Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2697/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marku Perkuiić i Mirku Perkušić, odvjetnicima u Imotskom, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: P- 845/2023-21 od 1. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: P-845/2023-21 od 1. kolovoza 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: P-845/2023-21 od 1. kolovoza 2024. kojom je u izreci odlučio kako slijedi: „Utvrđuje se da je tužitelj ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine označene kao dio čestice zemljišta [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] u površini od 11407 m2, KO [katastarska općina], prikazana i označena točkama A-B-C-D-A skice vještaka Perice Puljića od 10. 07. 2024 godine, koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog suda, uz brisanje dosadašnje uknjižbe što je tuženik dužan trpjeti."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pobliže opisanu u odlomku 1. obrazloženja ovog rješenja i ovlast za uknjižbu.

6. Tužbeni zahtjev koji je prihvaćen prvostupanjskom presudom zasniva se na tvrdnji tužitelja da je zajedno sa svojim pravnim prednicima u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine preko sto i pedeset godina slijedom čega smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine od 15. studenoga 1950. (odlomak 15. obrazloženja prvostupanjske presude) odnosno od 17. studenoga 1959. (odlomak 17. obrazloženja prvostupanjske presude).

8. Tuženica u žalbi pored ostalog ističe kako pobijana presuda ima nedostatak u pogledu odlučnih činjenica (vremena, kvalitete, kontinuiteta posjeda, osoba posjednika/dosjedatelja) slijedom čega smatra kako je posljedično tome pogrešan i zaključak suda da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima samostalni i kalcificirani posjednik od 17. studenoga 1959. do danas.

9. Nakon razmatranja žalbe, odgovora na žalbu, pobijane presude, kao i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

10. Sadržaj pravne zaštite određen je činjeničnim supstratom iznesenim u tužbi i tijekom postupka. Stoga je sud ovlašten utvrđivati činjenice koje predstavljaju stvarnu osnovu tužbe. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupku navodi određene činjenice koje načelno predstavljaju pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Dosjelost u kontekstu stjecanje prava vlasništva u našem je pravu uređena odredbama članaka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP). Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću razvidne se iz članka 159. ZVDSP-a, a one su: a) samostalnost posjeda određene kakvoće, b) zakonom predviđeno vrijeme trajanja takvog posjeda, c) sposobnost posjednika da bude vlasnik određene stvari i d) sposobnost same stvari.

11. Zakonodavac propisuje da se vlasništvo stvari dosjelošću stječe samo ako je riječ o samostalnom posjedu, koji je, kao što je već navedeno, trajao zakonom određeno vrijeme (odredba članka 159. stavak 1. ZVDSP-a). Samostalan je posjednik onaj koji posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik. Posjed će se smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno. U konkretnom slučaju za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelj odnosno njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme. Iz obrazloženja pobijane presude to se ne može zaključiti, posebno ne na nedvojben način, izvan svake razumne sumnje. Prvostupanjski sud osim što se krajnje paušalno poziva na iskaze svjedoka ED, GD i ĐD, te njihove tvrdnje da su sporno zemljište koristili pravni prednici tužitelja i tužitelj, niti jednom riječju ne navodi na koji su to način tužitelj odnosno njegovi pravni prednici na predmetnoj nekretnini izvršavali posjedovne čine i u kojem vremenu te kako i kada se prenosio posjed s pravnih prednika na tužitelja. Slijedom navedenog za sada se ne može zaključiti da je sporna nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme bila u faktičnoj vlasti tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika

12. Da bi se dosjelošću steklo pravo vlasništva neke stvari, pa tako i nekretnine, nužno je da samostalni posjed te nekretnine traje zakonom određeno vrijeme. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, ovo u suglasju sa odredbom članka 160. stavak 1. ZVDSP-a. No, kada su tužitelj odnosno njegovi pravni prednici stupili u posjed predmetne nekretnine i koji bi bio posljednji dan vremena potrebnog za dosjelost, prvostupanjski sud nije utvrdio. Naime, prvostupanjski sud navodi da su tužitelj i njegovi pravni prednici u posjedu predmetne nekretnine od 15. studenoga 1950. (odlomak 15. obrazloženja prvostupanjske presude) odnosno od 17. studenoga 1959. (odlomak 17. obrazloženja prvostupanjske presude).Stoga se za sada ne može prihvatiti njegov izračun odnosno zaključak iz pobijane presude da je tužitelj računajući mu i vrijeme posjeda pravnih prednika, u posjedu predmetne nekretnine preko četrdeset godina.

13. Već je navedeno kako prvostupanjski sud u vrijeme potrebno da tužitelj stekne pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, uračunava i vrijeme u kojem su predmetnu nekretninu posjedovali njegovi prednici. Međutim, prvostupanjski sud uopće ne navodi kako i kada je otac tužitelja stupio u posjed predmetne nekretnine, kada su barem otprilike umrli otac i majka tužitelja, te na koji je način posjed predmetne nekretnine s pravnih prednika prenesen na tužitelja. Uopćena i sasvim oskudna analiza iskaza svjedoka ED, GD i ĐD, na koje se prvostupanjski sud poziva u pobijanoj presudu, za utvrđenje relevantnih činjenica sasvim je nedostatna.

14. Naime, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je utvrditi kako kada je otac tužitelja stupio u posjed predmetne nekretnine te kako je izvršavao posjedovne čine, na koji način je posjed prenesen na majku tužitelja i kako je ona izvršavala posjedovne čine te kada i kako je posjed prenesen na tužitelja i kako on izvršava posjed predmetne nekretnine. Ovo posebno obzirom na rezultat uviđaja na licu mjesta te nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Perice Puljića, dipl. ing. prema kojem proizlazi da se u predmetnom slučaju radi o zapuštenom poljoprivrednom zemljištu, na što sve pravilno ukazuje tuženica u žalbi.

15. Okolnost da sporna nekretnina nije bila u popisu ostavinske imovine tužiteljevog pravnih prednika (pok. oca) u tijeku ostavinske rasprave, nije od značaja za presuđivanje predmetnog spora. Naime, ta nekretnina tretira se kao naknadno pronađena ostavinska imovina, pa se o njoj može raspraviti naknadno, a u parnici zato jer tuženica ne priznaje tužitelju kao nasljedniku pravo na toj imovini (čl. 234. i 224. Zakona o nasljeđivanju „Narodne novine“ 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.; tako i VS RH Rev-1541/1996 od 26. travnja 2000.). U odnosu na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenom između tužitelja i njegove majke bitno je utvrditi volju stranaka za prijenosom posjeda predmetne nekretnine.

16. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju drugostupanjski sud smatra kako se prvostupanjska presuda zbog uočenih i navedenih propusta prilikom njezinog donošenja ne može ispitati posebno stoga što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni. Na ovaj je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se tuženica u žalbi opisno poziva. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

17. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu postupka, te će potom ponovnom ocjenom izvedenih dokaza, te eventualno i izvođenjem novih dokaza, doći do valjanih zaključaka o postojanju/nepostojanju odlučnih činjenica za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, a koje su kao takve dijelom navedene u obrazloženju ovog drugostupanjskog rješenja. Dakle, nakon što otkloni uočenu bitnu povredu postupka te raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj drugostupanjski sud, prvostupanjski će sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović