Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Broj: P-440/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Mimi Mrvoš, u pravnoj stvari tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa ZOU Josip Janković i dr., odvj. iz Karlovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa OD Glamuzina & Grošeta, d.o.o., odvj. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 28. studenog 2024., u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnice HP, odvjetničke vježbenice kod OD Maravić & Maravić Ogulin u zamjeni za ZOU Janković i dr. odvj. iz Karlovca i punomoćnika tuženika ĆP, odvjetničkog vježbenika u OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, na ročištu za objavu i uručenje presude 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.228,53 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, a od 01.07.2020.g. pa do isplate po stopi od 5,89% godišnje a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

na iznos od 1,36

EUR tekući počevši od 18.08.2007. pa do isplate na iznos od 6,92

EUR tekući počevši od 20.11.2007. pa do isplate na iznos od 6,23

EUR tekući počevši od 22.12.2007. pa do isplate na iznos od 8,72

EUR tekući počevši od 25.01.2008. pa do isplate na iznos od 10,10

EUR tekući počevši od 28.02.2008. pa do isplate na iznos od 12,48

EUR tekući počevši od 27.03.2008. pa do isplate na iznos od 8,91

EUR tekući počevši od 28.04.2008. pa do isplate na iznos od 10,84

EUR tekući počevši od 23.05.2008. pa do isplate na iznos od 12,62

EUR tekući počevši od 21.06.2008. pa do isplate na iznos od 10,00

EUR tekući počevši od 28.07.2008. pa do isplate na iznos od 10,13

EUR tekući počevši od 29.08.2008. pa do isplate na iznos od 11,68

EUR tekući počevši od 26.09.2008. pa do isplate na iznos od 23,42

EUR tekući počevši od 30.10.2008. pa do isplate na iznos od 15,56

EUR tekući počevši od 28.11.2008. pa do isplate na iznos od 25,55

EUR tekući počevši od 17.12.2008. pa do isplate na iznos od 27,08

EUR tekući počevši od 30.01.2009. pa do isplate na iznos od 27,78

EUR tekući počevši od 25.02.2009. pa do isplate na iznos od 32,12

EUR tekući počevši od 27.03.2009. pa do isplate na iznos od 32,50

EUR tekući počevši od 29.04.2009. pa do isplate na iznos od 29,46

EUR tekući počevši od 27.05.2009. pa do isplate na iznos od 27,22

EUR tekući počevši od 27.06.2009. pa do isplate na iznos od 27,82

EUR tekući počevši od 30.07.2009. pa do isplate na iznos od 29,00

EUR tekući počevši od 31.08.2009. pa do isplate na iznos od 28,90

EUR tekući počevši od 25.09.2009. pa do isplate na iznos od 27,70

EUR tekući počevši od 31.10.2009. pa do isplate na iznos od 29,94

EUR tekući počevši od 25.11.2009. pa do isplate na iznos od 31,74

EUR tekući počevši od 17.12.2009. pa do isplate na iznos od 34,29

EUR tekući počevši od 25.01.2010. pa do isplate na iznos od 33,70

EUR tekući počevši od 27.02.2010. pa do isplate na iznos od 37,17

EUR tekući počevši od 26.03.2010. pa do isplate na iznos od 36,51

EUR tekući počevši od 24.04.2010. pa do isplate na iznos od 37,79

EUR tekući počevši od 24.05.2010. pa do isplate na iznos od 48,88

EUR tekući počevši od 28.06.2010. pa do isplate na iznos od 46,60

EUR tekući počevši od 30.07.2010. pa do isplate na iznos od 53,57

EUR tekući počevši od 31.08.2010. pa do isplate na iznos od 51,16

EUR tekući počevši od 27.09.2010. pa do isplate na iznos od 47,29

EUR tekući počevši od 29.10.2010. pa do isplate na iznos od 55,46

EUR tekući počevši od 30.11.2010. pa do isplate na iznos od 65,87

EUR tekući počevši od 29.12.2010. pa do isplate na iznos od 58,50

EUR tekući počevši od 22.01.2011. pa do isplate na iznos od 61,08

EUR tekući počevši od 21.02.2011. pa do isplate na iznos od 57,80

EUR tekući počevši od 22.03.2011. pa do isplate na iznos od 58,39

EUR tekući počevši od 29.04.2011. pa do isplate na iznos od 72,33

EUR tekući počevši od 31.05.2011. pa do isplate na iznos od 73,69

EUR tekući počevši od 28.06.2011. pa do isplate na iznos od 83,75

EUR tekući počevši od 02.08.2011. pa do isplate na iznos od 77,81

EUR tekući počevši od 03.09.2011. pa do isplate na iznos od 71,31

EUR tekući počevši od 27.09.2011. pa do isplate na iznos od 66,32

EUR tekući počevši od 31.10.2011. pa do isplate na iznos od 65,83

EUR tekući počevši od 30.11.2011. pa do isplate na iznos od 68,86

EUR tekući počevši od 29.12.2011. pa do isplate na iznos od 71,51

EUR tekući počevši od 31.01.2012. pa do isplate na iznos od 71,86

EUR tekući počevši od 24.02.2012. pa do isplate na iznos od 70,03

EUR tekući počevši od 12.03.2012. pa do isplate na iznos od 71,27

EUR tekući počevši od 25.04.2012. pa do isplate na iznos od 72,12

EUR tekući počevši od 23.05.2012. pa do isplate na iznos od 70,69

EUR tekući počevši od 28.06.2012. pa do isplate na iznos od 71,07

EUR tekući počevši od 23.07.2012. pa do isplate na iznos od 70,00

EUR tekući počevši od 29.08.2012. pa do isplate na iznos od 67,69

EUR tekući počevši od 02.10.2012. pa do isplate na iznos od 70,15

EUR tekući počevši od 02.11.2012. pa do isplate na iznos od 71,33

EUR tekući počevši od 06.12.2012. pa do isplate na iznos od 70,51

EUR tekući počevši od 04.01.2013. pa do isplate na iznos od 65,87

EUR tekući počevši od 28.01.2013. pa do isplate na iznos od 69,81

EUR tekući počevši od 04.03.2013. pa do isplate na iznos od 70,15

EUR tekući počevši od 05.04.2013. pa do isplate na iznos od 68,61

EUR tekući počevši od 07.05.2013. pa do isplate na iznos od 63,80

EUR tekući počevši od 24.05.2013. pa do isplate na iznos od 63,68

EUR tekući počevši od 29.06.2013. pa do isplate na iznos od 64,86

EUR tekući počevši od 30.07.2013. pa do isplate na iznos od 66,75

EUR tekući počevši od 30.08.2013. pa do isplate na iznos od 69,37

EUR tekući počevši od 04.10.2013. pa do isplate na iznos od 68,02

EUR tekući počevši od 08.11.2013. pa do isplate na iznos od 68,98

EUR tekući počevši od 04.12.2013. pa do isplate na iznos od 70,06

EUR tekući počevši od 03.01.2014. pa do isplate na iznos od 70,74

EUR tekući počevši od 11.02.2014. pa do isplate na iznos od 72,16

EUR tekući počevši od 11.03.2014. pa do isplate na iznos od 71,70

EUR tekući počevši od 11.04.2014. pa do isplate na iznos od 70,12

EUR tekući počevši od 17.05.2014. pa do isplate na iznos od 69,61

EUR tekući počevši od 14.06.2014. pa do isplate na iznos od 69,84

EUR tekući počevši od 27.06.2014. pa do isplate na iznos od 1.256,40 EUR tekući počevši od 14.08.2014. pa do isplate sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ŠP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.466,77 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja (10. siječnja 2025.), pa do isplate po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi ustvrdio da je sa tuženom sklopio Ugovor o kreditu pod brojem 148-50-4213020 od 27.6.2007. na iznos od 19.219,71 CHF s rokom otplate u 84 rate, za kupnju motornog vozila, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita te promjenjivom kamatnom stopom koja je određena odlukom tuženog i u trenutku sklapanja ugovora iznosila je 5,20% godišnje. Tuženik je u Ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, o kojoj odredbi se nije pojedinačno raspravljalo a što je protivno čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne obveze njezina ništetnost po čl. 102 Zakona o zaštiti potrošača. Ništetnost ugovorne odredbe proizlazi i iz Zakona o obveznim odnosima čl. 269 – 272 jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih se kamatna stopa mijenjala. Nadalje, tužena je ugovorila i valutnu klauzulu CHF koja je isto tako ugovorena na način da se po istoj nije pojedinačno pregovaralo a što je protivno naprijed naznačenim zakonskim propisima. Kako je odlukom VTS RH donesena pravomoćna presuda koji je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom kao i ugovorenu klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i u odnosu na tuženika to je presuda obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora pa i u odnosu na ugovor sklopljen između tužitelja i tuženog. Odredbom čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502c Zakona o parničnom postupku pravomoćna presuda u Kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske presude koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava utvrđenih u kolektivnom sporu a što je i u konkretnom slučaju. Stoga tužitelj pozivajući se na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postavlja zahtjev za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema odluci banke i valutnoj klauzuli CHF za svaki pojedinačni iznos kao i da je plaćajući rate kredite koje su se temeljile na ništetnim odredbama pretplatio svoju obvezu i traži povrat iznosa.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio se tužbenom zahtjevu navodeći da presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača su samo formalne naravi te da je tužitelj Ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila pa se odredbe istaknute po tužitelju ne mogu primijeniti na auto kredite jer je to razlika od kredita kojima se rješava stambeno pitanje i tužitelj mora dokazati nepoštenost odnosno ništetnost konkretnih ugovornih obaveza te da odredbe nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive što sadržava Ugovor o kreditu te je nužno utvrditi da li se je o spornoj odredbi pregovaralo i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obavezama ugovornih stranaka. U odnosu na odredbe valutne klauzule, ista je jasna, razumljiva i lako uočljiva te da je tužitelj mogao birati između ugovora u CHF i EUR. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik smatra da je ta odredba bila tužitelju lako uočljiva, jasna i razumljiva a sadržana u čl. 2 Ugovora, pisana jednakim slovima kao i ostatak Ugovora.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 148-50-4213020 od 27.6.2007., otplatni plan davatelja kredita, knjigovodstvenu karticu kredita, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba, saslušan je tužitelj kao stranka. Tuženi je odustao od saslušanja svjedoka KP, a nije bilo moguće saslušanje javnog bilježnika Željka Kaića iz Karlovca, jer je isti u međuvremenu preminuo.

4. Sud je prije svega cijenio istaknuti prigovor zastare i utvrdio da isti nije osnovan jer je u postupku utvrđeno:

- da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj podnio 3. lipnja 2019.,

- da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period za povrat preplaćene kamate te za povrat s osnova valute tj. tečajne razlike od dospijeća prve obaveze 31. kolovoza 2007. do konačne otplate

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012.,

- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.

4.1. Odredbom članka 214. stavka 1.- 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

4.2. Člankom 215. stavkom 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

4.3. Člankom 245. stavkom 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavkom 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

4.4. Nadalje, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (4. travnja 2012.) u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.

4.5. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž820/17 od 29. lipnja 2017., gdje je o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa člankom 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu člankom 241. ZOO-a, odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".

4.6. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".

4.7. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari. Podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).

4.8. Tužba tužitelja podnesena 3. lipnja 2009., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti članak 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i u odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna u odnosu na valutu), to proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

5. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos od 19.219,71 CHF tužitelj trebao otplatiti u 84 anuiteta od kolovoza 2007. do konačne isplate, a o čemu je davatelj kredita i izdao Otplatni plan te da je tužitelj ovaj kredit otplatio u 84 anuiteta sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u trenutku zaključenja ugovora od 5,20% a koja se mijenjala do 6,75%.

6. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba i vještak je u svojem vještačkom nalazu od 29. lipnja 2020. (list 98 - 104) na temelju priležeće dokumentacije utvrdio da je vrijednost kredita 19.219,71 CHF obračunat po srednjem tečaju sa rokom otplate 84 mjeseca sa promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje i tijekom otplate kredita kamatna stopa se više puta mijenjala i u trenutku zaključne otplate je iznosila 6,75% godišnje. Vještak je iz otplatnih planova iskazao razliku u visini anuiteta koji proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate a što je prikazao u Tabelama.

6.1. Stoga je vještak u svojem nalazu utvrdio:

- da razlika obveza u razdoblju dospijeća prve obveze (31. kolovoz 2007.) do konačne otplate koja proizlazi iz promjenjive kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 1.659,67 CHF ili 9.270,66 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan dospijeća/plaćanja pojedine obveze), a što je poimenično naznačeno u stupcu "m" Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF) odnosno u stupcu "o" Tabele 1 iz nalaza (u kunama)

- da razlika obveze u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. kolovoz 2007.) do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/plaćanje pojedine obaveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope iznosi ukupno 30.123,72 kn, a pojedini mjesečni iznosi prikazani su u stupcu "p" Tabele 1.

7. Nalaz i mišljenje vještaka dostavljen je strankama te su stranke:

- tužitelj nije imao primjedbi i specificirao je tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 39.394,38 kn

- tuženik se nije očitovao na nalaz vještaka već na tijek postupka, a što je iznio u svojem odgovoru a u odnosu na prigovor da se radi o preinačenju tužbenog zahtjeva sud ovaj prigovor odbije jer je tužitelj svoj nalaz samo uskladio sa vještačkim nalazom a koji nalaz je objektivan i stručan i ničim nije doveden u pitanje

7.1. U stranačkom iskazu tužitelj je ustvrdio da je 2007. želio kupiti novi auto, te je otišao u auto kuću na Ilovcu i izabrao je za kupnju novi automobil Ford Fiesta, i rekao je da to želi kupiti na kredit te je auto kuća imajući već iskustvo oko prodaje na kredit, ustvrdila da će srediti svu dokumentaciju za kupnju vozila koje je tada koštalo 84.000,00 kn, te nakon što je stiglo vozilo radi određene boje koju je tražio, bio je pozvan i auto kuća je ustvrdila da će srediti svu dokumentaciju za kredit i njegova obaveza je bila samo da dođe na potpis ugovora o kreditu, te kako je to smatrao dobrom ponudom to je prihvatio i nije niti znao o kojoj se banci radi već je samo obaviješten da dođe potpisati ugovor kod javnog bilježnika, što je i učinio te potpisani kredit odnio u auto kuću, preuzeo svoje vozilo i tada je vidio da mu je rata kredita 900,00 kn. Prilikom potpisa Ugovora o kreditu nitko drugi nije bio prisutan niti se o čemu razgovaralo niti pregovaralo, a niti u auto kući, te nije bio upoznat sa nikakvim klauzulama iz ugovora, te ugovor nije niti čitao, već je redovito uplaćivao svoje rate i već 2008. je uočio da je otplata u većem iznosu pa tako iz mjeseca u mjesec i rate su mu mjesečno bile i preko 2.000,00 kn i ovaj kredit je uspio otplatiti u utvrđenim rokovima otplate. Nikada nije razgovarao sa predstavnikom banke kod koje je podignut kredit jer nije niti klijent te banke, i vozilo je kupio za osobne potrebe i nema nikakav obrt ili slično.

7.2. Iskaz tužitelja kao stranke sud je u cijelosti prihvatio kao detaljan i logičan jer je opće poznato da je u to vrijeme bio takav pristup u ponudi kredita i banke, neovisno koja, nisu niti razgovarale niti pregovarale o stavkama pojedinih odredbi kredita, a osobe koje su podizale kredit imajući ranija iskustva, bile su "sretne" što kredit mogu ishoditi, a poglavito tužitelj kojem je sve to obavila auto kuća kod koje je kupovao vozilo.

8. Ocjenom svih provedenih dokaza sud je stao na stajalište da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim pojedinih odredaba ugovora o kreditu te povrat utuženog iznosa s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope.

10. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr.).

11. Kako je među strankama nepobitno utvrđeno da je tužitelj bio korisnik kredita te da je tuženik u nekoliko navrata tijekom trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu i time mijenjao tečaj CHF u odnosu na HRK i time je došlo do povećanja mjesečnih anuiteta a što je vještak utvrdio u svojem nalazu. Nadalje, u ovakvim i sličnim situacijama donesene su pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1491/12 od 4. srpnja 2014. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge "Potrošač" koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., te da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9 2019., i da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

12. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te stoga prigovor tužene u vezi aktivne legitimacije, tj. činjenice da tužiteljica nije potrošač te da nema nikakvo pravo jer potražuje isplatu, ovaj sud smatra neosnovanim.

12.1. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

12.2. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom točke 4. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP-a tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

13. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno, u skladu s nalazom vještaka postavio i specificirao tužbeni zahtjev na iznose kako je to naprijed navedeno, a na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos počam od dospijeća tj. od plaćanja pa do isplate, a kako joj kamata i pripada u smislu odredbe članka 1115. stavka 1. ZOO tj. tužena je kao nepošteni stjecatelj dužna zakonske zatezne kamate platiti od dana stjecanja. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

14. Tužitelj je postavio zahtjev za trošak postupka i tužitelju u cijelosti pripada trošak postupka jer je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, sve odredbom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91…- ZPP).

14.1. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja u osobi odvjetnika sukladno odvjetničkoj tarifi i to prema Tbr. 7/1 za sastav tužbe, zastupanje na tri ročišta prema Tbr. 9. (3.3.2020. i 9.3.2022. i 28.11.2024.), sastav dva obrazložena podneska prema Tbr. 8/1 ( 23.9.2020. i 30.8.2024.) za svaku radnju 250,00 eura sa PDV-om, žalba od 1.7.2019. na rješenje o nenadležnosti u iznosu od 312,50 eura sa PDV-om, trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eura, pristojba na tužbu u iznosu od 98,73 eura i pristojba na presudu u iznosu od 98,73 eura, trošak pristupa ročištu za objavu presude od 15.4.2022. u iznosu od 125,00 eura sa PDV-om, odnosno ukupno 2.466,77 eura, a ostali troškovi za podneske tužitelju nisu priznati jer nisu bili niti nužni za ovaj postupak.

15. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 9/14, 55/16 i 73/17) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. Slijedom iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Ogulinu, 9. siječnja 2025.

S u d a c

Mima Mrvoš

Uputa o pravnom lijeku

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. ZOU ČP i dr., Karlovac,

2. OD Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb