilno prvostupanjski sud poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji sadrži odredbe koje su u skladu s Direktivom vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja. Kako je člankom 49. stavkom 1. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se, sukladno stavku 2. istog članka, smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, ta je odredba, sukladno članku 55. stavku 1. ZZP-a, ništetna.

11. Presudom u predmetu C-240/98 do C-244/98 Europskog suda za ljudska prava utvrđena je obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira da li se radi o materijalnim ili postupovnim odredbama i da se prorogacijska klauzula o potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive.

12. U konkretnom slučaju radi se o ugovornoj klauzuli o kojoj se nije posebno pregovaralo već je ista sastavni dio tipskog ugovora tuženice na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka s obzirom na boravište tužitelja i sjedište tuženice. Naime, uzimajući u obzir udaljenost mjesta boravišta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, spomenuta ugovorna odredba bi za tužiteljicu izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesnopravnom položaju ugovornih stranaka, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti u odnosu na zaključak koji je donesen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020. te utvrdio da je prorogacijska klauzula ništetna te da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Prorogacijska klauzula kojom je ugovorena nadležnost u mjestu sjedišta kreditora (Rijeka), stavlja u neravnopravan položaj tužitelja, pa je valja smatrati nepoštenom odredbom budući o klauzuli nije bilo posebnog pregovaranja, te je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, zatim uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao korisnika kredita, koji bi u ostvarivanju eventualnih prava morao putovati u [adresa] iz [adresa] a što bi rezultiralo povećanim troškovima unatoč tome što ga zastupa odvjetnik kao punomoćnik, zbog čega je u suprotnosti i s načelom ekonomičnosti.

15. Zbog iznesenog žalba tuženika je neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje te u sladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP riješiti kao u izreci.

16. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.

U Slavonskom Brodu, 10. siječnja 2025.

Sudac

mr.sc. Zlatko Pirc