Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-27/2020-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Mirjani Kosanović, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Jurice Bakmaza, u parničnom postupku tužitelja RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Kopić, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska 21, protiv tuženika URSUS LOV j.d.o.o. Zadar, Frane Alfirevića 3, OIB: 69031114540, kojeg zastupa punomoćnik Lovre Vitlov, odvjetnik u Zadru, Don Ive Prodana 9, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika GK, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku URSUS LOV j.d.o.o. Zadar da tužitelju RK isplati iznos od 5.370,96 eura (slovima: pettisućatristosedamdeseteurai devedesetšestcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 10. siječnja 2025. pa do isplate, a koja se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu dijela glavnice od 93,48 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od 13. srpnja 2016. do isplate i za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 5.370,96 eura od 13. srpnja 2016. do 9. siječnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku URSUS LOV j.d.o.o. Zadar da tužitelju RK nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.458,90 eura (slovima: dvijetisućečetristopedesetosameuraidevedesetcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 10. siječnja 2025. do isplate, a koja se izračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. ožujka 2019. podnio tužbu u kojoj potražuje isplatu iznosa od 41.171,85 kuna (preračunato u današnju valutu 5.464,44 eura po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) uvećanoga za zakonske zatezne kamate koje teku od 13. srpnja 2016. do isplate. U tužbi tvrdi da je 13. srpnja 2016. u 5:50 sati na dionici 14 ceste DC-01, neposredno prije Bruvna, dok se vozio u svom osobnom automobilu marke „Jeep Grand Cherokee“ reg. oznake [registarska oznaka], u smjeru od [adresa] prema Zagrebu, u trenutku kada je vozio u blagom desnom zavoju, iz grmlja istrčala srna, i to s njegove lijeve strane, zbog čega je došlo do udarca, stradavanja divljači te oštećenja vozila. Tijekom očevida po PP Gračac je utvrđeno da je kolnik bio dobar i suh te da je u blizini mjesta nesreće postavljen znak „Divljač na cesti“. Promet je bio rijedak, a vremenske prilike dobre (dnevna svjetlost, vedro), Nisu utvrđeni tragovi kočenja na cesti, samo trag krvi od divlje životinje, srne. Napravljen je izvid štete kod Jadranskog osiguranja d.d. na temelju čega je tvrtka Karić automobili d.o.o. izdala predračun 355/2016 za sanaciju materijalne štete na predmetnom vozilu, na ukupni iznos od 41.171,85 kuna. Zbog prometnog znaka „Divljač na cesti“ isključena je odgovornosti HAC-a, a divlja životinja, srna, je istrčala iz lovišta „Veliki Urljaj“ kojim gospodari tuženik. Za uginulu divljač pobrinuo se lovočuvar MK iz [adresa]. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku, ali bez uspjeha. Pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09 i 14/14) u kojem je propisano da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta pod uvjetom da je oštećenik poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači.

2. U odgovoru na tužbu (list 42 i 43 spisa) tuženik je istaknuo da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno štetnika, oštećenika, štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i počinjene štete i krivnju. Tuženik smatra da nitko ne može imati moć upravljanja nad divljači i drugim životinjama u prirodi s obzirom na njihovu slobodu kretanja. Člankom 8. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je svatko dužan suzdržavati se od postupaka kojim se dugom može prouzročiti šteta. Tom odredbom je jasno propisano da štetu može počiniti samo čovjek, a stvar može biti samo instrument kojim je šteta nanijeta. Objektivna odgovornost nije objektivna zato što nije potrebno dokazati opće pretpostavke odgovornosti već zato što se ne traži subjektivni element, tj. krivnja, odnosno štetnik se ne može osloboditi odgovornosti dokazujući da u njegovoj protupravnoj radnji koja je u uzročnoj vezi s nastalom štetom nema njegove krivnje. To dovodi u vezu sa stajalište VSRH u predmetu Rev 1242/09-2 od 6. travnja 2011. u kojem je zauzeto stajalište da se za naknadnu štete jednog vlasnika opasne stvari prema drugom vlasniku opasne stvari njihov odnos ne može prosuđivati kroz institut objektivne odgovornosti. Tuženik nije ničim dokazao u čemu bi se sastojala štetna radnja tuženika niti koji propis je svojom hipotetskom radnjom ili propustom tuženik povrijedio. Do štete je moglo jedino doći zbog neprilagođene brzine vožnje. Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva jer tužitelj nije proveo osiguranje dokaza (čime je povrijeđeno pravo kontradiktornosti postupka i jednakost oružja) i dao je vozilo popraviti i na taj način izmijeniti na način da je uništio dokaze o postojanju štete i njezinom obujma, pogotovo uzevši u obzir nesklad između procjene štete po policijskim službenicima (1.000,00 kuna) i utuženog iznosa. Indikativno je da u zapisniku o očevidu nije naznačeno postojanje bilo kakvih bioloških tragova na vozilu (krv, dlaka). Postojanje mrlje krvi na kolniku može biti i posljedica vuče srne iz prtljažnika do mjesta gdje je odložena.

3. Tuženik je na ročištu 12. prosinca osporio narav zapisnika o očevidu kao javne isprave, smatra da nije ni trebao biti sastavljan zapisnik već samo službena bilješka. Osporio da je zapisnik o očevidu javna isprava, kao i da je trebao biti sastavljen za predmetnu prometnu nesreću.

4. Tijekom postupka pročitani su prometna dozvola (list 5 i 6 spisa), vozačka dozvola tužitelja (list 6 i 7 spisa), polica osiguranja od automobilske odgovornosti (list 7 spisa), ponuda/predračun 355/2016 društva Karić automobili d.o.o. od 15. rujna 2016. (list 8 i 9 spisa), dopis PP Gračac od 18. travnja 2017. (list 10 spisa), situacijski plan (list 11 i 12 spisa), fotodokumentacija (list 13 – 15 spisa), dopis PP Gračac od 26. srpnja 2016. (list 16 spisa), zapisnik o očevidu od 13. srpnja 2016. (list 17-19 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu tužitelja od 13. srpnja 2016. (list 20 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu materijalne štete Jadranskom osiguranju (list 21 i 22 spisa), izvid štete od 14. srpnja 2016. uz dopunski izvid štete od 29. srpnja 2016. (list 23-30 spisa), ugovor broj 13040 o zakupu prava lova na zajedničkom otvorenom lovištu broj XIII/132- „Veliki Urljaj“ (list 31-34 spisa), dopis Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo, vodno gospodarstvo, ruralni i otočni razvoj odvjetnici Marijani Dedić Lomi od 30. kolovoza 2018. (list 35 spisa), zahtjev tužitelja za naknadu štete u mirnom postupku (list 36 i 37 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća, dipl. ing. prometa (list 119 – 127 spisa), saslušani su svjedok MK (list 66 i 67 spisa, opet 93 i 94 spisa), ŠK (list 102 i 103 spisa), tužitelj (list 111 i 112 spisa) i vještak Srećko Hlišć (list 130-138 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U postupku nije sporno da se 13. srpnja 2016. dogodila prometna nesreća na DC 1 pored lovišta „Veliki Urljaj“ kojim gospodari tuženik, a u kojoj je stradao automobil u vlasništvu tužitelja.

7. Sporno je je li tužitelj dokazao sve elemente odgovornosti za štetu, treba li tuženik odgovarati objektivno, je li uzrok nesreće bila neprilagođena brzina vožnje tužitelja, visina štete i okolnost nastanka nesreće.

8. Iz ponude/predračuna društva Karić automobili d.o.o. Zagreb od 15. rujna 2018. je vidljivo da bi popravak tužiteljevog automobila reg. oznake [registarska oznaka] koštao 41.171,85 kuna. Uz zadane operacije (punjenje i vakuumiranje klime, lakirerske radove, limarski materijal, mehaničarski rad i boju metalic perlu), u cijenu su uključeni, kako je navedeno u ponudi, sljedeći materijali: plin freon R134A, obloga prednjeg branika, parflu up 1/1 1l plas, maske prednja, poprečni nosač, hladnjak vode, hladnjak ulja serva, hladnjak klime, vezni lim, PVC obloga kotača lj, maglenke lj, dva fara i destilirana voda.

9. Iz fotodokumentacije mjesta nesreće je vidljivo da je mjesto nesreće cesta na kojoj su vidljive bankine, dok je teren uz cestu pokošen (slike F1, F2 i F4). Na slici F3 je s životinja nalik srni svijetle dlake koja leži u travi (slika F3).

10. Iz zapisnika o očevidu je vidljivo da je očevid započet u 6:50 sati 13. srpnja 2016. Mjesto nesreće je označeno znakom „divljač na cesti“. Dan je bio vedar. Uočena su oštećenja na prednjem lijevom braniku i hladnjaku (kileru). Šteta je nestručno procijenjena na 1.000,00 kuna. Vozilo je bilo ispravno do sudara, te je ostalo ispravno i nakon nesreće. Srna je istrčala iz lovišta XIII/1322 „Veliki Urljaj“. Konstatirano je da je mjesto događaja do dolaska očevidne ekipe izmijenjeno na način što je vozač RK pomaknu vozilo nekoliko metara naprijed, te se zaustavio na zelenoj površini uz istočni rub ceste i uklonio srnu s kolnika na zelenu površinu radi normalnog odvijanja prometa. Na kolniku su pronađeni tragovi krvi od divlje životinje srne.

11. Iz izvida štete Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb od 14. srpnja 2016. je vidljivo da su utvrđeni sljedeći dijelovi za zamjenu: obloga branika prednjeg, svjetlo prednje l+d, maglenka prednja (L), maska prednja, vezni lim prednji, poprečni nosač prednji, hladnjak vode, hladnjak ulja servo upravljača, kondenzator klima uređaja, izmjena plina u klima uređaju, zaštita motora i PVC oblog kotača (L), za što bi bilo potrebno 17,5 sati. Iz fotografija priloženih izvidu su vidljive svijetle dlake na više fotografija oštećenja na automobilu. Iz dopunskog izvida štete od 26. srpnja 2016. je vidljivo da su za zamjenu uočeni prednja maglenka (Des) i držač ventilatora, dok je za popravak vezni lim prednji gornji, ukupno 4 sata.

12. Iz ugovora broj 13040 od 14. travnja 2016. je vidljivo da je zakupnik zajedničkog otvorenog lovišta XIII/132 “Veliki Urljaj“ tuženik.

13. Svjedok MK, šumarski tehničar koji vodi lovno gospodarsku osnovu tuženika, je na ročištu 8. lipnja 2021. iskazao, u bitnome, da je po dolasku na mjesto nesreće po pozivu PP Gračac vidio uginulu srnu u jako lošem stanju. Sva je bila polomljena, a utroba joj se počela otvarati. Srna je bila djelomično na liniji na rubu ceste, djelomično izvan ceste. Srnu je odnio sa sobom. Bila je noć kad ga je kontaktirao policijski službenik kao i kad je došao na mjesto nezgoda, ne sjeća se je li bilo poslije sumraka ili prije zore. Tamo su ga dočekali policijski službenik i njegov kolega. Nije vidio auto koji ju je udario, ali je vidio tragove krvi na cesti od pola metra. Sam je utvrdio da je to krv. Vozač je otišao ranije.

14. Svjedok MK je opet ispitan na ročištu 23. kolovoza 2023. u kojem je iskazivao bitno drukčije nego ranije. Tad je iskazao da je na mjestu nesreće zatekao tamni terenac. Stigao je na mjesto nesreće iza zore, više je bio dan nego noć. Srna je bila u blizini auta, pored puta. Bila je maknuta s ceste. Na cesti je bila crvenkasta mrlja koja je mogla biti krv. Kad je došao tamo je bio jedan policajac. Svjedok nije mogao objasniti nesklad s ranijim iskazom.

15. Svjedok ŠK, policijski službenik koji je proveo očevid, se ne sjeća nikakvih detalja nesreće jer već 10 godina nije u toj policijskoj postaji. Na ročištu su mu pokazani fotoelaborat i skica mjesta nesreće, na što je izjavio da su mu poznati, ali se ne sjeća nikakvih detalja. Odgovorio je na pitanje tužiteljice da bi da su tragovi krvi bili nađeni na automobilu, to bilo u zapisniku o očevidu. Ponekad ostanu tragovi krvi na udarenom automobilu, ponekad dlake, ponekad auto bude oštećen, ponekad nađu životinju pored automobila, ponekad daleko od automobila, a nekad je ni ne nađu. Ponekad na automobilima nema tragova. Pojasnio je da bi na situacijskom planu bili zabilježeno otpali tragovi automobila da su pronađeni, kao i tragovi kočenja. Za kraj je dodao da prema uputama Ministarstva unutarnjih poslova uvijek sastavljaju zapisnik kad dođe do naleta na divljač.

16. Na raspravi 22. svibnja 2024. je ispitan tužitelj. Sjeća se da se nesreće dogodila u zoru, već je bio poprilično dan, 13. srpnja. Vozio je u smjeru Zagreba, krenu je iz [adresa] u 4 ujutro. Vozio je brzinom od 70-80 km/h. S lijeve strane mu je iskočila srna i udarila automobil s prednje strane. Kretala se okomito na smjer kretanja automobila. Ne može točno reći li je trčala ili skakala, ali se kretala jako brzo. Automobil je prešao preko srne. Kočio je neposredno prije sudara, ali misli da to nije imalo nikakvog utjecaja. Smatra da tragova kočenja nije bilo jer nije došlo do blokade kotača. Policajci su mu, kad su došli, rekli da skloni auto s ceste. Pri udaru su oštećeni hladnjaci, poprečni nosači, bilo je manjih oštećenja na svjetlima, prednjem braniku. Na automobilu je bilo dosta dlake.

17. Oštećenja na autu je popravio. Nije platio račun prema ponudi Karić automobili d.o.o., već je popravljao malo kod poznanika, malo kod prijatelja. Platio je popravke negdje blizu iznosu iz ponude. Popravljao je kod poznatih majstora kojim vjeruje. Rad im je plaćao, sam je kupovao dijelove koje je trebalo zamijeniti.

18. Stalni sudski vještak Srećko Hlišć, dipl. ing. prometa je sudu dostavio nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da je na mjestu nesreće brzina vožnje bila ograničena na 90 km/h prema općem prometnom pravilu bez znakova ograničenja izvan naseljenog mjesta, dok je mjesto nesreće bilo obilježeno prometnim znakom „divljač na cesti“. Naletna brzina vozila je bila oko 80 i 90 km/h, prosječno 85 km/h. R se mogla kretati brzinom od oko 35 km/h, a s obzirom na konfiguraciju kolnika bila bi vidljiva na udaljenosti od 7,5 m ispred mjesta naleta, što je bilo oko 0,8 s prije naleta, pa ako je tužitelj i poduzeo kočenje, brzina vozila se do naleta ne bi smanjila tako da je prilazna brzina bila podjednaka naletnoj od oko 85 km/h. Nesreća se ne bi dogodila da se tužitelj kretao brzinom od 62 km/h. Naime, pri toj brzini bi srna pretrčala ispred motornog vozila, dok bi pri brzini od 44 km/h vozač uspio zakočiti. Na vozilu je nastala totalna šteta, dok je iznos štete 4.296,77 eura. Pri tom je prihvatio izračun društva Karić automobili d.o.o. Zagreb kao ispravan.

19. Na ročištu 3. prosinca 2024. se vještak Hlišć očitovao na prigovore tuženika na njegov pisani nalaz i mišljenje iz podneska od 26. kolovoza 2024. (list 134 i 135 spisa). Tako je pojasnio da je nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa, dakle na temelju dokumentacije policijskog očevida i dokumentacije u vidu štete za vozilo tužitelja. Na pitanje zašto tendenciozno navodi da je na desnoj voznoj traci pronađen trag srneće divljači jer da kao vještak, a niti policajci ne znaju niti mogu znati da li se radi o krvi, a kamoli da se radi o srnećoj krvi, odgovorio je da je navedeni trag spomenut u zapisniku policijskog očevida. U vezi navoda da je nedokazana tvrdnja da se u području napukline plastičnih dijelova vide tragovi dlake istaknuo je da se prema fotografijama za izvid štete jasno vidi da se u području napuklina oštećenih plastičnih dijelova vide tragovi nalik dlaci.

20. Na pitanje tuženika na temelju čega je odredio mjesto naleta vozila kada je lice mjesta izmijenjeno i srna pomaknuta, baš kao i vozilo, vještak je odgovorio da je navedeno zaključio s obzirom na utvrđenje položaja traga krvi, budući da u tom slučaju odgovara da se osobno vozilo za svoj smjer kretao sebi desnom voznom trakom. Vještak ne može odgovoriti što znači nepostojanje tragova kočenja čak ni nakon navodnog mjesta naleta na divljač jer pitanje nije tehničke naravi budući da tragovi kočenja ostaju samo pod određenim uvjetima ostvarivog usporenja vozila, s tim da u konkretnom slučaju isti ne moraju biti niti vidljivi čak i ako bi vozač osobnog vozila naglo kočio s obzirom na sustav za kočenje kojem moderna vozila raspolažu.

21. Zaključak o brzini vozila je izveo na temelju opsežnosti oštećenja čelnih dijelova vozila, uzimajući u obzir da se radilo o naletu na divlju životinju s karakteristikama srneće divljači. Podatak o cijeni vozila je podatak Centra za vozila Hrvatske.

22. U konkretnom slučaju je bio vedar dan, nije bilo razloga da se vozilo tužitelja zbog toga ne bi smjelo kretati općom ograničenom brzinom izvan naseljenog mjesta od 90 km/h usprkos postavljenom znaku opasnosti „divljač na cesti“ koji je pokrivao i mjesto nesreće. O prilagođenoj brzini moguće je govoriti u smislu da li je vozač dužan kontinuirano prilagođavati brzinu konfiguraciji kolnika s lijeve i desne strane predviđajući da će na nekom putu u dužini od 3 km istrčati srneća divljač bilo s lijeve ili desne strane, ali u tom slučaju je to kontradiktorno ograničenju brzine od 90km/h jer bi trebalo u prilasku svakoj takvoj prepreci bilo s lijeve ili desne strane ograničavati brzinu do one kojom bi vozač mogao na eventualnu opasnost kočenjem izbjeći nesreću. Sam je kolnik bio pregledan usprkos desnom zavoju međutim sa strane kolnika nije bilo pregledno zbog usjeka ispred mjesta nesreće a zatim s lijeve strane i padine iz kojeg je smjera naišla divljač penjanjem u razinu kolnika. Postavljeni prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ služi upozorenju vozačima na možebitne opasnosti koja će se eventualno odigrati na dužini koja je navedena na dopunskoj ploči uz postavljeni prometni znak. Vozač je na opasnost bio upozoren, ali nije mogao predvidjeti gdje će na putu od 3 km takva opasnost nastupiti.

23. Vještak je osnovni i dopunski izvid štete uzeo u obzir prilikom utvrđenja visine štete sagledavajući opseg oštećenja na vozilu. Pri tome je, s obzirom na fotografije koje su na raspolaganju, a budući da je poseban pregled vozila zbog proteka vremena nemoguć, došao do zaključka da se popis u izvidu štete može usuglasiti sa fotografijama oštećenja te budući da je isti izrađen od stručnih osoba nije sumnjao u to da bi isti bio nedosljedan. Osim toga, izvid štete, s obzirom na vrijednost vozila, ukazuje da popravak nije ekonomski opravdan, odnosno, na vozilu je nastala tzv. totalna šteta.

24. Nakon što je vještak odgovorio na sva pitanja i prigovore tuženika, sud zaključuje da su nalaz i mišljenje logični i dosljedni, da su sukladni svim drugim izvedenim dokazima i sačinjeni u skladu s pravilima struke, pa ih sud u cijelosti prihvaća kao pravilne.

25. Iz svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužitelj 13. srpnja 2016. udario u srnu koja je iskočila iz lovišta kojim gospodari tuženik, te uzrokovala prometnu nesreću, a do koje nije došlo neprilagođenom brzinom tužitelja.

26. Iz zapisnika o policijskom očevidu kojeg je proveo policijski službenik ŠK je razvidno da je srna pronađena na mjestu nesreće, te da su na kolniku vidljivi tragovi krvi divlje životinje srne. Na fotografijama s očevida se vidi srna koja leži u travi, životinja svijetle dlaka. Dlaka iste boje se vidi i na brojnim fotografijama osnovnog izvida štete kojeg je prevelo Jadransko osiguranje d.d. Zagreb. Ne vidi se da su bankine (rubni dijelovi ceste) neodržavane, niti sud vidi vezu bankina s nastalim događajem (bankine služe potpori kolnika). I svjedok MK, koji vodi lovnogospodarsku osnovu tuženika, je u svom drugom iskazu posvjedočio da je na mjestu nesreće bila crvenkasta mrlja koja bi mogla biti krv. Sve to ukazuje da je uistinu došlo do sudara tužiteljevom automobila i srne na dijelu ceste koje je obilježeno prometnim znakom „divljač na cesti“, što znači da je poznato da na toj dionici divljač učestalo prelazi cestu.

27. Prigovor tuženika da je tužitelj nije proveo osiguranje dokaza kojim bi se mogle dokazati njegove tvrdnje nije relevantan jer neprovođenje tog postupka može štetiti prvenstveno tužitelju na kojem je teret dokaza u ovom postupku. Protekom vremena tužitelj biva u sve lošijoj poziciji da dokaže svoje tvrdnje, a svaka osporena tvrdnje koju tužitelj ne uspije dokazati će se smatrati nedokazanom primjenom pravila o teretu dokazivanja, što odgovara tuženiku. Popravak vozila ne predstavlja uništenje dokaza, kako tvrdi tuženik. Oštećeni automobil niti nije dokaz u ovom postupku, već su izvid štete, fotodokumentacija i procjena štete, a koji služe istoj svrsi kao da su pribavljeni u postupku osiguranja dokaza. Tuženik ima mogućnost osporiti sve te dokaze upravo u ovom postupku.

28. Tuženik smatra da zapisnik o očevidu nije javna isprava. Čl. 76. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, dalj: ZUP) propisuje da se o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku sastavlja zapisnik. Dalje, u st. 5. istog članka je propisano da je zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni. Iz tih odredbi ZUP-a je vidljivo da je zapisnik o očevidu javna isprava. Čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) definira javnu ispravu kao ispravu koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, i kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. U st. 3. istog članka je propisano da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, čime se teret dokaza da tvrdnje u njemu navedene nisu istinite pada na osobu koja ih osporava. Tvrdnju tuženika da policijski službenik nije uopće trebao sastaviti zapisnik o očevidu sud ne smatra odlučnom: zapisnik o očevidu je bio sastavljan (trebao ili ne trebao biti sastavljen) i služi kao dokazno sredstvo u ovom postupku s dokaznom snagom javne isprave.

29. Jedini dokaz koji upućuje na to da se prometna nesreća dogodila drugom dinamikom jest raniji iskaz svjedok MK koji je potpuno suprotan svim drugim dokazima u spisu (a koji tvore logičnu cjelinu), pa i samom kasnijem iskazu istog svjedoka. Raniji iskaz je u svemu u suprotnosti s ostalim dokazima: tako se nesreće dogodila noću, a ne danju; na očevidu su bila dva policijska službenika, a ne jedan; vozač nije bio tamo kad je lovočuvar došao na mjesto nesreće po ranijem iskazu; na cesti je bila velika lokva krvi od pola metra, a ne crvenkasta mrlja; uginula srna je bila slomljena i ispadala joj je utroba, što je u suprotnosti s fotografijom F3 s policijskog očevida. Iako sam svjedok nije mogao pojasniti razlike u iskazima, može se izvesti samo jedan zaključak zbog čega je do toga došlo: prilikom prvog iskazivanja svjedok MK je iskazivao o nekoj potpuno drugoj nesreći. To pogotovo jer je u drugom iskazu dosljedno iskazivao o činjenicama i okolnostima poduprtim ostalim materijalnim i personalnim dokazima, ali i jer on vodi lovnogospodarsku osnovu tuženika, kojem dokazi u spisu ne idu u korist, dodatno poduprti njegovim svjedočenjem. Stoga sud nije uzeo u obzir pri zaključivanju o činjenicama niti jedan dio ranijeg iskaza svjedoka MK.

30. Tuženik prigovara da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu. To su postojanje protupravne radnje štetnika, šteta koju je pretrpio oštećenik, uzročna veza između štete i štetne radnje i, kod subjektivne odgovornosti, krivnja štetnika. Tuženik smatra da stvar može prouzrokovati štetu jedino kao oruđe štetnika. Takvim bi zaključkom bila eliminirana sva štetu nastalu zbog propusta štetnika, pogotovo u situacijama gdje ne postoji potpuna kontrola nad stvari, kao što je slučaj s divljači. Zakon o lovstvu („Narodne novine“, br. 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16 i 41/16, dalje: ZL) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka prometne nesreće u nizu odredbi propisuje obvezu lovoovlaštenika da poduzima mjere potrebne za sprječavanje štete od divljači (čl. 75. do. 78. ZL-a). Srna iz tuženikovog lovišta se našla na cesti neposredno prije nastanka prometne nezgode. Može se pretpostaviti da je do toga došlo zato jer je tuženik na dijelu zemljištu pored ceste na kojoj je došlo do nezgode, propustio poduzeti neku od mjera koju je bio dužan poduzeti sukladno odredbama ZL-a. Osim toga, sam čl. 83. st. 1. ZL-a propisuje odgovornost lovoovlaštenika (ovdje tuženika) da nadoknadi štetu koju počini divljač. Dakle, protupravna štetna radnja štetnika bi u ovoj situaciji bio propust tuženika da spriječi izlijetanja divljači na cestu, šteta bi bila oštećenje tužiteljevog automobila, a uzročna veza postoji jer je u postupku dokazano da je tužiteljev automobil udario u srnu koja je iskočila iz lovišta kojim gospodari tuženik.

31. Čl. 83. st. 1. ZL-a propisuje da lovoovlaštenik lovišta u kojem divljač stalno živi odgovara za štetu koju počini ta divljač pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ZL bio obvezatan poduzeti, dok st. 2. propisuje da se smatra da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno. Međutim, ni ZL ne propisuju ništa više o odgovornosti za štetu osim navedenog, pa se moraju primijeniti opći propisi obveznog prava koji uređuju institut naknade štete.

32. Čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Međutim, divlja životinja na cesti se, kako je ustaljeno u praksi sudova, smatra opasnom stvari jer od nje potječe povećana opasnost za okolinu, pa se na nju primjenjuje čl. 1045. st. 3. ZOO-a koji propisuje da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

33. Iako je tuženik mišljenja da se u sudaru dviju opasnih stvari (automobil u pokretu i divljač na cesti) ne može primjenjivati institut objektivne odgovornosti, taj njegov stav nema zakonsko uporište. I automobil u pokretu i divljač na cesti su opasne stvari, što je raširen i dugotrajan stav sudske prakse, a za štetu od opasne stvari se odgovara po načelo objektivne odgovornosti, odnosno bez obzira je li vlasnik štetne stvari kriv za štetu ili ne. Svrha postojanja tako normiranog instituta naknade štete od opasne stvari je da bi se onemogućilo izbjegavanje odgovornosti vlasnika te stvari za naknadu štete. Naime, kad od neke stvari prijeti povećana opasnost za okolinu često dolazi do štete koju ta stvar uzrokuje, a za koju nitko nije kriv. Stoga je zakonodavac odlučio da će vlasnik opasne stvari odgovarati za tu štetu samim time što je šteta nastala. Iako je u ovoj situaciji i oštećeni automobil opasna stvar, od njega nije nastala šteta čija se naknada traži u ovom predmetu. Drugim riječima, do štete na automobilu je došlo neovisno o tome je li on sam opasna stvar ili ne, jer je utužena šteta potekla od druge opasne stvari. Kad bi se isključila primjena pravila o naknadi štete po objektivnom kriteriju samo zbog toga što je i oštećena stvar opasna stvar, izgubio bi se smisao normiranja odgovornosti po objektivnom, kauzalnom kriteriju i stvorila bi se mogućnost izbjegavanja odštetne odgovornosti vlasnika opasne stvari samo zbog naravi oštećene stvari kao opasne.

34. Čl. 1067. st. 2. ZOO-a propisuje da se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Što se tiče prigovora tuženika da je vozač svojom neprilagođenom brzinom uzrokovao nesreću, čime bi se tuženik oslobodio odgovornosti, rezultati vještačenja ukazuju na suprotan zaključak. Vještak je utvrdio da je tužitelj vozio brzinom između 80 i 90 km/h, što je utvrdio na temelju nastalih oštećenja na konstrukciji prednjeg dijela automobila prilikom sudara sa tijelom srne, odnosno vozio je prosječnom brzinom od 85 km/h. U zapisniku o očevidu nije navedeno da je na mjestu nastanka nesreće bio postavljen posebni znak ograničenja brzine, pa je vještak pravilno zaključio da na tom mjestu vrijedi opće ograničenje na cesti izvan naselja, kako i propisuje čl. 54. st. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15, dalje: ZSPC). U zapisniku o očevidu je navedeno da se nesreća dogodila na dobrom asfaltnom kolniku, suhom, dobrog stanja, danju, za vedrog vremena. Iz fotografija u spisu je vidljivo da je cesta pregledna, usprkos desnom zavoju. Vještak je pravilno primijetio da sa strane kolnika nije bilo pregledno zbog usjeka kojim je tužitelj prolazio ispred mjesta nesreće, a s lijeve strane i padine iz kojeg je smjera naišla divljač penjanjem u razinu kolnika. Međutim, ništa ne upućuje da bi vozač trebao voziti sporije unatoč postojanju znaka opasnosti „divljač na cesti“. Taj znak ukazuje da na predstojećoj dionici ceste prijeti opasnost da će naići na divljač na cesti jer se takvi znakovi postavljaju na mjestima na kojima divljač često prelazi preko ceste (čl. 22. toč. 31. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, „Narodne novine“, br. 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15, dalje: Pravilnik). On ukazuje vozaču da bi trebao voziti obilježenom dionicom s posebnim oprezom, ali ne i da nužno smanji brzinu vožnje. Da postoji potreba za sporijom vožnjom, projektante prometne signalizacije bi bio dužan postaviti poseban znak ograničenja brzine. Vještak je zaključio da bi, u konkretnoj situaciji sudar bio izbjegnut da je tužitelj vozio brzinom manjom od 62 km/h, što je za trećinu manje od najviše dopuštene brzine, nešto manje o trećine sporije od prosječne brzine kojom se kretao tužitelj u trenutku i neposredno prije sudara, jer bi srna uspjela pretrčati preko kolnika. Da se tužitelj kretao još sporije, 44 km/h ili sporije, mogao bi i zakočiti i izbjeći sudar. Ali ti zaključci vrijede samo na tom mjestu, pri toj brzini kretanja automobila i životinje, pri toj udaljenosti između trenutka kad vozač može ugledati životinju, pri toj konstituciji i automobila i životinje. Izmjenom svakog od tih čimbenika, dolazi i do drukčijeg zaključka o tome pri kojoj bi brzini sudar mogao biti izbjegnut. Stoga, prilagođavati brzinu svakoj sljedećoj točni na cesti za koju vrijede druge zakonitosti i svakoj predvidivoj situaciji bi onemogućavalo vožnju po toj dionici. Stoga sud zaključuje da je vozač prilagodio brzinu vožnje uvjetima na cesti, te se ne može držati krivim za predmetnu prometnu nesreću unatoč postojanju znaka opasnosti „divljač na cesti“.

35. Tijekom postupka je utvrđeno da je šteta koju ja pretrpio tužitelj nastala udarom divlje životinje (srne) koja je udarila u automobil iskočivši na cestu iz lovišta kojim upravlja tuženik, pri čemu je oštećen automobil tužitelja u iznosu utvrđenom nalazom i mišljenjem vještaka. Stoga je tuženik dužan nadoknaditi tu štetu tužitelju kao osoba odgovorna temeljem čl. 83. st. 1. ZL-a u vezi s čl. 1045. st. 3. ZOO-a.

36. U pogledu visine štete, vještak je izradio nalaz i mišljenje na temelju provedenog policijskog očevida, izvida i dodatnog izvida štete Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb i procjene štete popravka koju je ponudilo društvo Karić automobili d.o.o. Zagreb. Iz svih tih izvora vještak je zaključio da je nastala šteta u iznosu od 4.296,77 eura koliko predstavlja umanjenje vrijednosti automobila. Uvećano za PDV od 25% kojeg bi tužitelj bio obvezan platiti jer je obveznik PDV-a, štete mu iznosi 5.370,96 eura. Sud ne nalazi nesklad niti u jednom izvoru na kojem počiva zaključak vještaka o naknadi štete koji je izvrsno popraćen fotodokumentacijom. Nije odlučno je li ili nije tužitelj popravio automobil jer je oštećena stvar u njegovom vlasništvu, čime je došlo do umanjenja njegove imovine jednako kao da je morao platiti popravak. Samo bez popravka automobila ima manje vrijednu stvar u svom vlasništvu, dok bi poslije popravka ima manje novca. U oba slučaja je došlo do umanjenja tužiteljeve imovine, odnosno nastanka obične štete u smislu čl. 1046. ZOO-a, čime stječe pravo tražiti njezinu naknadu na temelju čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

37. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Međutim, te kamate ne teku od dana nastanka štetnog događaja, 13. srpnja 2016. kako ih potražuje tužitelj, već od dana donošenja ove presude. Naime, u spisu ne postoji dokaz da je tužitelj platio popravak automobila. Tužitelj je iskazao da je popravio automobil, kod raznih osoba, kojima je plaćao rad, dok je sam kupovao zamjenske dijelove. Međutim, nema niti jednog dokaza u spisu tim navodima tužitelja. Sve i da jest platio popravak automobila, sud ne zna kad je to učinjeno. Datum plaćanja popravka bi bio dan od kojeg bi počela teći zakonska zatezna kamata za plaćeni iznos. Šteta koju je pretrpio tužitelj koji nije platio popravak oštećene stvari se naziva nenovčanom ili nerepariranom imovinskom štetom, a za čiju visinu je tužitelj tek doznao tijekom ovog postupka, odnosno trenutkom donošenja ove presude koja, između ostalog, počiva na nalazu i mišljenju prometnog vještaka koji je i utvrdio visinu štete. To stajalište počiva na čl. 1089. st. 2. ZOO-a koji propisuje da se visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Stoga zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata od 13. srpnja 2016. do dana presuđenja treba odbiti i dosuditi samo kamatu koja teče od dana presuđenja do isplate.

38. Tužitelj je djelomično i u većoj mjeri uspio u parnici, pa ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tuženik je osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužitelja u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva sud vrednuje s 50% uspjeha. U pogledu visine, tužitelj je uspio dokazati visinu od 98,47% utuženog iznosa, što predstavlja 49,24 postotna poena uspjeha od preostalih 50% koji otpada na uspjeh u dokazivanju visine tužbenog zahtjeva. Ukupni uspjeh tužitelja je 99,24%, a tuženika 0,76%. Kako je tuženik uspio u razmjerno neznatnom dijelu spora, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, sud dosuđuje tužitelju cjelokupni iznos na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a.

39. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak sastavljanja tužbe od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa), što uvećano za PDV iznosi 250,00 eura,

- trošak pristupa ročištima 8. lipnja 2021., 23. kolovoza 2023., 12. prosinca 2023., 22. svibnja 2024. i 3. prosinca 2024., po 200,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, ukupno 1.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura,

- trošak pristupa ročištu 13. listopada 2020. u visini od 50,00 eura, u skladu s Tbr. 9. 5. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što uvećano za PDV iznosi 62,50 eura, dok se u preostalom dijelu do zatraženih 200,00 eura uvećanih za PDV zahtjev odbija jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja,

- trošak pristupa ročištu 16. svibnja 2023. od 100,00 eura, u skladu s Tbr. 9. 2. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što uvećano za PDV iznosi 125,00 eura, dok se u preostalom dijelu do zatraženih 200,00 eura uvećanih za PDV zahtjev odbija jer se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima,

- trošak svjedoka MK od 26,54 eura,

- trošak svjedoka ŠK od 7,50 eura,

- trošak prometnog vještačenja od 636,26 eura, dok se u preostalom dijelu do zatraženih 750,00 eura odbija jer je višak uplaćenog predujam na računu suda i bit će vraćen tužitelju, te

- trošak pristojbe na presudu od 101,10 eura,

pa je ukupni priznati trošak 2.458,90 eura.

40. Odbijaju se sljedeći troškovi:

- trošak pristupa ročištu 9. prosinca 2020. jer niti pun. tužitelja nije pristupila na to ročište niti se ono održalo.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 9. siječnja 2024.

Sutkinja

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.