REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1890/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u OD Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u OD Grgić & Partneri d.o.o. iz ZagrebaUlica grada Vukovara 282, a podredno protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE MEĐIMURSKE ŽUPANIJE, OIB 77095600371, Čakovec, Mihovljanska 70, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 25. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Triglav osiguranje d.d. iznos od 1.728,14 €, zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od 31. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te naknaditi tužitelju parnične troškove sa zateznim kamatama obračunatim počevši od dana nakon donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 €, sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.712,50 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je kao osiguratelj s DG kao osiguranikom zaključio ugovor o osiguranju automobilskog kaska za osiguranika Porsche Leasing d.o.o za vozilo marke Volkswagen, tip Golf, registarskih oznaka [registarska oznaka],. za koji ugovor da je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja], a za vrijeme trajanja osiguranja, 11. travnja 2022. na kolniku lokalne ceste broj 20047 između Palovca i Belice došlo je do štetnog događaja/osiguranog slučaja zbog iznenadnog izlaska srne na cestu s lijeve strane uslijed čega je vozačica FG, pokušala izbjeći srnu, ali ju je usprkos tome udarila. Na navedenoj dionici državne ceste nije bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“. Vozačica je podvrgnuta ispitivanju prisutnosti alkohola u tijelu te je utvrđeno kako nije bila pod utjecajem alkohola.

Ugovaratelj je 12. travnja 2022. prijavio nastanak štetnog događaja i štete tužitelju, detaljno opisavši okolnosti uslijed kojih je došlo do prometne nezgode. Oštećenja vozila detaljno su fotografirana, procjenitelj tužitelja izvršio je izvid nastale štete, a popravak je izvršen u Autolimariji Feliks j.d.o.o., pa je tužitelj 31. svibnja 2022. nadoknadio svom osiguraniku nastalu štetu u iznosu od 1.728,14 € i time je tužitelj ispunio svoju obvezu temeljem kasko osiguranja, tvrdi da su na njega prešla sva prava osiguranika prema tuženiku jer je za nastanak štete odgovoran tuženikov osiguranik Lovačko društvo Zec Čakovec. Tužitelj je tuženiku uputio odštetni zahtjev, no tuženik je isplatu odbio navodeći da je zahtjev pravno neosnovan stoga što nije moguće utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na divlju životinju. Tužitelj smatra da je odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač uređena odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koji u konkretnom slučaju, upućuje na primjenu općih obvezno-pravnih propisa u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu zbog naleta vozila na divljač sukladno kojima da odgovara lovačka društva s čijeg je područja divljač na cestu istrčala, pa predlaže tužbeni zahtjev usvojiti, a u slučaju da sud zahtjev prema tuženiku utvrdi neosnovanim, tužitelj tužbeni zahtjev ističe prema podrednom tuženiku Županijska uprave za ceste Međimurske županije.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako se prema vrijednosti predmeta spora postupak ima voditi po pravilima o sporovima male vrijednosti pa je tužitelj već u tužbi bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje navedenih činjenica.

Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i aktivnu legitimaciju te pasivnu legitimaciju tuženika, budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a, pa kako tužitelj nije predložio sve dokaze potrebne za utvrđivanje svih činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, a prekludiran je u iznošenju novih dokaza, to tuženik predlaže primjenom pravila o teretu dokazivanja odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženiku U pogledu osporene aktivne legitimacije tužitelja tuženik navodi kako uz tužbu nije dostavljena prihvaćena ponuda o osiguranju, niti dokaz da je premija plaćena, a tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo, da štetni događaj opisan u tužbi, uopće predstavlja osigurani rizik koji je pokriven policom za automobilska kasko osiguranja br. 02018388807, a koja je dostavljena uz tužbu, tužitelj nije dostavio ni dokaze o vlasništvu navedenog osiguranog vozila, odnosno nije dostavio ni prometnu dozvolu, niti vozačku dozvolu svog navodnog osiguranika.

Tuženik osporava i pasivnu legitimaciju jer iz dokaza priloženih tužbi ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju LU „Zec“, Čakovec imala sklopljenu policu osiguranja sa tuženikom.

Tuženik osporava odgovornost za štetu jer nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika

Tuženik ističe kako se predmetni štetni događaj dogodio izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik jer je odredbama Zakona o lovstvu ( čl.11.st.2) propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta u građevinskom pojasu, javnim cestama, i drugim javnim površinama pa mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja predstavlja nelovnu površinu čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima, dakle lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. Izrada Plana programa zaštite divljači je obveza Općina, odnosno osoba koje upravljaju ili se koriste nelovnom površinom, sukladno čl. 47. Zakona o lovstvu.

Tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe, korisnika nelovne površine na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj.

Opreza radi, tuženik ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva i iz razloga jer tužitelj nije dokazao niti predložio odgovarajuće dokaze da je izvršio uplatu utuženog iznosa svom osiguraniku pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to u policu automobilskog kaska (list 5 spisa), u prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska (list 6 do 8 spisa), u službenu bilješku MUP-a (list 9 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 10 spisa), u račun Autolimarije 23/1/1 (list 11 spisa), u nalog za nacionalno plaćanje (list 12 spisa), u regresni zahtjev (list 13 spisa), u sudsku praksu (list 15 do 19, 60 do 70, 97 do 117 spisa), u izjavu svjedoka FG (list 31 spisa), u dopis MUP-a s dokumentacijom (list 43 do 45 spisa), u dopis Međimurske županije (list 46 spisa), u očitovanje LD Zec Čakovec (list 49 spisa), u fotodokumentaciju MUP-a, saslušao svjedoke FG, proveo prometno vještačenje po vještaku Nevenu ereš dipl. ing. strojarstva iz Ereš vještačenja d.o.o. 4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjevu u iznosu od 1.728,14 €.

6. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

7. U odnosu na tužiteljev zahtjev prema tuženiku Euroherc osiguranje d.d. sud smatra kako paušalno tuženik Euroherc osiguranje d.d. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da tužitelj nije dokazao da je tuženik osiguratelj navedenog lovačkog društva. Iako tužitelj niti iznosi činjenice niti prilaže dokaze o postojanju osigurateljnog odnosa tuženika i lovačkog društva, o navedenom je sud posredno zaključio na temelju činjenice da se prije pokretanju parnice tužitelj ovom osiguratelju obratio s odštetnim zahtjevom, da je isti odštetni zahtjev uzeo u razmatranje, prema sadržaju dopisa od 3. lipnja 2022. te da je zahtjev potom otklonio, no ne uz navođenje da nije osiguratelj lovačkog društva kako to tužitelj u odštetnom zahtjevu navodi, već stoga što smatra da nije moguće utvrditi da bi šteta nastala naletom na divljač ili zbog provođenja lova, dakle neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije.

8. Sud smatra da je paušalan i prigovor tuženika vezan uz postojanje ugovornog odnosa osiguranja prema priloženoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja] od 13. lipnja 2021. Iako je tužitelj u spis priložio policu koja ne sadrži potpise suugovaratelja zaključak je ovog suda da je ugovaratelj predmetnog osiguranja VG tužiteljevu ponudu osiguranja prihvatio, dakle da je ugovor o osiguranju sklopljen sukladno odredbi čl. 925. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje ZOO), nakon čega je tužitelj kao osiguratelj istom predao predmetnu policu osiguranja. Naime, u svom odštetnom zahtjevu povodom predmetnog štetnog događaja tužiteljev se osiguranik pozvao upravo na predmetnu policu osiguranja, navodeći njezin broj.

9. Tuženik je osporio i tužiteljevu tvrdnju da su isplatom naknade iz osiguranja na njega, po samom zakonu, prešla sva prava osiguranika prema odgovornoj osobi. Naime, tuženik ističe kako tužitelj nije priložio dokaze kojim bi potkrijepio svoju tvrdnju da je isplatom odštete naknadu koje potražuje ispunio svoju ugovornu obvezu iz ugovora o osiguranju isplatom naknade iz osiguranja jer nije priložio dokaze iz kojih proizlazi da je šteta nastala naletom vozila na divljač rizik pokriven predmetnim ugovorom o osiguranju.

10. Valja imati u vidu da, sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, na osiguratelja subrogacijom, koja nastupa po samom zakonu, prava osiguranika prema odgovornoj osobi prelaze, samo ako osiguratelj ispuni svoju ugovornu obvezu prema osiguraniku i isplati mu naknadu iz osiguranja, jer se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja (čl. 921. ZOO- a). Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom (čl. 922. st. 1. ZOO-a).

11. S druge strane, dođe li od strane neke osobe do ispunjenja tuđe obveze, do subrogacije, dakle prijelaza ispunjene tražbine sa svim ili neki sporednim pravima, na ispunitelja dolazi tek na temelju ugovora ispunitelja s vjerovnikom sklopljenog prije ispunjenja ili pri ispunjenju, ili pak na temelju ugovora ispunitelja s dužnikom sklopljenog prije ispunjenja (čl. 90. st. 1. i 2. ZOO-a). Do zakonske subrogacije dolazi samo u slučaju kada obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, a tada samim ispunjenjem (čl. 91. ZOO-a).

12. Tužitelj niti ne tvrdi da bi se radilo o subrogaciji na temelju ugovora niti da bi odštetu isplatio kao osoba koja za to ima neki pravni interes, u smislu citiranih općih odredaba obveznog prava o subrogaciji iz čl. 90. i 91. ZOO-a.

13. Stoga pravilno ističe tuženik Euroherc osiguranje d.d. da je tužitelj, koji tvrdi da su isplatom naknade iz osiguranja subrogacijom, prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, na njega prešla prava osiguranika prema odgovornoj osobi, dužan dokazati, kao odlučnu činjenicu, da je isplatom odštete naknadu koje potražuje ispunio upravo svoju ugovornu obvezu prema osiguraniku.

14. Imajući u vidu da je tuženik Euroherc osiguranje d.d. ovu tvrdnju tužitelja osporio, tužitelj je bio dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima bi navode tuženika pobio i potkrijepio svoju tvrdnju da je isplatom odštete naknadu koje potražuje ispunio upravo svoju obvezu temeljem ugovora o kasko osiguranju vozila na koji se poziva.

15. Takav zaključak međutim iz priloženih dokaza, suprotno shvaćanju tužitelja, ne proizlazi, jer je iz police automobilskog osiguranja broj 020108388807 od 13. lipnja 2021., utvrđeno da je s DG kao ugovarateljem osiguranja i osiguranikom, tužitelj zaključio ugovor za osiguranje automobilskog kaska i to kao djelomično osiguranje, po općim uvjetima i klauzulama KL-jpl/13-9-hr, PG-aod/20-11- hr, PG-nvd-NMV/88-hr, TAB-INV-NE/09-5-hr, PG-aas-plus/17-12-hr, PG-aas/17-12- hr, PG-ne/20-11-hr i Pg-aka/20-01-hr, kombinaciji Komb. D bez franšize.

16. Tužiteljevi Opći uvjeti osiguranja, iako su na polici naznačeni, uz navođenje da su ugovaratelju prethodno uručeni, da je isti s njima suglasan i da stoga ugovaratelje obvezuju, u smislu odredbe čl. 295. ZOO-a, nisu dostavljeni, niti je ovu ispravu kao dokaz tužitelj predložio.

17. Iz priložene police ne proizlazi da bi po predmetnom djelomičnom osiguranju automobilskog kaska, sukladno općim uvjetima PG-aka/20-01-hr po kombinaciji Komb. D, nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom.

18. Dakle, tužitelj iznijetim činjenicama i predloženim dokazima nije pobio prigovor tuženika s navedenim u vezi, to je neosnovanom utvrđena tvrdnja tužitelja da su isplatom naknade iz osiguranja subrogacijom po samom zakonu na njega prešla prava osiguranika, slijedom čega je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

19. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je saslušao svjedokinju FG i proveo prometno vještačenje po Nevena Ereš iz Ereš vještačenja d.o.o.

20. Svjedok FG je opisala da je vozila lokalnom cestom između Palovca i Belice brzinom od cca 70 km/h, jer se radi o cesti koja prolazi kroz nenaseljeno područje i u jednom trenutku je ugledala srnu koja je dotrčala s njene lijeve strane, prešla preko trake za vožnju iz suprotnog smjera, pokušala ju je izbjeći prelaskom na lijevu stranu kolnika ali se srna ipak zaletjela u desnu stranu auta. Pojašnjava kako su oko ceste ravna polja, nema grmlja niti drveća, ali kako je bio mrak kasno ju je vidjela. Došli su djelatnici policije koji su napravili alkotest koji je pokazao da nema alkohola u krvi i sačinili su zapisnik, a netko je pozvao i lovačko društvo čiji predstavnik je uginulu srnu odvezao. Napominje da je na automobilu bio razbijen branik, hauba, nešto je puklo i u unutrašnjosti auta, ali ne zna stručno navesti sva oštećenja. Auto je odvezen na servis i popravljen, a njenom dečku je isplaćen trošak popravka automobila. Odgovarajući na pitanje punomoćnika tužitelja, koji su rizici bili pokriveni policom, navodi kako sigurno zna da je među ostalim pokrićima bio i nalet na divljač.

21. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje FG iako je opisala nastanak štetnog događaja upravo onako kako je i MUP naveo u svojoj Službeno bilješci (list 44 spisa) prilikom očevida, ali njen iskaz nije relevantan za donošenje odluke u ovom postupku jer je sud utvrdio da tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje ovog postupka.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereš iz Ereš vještačenja d.o.o. proizlazi da je vozilo osiguranika tužitelja svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s lijeve strane.

Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, moglo se nalaziti na desnoj polovini kolnika udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 4-5 m.

Brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi oko iskaznih 70 km/h.

Provedena analiza pokazuje da se u trenutku ulaska divljači u vidno polje osiguranika tužitelja njezino vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 9,7 m pa da je vozačica tada i pravovremeno reagirala kočenjem, ne bi uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer joj je zaustavni put kočenjem iznosio čak 38,9 m dok je na raspolaganju imala put od samo 9,7 m.

Na raspoloživom putu od oko 9,7 m vozačica bi pravovremenim kočenjem uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo, da se kretala brzinom manjom od 26,4 km/h.

Na mjestu štetnog događaja nema prometnog znaka opasnosti „divljač na cesti“ dok je brzina kretanja vozila ograničena općim načelom izvan naseljenog mjesta na 90 km/h. Visina štete na vozilu osiguranika tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja zajedno s PDV-om iznosi 1.728,14 €.

23. Sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereš iz Ereš vještačenja d.o.o. jer utvrđenja iz nalaza nisu odlučna za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer je sud utvrdio da je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja pa je samim tim i tužbeni zahtjev neosnovan. 24. Iz dopisa Međimurske županije, Općine Belica (list 46 spisa) utvrđeno je da je lokačna cesta br. 20047 Palovec-Belica u nadležnosti Županijske uprave za ceste Međimurske županije, a sukladno Programu zaštite divljači Općine Belica mjesto štetnog događaja se nalazi unutar područja na kojem je moguće uspostaviti lovište.

25. Iz očitovanja LD Zec, Čakovec (list 49 spisa) utvrđeno je da na dan štetnog događaja, 11. travnja 2022. LD Zec, Čakovec nije organiziralo nikakve lovne aktivnosti u smislu provođenja skupnih ili pojedinačnih lovova jer je u to vrijeme lovostaj za većinu divljači.

26. S obzirom na izloženo pravno shvaćanje, nije bilo mjesta raspravljanju među strankama daljnjih spornih činjenica jer nisu od utjecaja na odluku o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Stoga su, kao nepotrebni za utvrđenje odlučnih činjenica, odbijeni dokazni prijedlozi prijedlog pribave podataka o provođenju lovnih aktivnosti jer je sud službenim putem taj podatak zatražio i dobio od LD Zec, Čakovec pa je odbio i dokazni prijedlog vještačenja po vještaku za lovstvo na okolnost mogućnosti uspostave lovišta i provođenja lova.

27. Ovaj sud smatra da tužitelj iznijetim činjenicama i predloženim dokazima nije pobio prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije, to je neosnovanom utvrđena tvrdnja tužitelja da su isplatom naknade iz osiguranja subrogacijom po samom zakonu na njega prešla prava osiguranika, slijedom čega je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i odlučeno kao u toč. I izreke presude.

28. U odnosu na tužiteljev zahtjev prema podrednom tuženiku, Županijska uprava za ceste Međimurske županije sud nije, temeljem čl. 197. st.1. ZPP-a odlučivao jer tužbeni zahtjev prema tuženiku koji je naveden prije njega još nije pravomoćno odbijen tako da će sud o tom zahtjevu odlučivati tek u slučaju ako tužbeni zahtjev prema I- tuženiku bude pravomoćno odbijen.

29. Odluka o parničnom trošku iz točke II i III izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22,138/23 dalje u tekstu: OT)

30. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu i podneska od 1. listopada 2024. u iznosu od po 200,00 € (Tbr. 8.1.), za zastupanja na ročištu 2. studenog 2023, 3. travnja 2024. i 25. studenog 2024. u iznosu od po 200,00 € (Tbr.9.1.) ukupno 1.000,00 € uvećano za PDV 25% (Tbr.46.), dakle ukupno 1.250,00 €. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

31. Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.712,50 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke ove presude.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Sudac:

Maja Jurovicki:

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana