REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-287/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tužiteljice ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Mladenu Vuškoviću, odvjetniku iz Splita, te III-tužiteljice ČD z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vinku Bešliću, odvjetniku iz Splita, protiv tužene BD iz [adresa], ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vuloviću, odvjetniku iz Supetra, radi utvrđenja, rješavajući žalbe tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj: P-2294/2022 od 10. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalbe tužiteljica JD, ĐD i ČD odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj: P-2294/2022 od 10. ožujka 2023., u cijelosti.
II. Tužiteljice JD i ĐD odbijaju se sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica ad 1. i ad 2. koji glasi:
"1. Utvrđuje se da su tužiteljice ad 1. JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 2. ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zajedno za cijelo, a međusobno na jednake dijelove od po ½ dijela cjeline svake od njih, vlasnice cjeline nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te time i vlasnice zajedno za cijelo, a međusobno na jednake dijelove od po ½ dijela cjeline svake od njih i dijela te nekretnine koji je u Skici mjesta br. 2. ( tematska skica mjerilo 1: 200) iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka, ing. geod. , Broj: 110-52/2018 "Split, 5. svibnja 2019."omeđen pravolinijskim dužinama između točaka 16-17-20-4-10-9-8-7-21-16, pa je dužna tužena LD iz [adresa], ( [adresa] ) OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana predati predmetni dio nekretnine u nesmetani i isključivi posjed tužiteljicama, slobodan od osoba i stvari.
2. Dužna je tužena u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužiteljicama troškove ovog parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ad 3. ČD koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica ad 3. ČD z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa time i dijela nekretnine koja je u skici lica mjesta br. 2. tematska skica iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka, pravolinijskim dužinama između točaka 1-2-3- 4-18-19-12 i u cijelosti se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] pa je tužena LD iz [adresa], ( [adresa] ) 37262272662, dužna u roku od 15 dana predati predmetni dio nekretnine u nesmetani i isključivi posjed slobodan od osoba i stvari tužiteljici ad 3.
2. Dužna je tužena u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužiteljicama troškove ovog parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."
III. Dužne su tužiteljice ad 1.-3. naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.592,00 EUR, u roku od 15 dana.
2 Protiv točke I. i III. izreke pobijane presude žalbu su pravodobno podnijele I- tužiteljica i II. tužiteljica sadržajno iz svih žalbenih razloga, a posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te su predložile da se njihova žalba usvoji i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji i da im se dosude troškovi parničnog postupka, kao i troškovi žalbenog postupka ili da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
2.1. U žalbi se navodi da su razlozi pobijane presude netočni, paušalni, kontradiktorni i u suprotnosti sa samim sobom uz pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, zatim da se prvostupanjski sud upustio u zaključke koji se tiču geodetske struke iako ne raspolaže stručnim znanjem pa da je tako naveo da u kopijama katastarskog plana nije vidljiva sporna površina zbog dozvoljenih odstupanja površina katastarskih čestica, zatim da su njegovi zaključci koji se tiču geodetskih utvrđenja u suprotnosti sa utvrđenjima sudskih vještaka geodetske struke koji su vještačili predmet spora i koji su u svojim vještačenjima na potpuno isti način prikazali spornu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u njezinoj punoj površini. Osim navedenog da se u pobijanoj presudi pogrešno navodi da je u vještačenjima vještaka Geo Mare d.o.o, ZR i PD prikazan sporni dio kao dio uz kuću tužene odvojen betonskim zidićem od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljica, budući iz svih navedenih vještačenja nedvojbeno proizlazi da je betonski zidić ucrtan unutar granica navedenih čestica, kao i da prvostupanjski sud potpuno relativizira pisani ugovor o kupnji predmetne č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je u cijelosti realiziran i proveden u zemljišnoj knjizi, te da nije imao u vidu niti činjenicu da su prema kazivanju tužiteljice JD njezinim roditeljima pri prodaji prodavatelji pokazali da se kupljeno zemljište prostire prema jugu i to baš do fasade zgrade tužene.
2.2. Nadalje da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da vlasničku granicu između zemljišta tužiteljica i tužene čine fasade objekata tužene na čest. zgr. [katastarska čestica], te kamena ograda i na nju nastavljena žičana ograda sa žbunjem na čest. zgr. [katastarska čestica], sve upisano u k. o. [katastarska općina], a na koji način da su nekretnine tužene potpuno odvojene od zemljišta tužiteljica i bez pristupa predmetu spora, te da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke uopće nije ocijenio da li su se na strani tužene i njezinog prednika pok. supruga KD ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, osobito imajući u vidu činjenicu da je tužena sama svoje nesporno zemljište potpuno ogradila od predmeta spora kamenom ogradom i na nju nastavljenom žičanom ogradom s posađenim grmljem i bez ikakvog pristupa sa svog nespornog zemljišta na predmet spora, kao i da iz rješenja o nasljeđivanju istog suda poslovni broj O- 8150/07 proizlazi da tužena nije naslijedila iz pok. supruga tužene KD sporne nekretnine.
2.3. Također se navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka, kao i iskaze stranaka, obzirom da je prema iskazu svjedokinje AD zidić izgradio ED kad je uređivao kuću, a da su tužiteljice u svojim iskazima izjavile da je predmetni zidić izgradio njihov otac, te da je tužena iskazala da je isti zidić izgradio podstanar u njezinoj kući SD, dok je u postupku koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem P-356/08 iskazala da je taj zidić na starom međašnom suhozidu sagradio otac tužiteljica, kao i da je u tom postupku pravomoćnom presudom utvrđeno da je zidić izgrađen na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu tužiteljica i da im je tužena dužna naknaditi štetu, zatim da iz izvedenih dokaza u ovom postupku proizlazi faktično posjedovanje sporne površine od strane roditelja tužiteljica i samih tužiteljica pa da je zbog svega iznesenog očito da je zbog denivelacije zemljišta tadašnji vlasnik dozvolio gradnju objekta prednicima tužene na međi svoje parcele. Osim navedenog da prvostupanjski sud nije cijenio niti odlučnu činjenicu da tužena sa svojih nespornih nekretnina, kao niti sa javnog puta, nema nikakav pristup na sporne nekretnine pa da je potpuno uvjerljiv navod tužiteljica da je njihov otac izgradio zidić kao temelj garaže dovoljno udaljene od fasade kuće tužene da može izvoditi radove i obilaziti buduću garažu, a zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari osporavaju i odluku o troškovima postupka.
3. Protiv točke II. I III. izreke pobijane presude žalbu je pravodobno podnijela III- tužiteljica sadržajno iz svih žalbenih razloga, a posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila da se žalba usvoji i pobijana presuda preinači i da joj se dosude troškovi parničnog postupka ili da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
3.1. U žalbi se navodi da su razlozi pobijane presude netočni, paušalni, kontradiktorni i u suprotnosti sa samim sobom uz pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, zatim da se prvostupanjski sud upustio u zaključke koji se tiču geodetske struke iako ne raspolaže stručnim znanjem pa da je tako naveo da u kopijama katastarskog plana nije vidljiva sporna površina zbog dozvoljenih odstupanja površina katastarskih čestica, zatim da su njegovi zaključci koji se tiču geodetskih utvrđenja u suprotnosti sa utvrđenjima sudskih vještaka geodetske struke koji su vještačili predmet spora i koji su u svojim vještačenjima na potpuno isti način prikazali spornu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u njezinoj punoj površini. Osim navedenog da se u pobijanoj presudi pogrešno navodi da je u vještačenjima vještaka Geo Mare d.o.o, ZR i PD prikazan sporni dio kao dio uz kuću tužene odvojen betonskim zidićem od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljica, budući iz svih navedenih vještačenja nedvojbeno proizlazi da je betonski zidić ucrtan unutar granica navedenih čestica, kao i da prvostupanjski sud potpuno relativizira pisani ugovor o kupnji predmetne č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je u cijelosti realiziran i proveden u zemljišnoj knjizi, te da nije imao u vidu niti činjenicu da su joj prema kazivanju tužiteljice ČD pri prodaji prodavatelji pokazali da se kupljeno zemljište prostire prema jugu i to baš do fasade zgrade tužene.
3.2. Nadalje da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da vlasničku granicu između zemljišta tužiteljica i tužene čine fasade objekata tužene na čest. zgr. [katastarska čestica], te kamena ograda i na nju nastavljena žičana ograda sa žbunjem na čest. zgr. [katastarska čestica], sve upisano u k. o. [katastarska općina], a na koji način da su nekretnine tužene potpuno odvojene od zemljišta tužiteljica i bez pristupa predmetu spora, te da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke uopće nije ocijenio da li su se na strani tužene i njezinog prednika pok. supruga KD ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću imajući pri tome u vidu činjenicu da žaliteljice tuženoj osporavaju pravo na posjed spornih čestica barem od 2007., kao i da iz rješenja o nasljeđivanju istog suda poslovni broj O-8150/07 proizlazi da tužena nije naslijedila iz pok. supruga tužene KD sporne nekretnine.
3.3. Također se navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka, kao i iskaze stranaka, obzirom da je prema iskazu svjedokinje AD zidić izgradio ED kad je uređivao kuću, a da su I-tužiteljica i II- tužiteljica u svojim iskazima izjavile da je predmetni zidić izgradio njihov otac, te da je tužena iskazala da je isti zidić izgradio podstanar u njezinoj kući SD, dok je u postupku koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem P-356/08 iskazala da je taj zidić na starom međašnom suhozidu sagradio otac I-tužiteljice i II- tužiteljice, kao i da je u tom postupku pravomoćnom presudom utvrđeno da je zidić izgrađen na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu tužiteljica i da im je tužena dužna naknaditi štetu, s tim da niti III-tužiteljica tijekom postupka nije osporavala da je sporni zidić sagradio otac I-tužiteljice i II-tužiteljice pa da je zbog svega iznesenog očito da je zbog denivelacije zemljišta tadašnji vlasnik dozvolio gradnju objekta prednicima tužene na međi svoje parcele. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari osporava se i odluka o troškovima postupka.
4. Protiv iste presude žalbu je pravodobno podnijela osobno II- tužiteljica ĐD ne navodeći određeno žalbene razloge, ali iz navoda istaknutih u žalbi proizlazi žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a slijedom toga i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila da se pobijana presuda preinači.
4.1. II-tužiteljica u žalbi ističe da je ovaj postupak P-1566/2016 proistekao iz nezakonitog postupka uređenja međe koji se vodio pod poslovnim brojem R1- 16/2013, te da je ona podnijela kaznenu prijavu protiv vještaka Zvonimira Rubića zbog nezakonitog rada, te da ga je zbog toga prijavila i drugim nadležnim tijelima, kao i sutkinju Franulić i odvjetnika Zorana Vulovića koji je sastavljao sporni kupoprodajni ugovor, a osobito ističe da je ona vlasnica sporne čestice na koju tužena ne može pristupiti sa svoje nekretnine.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Između stranaka nije sporno da je temeljem prijedloga predlagateljice ŽD, tužene u ovom postupku, protiv predloženika JD, ĐD i ČD, tužiteljica u ovom postupku, dana 30. lipnja 2014. doneseno pravomoćno rješenje o uređenju međe poslovni broj: R1-16/13, između čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužene i čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljica, te da su tužiteljice u roku propisanom člankom 103. stavkom 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje u tekstu: ZV) podnijele tužbu u ovom predmetu zahtijevajući da sud utvrdi da su tužiteljice vlasnice i onog dijela nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je navedenim rješenjem o uređenju međe pripao u vlasništvo tuženoj LD.
8. Tužiteljice svoj zahtjev temelje na činjenici da su I-tužiteljica i II-tužiteljica u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnice čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a III-tužiteljica da je upisana kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatim na katastarskom planu čestica i na Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 10. svibnja 2003. zaključenom između JDB i ŠD, kao prodavatelja i ĆD i ČD, kao kupaca, dok tužena ističe da je ona u poštenom posjedu sporne površine koja se proteže uz cijelu kuću tužene i koji služi za odvodnju oborinskih voda, te za pristup do svih dijelova kuće. Dakle, u ovoj pravnoj stvari radi se o dokazivanju jačeg prava na spornoj površini na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdvojenog u navedenom postupku uređenja međa.
9. Prije svega nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljica koji sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ovaj drugostupanjski sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
10. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka RD i MD, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao uvjerljive i logične, a koje mišljenje prihvaća i ovaj sud, utvrđeno je da je kuću tužene obnovio sada pokojni suprug tužene ED još prije Domovinskog rata 80-tih godina, a da je prije te obnove postojala stara kuća koju su od davnina koristili njegovi roditelji i da je kameni krov stare kuće natkrivao predmetni kanal u koji se sa krova slijevala kišnica, te da je uz kanal bio izgrađen niski zidić koji se sastojao od nabacanog kamenja, a da ga je u sadašnje stanje dovela obitelj tužene prilikom renoviranja kuće kada su zatrpali i kanal na koji su stavili betonsku glazuru.
10.1. Nadalje je uvidom u spis koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem P- 356/08 od 4. veljače 2009. prvostupanjski sud utvrdio da je svjedok TD u svom iskazu naveo da je između betonskog zida i kuće tužene postojao betonski kanal koji je prema njegovom mišljenju služio za odvodnju oborinskih voda, te da je svjedok OD, prvi rođak tužiteljica, naveo da je predmeti kanal zatrpala obitelj tužene pred nekih 30 godina, a da je on osobno tijekom 2000. po nalogu tužene betonirao sporni dio nekretnine, kao i da je tužiteljica saslušana kao stranka u tom postupku navela da na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] uz sami rub sa čest. zem. [katastarska čestica] dugi niz godina postojao kanal širine cca 30 cm, ali da tog kanala više nema od kada je tužena renovirala kuću.
10.2. Prvostupanjski sud je iskaze tužiteljica JD i ČD, u kojima su tvrdile da su one bile u posjedu dijela spornih nekretnina, pravilno ocijenio nejasnim, kontradiktornim i neuvjerljivim jer iz ostalih provedenih dokaza proizlazi da je kanal uz kuću tužene oduvijek postojao i da je služio za odvodnju oborinskih voda, te da iz iskaza II-tužiteljice ĐD, koji je dala u drugom postupku koji se vodio kod istog suda pod poslovnim brojem P-356/08, proizlazi da je na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] ali uz sami rub čest. zem. [katastarska čestica] dugi niz godina postojao kanal širine cca 30 cm, dubine cca 1,5 m, dok je prihvatio iskaz tužene BD jer je isti u skladu s ostalim provedenim dokazima, a iz kojeg iskaza proizlazi da je sporni dio nekretnina oduvijek bio u posjedu njezinog pok. supruga i njegove obitelji, te da im prednici tužiteljica nikada nisu osporavali njihov posjed nego da su joj taj posjed počele osporavati tužiteljice 2007. godine nakon smrti supruga.
11. Uvidom u očitovanje vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića na predstavku tužiteljice ĐD, a vezanu uz postupanje vještaka u predmetu ovog suda R1- 16/13, prvostupanjski sud je utvrdio da je vještak naveo da po stanju katastarske mape nije moguće odrediti među između posjeda stranaka jer je službena mapa nehomogena sa stanjem u naravi, zbog čega je uzeo u obzir površinski kriterij, odnosno da je izmjerio stvarne površine predmetnih nekretnina te da je utvrdio da površine čest. zem. [katastarska čestica], u naravi zemljani parkirališni podest u posjedu tužiteljica iza kuće tužene, imaju ukupno 125 m2, i to do granice sa nekretninom tužene, a u nalazu u spisu R1-16/13 od 26. lipnja 2014. ( list 35 priloženog spisa R1- 16/13), označene oznakama A, B i C, što u naravi predstavlja sjeverni rub betoniranog podesta uz kuću tužene, dok u katastarskom operatu upisana površina čest. zem. [katastarska čestica] iznosi 83 m2, a površina čest. zem. [katastarska čestica] iznosi 18 m2, što ukupno iznosi 101 m2, a da to znači da je stvarna površina posjeda tužiteljica na čest. zem. [katastarska čestica], površine koja u naravi predstavlja parking i to do betonskog zidića, dakle bez ove sporne površine, veća za 24 m2 od one koja proizlazi iz službenih podataka. Također iz priloženih skica vještaka za geodeziju „Gea Mare“ iz Splita, ZR, PD i AB proizlazi da se sporna površina nalazi uz sjeverni rub betoniranog podesta uz kuću tužene.
12. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je sporni dio predmetnih nekretnina u naravi oduvijek predstavljao kanal uz kuću tužene, a koji je naknadno, i to početkom 80-tih godina kada je kuća tužene obnavljana, zatrpan šutom sa gradilišta, te da prednici tužiteljica nisu zalazili u sporni dio nekretnina očito smatrajući da je isti vlasništvo tužene i njezinog pok. supruga, zatim da je taj sporni dio vidljiv i na skici priloženoj uz Prostorni plan uređenja Općine Bol (list 189, 266, 267), i to na način da je sa svih strana oko kuće tužene, pa tako i na spornom dijelu predmetne nekretnine, označen uski prostor uz same gabarite objekta kao njegov sastavni dio, kao i da je na fotografiji (list 152) vidljiv betonski zidić na kojem je djelomično položen brod u vlasništvu tužiteljica koji dijeli sporni dio predmetne nekretnine od njezinog ostalog dijela u nespornom vlasništvu i posjedu tužiteljica, a da se u sporni prostor tada moglo pristupiti isključivo iz dvorišta tužene.
13. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su gradnji zidića koji je u postupku R1-16/13 utvrđen međom između posjeda stranaka prisustvovali roditelji tužiteljice i se toj izgradnji nikada nisu protivili, te da je između nekretnine u posjedu tužiteljica čest. zem. [katastarska čestica] i ovog spornog dijela oduvijek postojalo razgraničenje, u početku u obliku gomile, a kasnije da je na mjestu gomile izgrađen zidić koji i danas postoji i koji je u postupku uređenja međe R1-16/13 i utvrđen međom između posjeda stranaka, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužena putem svojih pravnih prednika u posjedu spornih nekretnina od kada je izgrađena kuća prednika tužene, njenih svekra i svekrve, roditelja njenog pok. supruga ED, a da je to bilo prije više od 50 godina, te da je taj posjed bio pošten do 2007. godine kada je tužena saznala da joj ga tužiteljice osporavaju taj posjed.
14. Člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje u tekstu: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten dosjelošću stječe vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a onaj samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten dosjelošću nad nekretninom stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
14.1. Nadalje odredbom članka 160. stavak 2. ZV-a propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici današnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici.
15. Obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužena zajedno sa svojim pravnim prednicima više od 20 godina (preko 50 godina) bila u posjedu spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je isti koristila kao savjestan i pošten posjednik, kao i da tužiteljice taj sporni dio (označen u skici iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka) nikada nisu koristile, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužiteljice s tužbenim zahtjevom, zbog čega je valjalo žalbe tužiteljica odbiti kao neosnovane, a pobijanu presudu u točki I. i II. izreke potvrditi.
16. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka (točka III. izreke) temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući su tužiteljice u cijelosti odbijene sa svojim tužbenim zahtjevom, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).
17. Tužiteljice JD i ĐD odbijene su sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nisu uspjele, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
18. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.
U Požegi 10. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
