REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4882/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Fistonić, odvjetnici u Zagrebu, Cankareva 19, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi povrata zadužnice i utvrđenja da ovrha nije dopuštena, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik je dužan vratiti tužitelju instrument osiguranja i to zadužnicu od 13.12.2018., ovjerenu kod javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a., br. OV- 13340/2018, u jednom primjerku, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Tuženik je dužan tužitelju, naknaditi parnične trošak sa zateznim kamatama od dana presuđenja pa do konačne isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a sve ovo u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopuštena ovrha temeljem zadužnice od 13. prosinca 2018. ovjerene kod javnog bilježnika Darije Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, pod brojem OV-13340/18, a u odnosu na tužitelja kao solidarnog jamca."

II. Nalaže se tužitelju ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eur sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao odgovorna osoba trgovačkog društva Poliester- Brajdić d.o.o., dana 13. prosinca 2018. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu – dopuštenom prekoračenju broj 18025500048, sa rokom otplate do 15. prosinca 2019. te je kao sredstvo osiguranja naplate dana zadužnica dužnika, društva Poliester – Brajdić d.o.o., Zagreb, i direktora društva ovdje tužitelja. Nakon isteka roka otplate kredita dana 04. prosinca 2019. sklopljen je Dodatak broj 1. Ugovoru, dana 5. studenog 2020. Dodatak broj 2. te 1. prosinca 2021. Dodatak broj 3, ali po drugoj odgovornoj osobi, ĐNĐ. Prije sklapanja navedenog ugovora o kreditu tuženik je sa društvom Poliester– Brajdić d.o.o. sklopio i Ugovor o kreditu broj 17025500065 dana 15. prosinca 2017., a po kojem ugovoru je kao garancija dana zadužnica društva Poliester–Brajdić d.o.o., dakle, on je kao odgovorna osoba društva dužnika svake godine izdavao tužitelju novu zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika. Nakon što je on 17. prosinca 2020. prestao biti odgovorna osoba društva Poliester–Brajdić d.o.o. i član društva, tuženik je kao što je već rečeno 1. prosinca 2021. sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu-dopuštenom prekoračenju broj 18025500048 sa novom odgovornom osobom društva ĐNĐ, pa i bez izdavanja nove zadužnice za društvo i u njeno osobno ime. Dakle, društvo Poliester Brajdić d.o.o., i tuženik, nisu postupili u skladu sa zakonom, te su neosnovano kao sredstvo garancije, upotrijebili zadužnicu tužitelja, iako isti više nije bio odgovorna osoba društva niti član društva te ga o istome nisu niti obavijestili, time da je tuženik predmetnu osobnu zadužnicu bio dužan vratiti tužitelju, a što nije učinio. Unatoč višekratnim traženjima tuženik ne samo da nije vratio zadužnicu već je istu dostavio Financijskoj agenciji radi prisilne naplate. Slijedom navedenog, predlaže sa sud presudom naloži tuženiku da mu vrati zadužnicu od 13. prosinca 2018. dok na ročištu 8. veljače 2024. postavlja i zahtjev za utvrđenje da ovrha temeljem zadužnice nije dopuštena, a traži i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik osporava zahtjeve u cijelosti te predlaže iste odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, zadužnicu, povijesni izvadak iz sudskog registra, Dodatak broj 1., Dodatak broj 2., Dodatak broj 3., prijavu o prestanku osiguranja, prepisku, zahtjev za izravnu naplatu i ispis iz očevidnika.

4. Predmet spora je zahtjev za povratom zadužnice kao i zahtjev za utvrđenje da ovrha određena temeljem te zadužnice nije dopuštena.

5. Prije svega, u odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe isticanjem novog zahtjeva uz postojeći (raspravni zapisnik od 8. veljače 2024.) ističe se kako je sud takvu preinaku ocijenio dopuštenom jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. Nije sporno, a proizlazi i iz dokumentacije u spisu:

- da su tuženik kao kreditor i društvo Poliester-Brajdić d.o.o. kao korisnik kredita 13. prosinca 2018. zaključili Ugovor o kreditu – dopušteno prekoračenje broj 18025500048 kojim su kao sredstva osiguranja naplate utvrđeni zadužnica društva, zadužnica solidarnog jamca ĐN u iznosu od tadašnjih 500.000,00 kn solemnizirana kod javnog bilježnika i to na način da kao solidarni jamac potpisuje zadužnicu društva u svojstvu jamca platca, ali i izjava o solidarnom jamstvu ĐN kojom kao solidarni jamac jamči za sve obveze iz ugovora,

- da je u vrijeme sklapanja tog pravnog posla ovdje tužitelj bio direktor društva Poliester-Brajdić d.o.o. a da je 17. prosinca 2020. prestao biti odgovorna osoba i član tog društva,

- da u kasnije sklapanim dodacima Ugovoru o kreditu nisu mijenjana rečena sredstva osiguranja utvrđena Ugovorom o kreditu te

- da je tuženik Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja.

7. Dakle, tužitelj je kao fizička osoba dao suglasnost da kao jamac platac tražbine osigurane predmetnom zadužnicom odobrava zapljenu svih svojih računa, međutim, isti nije izdavatelj predmetne zadužnice te prema stajalištu ovog suda niti nije legitimiran na postavljanje predmetnog zahtjeva za povratom zadužnice pa je takav zahtjev valjalo odbiti.

8. Posebno se napominje da je tužitelj legitimiran na postavljanje zahtjeva u pogledu prava i obveza koje za njega proizlaze iz predmetne zadužnice ali ne i na postavljanje zahtjeva za povratom zadužnice jer pravo postaviti takav zahtjev pristoji samo trgovačkom društvu koje je takvu zadužnicu i izdalo.

9. Obzirom na izneseno pravno stajalište sud je ocijenio nesvrsishodnim i nepotrebnim pribavljati dokumentaciju i izvoditi dokaz saslušanjem stranaka kako je to u postupku predlagao tužitelj.

10. Nadalje valja reći kako tužitelj u ovom postupku niti ne tvrdi niti dostavlja dokaz o tome da je sud u ovršnom postupku odnosno postupku izravne naplate donio odluku kojom bi ga uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe odnosno postupka izravne naplate nedopuštenim u smislu odredbe čl. 50. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17; dalje: OZ) a niti na pokretanje izlučne parnice kao treću osobu u smislu odredbe čl. 59. OZ.

11. Budući da se parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim može pokrenuti samo ako je ovršenik odnosno treća osoba pobijala rješenje o ovrsi, a u povodu prigovora je preko ovršnog suda upućen da može podnijeti tužbu kojom će zatražiti da se ovrha proglasi nedopuštenom, što ovdje nije slučaj, to proizlazi da tužitelj nije ovlašten podnijeti predmetnu tužbu odnosno postaviti zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer za to nisu ispunjene rečene zakonske (procesne) pretpostavke, pa je stoga valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat mu je trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 8. veljače 2024. prema Tbr. 9. toč. 2. – 100,00 eur, za sastav podneska od 23. veljače 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur te za zastupanje na ročištu 25. studenog 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25% PDV-a u iznosu od 175,00 eur što ukupno iznosi 875,00 eur. 13. Temeljem odredbe 151. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 9. siječnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika