Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-2/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DB i drugih zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 6. u vezi s člankom 111. točkama 2. i 4. i s člankom 37. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog UB i okrivljenog OB podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-127/2024. (Kov-Us-128/2022.) od 16. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog UB i okrivljenog OB kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-iz-127/2024. (Kov-Us-128/2022.) od 16. prosinca 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog DB, okrivljenog UB, okrivljenog ĐB i okrivljenog EB zbog kaznenog djela poticanja na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 111. točki 2. i 4. u vezi s člankom 37. stavka 1. i člankom 329. stavkom 1. točkom 6. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog UB iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1., 3. i 4. ZKP/08., te okrivljenog OB iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08.
1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja okrivljenom UB u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. prosinca 2021. pa nadalje, dok je okrivljenom OB uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. travnja 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni UB po branitelju, odvjetniku Nevenu Gotalu, bez navođenja žalbenog razloga, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine mu istražni zatvor uz zamjenu mjerama opreza te jamstvom, kao i osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "povrede kaznenog postupka", s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor i odredi mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 7. ZKP/08. Obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju iste će se razmatrati kao jedna žalba.
2.1. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni OB osobno, bez navođenja žalbenog razloga, s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor ili da se isti zamijeni istražnim zatvorom u domu uz primjenu elektroničkog nadzora. Okrivljenik je podnio žalbu i po branitelju, odvjetniku Borisu Vinčiću, bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika te istog pusti da se brani sa slobode. Kako se i ovdje žalbe okrivljenika i branitelja sadržajno nadopunjuju, iste su razmotrene kao jedna žalba.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika UB po osnovama iz članka 123. stavka 1. točki 1., 3. i 4. ZKP/08., kao i protiv okrivljenika OB po osnovama iz članka 123. stavka 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv obojice okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5.1. Ponavlja se okrivljenom UB da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio (točka 4.1. pobijanog rješenja) kako osnovana sumnja da su okrivljenici u sastavu zločinačkog udruženja počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se ista temelji, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
5.2. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju očigledno smjera okrivljeni UB kada navodi da je u potpunosti izostalo obrazloženje obzirom da optužnica još nije potvrđena. Također, ponavlja se žalitelju UB da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o postojanju osnovane sumnje donio na temelju dokaza koji se nalaze u spisu.
5.3. Ponavlja se okrivljenomDarku UB da se pri odlučivanju o istražnom zatvoru ni prvostupanjski niti drugostupanjski sud, kada odlučuju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze te odlučivati o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, već je to zadatak raspravnog vijeća ukoliko optužnica bude potvrđena. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog UB kojima polemizira sa vjerodostojnošću iskaza svjedoka MB, PB te SB, te iznosi svoje nezadovoljstvo radom državnog odvjetnika.
5.4. Isto tako, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. na koju očigledno smjeraju oba žalitelja kada tvrde da bi im bilo povrijeđeno pravo na obranu, s obzirom da im se ne pruža dovoljno vremena za pregled digitalnog dijela spisa, jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi okrivljenicima ili njihovim braniteljima bilo uskraćeno pravo uvida u spis, o čemu će se uostalom odlučivati u daljnjem tijeku postupka.
6. U odnosu na žalbe navode okrivljenog UB kojima želi nanovo pobuditi sumnju u pristranost predsjednice optužnog vijeća ističe se kako je navedeno već bilo predmetom odlučivanja povodom više zahtjeva za izuzeće te su ti zahtjevi svi redom bili odbijeni kao neosnovani, pa tako i onaj od 23. srpnja 2024. rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Su-552/2024. (Su-606/2024.). Nadalje, neosnovani su daljnji žalbeni navodi okrivljenog UB kojima ističe da je predsjednica optužnog vijeća selektivno upisivala navode u zapisnik s ročišta održanog 16. prosinca 2024. jer iz zapisnika istog (list 9124-9126) ne proizlazi da bi okrivljenik ili njegov branitelj stavili bilo kakve primjedbe na točnost ili istinitost istog, iako su obojica bili prisutni sjednici vijeća.
7. Nadalje protivno žalbenim navodima optuženika pravilno je prvostupanjski sud činjenice da okrivljeni UB ima dvojno državljanstvo (Republike Hrvatske/Republike Srbije) te da je učestalo prelazio granicu u smjeru Republike Srbije (list 782-784 spisa), povezao s težinom kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenom kaznom, pa je slijedom toga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno zaključio da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od bijega kod ovog okrivljenika, zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a rizik od bijega kod okrivljenika je takve razine da se, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera, neovisno o činjenici što prebiva zajedno sa svojom najužom obitelji na području Republike Hrvatske, te činjenici da Republika Srbija i Republika Hrvatska imaju zaključen međunarodni ugovor o izručenju.
7.1. Isto tako, neosnovan je opetovani žalbeni navod tog okrivljenika kako osim mjesta rođenja nema nikakvu drugu poveznicu sa Republikom Srbijom (osim što mu tamo živi otac), kao i žalbeni navod da njegova supruga i djeca nemaju nikakvu vezu s Republikom Srbijom, pa je stoga i nadalje neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., koja je takvog intenziteta da se nikako ne može uspješno prevenirati određivanjem bilo koje blaže mjere iz kataloga ZKP/08., pa tako niti onima za koje se zalaže u žalbi.
7.2. Jednako tako, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je i žalbeni navod okrivljenog UB kako mu je trenutno blokirana imovina u Republici Hrvatskoj pa stoga nema namjeru bježati.
8. Okrivljeni UB žalbom osporava i postojanje opasnosti od ponavljanja i dovršenja djela kao posebnog istražnozatvorskog razloga. No međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda kod okrivljenika i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Naime, uzimajući u obzir njegovu dosadašnju osuđivanost zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97. na bezuvjetne kazne zatvora, te inkriminirani način postupanja za koji je osnovano sumnjiv, a koji i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost u okviru zločinačkog udruženja, kao i pomnu podjelu uloga između okrivljenika unutar zločinačkog udruženja, uz iskazanu upornost u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje u naručivanju ubojstva MB zbog odmazde povezanih s trgovinom drogom, sve navedeno u svojoj ukupnosti čini opravdanim zaključak da postoji neposredna i konkretna opasnost da će okrivljenik UB boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istovrsnih ili sličnih kaznenih djela.
8.1. Ponavlja se žalitelju kako na stvarnu i konkretnu opasnost od dovršetka, odnosno ponavljanja kaznenih djela nije od utjecaja ni njegov opetovani žalbeni navod kako mu se u ovom postupku ne stavljaju na teret istovrsna kaznena djela jer je očigledno da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo s obzirom da se ovdje tereti da je počinio teže kazneno djelo sa zapriječenom težom kaznom.
8.2. Također, nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke niti isticanjem žalbenog prigovora okrivljenog UB o utjecaju njegovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, a još manje njegovim žalbenim navodima kojim ističe da ima dovoljno sredstava za život, kao i da bi na slobodi mogao pružiti roditeljsku skrb svom djetetu.
9. Jednako tako, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja ocjenjuje da su, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenog UB i okrivljenog OB i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. Nedvojbeno je da je za kazneno djelo za koje su okrivljenici osnovano sumnjivi, propisana kazna zatvora dugotrajnog zatvora, te da je terećeno kazneno djelo prema optužbi počinjeno pod posebno teškim okolnostima koje je prvostupanjski sud detaljno opisao pod točkama 9.2. i 9.3. pobijanog rješenja.
9.1. Naime, okrivljenom OB se, prema činjeničnom opisu stavlja na teret, da je od okrivljenog DB i okrivljenog ĐB dobio zadatak utvrditi točan identitet izvanbračne supruge FB i nadzirati njezino kretanje kako bi utvrdio točan položaj stana obitelji FB u zagrebačkoj četvrti Lanište gdje je živjela izvanbračna supruga FB s njihovo dvoje maloljetne djece da bi potom ispred stana postavio ruksak s eksplozivnom napravom u cilju da obitelj FB liši života. Navedeno protupravno postupanje, uslijed kojeg su spletom sretnih okolnosti izbjegnute smrtne posljedice, prouzrokovalo je uništenje stana obitelji FB te teška oštećenja cijele stambene zgrade i svih stanova na katu gdje je eksplozivna naprava postavljena pri čemu visina štete iznosi najmanje 147.901,08 eura, a o događaju su izvještavali svi mediji u Republici Hrvatskoj prenoseći reakcije stanara stambene zgrade kod kojih je događaj izazvao opravdanu prijetnju za vlastitu sigurnost. Slično protupravno postupanje je planirano i prema obitelji ŽB, ali je spriječeno iz razloga što je okrivljeni OB uhićen po policijskim službenicima.
9.2. Okrivljenog UB koji je prema optužnici suorganizator ovog zločinačkog udruženja tereti se sukladno podignutoj optužnici da je zajedno s okrivljenim DB u dva navrata planirao likvidaciju MB zbog neriješenih odnosa i konflikata na način da je utvrđivan položaj ljetne kuće u kojoj PB ljetuje kako bi se upoznale njegove životne navike. Pri tome je okrivljeni UB u dva navrata ostavljao revolver SB na dječjem igralištu u Zagrebu, Avenija Većeslava Holjevca 62 i parkiralištu u Velikoj Gorici, Sisačka ulica broj 39 d pri čemu je izazvao opasnost za slučajne prolaznike i djecu koja su se tamo nalazila, a kazneno djelo teškog ubojstva u sastavu zločinačkog udruženja nije pokušano iz razloga što je PB napustio Republiku Hrvatsku, pa se okrivljenog UB tereti da je počinio kazneno djelo poticanjem na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja za koje je također zapriječena kazna dugotrajnog zatvora.
10. Dakle, kako ovakva kaznena djela kod velike većine stanovništva Republike Hrvatske, kao i javnosti izazivaju senzibilitet i moralnu osudu, pa bi boravak na slobodi okrivljenika kojeg se tereti za ovakva kaznena djela izazvao uznemirenost javnosti i umanjio ugled i povjerenje u pravosuđe, slijedom čega je u ovom predmetu i dalje moguća manifestacija određenog "uznemirenja javnosti“ koja zahtijeva dodatnu skrb o javnom interesu i njegovoj zaštiti. Slijedom navedenog neosnovan je žalbeni navod okrivljenog OB kako je u među vremenu smanjen interes javnosti za ovaj predmet.
10.1. Slijedom navedenog, to je zbog potrebe neometanog odvijanja kaznenog postupka i jačanja povjerenja u državna tijela koja su dužna štititi društvo od sličnih događaja i na njih reagirati zakonskim posljedicama, nužno i opravdano nadalje obojici okrivljenika produljiti istražni zatvor i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.
10.2. Ponavlja se žalitelju UB da, iako je točno kako se njemu ne stavlja na teret pokušaj likvidacije obitelji FB, to ne dovodi u pitanje osnovanost primjene istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. i u odnosu na njega. Naime, imenovanog se tereti u ovom postupku da je svjesno kao organizator i pripadnik zločinačkog udruženja bio upoznat i sudjelovao u planiranju likvidacija svojih protivnika, dok način počinjenja djela u odnosu na MB izaziva moralnu osudu i osjećaj straha i opasnosti za nedužne prolaznike i djecu budući da se preuzimanje oružja za likvidaciju dogovaralo na dječjem igralištu.
10.3. Nadalje, protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenog UB nije utvrđeno niti da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Također, u pogledu žalbenih prigovora okrivljenika kako optužnica u ovom predmetu još uvijek nije potvrđena, čime se dovodi u pitanje i postojanje osnovane sumnje i prigovara dinamici vođenja postupka, ponavlja se žalitelju kako drugostupanjski sud nije utvrdio da bi postojao zastoj ili bilo kakve nepravilnosti u postupanju prvostupanjskog suda, osobito cijeneći okolnost da se radi o složenom i opsežnom istražnozatvorskom predmetu.
11. Isto tako, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke i žalbeni navod okrivljenog OB kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela.
12. Oba žalitelja žalbom tvrde i da razlozi produljenja istražnog zatvora moraju biti kvalitativno i kvantitativno jači i teži, no što su bili kod prvobitnog određenja. Protivno tom žalbenom navodu, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika, pa je stoga neosnovan žalbeni navod okrivljenog UB da su razlozi za daljnju primjenu te najstrože mjere paušalno razmatrani.
13. U odnosu na žalbene primjedbe okrivljenog UB i IB kojima se pozivaju na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, kao i recentniju praksu županijskih sudova smatrajući da se može primijeniti, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju istražnozatvorske osnove mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
14. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točkama 1., 3. i 4. ZKP/08. na strani okrivljenog UB, kao i iz članka 123. stavka 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. na strani okrivljenog OB te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu niti jedne blaže mjere predviđene katalogom ZKP/08.
15. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 9. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
