Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-215/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 03. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivane Jurčević, odvjetnice iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika Davora Petrovića, odvjetnika iz OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 09. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 2. Ugovora o kreditu broj 528-50-3905820 sklopljenog dana 02. veljače 2007. između tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, potvrđenog po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijkea, J. Gotovca 13, 05. veljače 2007. pod brojem OU-238/2007, u dijelu gdje je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

II. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-3905820 sklopljenog dana 02. veljače 2007. između tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, potvrđenog po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijkea, J. Gotovca 13, 05. veljače 2007. pod brojem OU-238/2007, u dijelu gdje je ugovoreno da se kredit otplaćuje jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospjeća.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime više plaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu iznos od 2.013,14 eura (slovima: dvije tisuće trinaest eura i četrnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 0,93 EUR od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 7,25 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 0,62 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 9,05 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 10,34 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,93 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 9,54 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 7,33 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 5,47 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 5,96 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 6,94 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 6,86 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 5,87 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 7,73 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 9,22 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 11,34 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 10,85 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,73 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 13,18 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 14,25 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 23,46 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 21,56 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 27,36 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 25,35 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 22,13 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 28,93 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 37,57 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 31,45 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 33,60 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 30,87 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 31,36 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 42,94 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 44,07 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 53,57 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 48,62 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 43,19 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 42,23 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 41,81 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 44,38 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 46,61 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 46,91 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 45,37 EUR od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 46,41 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 47,12 EUR od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 45,92 EUR od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 46,24 EUR od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 45,34 EUR od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 43,39 EUR od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 45,47 EUR od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 46,46 EUR od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 45,75 EUR od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 41,85 EUR od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 45,17 EUR od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 45,47 EUR od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 44,15 EUR od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 40,11 EUR od 31.05.2013. do isplate,

- na iznos od 40,00 EUR od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 41,00 EUR od 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 42,60 EUR od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 44,81 EUR od 30.09.2013. do isplate,

- na iznos od 43,67 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 44,47 EUR od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 45,39 EUR od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 45,95 EUR od 31.01.2014. do isplate,

- na iznos od 45,82 EUR od 01.02.2014. do isplate,

i to za razdoblje od 31. kolovoza 2007. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 3. Ugovora o kreditu broj 528-50-3905820 sklopljenog dana 02. veljače 2007. između tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, potvrđenog po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijkea, J. Gotovca 13, 05. veljače 2007. pod brojem OU-238/2007, kojom je ugovorena naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednostrana, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime tzv. ulazne naknade iznos od 281,07 eura (slovima: dvjesto osamdeset jedan eur i sedam centi), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja navedene naknade tj. od 08. veljače 2007. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 4 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba 9. Ugovora o kreditu broj 528-50-3905820 sklopljenog dana 02. veljače 2007. između tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, potvrđenog po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijkea, J. Gotovca 13, 05. veljače 2007. pod brojem OU-238/2007, u dijelu gdje je ugovorena mogućnost prijevremene otplate kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik.

VII. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 eura (slovima: tisuću šesto pedeset eura) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa u visini od 281,70 eura (slovima: dvjesto osamdeset jedan eur i sedamdest centi), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 09. svibnja 2023. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom 02. veljače 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-3905820, a koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijkea, J. Gotovca 13, 05. veljače 2007. pod brojem OU-238/2007, a kojim Ugovorom je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 13.731,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, uz dogovoreni rok otplate od 84 mjeseca. Predmetni kredit je u cijelosti otplaćen.

1.2. Tužitelj navodi da je ovakav ugovor bio obrazac, unaprijed formuliran i standardiziran i sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika, a koja kamata je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,20% promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i odredbu kojom se otplata kredita veže uz valutnu klauzulu u CHF, te se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Predmetni Ugovor o kreditu sadrži i odredbu o ulaznoj naknadi u iznosu 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i odredbu o tzv. izlaznoj naknadi. Prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna/izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom trajanja ugovorne obveze tužena banka je u više navrata jednostrano mijenjala ugovorenu kamatnu stopu odnosno značajno je povećavala bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi da su predmetni Ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu, te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13.06.2014., a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14 od 09.04.2015., te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03.09.2019., tako da je sada pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe, koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, te naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe 2., 3., 7. i 9. predmetnog ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku isplatu po osnovu povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i ulaznu naknadu uz pripadajuće zakonske zatezne kamata i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je sa tužiteljem zaključio navedeni Ugovor o kreditu kojim je tužitelju stavio na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 13.731,62 s redovnom kamatom od 5,20% godišnje, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama i kamatom po dospjeću koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 15% godišnje, a koja je bila također promjenjiva.

2.1. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene promjenjive kamatne stope tuženik navodi da je odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara, te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

2.2. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare navodeći da je zastarni rok za restitucijske zahtjeve s osnova promjenjive kamatne stope počeo teći dana 13.06.2014. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da obzirom je tužitelj podnio tužbu tek 13.06.2023., razvidno je da je od pravomoćnosti odluke na koju se poziva tužitelj proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

2.3. Tuženik nadalje tvrdi da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Smatra da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te se ističe da je tužitelj u zahtjevu za kredit samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF. Pružanje mogućnosti tužitelju kao korisniku kredita da vlastoručno odabere valutnu klauzulu kredita predstavlja pojedinačno pregovaranje, te je također obavješten o kretanju valuta na tržištu. Smatra da svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

2.4. Tuženik se protivi i tvrdnjama tužitelja da su ništetne i odredbe 3. i 9. Ugovora o naknadi za korištenje kredita i naknadi za prijevremenu otplatu jer je tuženik kao kreditor i vjerovnik svoje pravo na obračun jednokratne naknade za korištenje kredita crpio iz Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite, a tužitelj je potpisom Ugovora pristao na sve odredbe i uvjete Ugovora. Tužitelj je u zastari i s potraživanjem s osnova ovih naknada, te takve odredbe ugovora o kreditu nisu u kolektivnom sporu na koji se poziva tužitelj utvrđene ništetnim. Radi svega izloženog smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju naknadu troškkova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju od 12. veljače 2024. tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i istaknutom prigovoru zastare smatrajući ih neosnovanim. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule. Po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 12. srpnja 2024. na način da potražuje isplatu iznosa od 2.294,21 eura uslijed promjene tečaja tijekom trajanja otplate kredita, kao i isplatu novčanog iznosa od 281,07 eura koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, sve uz pripadajuće kamate i naknadu prouzročenih troškova.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem preslike Ugovora o kreditu broj: 528-50-3905820 (list 8-12), zahtjeva za mirno rješenje spora (list 13-14), zahtjeva za kredit (list 27), otplatnog plana (list 123-128), prijepisa knjigovodstvene kartice (list 129-133), te je provedeno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa] od 04.07.2024. (list 138-144).

5. Kako su punomoćnici stranaka na ročištu od 04. travnja 2024. suglasno izjavili da nije potrebno provoditi dokaz saslušanja tužitelja kao stranke, to sud ovaj dokaz nije niti provodio.

6. Analizom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Naime, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018..

10. Čl. 138.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz čl. 323., čl. 1011., čl. 1015., te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

13. Prema odredbi čl. 5. Direktive EEZ 93/13 u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

14. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

16. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

17. Glede visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću, dipl.oec. iz [adresa].

17.1. U svom nalazu i mišljenju od 04.07.2024. vještak je utvrdio da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan početka korištenja - odobrenja po predmetnom ugovoru o kreditu 07.02.2007. za 1 CHF = 4,577683 kn, utvrđen je u visini od 2.013,14 eura.

17.2. Ukupan iznos naknade za odobrenje kredita koju je korisnik kredita platio 07.02.2007. godine temeljem odredbi iz čl 3 ugovora o kreditu broj 528-50-3905820 utvrđena je u visini od 281,07 eura

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je iznos od 2.013,14 eura iznos koji je tužitelj više platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, te je upravo taj iznos tužitelju opravdano dosuditi, dok je tužitelj s preostalim zatraženim dijelom iznad dosuđenog u visini 281,07 eura odbijen kao neosnovanim.

18.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.013,14 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u točki III. izreke ove presude.

19. Nadalje, tužitelj svojim tužbenim zahtjevom od 12. srpnja 2024. potražuje povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita u iznosu od 281,07 eura. Sud je utvrdio da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj 528-50-3905820 od 02. veljače 2007. budući da je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te kroz to povredu odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Naime, ugovorna odredba po kojoj je predviđena ulazna naknada za obradu kredita je nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništetna u smislu odredbe čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, radi čega je sud odlučio kao u točki IV. izreke presude, a slijedom čega je u cijelosti dosudio zatraženi iznos tužitelja kao u točki V. izreke.

20. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

21. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 09. svibnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

22. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 23.10.2023. u iznosu od 50,00 eura, za sastav tri obrazložena podneska i to od 12.02.2024., 27.03.2024. i 12.07.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na dva ročišta i to od 04.04.2024. i 03.12.2024. svako u iznosu od 200,00 eura, za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.350,00 eura.

22.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenja u iznosu od 300,00 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.650,00 eura.

23. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Vinkovcima 09. siječnja 2025.

Sudac:

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Odvjetnica Ivana Jurčević, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, na znak: RBA-PAS-799 – punomoćnik tuženika