Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Stalna služba u Novskoj
Staroselska 1
Novska
Poslovni broj: Pn-81/2022.-22.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ED (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Ana Posavčić odvjetnica iz Kutine protiv tuženika Hrvatskog lovačkog saveza Zagreb, Nazorova 63, (OIB 28817569444) kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 26. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Hrvatskom lovačkom savezu Zagreb da tužitelju ED, na ime imovinske naknade štete, isplati iznos od 2.370,67 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 9. siječnja 2025. do isplate i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.574,38 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po istoj stopi teče od 9. siječnja 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.
II Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu kamate od 5. rujna 2020. do 9. lipnja 2022.
Obrazloženje
1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 11.1.2021. tužitelj navodi da je vlasnik kč. [katastarska čestica] oranica Korovine površine 36441 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je na istoj posijao kukuruz koji bi bio za branje u listopadu i studenom 2020., da se nekretnina nalazi na području lovišta kojim gospodari tuženik, da su od 20.8.2020. do 1.9.2020. divlje svinje u potpunosti uništile cijelo polje kukuruza i da je usjev bio zaštićen ogradom od pletene žice na drvenim stupcima. Predlaže da se tuženika obveže da mu isplati iznos od 2.370,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5.9.2020. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.
2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj nije dokazao da je štete na usjevu nastala djelovanjem divljači, da tužitelj na istom prostoru drži pitome svinje koje se tim područjem slobodno kreću bez ikakvog nadzora te da tužitelj nije poduzimao mjere da spriječi dolazak divljači tako što bi održavao postavljenu žičanu ogradu. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovara da se tužitelj nije obratio tuženiku pisanim putem u roku od 7 dana od nastanka štete te da nije u propisanom roku predložio sklapanje sporazuma o naknadi štete. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u obavijest o nastanku štete od 14.9.2020., očitovanje tuženika na dopis od 17.12.2020., spis ovog suda R1 40/20., fotodokumentaciju, dopis Hrvatskog lovačkog saveza, dopise Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva okoliša i veterinarske inspekcije, saslušanjem svjedoka CD, VD, ŽD, ID, ĐD, KD, MD i GD i vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke Mladenu Lisaku i vještaku šumarske struke Draženu Degmečiću.
4.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
5.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog, istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navodeći da tužitelj nije dokazao da je vlasnik nekretnine na koju se odnosi zahtjev za naknadu štete.
6.Tužitelj je u tužbi predložio da se izvede dokaz uvidom u spis ovog suda R1 40/20., a u kojem spisu se nalazi i zk. izvadak. Uvidom u navedeni spis odnosno priloženi zk. izvadak utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik kč. [katastarska čestica] oranica Korovine površine 36441 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dakle, tužitelj je dokazao da je vlasnik nekretnine na kojoj je bio zasijan kukuruz s tim da nije od odlučnog značaja je li tužitelj vlasnik zemljišta na kojem je posijan kukuruz nego je od značaja je li vlasnik zasijanog kukuruza na koji se odnosi zahtjev za naknadu štete. Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je 2020. na navedenog katastarskoj čestici zasijao oko 3 hektara kukuruza, a njegov navod su potvrdili svjedoci CD, VD, ŽD, JD, TD, KD i MD. Dakle, temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj bio vlasnik kukuruza koji je 2020. bio posijan na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Time je i aktivno legitimiran da potražuje naknadu štete koja je nastala na tom usjevu.
7.Dalje je tuženik prigovorio da tužitelj nije postupio sukladno članku 82. stavak 1. i 2. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20.) kojim je propisano da su za štete iz članka 78. tč.1 i 2. tog zakona oštećenici dužni u roku od 7 dana od dana nastanka štete pisanim putem se obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljem roku od 7 dana odgovoriti oštećeniku (stavak 1) i da je nakon isteka rokova iz stavka 1 tog članka oštećenik dužan u daljem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete. Uvidom u dopis tuženika tužitelju od 14.9.2020. (list 3 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 4.9.2020. obavijestio tuženika o nastanku štete na usjevima, a uvidom u dopis od 17.12.2020. da je tuženik 20.11.2020. primio prijedlog za mirno rješenje. Uvidom u spis ovog suda R1-40/20. utvrđeno je da je 4.9.2020. pokrenut postupak za osiguranje dokaza, da je očevid uz sudjelovanje vještaka poljoprivredne struke održan 22.9.2020. te da je nalaz i mišljenje vještaka primljen u sudu 22.10.2020. S obzirom da je tužitelj za opseg i visinu štete mogao saznati tek prijemom nalaza i mišljenja vještaka tj. nakon 22.10.2020. (u spisu osiguranja dokaza nema dostavnice iz koje bi se moglo utvrditi kada je tužitelj primio nalaz i mišljenje s tim da je isti tuženik primio 16.11.2020.) te da je prijedlog za mirno rješenje tuženik primio 20.11.2020.očito je da rokovi propisani člankom 82., a koji su počeli teći od saznanja tužitelja za opseg i visinu štete nisu istekli (rok bi istekao najranije 21.11.2020.) slijedom čega nije ispunjen uvjet iz članka 82. stavak 3. istog zakona da se tužba odbaci.
8.Člankom 80. stavak 1. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavak 1. tog zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. tog zakona. Člankom 79. stavak 1. navedenog zakona propisano je da se sprečavanje šteta u lovištima osigurava poduzimanjem slijedećih radnji: oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete te da su dopuštene radnje i zahvati ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprečavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik. Saslušanjem tužitelja i svjedoka CD, VD, ŽD i MD utvrđeno je da je tužitelj ogradio površinu na kojoj je imao posijan usjev kukuruza, da je samostalno i uz pomoć drugih popravljao ogradu i da je istjerivao divljač iz kukuruza. Vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke utvrđeno je da je zasijana površina ograđena pletenom žicom koja je učvršćena drvenim stupovima međusobnog razmaka 3 – 3,3 metra i prosječne visine dva metra, da s južne strane iznosi jedan metar uz dodatan red bodljikave žice na visini od 1,50 metara, sa zapadne 1,90 metara, sjeverozapadne 1,50 metara i jugoistočne 1,20 metara. U odnosu na kemijsko sredstvo zaštite koje je, prema navodima tuženika tužitelj odbio primiti i koristiti, sud nije mogao utvrditi o kojim se točno sredstvima radi budući da tuženik, na poziv suda, taj podatak nije dostavio. U odnosu na učinkovitost bilo kojeg takvog sredstava vještak šumarske struke Dražen Degmečić, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, je naveo da su kemijski repelenti učinkoviti jednako kao i drugi oblici zaštite među kojima navodi mehaničke kao što je ograđivanje usjeva. Dakle, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj poduzimao razumne mjere zaštite usjeva od divljači i većinu od propisanih mjera pri čemu bi se očekivalo da ograđivanje bude ako ne najučinkovitija mjera, a onda sigurno mjera koja će osigurati visok stupanj zaštite. Pri tome je sud osobito imao u vidu da je vještak poljoprivredne struke u svom nalazu i mišljenju naveo da su oštećenja na ogradi uzrokovana naprasnim ulaskom divljih svinja u prostor proizvodnog polja (nagon za hranom), a da je vještak šumarske struke u svom mišljenju naveo da su nagoni – instinkti jače izraženi kod divljih životinja, što upućuje na zaključak da je daleko veća vjerojatnost da će ogradu oštetiti divlje svinje, a ne pitome koje se redovito hrane.
9.Tuženik je osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći i to da su štetu na usjevu tužitelja uzrokovale pitome svinje. Tužitelj i saslušani svjedoci CD, VD, ŽD i MD su naveli da je tužitelj uz usjev kukuruza imao nastambu za pitome svinje, da je između usjeva i nastambe ograda (što je u svom nalazu utvrdio i vještak poljoprivredne struke) i da nisu u usjevu kukuruza viđali pitome svinje iako su često, skoro svakodnevno, boravili na tom području. Niti svjedok KD, koji je u iskazivanju imao izrazito negativan stav kako u odnosu na tužitelja tako i u odnosu na sud, nije potvrdio da je u usjevu kukuruza, a kada je prolazio pored njega tijekom kolovoza, vidio pitome svinje nego je naveo da ih je vidio pored parcele tužitelja. Svjedoci DD i RD su u svojim iskazima naveli da su u usjevu kukuruza viđali pitome svinje i da nikada nisu vidjeli u usjevu divlje svinje. Iskaze ovih svjedoka sud nije mogao prihvatiti kao istinite, a s obzirom da je nelogično da prilikom povremenih obilazaka jedan ili dva puta tjedno (svjedok JD) odnosno dva ili tri puta mjesečno (svjedok RD) svjedoci svaki put zateknu pitome svinje u kukuruzu, a nikada niti jednu divlju svinju. Ovo je osobito nelogično kada se ima u vidu mišljenje vještaka da se način na koji je šteta počinjena može vezati za divlje svinje te da ostavljeni tragovi ukazuju na to da je divljač boravila na procjenjivanim tablama duže vrijeme i u većem broju. Pri ocjeni izjava svjedoka sud je imao u vidu i to da su svjedoci zaposlenici tuženika, a što je moglo imati utjecaja na njihove izjave. Izjavu svjedoka GD sud nije cijenio, a s obzirom da mu nisu poznate činjenice od značaja za ovaj spor. Da su pitome svinje počinile štetu na usjevu kukuruza sud nije mogao utvrditi niti uvidom u priložene fotografije budući da nije označeno na njima kada su sačinjene, a niti se iz njih vidi da bi svinje bile u usjevu kukuruza bez obzira na to kada su slikane. Navedena činjenica se nije mogla utvrditi ni uvidom u dopise tuženika Ministarstvu poljoprivrede, Ministarstvu zaštite okoliša i energetike i zapisnika Uprave za veterinarstvo i inspekcijske poslove (list 32-45 spisa), a s obzirom da se isti odnose na 2019. Prijedlog da se pribavi snimka RTL televizije je odbijen, a budući da se radi o prilogu od 6.4.2021. odnosno na godinu nakon godine na koju se odnosi tužbeni zahtjev.
10.Vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke Mladenu Lisaku utvrđeno je da je šteta na usjevu kukuruza uzrokovana gubitkom sklopa usjeva koji se manifestira rušenjem i polijeganjem čitave stabljike kukuruza te izgrizanjem klipa kukuruza od strane divljih svinja i gaženjem i valjanjem po polegnutim stabljikama tako da su nastale tzv. oaze – brojne površine oštećenog usjeva. Dalje vještak navodi da na cijeloj tabli nema niti jedne stabljike i klipa koji nije potpuno uništen, da se šteta kontinuirano dešavala u periodu unazad nekoliko tjedana i mjeseci tj. intenzivno od faze mliječne zriobe od kolovoza do rujna 2020., da se po cijeloj tabli unutar usjeva i uz žičanu ogradu nalaze brojni tragovi divljači i ostaci svježeg i starijeg izmeta iz čega je zaključio da je divljač na procjenjivanim tablama boravila duže vrijeme i u većem broju.
11.S obzirom da je utvrđeno da je šteta koju je tužitelj trpio na usjevu kukuruza u 2020. uzrokovana od strane divljih svinja sud smatra da je tuženik odgovoran za nastalu štetu.
12.Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku Mladenu Lisaku, a njegov nalaz prihvatio kao objektivan i stručan. Vještak je u svom iscrpno i uvjerljivo obrazloženom nalazu i mišljenju naveo da ukupna šteta na usjevu kukuruza iznosi 2.370,67 eura.
13.Radi navedeno odlučeno je kao u izreci presude, a temeljem članka 80. Zakona o lovstvu i članku 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.) Pored glavne tražbine tuženik je obvezan i da tužitelju isplati kamatu, a koja teče od 9. siječnja 2025. kao dana presuđenja te je slijedom toga odbijen zahtjev tužitelja za isplatu kamate od 5. rujna 2020. do 9. lipnja 2022. Naime, visina štete utvrđivana je u vrijeme donošenja odluke odnosno tužitelj nije tvrdio da je u međuvremenu od 5. rujna 2020. došlo do izmjene visine štete. Odluka o kamatama temelji se na članku 29. navedenog zakona.
14. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav odštetnog zahtjeva 200,00 eura, sastav tužbe 200,00 eura, sastav četiri podneska po 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na osam ročišta po 200,00 eura, pristojbu na tužbu 35,17 eura, pristojbu na presudu 70,34 eura, sastav prijedloga za osiguranje dokaza 100,00 eura, PDV 25,00 eura, pristojbu na prijedlog 16,59 eura, troškove očevida 527,28 eura i troškovi vještačenja 600,00 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) tužitelju je na ime sastava prijedlog za mirno rješenje spora priznat iznos od 200,00 eura (Tar.br.32.), sastava tužbe 200,00 eura (Tar.br.7.1.), sastava podnesaka od 19.3.2021. i 24.4.2024. po 200,00 eura (Tar.br.8.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 10.5.2021., 14.9.2021., 2.12.2021., 3.3.2022., 28.4.2022., 16.2.2023., 12.9.2024. i 26.11.2024. po 200,00 eura (Tar.br.9.1.), sastava prijedloga za osiguranje dokaza 100,00 eura (Tar.br.16.1.), PDV-a iznos od 25,00 eura (Tar.br.46.), pristojbe na tužbu 35,17 eura, pristojbe na presudu 70,34 eura, pristojbe na prijedlog za osiguranje dokaza 16,59 eura, troškova očevida i vještačenja 527,28 eura i troškove vještačenja po vještaku šumarske struke 400,00 eura, ukupno 3.574,38 eura. Naknada za sastav podneska od 17.12.2022. i 13.5.2024. nije priznata budući da ih sud smatra nebitnim za postupak. Trošak pristupa vještaka na raspravu nije priznat budući da vještak taj trošak nije tražio. Kako tužitelj nije uspio u sporu samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva tuženik je obvezan da mu naknadi sve priznate troškove. Odluka se temelji na članku 154. stavak 5. i članka 168. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).
U Novskoj 9. siječnja 2025.
S u d a c
Nada Filipović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u tri primjerka.
Dna
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
