REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž Ob 1/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić, kao izvjestiteljice i člana vijeća i Berislava Devčić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajku odvjetniku u Đakovu, protiv tužene ET, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivki Kemec odvjetnici u Đakovu, radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-101/2024-18 od 14. studenoga 2024. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-101/2024-21 od 26. studenog 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužene ET iz [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob- 101/2024-18 od 14. studenoga 2024. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-101/2024-21 od 26. studenog 2024.
- potvrđuje u točkama I i II izreke
- preinačuje u točki III izreke i sudi:
"Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
II Odbija se zahtjev tužene ET iz [adresa] za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-101/2024-18 od 14. studenoga 2024. presuđeno je:
" I/ Brak sklopljen 29.lipnja 1996. u [adresa], a upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 1996. pod rednim brojem 00118. između:
VT, rođenog **.**.1973. u [adresa], sina VT i ST i OT, rođ. JT, rođene **.**.1972. u [adresa], kćeri VT i JT r a z v o d i s e temeljem članka 51 točka 2 Obiteljskog zakona.
II/ Odbija se tužena sa zahtjevom za svojim uzdržavanjem koji glasi:
"Nalaže se tužitelju da tuženoj na ime uzdržavanja mjesečno plaća iznos od 400,00 eura počev od dana podnošenja tužbe, na vrijeme od 1 godine, tako da dospjele obroke tužitelj plati odjednom s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a dospijevajuće do 10. u mjesecu na račun tužene." u cijelosti kao neosnovan.
III/ Nalaže se tuženoj ET da tužitelju VT naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana."
2. Navedenu presudu tužena pobija zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i odluke o troškovima. Ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a. Nije jasno zbog čega sud nije razveo brak na temelju sporazuma iako u obrazloženju presude jasno navodi da se tužena nije protivila razvodu braka. Tužena je sudu u svom odgovoru na tužbu postavila zahtjev za uzdržavanjem od dana podnošenja tužbe znači od 06.03.2024. godine jer u vrijeme nije radila odnosno bila zaposlena. Nadalje sudu je dostavila isplatne liste iz kojih se jasno vidi koliko joj je plaća, a ona nije oko 700,00 Eura već je u tim isplatnim listama točno naveden iznos njezine plaće. Nadalje, sud uvažava sve tvrdnje tužitelja kao točne i istinite, kao što su svi njegovi izdaci koje mjesečno podmiruje, iako tužitelj ne govori istinu. Ističe kako je bitno to da njegova mirovina iznosi 1.557,82 Eura i to od 01.01.2024. godine, a da sve dok se tužena nije zaposlila istu nije uzdržavao iako je kao bračni drug to mogao i bio dužan, radi čega joj je sud mogao i morao dosuditi uzdržavanje bar za taj period dok se nije zaposlila, jer na to tužena ima zakonsko pravo. Tužena nadalje ukazuje i da je odluka o troškovima nezakonita. Predlaže da usvoji ovu žalbu kao osnovanu, ukine pobijanu presudu u pobijanom dijelu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i donošenje meritorne odluke, podredno da istu preinači u smislu žalbenih navoda, te naloži tužitelju da joj naknadi troškove žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužene nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužene, a također i po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – dalje: ObZ), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao niti povredu odredaba parničnog postupka propisanu u čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.
6. Tužitelj tužbom traži da se brak kojega je sa tuženom zaključio 29. lipnja 1996. razvede zbog teško i trajno poremećenih bračnih odnosa, tužena se nije protivila razvodu braka, ali je zatražila da ju tužitelj uzdržava sa 400,00 eura mjesečno počev od podnošenja tužbe, a u trajanju od godinu dana.
7. Sud je svojim rješenjem poslovni broj P Ob 101/2024-21 od 26. studenog 2024. ispravio izreku presude te napisao ispravno ime tužene, zbog čega su otpali žalbeni razlozi tužene u tom smislu.
8. Iz stanja prvostupanjskog spisa i obrazloženja odluke proizlazi:
- da je temeljem dopisa HPB d.d. utvrđeno da tužitelj ima kredit sa 133,95 eura mjesečno, a iz podataka sa lista 25-31 spisa utvrđeno je da mu mjesečne režije otprilike iznose 200,00 eura
- da je temeljem izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Đakovo utvrđeno da tužitelj živi sa tuženom u kući u [adresa], a iz podataka o mirovini list 43 spisa da tužitelj ima mirovinu 1.557,00 eura
- da je iz ugovora o radu i isplatnih lista za tuženu utvrđeno je da tužena ima plaću 686,40 eura.
9. Kako se tužena nije protivila tužbi koju je podnio tužitelj za razvod braka zbog teško i trajno poremećenih bračnih odnosa, to je sud pravilno brak razveo primjenom članka 51 točka 2 Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, nadalje: ObZ).
10. Sukladno članku 295 st. 1. i 2. ObZ-a bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti. Kad određuje uzdržavanje za bračnog druga, sud posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka.
10.1. Prvostupanjski sud zaključuje da iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je tužiteljeva mirovina oko 1.600,00 eura, dok je tužena uposlena uz plaću od oko 700,00 eura, tužitelj plaća režije od 200,00 do 300,00 eura za kuću koja je u zemljišnim knjigama njegovo samovlasništvo, ali ju smatra bračnom stečevinom, te ima i mjesečni kredit od oko 130,00 eura što znači da su njegovi troškovi bez troškova hrane 330,00 eura. Nadalje, tužitelj sa većim iznosom uzdržava punoljetnu djecu koja su u dobi od 21 godine upisala fakultet, i to sa oko 500,00 eura mjesečno, s tim da i tužena po svom iskazu doprinosi za njihovo uzdržavanje sa 100,00 do 150,00 eura mjesečno. Tužena nije osporila da tužitelj sam snosi režije i da joj plaća dopunsko osiguranje. Dakle, troškovi tužene uz plaću od 700,00 eura odnose se na troškove njezine prehrane, pa je sud mišljenja sa plaćom od oko 700,00 eura, čak i pod uvjetom da snosi pola režijskih troškova ima dovoljno sredstava za svoje uzdržavanje. Temeljem navedenog sud je zaključio da je zahtjev tužene za uzdržavanje neosnovan.
10.2. U žalbi tužena navodi da je zahtjev za uzdržavanje podnijela od dana podnošenja tužbe znači od 06.03.2024. godine jer u vrijeme nije radila odnosno bila zaposlena. Nadalje sudu je dostavila isplatne liste iz kojih se jasno vidi koliko joj je plaća, a ona nije oko 700,00 Eura već je u tim isplatnim listama točno naveden iznos njezine plaće. Isto tako je sud mogao napisati da je plaća tužene oko 650,00 Eura, a što isto tako nije točno.
10.3. Ispitujući navode žalbe ovaj sud utvrđuje da je tužena podnijela zahtjev za uzdržavanje 2.4.2024., te da uzdržavanje traži od podnošenja tužbe. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme koji je sklopljen 30.4.2024. sud je utvrdio da tužena radni odnos zasniva od 1.5.2024. Neto plaća koja joj je isplaćena temeljem priloženih isplatnih lista je 686,40 eura.
10.4. Imajući u vidu zakonske pretpostavke za uzdržavanje bračnog druga propisane u čl. 295 st. 1. i 2. ObZ-a, činjenicu da je tužena zasnovala radni odnos 1.5.2024., da joj plaća iznosi 684,40 eura, da je sposobna za rad, imajući u vidu iznos mirovine tužitelja i činjenicu da tužitelj plaća režije u kući u kojoj živi i tužena, većim iznosom uzdržava punoljetnu djecu, tuženoj plaća i dopunsko osiguranje, procjenjujući mogućnosti tužitelja i tužene, te njene potrebe za uzdržavanjem, ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je zahtjev tužene u cijelosti neosnovan.
11. Zbog svega navedenog, a kako tužena svojim žalbenim razlozima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, sud je temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a, odbio žalbu tužene te potvrdio presudu u osporenim točkama I i II izreke.
12. Primjenjujući odredbu čl. 366.st.1. ObZ ovaj sud je mišljenja, s obzirom na tijek postupka i uspjeh stranaka, da svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka, zbog čega je odlučio kao u izreci ove presude.
13. Odluka o zatraženim troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP i čl. 366.st.1. ObZ.
U Požegi, 10. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
