REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-17205/2021-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Šribar Radić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gjurgjan&Šribar Radić u Zagrebu, protiv tuženika- protutužitelja JADRANSKI NAFTOVOD, d.d., Zagreb, Miramarska cesta 24, OIB: 89018712265, kojeg zastupa punomoćnica Ana Crnković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad te radi sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. listopada 2024., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Irene Šribar Radić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Ane Crnković, odvjetnice, 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika br. 509/2021 o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 8.11.2021. te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice-protutuženice kod tuženika-protutužitelja nije prestao.
II/ Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu-protutuženicu na radno mjesto za koje je tužiteljica-protutuženica sklopila ugovor o radu od 20.12.2019., odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara stručnim kvalifikacijama, stažu i iskustvu tužiteljice-protutuženice u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženici troškove ovog parničnog postupka od 500,00 eura u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:
"Sudski se raskida ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika od 20.12.2019. s danom donošenja prvostupanjske presude."
Obrazloženje
1. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) u tužbi navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) od 1.12.2006. te je obavljala poslove inženjera građevinskog održavanja I. u Službi održavanja (ZG) Sektor transporta nafte (ZG) na temelju Ugovora o radu od 20.12.2019. Dana 8.11.2021. tužiteljica je zaprimila Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem od 8.11.2021. protiv koje je u otvorenom roku 19.11.2021., podnijela zahtjev za zaštitu prava, a koji je tuženik zaprimio 22.11.2021. te na isti nije odgovorio. Tužiteljica smatra kako je Odluka o otkazu nezakonita i to iz sljedećih razloga: a) tuženik nije utvrdio povrede radnih obveza zbog kojih je otkazao Ugovor o radu tužiteljice odnosno nije utvrdio da je tužiteljica iste počinila; b) tužiteljica ne može biti odgovorna za povredu radne obveze prouzročenja štete tuženiku; c) tuženik nije proveo postupak otkazivanja na način predviđen odredbama Zakona o radu. Tuženik je u Odluci o otkazu tužiteljici stavio na teret, u bitnome, počinjenje sljedećih povreda radnih obveza: 1) Neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka; 2) Postupanje na radu ili vezano uz rad kojim je namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzročena znatnija materijalna ili nematerijalna šteta tuženiku kao poslodavcu, te kao razlog za otkaz navodi 3) Gubitak povjerenja tuženika u tužiteljicu. Tužiteljica prvenstveno ističe kako je sporan način na koji je tuženik navodno utvrdio navodne povrede počinjene od strane tužiteljice obzirom na to da se u Odluci o otkazu navodi kako su sporne povrede radnih obveza počinjene u razdoblju od veljače 2019. godine do listopada 2020., kako je tuženik angažirao, navodno neovisno društvo za ekspertizu u području istraživanja prijevara, 20.11.2020., dok je Odluka o otkazu donesena tek 8.11.2021. (skoro godinu dana nakon angažiranja navedenog društva). Tuženik nije obavijestio tužiteljicu o provođenju istrage, nije od iste zatražio nikakvo očitovanje niti je tužiteljicu ikada upozorio na navodno kršenje radnih obveza te joj ni na koji način nije ukazao da bi bilo bilo što sporno u načinu izvršavanja njezinih radnih obveza. Iz navedenog je razvidno da tuženik predmetno društvo za istraživanje prijevara nije angažirao radi utvrđivanja povreda radnih obveza od strane tužiteljice, nego vrlo vjerojatno nakon uhićenja predsjednika Uprave tuženika u rujnu 2020. te Odlukom o otkazu očito pokušava utvrđene nepravilnosti u poslovanju tuženika prikazati povredama radnih obveza tužiteljice koja nikakve veze sa nepravilnostima i prijevarama nije imala te nije počinila povrede koje su joj Odlukom o otkazu stavljene na teret. Tuženik je u Odluci o otkazu tendenciozno izostavio činjenicu da je 16.7.2021. protiv tužiteljice podnio prijavu Hrvatskoj komori inženjera građevinarstva upravo za iste povrede koje joj stavlja na teret u Odluci o otkazu kao i bitnu činjenicu da je, prije dana donošenja Odluke o otkazu, već zaprimio Odluku Komore po podnesenoj prijavi od 18.10.2021. a kojom je prijava tuženika odbačena jer po provedenom postupku nije utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je tužiteljica počinila povrede za koje je prijavljena. U predmetnoj Odluci Komore se za predmetno vještačenje na kojem tuženik temelji Odluku o otkazu navodi: „Osim toga, dostavljeno mišljenje vještaka ima brojne nedostatke, koji se odnose na isprave i metodologiju na temelju kojih je dano zbog čega također nije moglo služiti u svrhu dokazivanja u ovom postupku.“ Tužiteljica ukazuje i na navode Komore iz odluke po prijavi tuženika: „ostaje otvorenim pitanje zašto podnositelj prijave za potrebe svog internog vještačenja kao i ovog postupka nije pribavio neophodnu dodatnu dokumentaciju (prvenstveno obračunske nacrte) kao i objašnjenje svih nejasnoća od strane direktnih sudionika izgradnje koji su izradili i ovjerili građevinsku knjigu (voditelj građenja i nadzorni inženjer), što je i uobičajeni postupak, budući da bez obračunskih nacrta nije moguće kontrolirati građevinsku knjigu. Umjesto toga podnositelj prijave svoju prijavu i navode o počinjenju stegovnih djela temelji na mišljenju vještaka koje je pribavljeno za interne potrebe i bazira se na procjeni 2 do 4 (ovisno o ugovoru) stavke ugovornog troškovnika koje iznose oko 50% vrijednosti ukupno izvedenih radova dok za preostalih 28-30 (ovisno o ugovoru) stavki ugovornog troškovnika je navedeno da nije moguće provjeriti obračunate količine iz dostavljene dokumentacije (….)“ Slijedom navedenog, tuženik nije utvrdio da je tužiteljica počinila povredu radne obveze - postupanje na radu ili vezano uz rad kojim je namjerno ili zbog krajnje nepažnje prouzročena znatnija materijalna ili nematerijalna šteta tuženiku kao poslodavcu. U odnosu na navode tuženika oko navodnih nedostataka i grešaka u vođenju građevinskog dnevnika i građevinske knjige od strane tužiteljice, Komora je također prihvatila navode tužiteljice kako se radi o zasebnom dijelu građevinskog dnevnika te da je građevinska knjiga vođena elektronički te se dostavljena verzija odnosi na čistopis te je Komora jedine primjedbe u odnosu na građevinsku knjigu i građevinski dnevnik uputila upravo vještaku na čijem mišljenju je tuženik temeljio Odluku o otkazu. Slijedom navedenog, tuženik nije utvrdio da je tužiteljica počinila povredu radne obveze - neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka. Konačno, pozivanje tuženika na gubitak povjerenja u tužiteljicu kao razlog za otkaz Ugovora o radu tužiteljice je potpuno promašeno obzirom na to da gubitak povjerenja može predstavljati eventualno važnu činjenicu temeljem koje se može izvanredno otkazati ugovor o radu te tuženik na navedenoj činjenici, ako postoji, ne može temeljiti odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljice. Dodatno, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, gubitak povjerenja, kao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, mora imati realno uporište u nekoj činjenici koja je bila osnov otkaza ugovora o radu, što ovdje nije slučaj. Povrh navedenog, tužiteljica upire kako postupanje tuženika gdje se tuženik kao poslodavac poziva na gubitak povjerenja u tužiteljicu kao radnika koji je kod njega zaposlen 15 godina, i koji nije prethodno upozoravan na bilo kakve povrede radnih obveza dok istodobno po svim primjedbama istog tog radnika danim u postupku koji prethodi otkazivanju iste uopće ne uvažava te niti ne preispituje svoja prethodno (pogrešna) utvrđenja, govori samo za sebe o namjerama tuženika kao poslodavca. Slijedom navedenog, tuženik nije utvrdio postojanje niti jednog opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužiteljice. Tužiteljica ne može biti odgovorna za povredu radne obveze prouzročenja štete tuženiku. Tužiteljica je temeljem Ugovora o radu zaposlena na radnom mjestu Inženjer građevinskog održavanja I., Služba održavanja (ZG), Sektor transporta nafte (ZG). Prema sistematizaciji tuženika, poslovi navedenog radnog mjesta uopće ne uključuju poslove za koje tuženik tvrdi da ih je tužiteljica obavljala niti odgovornosti koje tuženik Odlukom o otkazu nameće tužiteljici, već su navedeni poslovi većim dijelom poslovi radnog mjesta Inženjer specijalist građevinskog održavanja (šifra 262), koji, između ostalog, uključuju poslove koordinacije i nadzora izvođenja preventivnog i korektivnog održavanja građevinskih objekata na svim lokacijama, planiranje, organiziranje i koordiniranje projekta gradnje i sudjelovanje u svim fazama, obavljanje stručnog nadzora nad izvođenjem radova na gradilištima iz područja struke, praćenje i evidentiranje svih aktivnosti Službe u segmentu građevinskog održavanja, odgovornost za usklađenost aktivnosti Službe održavanja, odgovornost za praćenje dokumentacije izvedenog stanja. Pored navedenog, kod tuženika postoji i radno mjesto Rukovoditelj službe održavanja (šifra 27) koji je zadužen upravo za kontrolu aktivnosti Službe te je odgovoran za sve poslove redovnog i korektivnog održavanja opreme i objekata naftovodnog sustava te realizaciju plana investicija iz nadležnosti Službe, a koji između ostalog organizira stručni nadzor nad izvođenjem radova, nadzire izradu uputa, programa, tehničkih specifikacija i ostale dokumentacije za preventivno i korektivno održavanje, kontrolira i sudjeluje u izradi tehničke dokumentacije za nadmetanje, prati i evidentira aktivnosti Službe i procjenjuje rad radnika. Nadalje, sukladno članku 4. Ugovora o radu tužiteljice ako poslodavac (ovdje tuženik) tijekom trajanja Ugovora o radu izmijeni odluku o povjeravanju radnih poslova i zadataka, uz zadržavanje istog radnog mjesta, radnik (ovdje tužiteljica) je dužan na tekstu izmijenjene odluke prihvatiti njene odredbe kao svoju ugovornu obvezu. Kako tužiteljica nije nikada dobila izmijenjenu odluku o povjeravanju radnih poslova i zadataka niti je istu ovjerila, očito je da tuženik tužiteljici, osim poslova definiranih njezinim Ugovorom o radu nije povjerio nikakve dodatne poslove. Radi pojašnjenja, tužiteljica je s tuženikom za razdoblje od 1.1. do 31.12.2020. sklopila Dodatak Ugovoru o radu na određeno vrijeme kojim su tužiteljici izričito u opis poslova njezinog radnog mjesta dodani taksativno određeni poslovi na projektima, koji ne uključuju projekte u odnosu na koje je donesena Odluka o otkazu. Slijedom navedenog, tužiteljica ne može uopće biti odgovorna za niz povreda koje joj se Odlukom o otkazu stavljaju na teret jer takvi poslovi ne spadaju u djelokrug poslova za koje je sklopila Ugovor o radu. Kako to tuženik u Odluci o otkazu navodi, ispada kako je tužiteljica praktički bila zadužena za apsolutno sve aspekte izvođenja predmetnih radova te niti jedan drugi radnik tuženika, uključujući glavnog nadzornog inženjera i rukovoditelja tužiteljice nisu sudjelovali u bilo kojem aspektu izvođenja predmetnih radova, iako je upravo u njihovom opisu posla odgovornost kako za organiziranje tako i za nadzor provedbe svih poslova za koje je tužiteljica bila zadužena. Po navodima tuženika, tužiteljica je voditelj nabave i osoba ovlaštena i dužna za pripremu specifikacije radova, osoba ovlaštena i dužna brinuti o imenovanju same sebe nadzorom, osoba ovlaštena i dužna brinuti da izvođač dostavi tuženiku kao izvođaču radova dokumentaciju koja je potrebna tuženiku itd. Tuženik zaboravlja da je za predmetne radove postojao i glavni nadzorni inženjer te tužiteljici nadređeni radnik – rukovoditelj koji su bili dužni utvrditi bilo kakve nepravilnosti u dokumentaciji, ako su iste postojale, a što nikada nisu učinili u odnosu na predmetne radove. U Pravilniku tuženika o postupku nabave roba, usluga i ustupanju radova (članak 8.) jasno je propisano kako je za postupke nabave čija procijenjena vrijednost iznosi više od 200.000,00 kn, korisnik obvezan putem DocuWare aplikacije, prije odobrenja, zahtjev proslijediti u proces pretpregleda zahtjeva. Proces pretpregleda organiziran je na način da korisnik odnosno nositelj nabave ili njemu nadređena osoba putem DocuWare aplikacije proslijedi zahtjev i tehničku dokumentaciju u Službu nabave, Sektor komercijalnih poslova, koja po pregledu zahtjev prosljeđuje Službi računovodstva, Sektor ekonomsko-financijskih poslova, koja nakon pregleda zahtjev prosljeđuje Službi pravnih poslova, Sektor pravnih poslova i ljudskih resursa. Svaka Služba iz prethodnog stavka dužna je u okviru procesa pretpregleda pravovremeno, u skladu s potrebama posla i hitnošću nabave, pregledati zahtjev i tehničku dokumentaciju iz svojeg funkcionalnog područja odnosno područja nadležnosti i primjedbe javiti korisniku odnosno nositelju nabave ili njegovom nadređenom. Korisnik je dužan prihvatiti primjedbe stručnih službi ili dati obrazloženje neprihvaćanja primjedbi. Slijedom navedenog, nakon dovršenog postupka pretpregleda tuženik više ne može teretiti (isključivo) tužiteljicu za eventualne nepravilnosti u odnosu na dokumentaciju iz postupka nabave, dok je iz Odluke o otkazu sasvim razvidno da tuženik nije niti uzeo u obzir činjenicu da nitko od uključenih nije imao primjedbi u postupku pretpregleda (niti naknadno) niti je teretio bilo kojeg drugog radnika, osim tužiteljice za propuste koje u Odluci o otkazu pripisuje isključivo tužiteljici. Protivno navodima tuženika iz Odluke o otkazu, tužiteljica je, sukladno Radnoj uputi sustav osiguranja kvalitete radova i dokumentiranje provedenih radova, pokrenula inicijativu za dobivanje imenovanja od za to nadležne osobe, no usprkos tome tuženik nije donio odluku o njezinom imenovanju, već je dao nalog tužiteljici za obavljanje poslova za koje nije imenovana. Ukoliko tužiteljica doista nije zatražila dostavu relevantne dokumentacije o izvedenim radovima od izvođača radova, a što nije točno, potpuno je nejasno zašto to tuženik nije učinio u postupku vještačenja predmetnih radova, a posebno zašto to nije učinio niti nakon zahtjeva Komore da dostavi dodatnu dokumentaciju od drugih sudionika gradnje? Da li je moguće da je tuženik na taj način upravo želio u postupku koji prethodi otkazivanju onemogućiti mogućnost dokazivanja da nikakvih razlika u izvedenim i naplaćenim radova nema? Obzirom na činjenicu da je tužiteljica zaposlena kod tuženika skoro 15 godina i da na njezin rad nikada nije bilo nikakvih primjedbi te nikada nije upozoravana na nikakve povrede radnih obveza, naprosto je nevjerojatno da bi tužiteljica najednom postala toliko nesavjesna, neprofesionalna, postupala protivno internim aktima tuženika i pravilima struke i počinila sve ono što joj tuženik Odlukom o otkazu stavlja na teret. Slijedom svega navedenog, tuženik nije utvrdio da bi tužiteljica svojom aktivnom radnjom ili propustom počinila povrede radnih obveza za koje je donio Odluku o otkazu niti tužiteljica temeljem Ugovora o radu, sistematizacije tuženika i dr. internih akata tuženika može biti odgovorna za povrede za koje je tuženik tereti u Odluci o otkazu. Povrh svega prethodno navedenog, tuženik nije niti postupak otkazivanja proveo na način kako je to prema Zakonu o radu bio dužan provesti, dok je postupak koji je provodio više nalikovao mobbing-u tuženika nad tužiteljicom nego davanjem mogućnosti tužiteljici da iznese obranu. Tužiteljica je tek prvi puta upoznata sa svojim propustima na predavanju koje je održao upravo vještak koji je prethodno, bez ikakvog kontaktiranja i bez sudjelovanja tužiteljice izradio sporni vještački nalaz, i koji je pred svim kolegama inženjerima navodne propuste tužiteljice komentirao kao primjer kako se građevinska dokumentacija ne treba voditi, pri čemu je na primjerima koje je pokazivao bilo sasvim razvidno da se radi upravo o tužiteljici, dok je tuženik tužiteljicu upoznao sa spornim vještačkim nalazom tek nakon što je tužiteljica podnijela niz prigovora u odnosu na povrede počinjene od strane tuženika prezentacijom vještaka na održanom predavanju. U daljnjem tijeku postupka koji je prethodio otkazivanju, tužiteljica je bila primorana sama, bez odvjetnika i bez sudjelovanja Radničkog vijeća, na sastanku koji je organizirao tuženik s vanjskim suradnicima koje je sam angažirao osporavati sporni nalaz vještaka, koji je od svih argumentiranih i dokazima potkrijepljenih primjedbi tužiteljice, kako se i navodi u Odluci o otkazu, prihvatio samo jednu jedinu primjedbu tužiteljice, dok je ostale (neosnovano) odbacio, pri čemu je tuženik i prije davanja mogućnosti tužiteljici da se uopće očituje na sporni vještački nalaz, dakle prije navodnog utvrđivanja povreda radnih obveza, već podnio prijavu Komori za navodne povrede počinjene od strane tužiteljice. Konačno, tuženik nije omogućio tužiteljici niti saslušanje pred Povjerenstvom za utvrđivanje povreda obveza iz radnog odnosa, što je sukladno članku 6. Poslovnika o radu navedenog Povjerenstva bio dužan učiniti i što je tužiteljica izričito zatražila u svom prethodnom očitovanju upućenom tuženiku. Povrh prethodno navedenog, dakle, iako je odlukom Komore prije donošenja Odluke o otkazu tuženik upoznat da mišljenje vještaka na kojem temelji Odluku o otkazu sadrži brojne nedostatke, tuženik je Odluku o otkazu donio i pored očitovanja Radničkog vijeća koje se protivilo otkazu Ugovora o radu tužiteljice uz vrlo detaljno obrazloženje kako tuženik nije uopće utvrdio relevantne činjenice, a kamoli povrede radnih obveza navodno počinjene od strane tužiteljice. Slijedom svega navedenog, tuženik nije proveo postupak otkazivanja sukladno Zakonu o radu jer nije prije donošenja Odluke o otkazu upozorio tužiteljicu na povrede radnih obveza, nije joj pravovremeno omogućio iznošenje obrane te je omogućeno iznošenje obrane bilo isključivo formalnog karaktera te navode tužiteljice tuženik nije uzeo u obzir prilikom donošenja Odluke o otkazu. Tuženik nije omogućio tužiteljici saslušanje pred Povjerenstvom za utvrđivanje povreda iz radnog odnosa te prije donošenja Odluke o otkazu nije uzeo u obzir niti očitovanje Radničkog vijeća dano u postupku savjetovanja. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže tužbenim zahtjevom preciziranim na ročištu 21.10.2024. da sud presudom utvrdi nedopuštenost Odluke o otkazu ugovora o radu i naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava slijedeće činjenice: da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu od 20.12.2019. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu inženjer građevinskog održavanja I; da je tuženik Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 8.11.2021. otkazao tužiteljici Ugovor o radu protiv koje je tužiteljica u zakonskom roku podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o otkazu, koji je tuženik zaprimio i na koji nije odgovorio; te da je tuženik podnio zahtjev za pokretanjem stegovnog postupka protiv tužiteljice koji je odlukom Hrvatske komore inženjera građevinarstva broj ST- 03/2021 od 18.10.2021. odbačen. Međutim, tuženik ističe da je tužba od neosnovana u cijelosti iz razloga kako slijedi. Prije svega, tuženik ističe da je Uprava tuženika ovlaštena provesti forenziku radi provjere legalnosti poslovanja u bilo kojem trenutku te za isto nije potreban nikakav pristanak zaposlenika tuženika koji su bili sudionici u poslovima koji su predmet forenzike. U tom smislu, Uprava tuženika je donijela Odluku o provođenju financijsko-pravne analize određenih poslovnih odnosa temeljem koje je izvršena nasumična provjera legalnosti postupanja raznih sudionika na poslovima u okviru djelatnosti tuženika, pa tako i ugovora na kojima je kao stručni nadzor bila prijavljena tužiteljica, i to: - Ugovor br. 19-0220-000064 sklopljen dana 25.02.2019. za izvođenje građevinskih radova na verifikaciji rezultata inteligentnog PIG-a magistralnog cjevovoda JANAF-a d.d. na trasi Omišalj – Sisak; - Ugovor br. 19-0220-000066 sklopljen dana 25.02.2019. za izvođenje građevinskih radova na verifikaciji rezultata inteligentnog PIG-a magistralnog cjevovoda JANAF-a d.d. na trasi Sisak – Slavonski Brod; - Ugovor br. 19-0220-000429 sklopljen dana 09.10.2019. za izvođenje građevinskih radova na verifikaciji rezultata inteligentnog PIG-a magistralnog cjevovoda JANAF-a d.d. na trasi Omišalj – Sisak; - Ugovor br. 19-0220-000446 sklopljen dana 09.10.2019. za izvođenje građevinskih radova na verifikaciji rezultata inteligentnog PIG-a magistralnog cjevovoda JANAF-a d.d. na trasi Sisak – Slavonski Brod; - Ugovor br. 20-0220-000054 sklopljen dana 27.01.2020. za izvođenje građevinskih radova na verifikaciji rezultata inteligentnog PIG-a magistralnog cjevovoda JANAF-a d.d. na trasi Sisak – Slavonski Brod; - Ugovor br. 20-0220-000069 sklopljen dana 04.02.2020. za izvođenje građevinskih radova na verifikaciji rezultata inteligentnog PIG-a magistralnog cjevovoda JANAF-a d.d. na trasi Omišalj – Sisak. Provedba same financijsko-pravne analize je povjerena nesporno stručnim osobama, između ostaloga društvu registriranom za pružanje upravo te vrste usluga i stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina. Tuženik ističe da je Mišljenje vještaka građevinske struke na obračunate količine građevinskih radova, oznaka VN-I-JN-MCO-SB-01/21 od 23.06.2021., izrađeno od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. inž. građ. ĆA, dostavljeno tužiteljici na očitovanje, da joj je dva puta dana mogućnost da se očituje na isti (drugi puta je produljen i rok za očitovanje), kao i da je održan sastanak na kojem su prisustvovali i tužiteljica i stalni sudski vještak, a kako je sve obrazloženo u Odluci o otkazu. Tuženik u Odluci o otkazu nije spomenuo Odluku HKIG budući da ista odluka nije bila relevantna za donošenje Odluke o otkazu jer je stegovni postupak koji provodi HKIG poseban postupak utemeljen na posebnim pravilima koji nemaju nikakve veze s Odlukom o otkazu. Osim toga, prema mišljenju tuženika Odluka HKIG nije osnovana. Iz obrazloženja Odluke HKIG razvidno je da je stegovni tužitelj odbacio zahtjev tuženika za pokretanjem stegovnog postupka protiv tužiteljice jer se može zaključiti da ne postoji osnovana sumnja da je tužiteljica počinila stegovna djela za koja je prijavljena, i to najvećim dijelom zato što tuženik nije zatražio dopunsku dokumentaciju o spornim pitanjima od izvoditelja i od strane glavnog nadzornog inženjera. Tuženik ukazuje da je stegovni tužitelj ispitujući zahtjev tuženika u cijelosti propustio utvrditi da tuženik nije bio dužan od trećih osoba tražiti dodatnu dokumentaciju kako bi bio u mogućnosti provjeriti je li tužiteljica prilikom obavljanja poslova nadzora postupala u skladu s važećim propisima i pravilima struke ili ne, nego je navedeno morao moći utvrditi iz građevinske knjige i građevinskog dnevnika koje je ovjeravala tužiteljica kao nadzorni inženjer. Iz obrazloženja Odluke HKIG proizlazi da stegovni tužitelj smatra ključnim pribavljanje grafičkih prikaza (grafičkih dokaznica mjera) na temelju kojih su rađeni obračuni radova te na 7. stranici predmetne odluke navodi kako je utvrdio da se ne mogu isključiti navodi tužiteljice da postoje grafički prikazi (grafičke dokaznice mjera) koji su izrađeni i čine prilog građevinske knjige, no nisu zatraženi od izvoditelja. Dakle, stegovni tužitelj je nesporno utvrdio da grafički prikazi (grafičke dokaznice mjera) nisu prilog građevinske knjige, jer da jesu bili bi u prilogu iste, a ne kod izvoditelja, ali unatoč tome, potpuno neosnovano i iz tuženiku nepoznatih razloga, spočitava tuženiku propust da iste pribavi od strane treće osobe. Ako sukladno važećim odredbama i pravilima struke grafički prikazi moraju biti prilog građevinske knjige, a u ovom slučaju to nisu nego ih navodno treba tražiti od izvoditelja, ne predstavlja li takvo postupanje odnosno takav propust nadzornog inženjera samo po sebi obavljanje inženjerskih poslova protivno važećim propisima, Kodeksu strukovne etike i/ili pravilima struke, a što je teža povreda dužnosti i ugleda iz članka 12. st. 2. 6. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i stegovnom postupku? Tuženik napominje da grafički prikazi (grafičke dokaznice mjera) nisu prilog građevinske knjige te ih upravo iz tog razloga nije dostavio odnosno nije mogao dostaviti stegovnom tužitelju. Tuženik ističe da je iz obrazloženja Odluke HKIG razvidno da je tužiteljica stegovnom tužitelju dostavila očitovanje na zahtjev za pokretanjem stegovnog postupka u kojem navodi da grafički prikazi (grafičke dokaznice mjera) postoje i da se nalaze kod izvoditelja. Dakle, sama tužiteljica ne spori da grafički prikazi (grafičke dokaznice mjera) nisu prilog građevinske knjige. Samim time, tužiteljica je obavljala inženjerske poslove protivno važećim propisima, Kodeksu strukovne etike i/ili pravilima struke te je posljedično počinila težu povredu dužnosti i ugleda iz članka 12. st. 2. 6. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i stegovnom postupku, a sve navedeno je stegovni tužitelj nesporno mogao utvrditi iz dostavljene dokumentacije. Međutim, tuženik ističe kako, ne samo da grafički prikazi (grafičke dokaznice mjera) nisu prilog građevinske knjige, nego iste uopće ne postoje. Naime, tužiteljica je najprije u izjavi koja je dostavljena i stegovnom tužitelju (što je razvidno iz obrazloženja Odluke HKIG) navela da ugovorom nije bilo predviđeno snimanje linije masa na temelju kojih bi se obračunavale količine izvedenih radova te da je zbog toga utvrđen tipski presjek na temelju kojeg su se obračunavali radovi u skladu s projektnom dokumentacijom. Nakon toga, u svom drugom očitovanju na mišljenje vještaka tužiteljica dostavlja nove profile za obračun za koje navodi da su usmeno usuglašeni s izvoditeljem, a koji se ne poklapaju s projektnim presjecima, te tvrdi da je sve jasno vidljivo iz tablica i fotodokumentacije čime zapravo potvrđuje da grafičke dokaznice mjera ne postoje. Konačno, proturječno gore navedenim dvjema izjavama, tužiteljica stegovnom tužitelju dostavlja očitovanje na zahtjev za pokretanjem stegovnom postupka u kojem navodi da grafički prikazi (grafičke dokaznice mjera) postoje i da se nalaze kod izvoditelja. Iz navedenoga se može samo zaključiti da grafički prikazi (grafičke dokaznice mjera) uopće ne postoje. Tuženik napominje da je sam stegovni tužitelj u obrazloženju Odluke HKIG najprije naveo da u dostavljenoj dokumentaciji postoji izjava tužiteljice o utvrđivanju tipskog presjeka na temelju kojeg su se obračunavali radovi u skladu s projektnom dokumentacijom, a kasnije navodi da je tužiteljica izjavila da grafički prikazi (grafičke dokaznice mjera) postoje i da se nalaze kod izvoditelja. Međutim, takvu proturječnost u izjavama tužiteljice je stegovni tužitelj u cijelosti zanemario, kao što je zanemario i činjenicu da sukladno važećim propisima i pravilima struke grafički prikazi moraju biti prilog građevinske knjige, a ne se nalaziti kod treće osobe. Tuženik ističe kako je Odluka HKIG neosnovana i u preostalom dijelu. Tuženik još jednom ističe da su propusti u obavljanju građevinskog nadzora te u vođenju građevinske knjige i građevinskog dnevnika, kao i nastala šteta, utvrđeni od strane stručne osobe i to stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, te se tuženik potpuno opravdano pouzdao u mišljenje stručne osobe prilikom donošenja Odluke o otkazu. Tuženik ističe da je građevinska knjiga najvažniji segment u naplati izvedenih radova jer se količine stvarno izvedenih radova za naplatu radova dokazuju građevinskom knjigom odnosno dokaznicom mjera i obračunskim nacrtima koje su njezin sastavni dio. Tužiteljica kao nadzorni inženjer nije obavljala svoje poslove sukladno važećim propisima i pravilima struke, a osim toga je postupala i protivno internim aktima tuženika, sve kako je detaljno obrazloženo u Odluci o otkazu. Na temelju mišljenja stručne osobe i na temelju očitovanja same tužiteljice, tuženik je osnovano utvrdio sljedeće povrede radnih obveza i to: 1) za četiri ugovora o izvođenju građevinskih radova nije ishođena odluka o imenovanju nadzornog inženjera, donošenje kojih odluka je bila dužna inicirati sama tužiteljica prema nadređenoj osobi, 2) propuštanjem donošenja odluka o imenovanju nadzornog inženjera prekršene su obveze naručitelja ovdje tuženika prema izvoditelju iz članka 11. sklopljenih ugovora, prema kojem je naručitelj ovdje tuženik bio obvezan pet dana prije početka izvođenja radova imenovati i obavijestiti izvoditelja pisanim putem o imenima ovlaštenih osoba naručitelja za obavljanje poslova nadzora nad ispunjenjem njegovih ugovornih obveza, 3) za 48% radova koji su bili predmet navedenih ugovora o izvođenju radova naručitelj ovdje tuženik ne posjeduje dokumentaciju odnosno materijalne dokaznice temeljem kojih bi se uopće mogla izvršiti provjera obračunatih količina izvršenih radova, 4) u građevinskim dnevnicima postojali su nedostaci na način da isti ili ne sadrže informaciju o tome na koji dio trase se isti odnose zbog čega nije bilo moguće razlučiti na koju se sanaciju odnosi upis pojedinog lista, ili se isti pozivaju na mjesta sanacije koja uopće nisu sastavni dio ugovora na koji se građevinski dnevnik odnosi, odnosno sadrže oznake kojih nema niti u zaprimljenoj građevinskoj knjizi, verifikacijskim listama, fotodokumentaciji niti geodetskim snimkama, nepodudarni su podaci o korištenim strojevima s upisima izvoditelja, listovi dnevnika ne sadrže kvantificiranu vrijednost trajanja radova što se posebice odnosi na ugovorne stavke nepredviđenih radova koje zahtijevaju ovjeru putem dnevnika od strane nadzornog inženjera slijedom čega nije jasno na temelju čega je nadzorni inženjer ovdje tužiteljica uopće ovjerio količine nepredviđenih radova u građevinskoj knjizi, 5) građevinska knjiga ne sadrži grafičke prikaze kao dokaznice iz kojih je moguće pratiti metodologiju izvoditelja prilikom izračuna količina, 6) građevinska knjiga ne sadrži dokaznice nepredviđenih radova zahtijevane ugovorom – kvantificirane sate rada upisane od strane nadzora u građevinski dnevnik, 7) analizom i kontrolom stavki za koje je bilo moguće izvršiti kontrolu prema raspoloživoj dokumentaciji utvrđena je razlika više obračunatih i plaćenih radova izvoditelju u iznosu većem od 11 milijuna kuna. Tuženik je osnovano utvrdio da tužiteljica kao nadzorni inženjer na izvođenju radova na temelju navedenih ugovora nije svoje poslove obavljala s potrebnom pozornošću, savjesno, u skladu s pravilima struke i poštujući interne akte tuženika. Dodatnu težinu propustima tužiteljice daje činjenica da je ista, osim što je bila nadzorni inženjer za građevinske radove izvođene temeljem navedenih šest ugovora, bila i nositelj nabave za četiri ugovora, što je dodatno pojačalo njenu obvezu zaštite interesa tuženika kao naručitelja, sukladno odredbama Pravilnika o postupku nabave roba, usluga i ustupanju radova. Također, dodatnu težinu propustima tužiteljice daje i kontinuitet počinjenih propusta, budući da se isti ponavljaju od veljače 2019. (uvođenje izvoditelja u posao po ugovoru broj 19-0220- 000064) do listopada 2020. godine (ispostavljena okončana situacija po ugovoru broj 20-0220-000069), odnosno da se ne radi o jednokratnom manjem propustu koji bi se mogao pripisati nepažnji tužiteljice, već o kontinuiranom duljem neispunjavanju zadataka nadzornog inženjera sukladno važećim propisima, pravilima struke i internim aktima tuženika. Tuženik ukazuje da je tužiteljica u svom očitovanju na Mišljenje vještaka jasno i nedvosmisleno potvrdila da je obavljala poslove nadzornog inženjera građenja pri izvođenju građevinskih radova temeljem svih šest navedenih ugovora sklopljenih sa društvom Sokol d.o.o., kao i da je isto nesporno utvrdio stegovni tužitelj u Odluci HKIG. Navodi tužiteljice kako prema sistematizaciji radnih mjesta tuženika poslovi radnog mjesta na kojem je ona bila zaposlena (1- 4.3-96 inženjer građevinskog održavanja I) uopće ne uključuju poslove za koje tuženik tvrdi da ih je tužiteljica obavljala, niti uključuje odgovornosti koje tuženik Odlukom o otkazu nameće tužiteljici, su u cijelosti neosnovani. Iz važeće Sistematizacije radnih mjesta, u dijelu u kojem se ista odnosi na radno mjesto 1-4.3- 96 inženjer građevinskog održavanja I, vidljivo je da su poslovne aktivnosti tog radnog mjesta, između ostaloga: - nadziranje izvođenja radova preventivnog i korektivnog održavanja te plana investicija Sektora transporta nafte iz područja struke; - izrađuje specifikacije materijala, opreme i radova preventivnog i korektivnog održavanja nafte iz područja struke te plana investicija iz nadležnosti Službe; - dokumentiranje izvedenog stanja i kontroliranje provedbe aktivnost održavanja iz područja struke u skladu s tehničkom dokumentacijom, važećim propisima i internim aktima; - obavljanje ostalih poslova po nalogu nadređenog. Imajući u vidu gore navedeno, razvidno je da je tužiteljica prilikom obavljanja poslova nadzornog inženjera građenja pri izvođenju građevinskih radova temeljem navedenih ugovora, obavljala poslove svog radnog mjesta. Okolnost da sukladno sistematizaciji radnih mjesta, pored radnog mjesta na kojem je bila zaposlena tužiteljica postoje i druga radna mjesta s opisom poslova koji uključuje i neke poslove radnog mjesta na kojem je bila zaposlena tužiteljica, ne znači da je tužiteljica obavljala poslove koji nisu bili u opisu njezinog radnog mjesta. Jednako tako, okolnost da je za predmetne radova postojao i glavni nadzorni inženjer, kao i tužiteljici nadređeni radnik, nije mjerodavna za dopuštenost Odluke o otkazu. Takva okolnost bila bi mjerodavna u eventualnom postupku za naknadu štete, kod ocjenjivanja doprinosa svakog sudionika u nastanku štete, ali nikako nije i ne može biti mjerodavna u ovom postupku. Tuženik ističe da je iz obrazloženja Odluke o otkazu razvidno da se utvrđene povrede radnih obveza odnose na tužiteljičinu struku, slijedom čega je u cijelosti neosnovano tužiteljičino isticanje kako i druge službe tuženika (npr. računovodstvo) sudjeluju u postupku pretpregleda zahtjeva i tehničke dokumentacije za provođenje postupka nabave te iste nisu imale nikakve primjedbe na dokumentaciju iz postupka nabave. Tuženik ističe da je Odluku o otkazu donio u cijelosti u skladu s odredbama Zakona o radu i važećih internih akata te osporava sve navode tužiteljice o postupanju nalik mobbing-u. Tuženik posebno ističe da nije onemogućio tužiteljici sudjelovanje na sastanku održanom kod vještaka sa punomoćnikom jer ista to nije zahtijevala niti je bilo nužno. Povjerenstvo za utvrđivanje povreda obveza u provedenom postupku protiv tužiteljice jednoglasno je utvrdilo kako je tužiteljici u prihvatljivom vremenskom razdoblju bilo omogućeno iznošenje dviju pisanih obrana i neposredno saznanje te uvid u načela i metodologiju izrade nalaza i mišljenja vještaka ĆA, dipl. ing. grad. na sastanku održanom u poslovnim prostorijama vještaka. Kao što je obrazloženo u Odluci o otkazu, tuženik ne spori da na rad tužiteljice ranije nije bilo primjedbi, ali do gore opisane provedene kontrole neposredno nadređeni radnik nije niti kontrolirao rad tužiteljice na način na koji je to učinjeno u pogledu naprijed navedenih ugovora. Težina i kontinuitet utvrđenih propusta i povreda obveza iz radnog odnosa, postojanje utvrđenog kontinuiteta grube nepažnje kod tužiteljice u obavljanju profesionalne djelatnosti, predstavljaju takve okolnosti zbog kojih poslodavac sukladno odredbi članka 119. Zakona o radu može donijeti odluku o redovitom otkazu ugovora o radu i bez prethodnog upozorenja na obveze i ukazivanja na mogućnost otkazivanja. Tuženik je bio ovlašten donijeti Odluku o otkazu protivno stavu radničkog vijeća i neovisno o Odluci HKIG. Iz samog očitovanja radničkog vijeća proizlazi da je tužiteljica počinila povrede obveza iz radnog odnosa. Svoj stav kojim se protivi odluci o otkazu ugovora o radu radničko vijeće temelji prvenstveno na odluci HKIG-a i odgovornosti tužiteljice za naknadom štete. Ovdje se posebno skreće pažnja da je odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici tuženik donio nakon što je prethodno odluku HKIG-a dostavio na očitovanju vještaku koji je prema mišljenju tuženika u cijelosti otklonio razloge za odbačaj prijave tuženika podnesene HKIG-u. Konačno, suprotno navodima kojima radničko vijeće odbija dati suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, za donošenje odluke o otkazu sam iznos pretrpljene štete utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka nije bio odlučujući razlog, već kontinuitet počinjenih nepravilnosti i propusta tužiteljice u obavljanju poslova prema sklopljenom ugovoru o radu što je uključivalo propuste u pogledu donošenja odluke o imenovanju nadzornog inženjera, prikupljanja i posjedovanja dokumentacije o izvedenim radovima, nedostacima u građevinskim dnevnicima i građevinskoj knjizi, a koji propusti su detaljno elaborirani u odluci o otkazu. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zateznim kamatama.
3. Tuženik je na ročištu 21.10.2024. podnio protutužbu kojom predlaže da sud, u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, raskine ugovor o radu s danom donošenja presude. Isto obrazlaže činjenicom da je odnos povjerenja tuženika prema tužiteljici trajno narušen, a iz razloga iz kojih je donesena odluka o otkazu.
4. Tužiteljica se u cijelosti protivi protutužbi.
5. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je proveo građevinsko vještačenje po vještaku Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dipl.ing.grad. HAT (list 2033-2051). saslušao vještaka dipl.ing.grad. Maju- ĐA na ročištu 21.10.2024. (list 2087-2089). Tužiteljica je odustala od izvođenja personalnih dokaza.
6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, dok protutužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopustivosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 8.11.2021., zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika te zahtjev tuženika za raskid ugovora o radu s danom donošenja presude u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva.
8. Iz navoda stranaka i isprava u spisu nije sporno:
- da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu od 20.12.2019. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu inženjer građevinskog održavanja I;
- da je tuženik Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 8.11.2021. otkazao tužiteljici Ugovor o radu protiv koje je tužiteljica u zakonskom roku podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 22.11.2021. i na koji nije odgovorio u daljnjem zakonskom roku;
- da je tužiteljica u daljnjem zakonskom roku 21.12.2021. podnijela tužbu, uvažavajući sve zakonske rokove propisane odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), stoga je ostvarila pravo na sudsku zaštitu,
- da je tuženik podnio zahtjev za pokretanjem stegovnog postupka protiv tužiteljice zbog istih povreda za koje se tereti u Odluci o otkazu, a isti je odlukom Hrvatske komore inženjera građevinarstva broj ST-03/2021 od 18.10.2021. odbačen,
- da se radničko viječe protivilo namjeri otkazivanja ugovora o radu tužiteljici,
- da tužiteljica nije prethodno upozorena na povrede obveza iz radnog odnosa.
9. Sporno je da li je tužiteljica počinila povrede obveze iz radnog odnosa za koje tereti u Odluci o otkazu, da li je tuženik u postupku otkazivanja ugovora o radu poštivao odredbe ZR, odnosno da li je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 8.11.2021. zakonita i dopuštena.
10. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 8.11.2021. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog počinjenih povreda obveza iz radnog odnosa. Ističe se da je Uprava tuženika 20.11.2020. donijela odluku o provođenju financijsko-pravne analize određenih poslovnih odnosa društva za koje je angažirano neovisno društvo Indago d.o.o., a isto je angažiralo stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo ĆA, dipl. ing. građ. iz društva Gark Konzalting d.o.o. radi provjere izračuna izvedenih količinskih radova na održavanju dionica magistralnih cjevovoda u sustavu društva Janaf za razdoblje od 2019. -2021. u kojem je tuženik sklopio 6 ugovora sa izvođačem radova Sokol d.o.o. Svi ugovori sklopljeni su u postupku javne nabave, korisnik nabave u svim postupcima je bio Sektor transporta nafte, a nositelj nabave (radnik korisnika) za 4 ugovora je bila tužiteljica koja je osim toga bila zadužena i pripremala tehničke specifikacije za ustupanje radova za svih 6 provedenih postupaka javne nabave. Tužiteljica je obavljala poslove nadzornog inženjera pri izvođenju građevinskih radova svih 6 ugovora. Vještak ĆA je izradio mišljenje 23.6.2021. koje je poslodavac zaprimio 16.7.2021. U svom mišljenju vještak je utvrdio niz propusta u provedbi građevinskog nadzora po svih 6 ugovora a predmet vještačenja je bio isključivo analiza i obračun iskazanih i obračunatih količina građevinskih radova. Radnica je upoznata s mišljenjem vještaka te joj je omogućeno da se očituje, uputila je očitovanje Povjerenstvu za utvrđivanje povreda obveza iz radnog odnosa te je održan sastanak na kojem je bila radnica, predstavnik tuženika i vještak. Na temelju mišljenja vještaka i njegovih dodatnih očitovanja te očitovanja same radnice od strane Povjerenstva utvrđeni su slijedeći propusti:
- za 4 ugovora o izvođenju građevinskih radova nije ishođena odluka o imenovanju nadzornog inženjera što je bila dužna inicirati tužiteljica prema nadređenoj osobi, a time su prekršene obveze iz čl. 11. sklopljenih Ugovora prema kojem je naručitelj bio obvezan pet dana prije početka radova imenovati i obavijestiti izvođača pisanim putem o imenima ovlaštenih osoba naručitelja za obavljanje poslova nadzora,
- za 48% radova naručitelj ne posjeduje dokumentaciju odnosno materijalne dokaznice na temelju kojih bi se mogla izvršiti provjera obračunatih količina izvršenih radova,
- u građevinskim dnevnicima postojali su nedostaci na način da isti ili ne sadrže informaciju o tome na koji dio trase se isti odnose zbog čega nije moguće razlučiti na koju se sanaciju odnosi upis pojedinog lista, ili se pozivaju na sanacije koje nisu u ugovoru, nepodudarni su podaci o korištenim strojevima s upisima izvođača, listovi dnevnika ne sadrže kvantificiranu vrijednost trajanja radova, slijedom čega nije jasno na temelju čega je nadzorni inženjer uopće ovjerio količine nepredviđenih radova u građevinskoj knjizi,
- građevinska knjiga ne sadrži grafičke prikaze kao dokaznice iz kojih je moguće pratiti metodologiju izvođača prilikom izračuna količina,
- građevinska knjiga ne sadrži dokaznice nepredviđenih radova zahtijevanu ugovorom – kvantificirane sate upisane od strane nadzora u građevinski dnevnik,
- analizom i kontrolom stavki za koje je bilo moguće izvršiti kontrolu prema raspoloživoj dokumentaciji utvrđena je razlika više obračunatih i plaćenih radova izvođača u iznosu većem od 11 milijuna kuna.
Iz svega utvrđenog poslodavac zaključuje da radnica kao nadzorni inženjer na izvođenju radova navedenih 6 ugovora i nositelj nabave za 4 ugovora nije svoje poslove obavljala s potrebitom pozornošću, savjesno, u skladu s pravilima struke i poštujući interne akte Društva. Navodi se da težinu propustima daje i kontinuitet počinjenih propusta jer se isti ponavljaju od veljače 2019. do listopada 2020. Poslodavac ističe da je radnici omogućena obrana te se ista očitovala, a činjenica da nije bila prethodno upozoravana na obveze iz radnog odnosa nije odlučna jer poslodavac smatra da težina i kontinuitet utvrđenih propusta predstavljaju takve okolnosti zbog kojih poslodavac može donijeti odluku o redovitom otkazu i bez prethodnog upozorenja. Ističe se da je poslodavac izgubio povjerenje u radnicu te da je radnica postupala s grubom nepažnjom, a svaka povreda za sebe predstavlja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć.
11. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. ZR, tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).
12. Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 1. ZR).
13. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR).
14. Uvidom u Obavijest o odbačaju prijave za pokretanje stegovnog postupka Hrvatske komore inženjera građevinarstva od 18.10.2021. u bitnom proizlazi da ne postoji osnovana sumnja da je tužiteljica počinila stegovna djela teže povrede dužnosti i ugleda člana Komore, da dostavljeno mišljenje vještaka ĆA ima brojne nedostatke koji se odnose na isprave i metodologiju na temelju kojih je dano pa nije moglo služiti u svrhu dokazivanja u tom postupku. Radi se o vještačenju koje je izrađeno za interne potrebe podnositelja prijave i bazira se na procjeni količine 2 od 4 (ovisno o ugovoru) stavke ugovornog troškovnika koje iznose oko 50% vrijednosti ukupno izvedenih radova, dok za preostalih 28-30% stavki ugovornog troškovnika je navedeno da nije moguće provjeriti obračunate količine iz dostavljene dokumentacije.
15. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 19.4.2021. utvrđeno je kako tužiteljica osporava Odluku o otkazu iz istih razloga koje navodi i u podnesenoj tužbi.
16. S obzirom da se Odluka o otkazu ugovora o radu temelji na vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. grad. ĆA kojeg je angažirao tuženik za interne potrebe, navedeno vještačenje nema dokaznu snagu u ovom postupku jer se ne radi o dokazu kojeg je sud izveo u ovom postupku.
17. Radi provjere osnovanosti povreda utvrđenih u internom vještačenju za potrebe tuženika a na kojima se temelji odluka o otkazu, trebalo je u ovom postupku provesti građevinsko vještačenje po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku te je zbog složenosti vještačenja isto povjereno Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
18. Uvidom u nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i to stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina izv.prof.dr.sc. HAT, dipl. ing. grad. utvrđeno je da se ne može tvrditi da je tužiteljica počinila povrede koje joj se stavljaju na teret u predmetnoj Odluci o otkazu ugovora o radu, za to ne postoji dovoljna pouzdanost dokaza, jer u bitnome: pri izradi internog vještačenja koje je prethodilo otkazivanju Ugovora o radu moralo se pretpostaviti previše parametara, a nedostatni dokazi za dio količina izvedenih radova u postojećim uvjetima ne mogu se vrijednosno financijski izjednačiti sa utvrđenjem iznosa nepravilnosti i staviti ih se na teret stručnom nadzoru; stručni nadzor nije uobičajeno i očekivano postavljen (nema imenovanja); radi potrebe dokazivanja tužiteljica je možebitno dovedena u stručno neuobičajenu situaciju naknadne rekonstrukcije građevinske knjige i dokaznice mjera, bez da se ista preuzela od izvođača; institucija sa javnim ovlastima za nadzor rada ovlaštenih inženjera u građevinarstvu – uključivo stručnih nadzora (Hrvatska komora inženjera u građevinarstvu) utvrdila je da ne postoje povrede rada. Grafičke priloge u građevinskoj knjizi izvođači radova prilažu po potrebi pri predaji listova Građevinske knjige na ovjeravanje stručnim nadzornim inženjerima, odnosno investitorima, te izvođači pritom ucrtavaju i odgovarajuće skice, ovisno o prirodi svakog pojedinog rada i načina na koji je moguće dokazati količine izvedenog rada. Uz grafičke prikaze, skice i nacrte, u prilozima građevinske knjige mogu se pojaviti i fotografije koje mogu biti od koristi za prikazivanje stvarno izvedenih količina radova. Ovisno o ugovorenim obvezama, nakon završenog konačnog obračuna preslike svih listova građevinske knjige se mogu uvezati i predati naručitelju (tuženiku), pri čemu podatke za građevinsku knjigu prikupljaju ovlaštene osobe izvođača, a ovlaštene osobe naručitelja potpisuju i ovjeravaju vjerodostojnost podataka upisanih u građevinskoj knjizi. Izvođač nije dužan dostaviti naručitelju građevinsku knjigu, osim ako ugovorom nije određeno da je izvođač dužan dostaviti kopiju građevinske knjige. Kopiju građevinske knjige može izraditi nadzorna služba, ako postoje razlozi zbog kojih to smatra potrebnim, ali o svom trošku, te ukoliko mu to omogući izvođač. Bilo koja nejasnoća iz obračunskih situacija može se po potrebi provjeriti uvidom u građevinsku knjigu, koja je dokument izvođača radova. Na temelju postojeće dokumentacije u spisu vještakinja HAT utvrđuje da tuženik sadrži dio grafičkih priloga građevinske knjige, ali ne i sve dokazne skice kojima su se dokazivale stvarno izvedene količine pri ovjeravanju i priznavanju kod izrade privremenih situacija, što je uobičajena praksa.
19. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje HAT, a tuženik je istome prigovorio podneskom od 4.6.2024. navodeći da ista prilikom izrade svog nalaza i mišljenja nije uzela u obzir, odnosno detaljno analizirala svu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i metodologiju izračuna i obrazloženja stalnog sudskog vještaka s aspekta građevinske struke, već svoje zaključke donosi načelno i paušalno. Tuženik ukazuje kako je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo dipl.ing.grad. ĆA, odnosno kontrola obračunatih količina izvršena samo za građevinske radove za koje je postojalo dovoljno materijalnih dokaza za izračune koji proizlaze iz profila izvedbene dokumentacije, geodetskih snimki ili upisa u građevinski dnevnik. U odnosu na zaključak kako odgovornost tužiteljice za povrede radnih obveza koje joj se stavljaju na teret nije mogla biti utvrđena iz razloga što „stručni nadzor nije uobičajeno i očekivano postavljen“, tuženik ukazuje kako je sama tužiteljica jasno i nedvojbeno izjavila kako je bez službenog imenovanja obavljala poslove stručnog nadzora. Sukladno tome, izostanak formalnog dokumenta o imenovanju ne dovodi u pitanje činjenicu da je tužiteljica obavljala poslove vezane uz vođenje građevinskog dnevnika i građevinske knjige na projektu te da je odgovorna za obavljanje tih poslova. Zaključak da je „tužiteljica, radi potrebe dokazivanja, možebitno dovedena u stručno neuobičajenu situaciju naknadne rekonstrukcije građevinske knjige i dokaznice mjera“ je prema mišljenju tuženika potpuno promašen. Navedeno iz razloga što naknadne rekonstrukcije građevinske knjige i dokaznice mjera nisu dopuštene, obzirom da je iste tužiteljica bila dužna obavljati tijekom realizacije projekta na kojem je obavljala poslovne stručnog nadzora, a ne naknadno, posebice ne nakon što je provedena provjera njenog rada. Tvrdnja stalne sudske vještakinje kako povrede koje se stavljaju na teret tužiteljici nisu mogle biti utvrđene iz razloga što „je institucija sa javnim ovlastima za nadzor rada ovlaštenih inženjera (HKIG) utvrdila da ne postoje povrede“ je prema mišljenju tuženika irelevantna za izradu nalaza i mišljenja iz razloga što je stegovni postupak utemeljen na posebnim pravilima koja nemaju vezi s razlozima i povredama vezanim uz pobijanu odluku o otkazu, shodno tome ni veze sa zadatkom stalnog sudskog vještaka. U odnosu na navode vještakinje kako grafički prilozi prileže građevinskoj knjizi po potrebi, a ne obvezno, tuženik ukazuje kako izvođač mora dokaznicom izvedenih radova dokazati obračun stavki u građevinskoj knjizi iz razloga što je u slučaju izostanka grafičkih dokaznica nemoguće pratiti metodologiju izvođača prilikom izračuna količina. Uz to, u izostanku grafičkih dokaznica nije moguće utvrditi na temelju čega je tužiteljica kao stručni nadzor prekontrolirala i na kraju ovjerila količine izvedenog rada. Zaključak vještaka kako izvođač nije dužan dostaviti naručitelju građevinsku knjigu osim ako ugovorom nije drugačije određeno nije sporan, međutim u kontekstu ovog postupka treba imati u vidu da je zadatak stručnog nadzora da vodi računa o tome da se građevinska knjiga vodi sukladno pravilima struke, a što ovdje nije bio slučaj, budući da je u vođenju građevinske knjige utvrđeno mnogo nedostataka. Navedeno jasno upućuje na neprofesionalan pristup angažiranog stručnog nadzora, odnosno tužiteljice. Dodatno tome, valja imati u vidu i to da je u praksi rada na projektima uobičajeno to da stručni nadzor izrađuje kopiju građevinske knjige radi kasnijih kontrola, provjera, u konačnici razjašnjenja situacija vezanih uz nepravilno vođenje građevinske knjige. Protivan i kontradiktoran je navod vještaka da se „bilo koja nejasnoća iz obračunske situacije može po potrebi provjeriti uvidom u građevinsku knjigu“, budući da je vještak ranije utvrdio kako izvođač nije dužan dostaviti stručnom nadzoru građevinsku knjigu. Osim navedenog, vještak tvrdi kako je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ĆA izrađen na temelju dokumentacije koja ne sadrži sve dokazne skice stvarno izvedene količine radove pri ovjeravanju i priznavanju kod izrade privremenih situacija. Osim što je g. ĆA svoj nalaz i mišljenje izradio temeljem cjelovite (prema tvrdnjama izvođača) dostavljene dokumentacije, postavlja se pitanje iz kojeg razloga izostaju dokazne skice i zašto (ukoliko postoje) ne bi bile od strane izvođača dostavljene vještaku i to u vrijeme kad je njihova dostava tražena. Drugim riječima, nameće se zaključak da grafički prilozi i dokazne skice uopće ne postoje. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, tuženik ističe da je stalni sudski vještak g. ĆA u svom nalazu i mišljenju detaljno obrazložio sve nedostatke koje je u radu tužiteljice utvrdio, a sve izračune je temeljio na egzaktnim činjenicama, na snimljenim geodetskim profilima izvedenog stanja iskopa, kao i na osnovu profila – grafičkih prikaza koji su bili priloženi dokumentaciji. Svaka brojka koja je izračunata od strane vještaka i pokazala odstupanje od iskazanih brojki u obračunskim dokumentima je dokazana matematički na osnovu realnog stanja i činjenica. U ovom slučaju konkretne količine pojedinih stavki iz troškovnika koje je bilo moguće iskontrolirati – a moglo se iskontrolirati samo cca 50% stavki jer su ostale bile definirane u paušalnom iznosu (što je totalno neuobičajena praksa, ali je činjenica u ovom predmetu). Radi neuobičajeno nedostatne i šture dokumentacije vještak je bio primoran rekonstruirati kompletnu građevinsku knjigu, što je zahtijevalo uistinu vrlo veliki obim potrebnog angažmana. Na temelju tako izrađenog nalaza i mišljenja, uvida u materijalnu dokumentaciju utvrđeno je da je tužiteljica napravila brojne propuste u vođenju propisane gradilišne i obračunske dokumentacije, a zbog čega je nastala financijska štete po tuženika.
20. U istom podnesku tuženik predlaže na okolnost načina i metodologije izrade nalaza i mišljenja g. ĆA (na temelju kojeg je donesena pobijana odluka) saslušati stalnog sudskog vještaka g. ĆA, navodeći da je, za osnovanost pobijane odluke o otkazu od presudne važnosti utvrditi povrede stavljene na teret tužiteljici pobijanom odlukom. Dodatno tome, tuženik predlaže na istom ročištu saslušati stalnog sudskog vještaka g. ĆA i stalnu sudsku vještakinju gđu. Maju- ĐA u cilju razjašnjenja okolnosti vezanih uz način utvrđenja teških povreda radnog odnosa na kojima je utemeljena pobijana odluka o otkazu. Konačno, tuženik prilaže i očitovanje stalnog sudskog vještaka g. ĆA na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje gđe. HAT.
21. Povodom prigovora tuženika vještakinja HAT je usmeno saslušana iskazala da cijelo vrijeme od 2008. sudjeluje u svojstvu sudionika u gradnji (stručni nadzor, projektant, voditelj projekta), paralelno sa znanstvenim radom. Navodi da se smatra dovoljno kompetentnom i sudjelovala je na ovakvim projektima, a obzirom na narav pitanja smatra nužnim spomenuti da je prvi puta u životu imala telefonski poziv 27.4.2024. u 8,13 sati (subota) gdje joj se je na osobni mobitel neočekivano javio g. ĆA o čemu je obavijestila odmah e-maila dekana Građevinskog fakulteta. Cijenjeni kolega ĆA, kako je navela u e-mailu istog dana obavještavajući dekana, isključivo se bazirao na ovaj spor, bio je vrlo ljubazan, obraćao joj se sa "ti", i "dobronamjerno ju je uputio da još jednom razmisli o svom nalazu". U svojoj praksi koja je vezana za sudsko vještačenje u trajanju od 10 godina dosada ju nitko nikada nije nazvao, makar je bilo u sporovima i kolega i sl. Na pitanje je li joj poznato koliko često u praksi investitori imaju vlastiti stručni nadzor, navodi da je to uobičajeno kod velikih tvrtki kakav je i JANAF, a što je i ovdje slučaj. Sukladno spisu i praksi u graditeljstvu, stručni nadzor ovjerava građevinsku knjigu, a obzirom na konkretan slučaj, naručitelj je taj koji ima pravo osporiti takve građevinske knjige. Svrha ovjeravanja mjesečnih situacija od strane stručnog nadzora je stručno potvrđivanje izrađenih podloga za financijske obračune tih privremenih situacija, a koje izrađuje izvođač. U konkretnom slučaju, u radnoj uputi tvrtke JANAF iz kolovoza 2014. navodi se da "osobe ovlaštene za obavljanje nadzora nemaju pravo bez posebnog pisanog ovlaštenja naručitelja davati suglasnosti izvoditelju za izvođenje naknadnih radova. Svaka njihova eventualna izmjena ili nalog koji bi prekoračio ugovor nema pravne važnosti i ne obvezuje naručitelja." Nije uobičajeno da se građevinska knjiga ovjerava bez da se provjeri količina izvedenih radova, u kojem smislu je izrađeno njeno vještačenje. Nije u skladu s pravilima struke ovjeravanje situacija bez dokazivanja izvršenih radova. Način dokazivanja izvršenih radova provodi se dokaznicama mjera (skicama i proračunima), ovisno o prirodi pojedinog rada. Naknadno utvrđivanje stvarno izvedenih radova nije isto jednostavno kao odmah nakon tih izvedenih radova, što se utvrđuje građevinskom knjigom i privremenom situacijom za vrijeme gradnje. Za utvrđivanje štete nadzornog inženjera u obračunu knjige mogle bi se egzaktno pronaći razlike između ispisanih dokaznica mjera koje su ovjeravane i stvarno izvršenih radova. U ovom konkretnom slučaju, po mišljenju vještakinje, u utvrđivanju ovog drugog dijela stvarno izvršenih radova primijenjen je niz pretpostavki jer se nije moglo u trenutku izrade vještačenja utvrditi egzaktno stanje. U nacionalnom zakonodavstvu, u zakonima i podzakonskim aktima, građevinska knjiga nije definirana. Građevinska knjiga je u hrvatskom zakonodavstvu dio pravila struke, što znači da nigdje nije jasno specificirano tko ju može potpisati. Uobičajeno je kod velikih tvrtki da nekoliko ljudi supotpisuje građevinsku knjigu. Kod projekata kod kojih postoji građevinska dozvola i imenovanje stručnog nadzora, najčešće ju tako imenovani stručni nadzor potpisuje. U konačnici, je na naručitelju da prihvati ili ne, ovjerenost građevinske knjige kao podlogu za račun koji izdaje izvođač. Uobičajeno stručni nadzor upisuje u građevinski dnevnik sve primjedbe koje ima, a koje smatra bitnim da budu u građevinskom dnevniku. Stručni nadzor često prilikom svoje fizičke prisutnosti na gradilištu komentira, prigovara, skicira na papir rješenja i detalje i sl., koji se ne upisuju u građevinski dnevnik te ukoliko ne dođe do "neposlušnosti" izvođača ili odbijanja prihvaćanja takvih primjedbi, uobičajeno tada stručni nadzor radi upise u građevinski dnevnik. Prisutnost ili neprisutnost takvih upisa stručnog nadzora ne govori o kvaliteti izvedenih radova niti o kompetentnosti rada stručnog nadzora. Vještak ne osporava važnost izrade građevinske knjige i dokaznice mjera. Njihova svrha je dokazivanje količine i vrste izvedenih radova. Sudski vještak ne može sa pouzdanošću tvrditi da su sve građevinske knjige dostupne sudu kao niti dokaznice mjera. Vještakinja navodi da u toč. 2.6. rezultati završne analize vještaka ĆA navodi "da je iz tablice vidljivo da je bilo moguće iskontrolirati….ukupno iskazanih radova u vrijednosti 60.443.811,59 kn (52%), a da iznos od 55.632.159,06 kn (48%) nema materijalnih dokaza jer se isti odnose na iskazane radne sate i ostale ugovorne stavke bez dokaznica koje nisam bio u mogućnosti prekontrolirati", sudski vještak navodi da je na str. 10/19 njezinog nalaza i mišljenja tipfeler "48%", a pravilno treba pisati "52%". Ovaj tipfeler ne utječe na nalaz i mišljenje. Vještakinja navodi da je uobičajena praksa, a propisano i Zakonom o gradnji i podzakonskim aktima, da je glavni nadzorni inženjer odgovoran za koordinaciju nadzornih inženjera svih struka. Ukupno izvedeni rad glavni nadzorni inženjer potvrđuje u završnom izvješću glavnog nadzornog inženjera, pri čemu su završna izvješća nadzornih inženjera pojedine struke na taj način podređeni završnom izvješću glavnog nadzornog inženjera. Na pitanje je li metodologija koju je koristio privatno naručeni vještak ĆA ispravna, vještakinja odgovara da je u ulaznim podacima za izračun primijenjeno prema njenom mišljenju, previše pretpostavki u nemogućnosti dohvaćanja informacija o stvarno izvedenim radovima. Kada bi svi ulazni podaci bili egzaktni i činjenični, a ne pretpostavke, analiza proračuna bi bila ispravna. U jednom dijelu metodologije (kao npr. navodi o uobičajenim upisima u građevinski dnevnik i dr.) vještak ocjenjuje stručnost na temelju prakse koja može biti različita. Naime, stručni nadzori prema izvođaču na gradilištu za vrijeme gradnje daju konkretne usmene naloge. Pogotovo kod složenijih radova to je uobičajeno jer jednom skicom na papiru koja se ne mora umnožiti niti u dnevnik niti u zapisnik o tjednim koordinacijama, može se puno toga riješiti. U takvim slučajevima ukoliko izvođač postupi prema tom usmenom nalogu, stručni nadzor nema razloga upisivati to u građevinski dnevnik jer je stvar odmah riješena. U jednom dijelu svoje metodologije, vještak predmnijeva povezivanje takvih upisa sa kompetentnošću, odnosno stručnošću rada konkretno tužiteljice. Na pitanje da li su pretpostavke koje je koristio privatno naručeni vještak točne, sudski vještak odgovara da sa većom pouzdanošću (ne potpunom pouzdanošću) tvrdi da nisu točne. Svoj odgovor bazira na pretpostavljanju profila koji je uzet u obzir i rekonstrukcije količina radova koje naknadno nije moguće egzaktno utvrditi. Na pitanje je li prethodni vještak uzeo u obzir fotodokumentaciju, sudski vještak ne može sa sigurnošću odgovoriti jer nema ta saznanja. Na pitanje je li pomoću geodetske pozicije naftovoda moguće izračunati količinu iskopa, vještak odgovara da je uobičajeno praksa izračuna takvih vrijednosti na temelju poznatih činjenica zatečenog stanja, na temelju čega se prije izvođenja radi troškovnik i tehnička dokumentacija. Međutim, upravo građevinska knjiga je ta koja onda jedina sadrži stvarne količine radova i uobičajeno se razlikuju od teoretski pretpostavljenih za vrijeme pisanja troškovnika, a koji se rade pomoću geodetskih izmjera budućih naftovoda. Količinu iskopa zemlje, a nakon zatrpavanja iste, ponekad nije moguće točno utvrditi, što može biti i ovdje slučaj.
22. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem ĆA u svojstvu svjedoka te nije prihvatio "Očitovanje vještaka ĆA na nalaz i mišljenje vještakinje HAT" koje je tuženik dostavio uz podnesak od 4.6.2024. Ovo iz razloga jer ĆA, iako je ovlašteni stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina, nema svojstvo vještaka u ovom postupku jer ga nije imenovao sud. U tom smislu, gospodin Komesar nije ovlašten davati očitovanja na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.ing. grad. HAT koja je vještačila u ovom postupku u ime Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a koji je imenovan za vještačenje od strane ovoga suda. Nadalje, sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem ĆA u svojstvu svjedoka kao neosnovan i nedopušten. Naime, nisu jasne okolnosti na koje bi trebalo saslušati ĆA kao svjedoka posebice što je isti vještačio po nalogu i za potrebe tuženika te je već zbog te činjenice pristran. Također, sudski vještak koji je u ovom postupku određen od strane suda dipl. ing. grad. HAT u svom iskazu je izjavila kako je zaprimila poziv od gospodina ĆA koji ju je "dobronamjerno uputio da još jednom razmisli o svom nalazu". Imajući to u vidu, zaključuje se da je ĆA pristran te se rukovodi interesima samog tuženika u ovoj situaciji. Osim toga, tuženik je sa prijedlogom za saslušanjem ĆA kao svjedoka prekludiran s obzirom ga iznio nakon zaključenja prethodnog postupka a mogao ga predložiti ranije jer je nedvojbeno bio upoznat s njegovim vještačenjem.
23. Nakon što je sud saslušao vještakinju dipl. ing. grad. HAT, tuženik je predložio provesti novo građevinsko vještačenje po drugom vještaku koji prijedlog je sud odbio. Naime, nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. grad. HAT koja je vještačila u ovom postupku te usmeno obrazloženje vještakinje sud je u cijelosti cijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno, a kako ovaj sud u nalazu i mišljenju vještaka i usmenom obrazloženju ne nalazi nikakvih nelogičnosti i proturječnosti, to je stava da bi provođenje novog vještačenja u konkretnoj situaciji pridonijelo jedino odugovlačenju i povećanju troškova postupka radi čega je taj dokazni prijedlog tuženika i odbio. Osim toga, tuženik ničime nije obrazložio potrebu za drugim vještačenjem, osim što mu vještačenje koje je bilo provedeno u ovom postupku ne ide u prilog.
24. Da bi se radilo o skrivljenom ponašanju radnika i kršenju obveza iz radnog odnosa, potrebno je da su kumulativno ispunjena tri uvjeta:
a) da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa,
b) da je obveze kršio isključivo radnik i
c) da je radnik obveze kršio s namjerom ili grubom nepažnjom.
25. Pri ocjeni postoje li opravdani razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog radnikovog ponašanja treba uzeti u obzir ukupno ponašanje radnika za sve vrijeme trajanja radnog odnosa i to ponašanje u odnosu prema obvezama koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati.
26. Iz provedenog dokaznog postupka, imajući na umu da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. grad. HAT nedvojbeno proizlazi kako se ne može utvrditi da je tužiteljica počinila povrede koje joj se stavljaju na teret u predmetnoj Odluci o otkazu ugovora o radu jer za to ne postoji dovoljna pouzdanost dokaza, kraj činjenice da je prema stručnom mišljenju vještakinje HAT interno vještačenje ĆA manjkavo, te uzevši u obzir da je Hrvatska komora inženjera u građevinarstvu utvrdila da ne postoje povrede rada počinjene od strane tužiteljice, dok se s druge strane Odluka o otkazu ugovora o radu temelji se isključivo na internom vještačenju ĆA, to nisu ostvareni razlozi na koje se tuženik poziva u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 8.11.2021.
27. Tuženik tvrdi da je tužiteljici omogućeno iznošenje obrane jer je pozivana na sastanke na kojima je bio prisutan vještak ĆA, da je tužiteljica upoznata s nalazom i mišljenjem vještaka te se na isti mogla očitovati, a tužiteljica to niti ne spori već tvrdi da je taj postupak nalikovao mobbingu. Imajući u vidu ove okolnosti, sud prihvaća navode tuženika da je tužiteljici omogućeno iznošenje obrane sukladno čl. 119. st. 2. ZR.
28. No, imajući u vidu samu narav povreda za koje se tužiteljicu tereti, nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozori na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a nesporno je da tuženik to nije učinio. 29. Treba istaknuti da sudska praksa nedvojbeno potvrđuje da se nedostatak pisanog upozorenja uz ukazivanje na mogućnost otkaza ugovora o radu dozvoljava i tolerira samo kad je riječ o radnicima koji su se, primjerice, već više puta oglušili na prethodne opomene poslodavca ili koji su uzrokovali verbalni ili fizički obračun s kolegama ili s poslodavcem ili koji su istu povredu ili iste povrede obveza iz radnog odnosa činili tijekom nekog dužeg vremenskog razdoblja ili koji su oštetili poslodavca za značajnije iznose novca itd.
30. Po stavu ovog suda, u konkretnom slučaju kada je poslodavac podnio stegovnu prijavu protiv dugogodišnjeg radnika te dobio rješenje Hrvatske komore inženjera građevinarstva kojim je odbačena prijava za pokretanje stegovnog postupka protiv tog radnika jer ne postoji osnovana sumnja da je tužiteljica počinila stegovna djela, nakon čega poslodavac zbog istih razloga otkazuje ugovor o radu radniku, to nisu okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozori na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza, a kako to propisuje odredba članka 119. ZR, a što je uostalom potvrđeno odlukom Vrhovnog suda RH pod posl. brojem Revr-1448/2011.
32. Slijedom navedenog, Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 8.11.2021. je nedopuštena jer tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljica s namjerom ili grubom nepažnjom kršila povrede radne obveze te da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozori na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza.
33. Ostali navodi stranaka koji nisu bili od utjecaja na dopuštenost otkaza nisu posebno cijenjeni.
U odnosu na protutužbeni zahtjev
34. Tuženik protutužbenim zahtjevom predlaže da sud, u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, raskine ugovor o radu s danom donošenja presude. Isto obrazlaže činjenicom da je odnos povjerenja tuženika prema tužiteljici trajno narušen, a iz razloga iz kojih je donesena odluka o otkazu.
35. Odredbom čl. 125. st. 1. ZR propisano je ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć (čl. 125. st. 2. ZR).
36. Prema stavu suda, tuženik nije ničim dokazao niti argumentirao okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Naime, imajući na umu da tuženik u ovom postupku nije uspio dokazati da je tužiteljica počinila povrede obveze iz radnog odnosa, paušalna je tvrdnja tuženika da je izgubio povjerenje u tužiteljicu. Da bi sud raskinuo ugovor o radu sklopljen među strankama, nije dovoljna puka tvrdnja stranke da je izgubio povjerenja u radnika kada to nikakvim drugim činjenicama i dokazima nije uspio potkrijepiti.
37. Stoga je trebalo odbiti protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu kao neosnovan.
38. S obzirom da je Odluka o otkazu ugovora o radu utvrđena nedopuštenom, tužiteljicu je na temelju odredbe čl. 124. st. 1. ZR trebalo vratiti na rad na radno mjesto za koje je tužiteljica sklopila ugovor o radu od 20.12.2019., odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara stručnim kvalifikacijama, stažu i iskustvu tužiteljice.
39. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP. Visina troškova određena je sukladno odredbama Tbr. 52. st. 1. i 3. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023).
40. Tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela u postupku, priznat je trošak na ime jednokratne nagrade za cjelokupni postupak u iznosu od 400,00 eura (Tbr.7.2.) zajedno sa 25% PDV-a (Tbr.46) što sve ukupno iznosi 500,00 eura.
41. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 155/23, dalje: ZOO).
42. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Sutkinja:
Petra Hertelendi Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
