P-2816/2020-56

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:

ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog ureda Ljubičić i partneri d.o.o., Split, Sukoišanska 4, protiv tužene: DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik LK, odvjetnik iz [adresa], radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Ljubičića, odvjetnika u OD Ljubičić i partneri d.o.o., tužene i punomoćnika tužene LK, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja, 7. kolovoza 2018., a koji ugovor je ovjeren kod Općinskog suda u Splitu 19. studenog 2018. pod poslovnim brojem R2-1677/2018., predmet kojeg ugovora je: stan kao posebni dio zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-3), 1. stan na X. (desetom) katu, označen br. 41, koji se sastoji od ulaznog dijela, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka, kupatila i spavaće sobe, neto površine 57,35 m2, terase neto površine 4,94 m2, odnosno ukupne neto površine 62,29 m2.

2. Ovlašćuje se tužiteljica na temelju ove presude zatražiti i postići upis prava brisanja zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju pobliže navedeno u točki 1. tužbenog zahtjeva, a koja zabilježba je provedena u predmetu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, broj spisa Z-43612/2018., a odnosi se na stan kao poseban dio zgrade koji je pobliže opisan u točki 1. tužbenog zahtjeva.

3. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak."

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 10.562,80 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 9. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 4.410,52 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 20. kolovoza 2020., se navodi kako je tužiteljica 7. kolovoza 2018. kao primateljica uzdržavanja zaključila sa tuženom kao davateljicom uzdržavanja ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ugovor je ovjeren kod Općinskog suda u Splitu 19. studenog 2018. pod poslovnim brojem R2-1677/2018. Predmet ugovora je stan kao posebni dio zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to baš suvlasnički dio s neodređenim omjerom, Etažno vlasništvo (E-3), 1. stan na X. katu, označen brojem 41, koji se sastoji od ulaznog dijela, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka, kupatila i spavaće sobe, neto površine 57,35 m2, terase neto površine 4,94 m2, odnosno ukupne neto površine 62,29 m2. Ovaj ugovor je zabilježen u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Z-43612/2018. od 13. prosinca 2018. Kako tužena ne ispunjava svoje obveze iz ovog ugovora već duži vremenski period, to tužiteljica, kao osoba starije životne dobi smatra da je na temelju ovog ugovora u dovoljnoj mjeri zbrinuta, očekivala je da se tužena o njoj brine, pruži joj svu njegu i pažnju u starosti i bolesti te da se ista brine i održava predmetni stan. Sve je to jasno navedeno u točki 2. ugovora. Prije pokretanja tužbe tužiteljica je pozvala tuženu na mirno rješenje, priopćila joj je da duže vrijeme ne izvršava svoje obveze te predložila da se ugovor raskine mirnim putem. Na temelju članka 583. stavak 3. ZOO-a, a kako se radi o dvostrano obveznom ugovoru, kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor jednostranom izjavom, a sve sukladno članku 360. i sl. ZOO-a.

Traži od suda donošenje presude kojom će se raskinuti predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju te ovlastiti tužiteljicu da može zatražiti i postići upis prava brisanja zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koja zabilježba je provedena u predmetu Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split pod poslovnim brojem Z-43612/2018., a odnosi se na stan kao poseban dio zgrade te naložiti tuženoj naknaditi parnični trošak tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 30. rujna 2020., tužena je navela kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da isti bude odbijen kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška. Točno je da su tužiteljica i tužena, majka i kći, zaključile ugovor o doživotnom uzdržavanju 7. kolovoza 2018. ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem R2-1677/2018., kojim ugovorom se tužena, kćer tužiteljice, obvezala uzdržavati svoju majku, ovdje tužiteljicu kako to u ugovoru i stoji. Međutim, nije točno da tužena „već duži vremenski period“, kako to tužiteljica navodi u tužbi ne ispunjava svoje obveze iz ugovora. Ovdje je važno napomenuti da tužiteljica i tužena žive u istoj stambenoj zgradi, na istom katu, svaka u svojem stanu. Tužena živi sa suprugom i sinom, dok tužiteljica živi u stanu pored vrata do vrata. Zajednički obiteljski ručkovi kod tužene su uobičajeni. Odnosi su uvijek bili primjereni te su stranke živjele u slozi. Oko tužiteljice su zajedno brinuli tužena, njen suprug i sin, unuk tužiteljice. Iz same prirode odnosa i blizine života, proizlazi i sasvim normalna i uobičajena briga za majku u svemu što bi joj zatrebalo. Od ostale uže obitelji, tužiteljica ima još jednu kći, koja živi u [adresa] te unuke od kojih je jedna u Nizozemskoj pa se i iz tog razloga podrazumijeva da o tužiteljici brine upravo tužena. Uostalom i činjenica da žive u neposrednoj blizini, jedna pored druge, upućuje da je i prije zaključenja ugovora postojala takva vrsta odnosa koja je predmetnim ugovorom upravo po želji tužiteljice i formalizirana, a uključivala je upravo brigu o zdravlju tužiteljice, odlaske liječniku s njom ili bez nje, pomoć u plaćanju računa, kao i organizaciju čišćenja tužiteljičina stana, kuhanje i donošenje hrane i lijekova po potrebi. U relativno kratkom vremenskom periodu, tužiteljica je iz tuženoj nepoznatog razloga počela izražavati želju da proda stan u kojem živi i kupi sebi kuću. Takav stav je tuženoj izgledao neobično, jer tužiteljica ima 82 godine i ima zdravstvenih problema u skladu sa svojom dobi, s tim da je 2016. pretrpjela i blaži moždani udar. Nakon nekoliko dana promijenila je mišljenje, ali je počela iskazivati različite strahove, odbijati komunikaciju i pomoć u vidu kupnje hrane, plaćanja računa, zajedničkih ručkova i sl. U svakom slučaju, tužena je opravdano zabrinuta i dalje pokušavala komunicirati sa svojom majkom, da bi takva situacija na koncu kulminirala ovom tužbom. Ukratko, tužena kao kći tužiteljice želi brinuti o svojoj majci na najbolji mogući način kao i do sada, ali tužiteljica iz nepoznatog razloga odbija i komunikaciju i pomoć, uz pojedine neobične ispade. Drugi bliži članovi obitelji nisu u mogućnosti svakodnevno brinuti o tužiteljici pa svu pomoć tužiteljici mora i može pružiti upravo tuženica. Stoga tužena kao kćer i dalje pokušava uspostaviti normalnu komunikaciju s majkom, neovisno o ovom postupku. Slijedom iznijetog se predlaže da nakon što bude proveden dokazni postupak, tužbeni zahtjev tužiteljice bude odbijen kao neosnovan.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2018. ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem R2-1677/2018. od 19. studenog 2018., rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Z-43612/2018. od 13. prosinca 2018., dopisa od 11. kolovoza 2020., rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R1-753/2014. od 4. siječnja 2016., izjave ŠK od 4. kolovoza 2014. ovjerene kod javnog bilježnika Jagode Makelja-Šuljić iz Splita pod poslovnim brojem OV-8746/2014. od 6. kolovoza 2014., naloga za plaćanje od 14. prosinca 2020., naloga za plaćanje od 13. studenog 2020., naloga za plaćanje od 30. listopada 2020., naloga za plaćanje od 12. listopada 2020., naloga za plaćanje od 15. rujna 2020., naloga za plaćanje od 15. rujna 2020., naloga za plaćanje od 15. rujna 2020., naloga za plaćanje od 20. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 20. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 20. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 14. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 14. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 14. kolovoza 2020., zahtjeva za raskid ugovora od 11. ožujka 2020., SMS korespondencije, pisma tužiteljice, pisma tužiteljice od 31. kolovoza 2020., izvatka broj 11 od 2. studenog 2019., izvatka broj 2 od 2. veljače 2019., izvatka broj 1 od 1. siječnja 2019., izvatka broj 11 od 2. studenog 2018., izvatka broj 9 od 2. rujna 2018., izvatka broj 9 od 2. rujna 2018., izvatka broj 8 od 2. kolovoza 2018., izvatka broj 1 od 2. siječnja 2021., izvatka broj 12 od 2. prosinca 2020., izvatka broj 11 od 2. studenog 2020., izvatka broj 10 od 2. listopada 2020., izvatka broj 9 od 2. rujna 2020., izvatka broj 8 od 2. kolovoza 2020., izvatka broj 7 od 2. srpnja 2020., izvatka broj 3 od 2. ožujka 2020., izvatka broj 2 od 2. veljače 2020., izvatka broj 1 od 2. siječnja 2020., pregleda transakcija od 11. kolovoza 2020., potvrde PZB-a d.d. od 20. kolovoza 2021., zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izjave o načinu korištenja javne usluge od 19. rujna 2018., potvrde broj 0211 od 27. veljače 2020., naloga za plaćanje od 14. prosinca 2020., naloga za plaćanje od 13. studenog 2020., naloga za plaćanje od 30. listopada 2020., naloga za plaćanje od 12. listopada 2020., naloga za plaćanje od 15. rujna 2020., naloga za plaćanje od 15. rujna 2020., naloga za plaćanje od 15. rujna 2020., naloga za plaćanje od 20. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 20. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 20. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 14. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 14. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 14. kolovoza 2020., naloga za plaćanje od 27. srpnja 2020., naloga za plaćanje od 23. lipnja 2020., naloga za plaćanje od 23. lipnja 2020., naloga za plaćanje od 23. lipnja 2020., naloga za plaćanje od 23. lipnja 2020., naloga za plaćanje od 23. lipnja 2020., naloga za plaćanje od 30. listopada 2019., naloga za plaćanje od 30. listopada 2019., naloga za plaćanje od 30. listopada 2019., naloga za plaćanje od 30. listopada 2019., naloga za plaćanje od 22. srpnja 2019., naloga za plaćanje od 25. rujna 2018., naloga za plaćanje od 24. listopada 2018., naloga za plaćanje od 24. listopada 2018., naloga za plaćanje od 24. listopada 2018., naloga za plaćanje od 24. listopada 2018., "odlasci kod liječnika", odluke o pravu na plaćeni dopust Dječjeg vrtića Marjan Klasa: 113-04/19-01/01, Ur. broj: 2181-68-01-19-214 od 3. rujna 2019., spis Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R2-1677/2018., potvrda o uplati od 26. kolovoza 2021., potvrda o uplati od 11. listopada 2021., potvrda o uplati od 11. listopada 2021., potvrda o uplati od 11. listopada 2021., potvrda o uplati od 11. listopada 2021., potvrda o uplati od 11. listopada 2021., potvrda o uplati od 11. listopada 2021., potvrda o uplati od 14. rujna 2021., potvrda o uplati od 11. listopada 2021., potvrda o uplati od 11. listopada 2021., potvrde PU S-D, II PP Split broj 511-12- 24-4-226/22.T.Ž. od 16. ožujka 2022., službene zabilješke PU S-D, II PP Split broj 511- 12-24 od 17. veljače 2022., službene bilješke PU S-D, II PP Split od 18. veljače 2022., fotografija, dopisa Dječjeg vrtića Marjan od 25. veljače 2022., saslušanjem tužiteljice ŠK i tužene DK u svojstvu stranki, svjedoka ČK, BK, VK, UK, GK, OK, SK, PK, AK, JK, TK, MK, ŠKA, ZK, ĐK.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Prema članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015.; dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.

6.1. Prema odredbi članka 583. ZOO-a ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjenje (1.) Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor (2.).

Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora kao druga strana ne ispunjava svoje obveze. (3.)

7. Čitanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2018. ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem R2-1677/2018. od 19. studenog 2018. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između DK kao davateljice uzdržavanja i ŠK kao primateljice uzdržavanja

- da ugovorne strane utvrđuju da je ŠK vlasnica stana u [adresa] za cijelo anagrafske oznake [adresa], položenog u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-3), 1. stan na X. katu, označen brojem 41, koji se sastoji od ulaznog dijela, kuhinje, blagovaone, dnevnog boravka, kupatila i spavaće sobe, neto površine 57,35 m2, terase neto površine 4,94 m2, ukupne neto površine 62,29 m2

- da je primateljica uzdržavanja voljna navedenu nekretninu, kao i sav namještaj, opremu i stvari u stanu, ostaviti svojoj kćeri, davateljici uzdržavanja iza svoje smrti s time da je ista uzdržava do njene smrti

- da primateljica uzdržavanja ostavlja navedenu imovinu davateljici uzdržavanja nakon svoje smrti s time da će primateljica uzdržavanja do svoje smrti stanovati u navedenom stanu, a davateljica uzdržavanja se obvezuje do smrti je uzdržavati, brinuti se o njoj u potpunosti i pružati joj svu njegu i pažnju u starosti i bolesti, kao i brinuti se i održavati predmetni stan

- da primateljica uzdržavanja ni pod kojim uvjetima ne želi biti smještena u dom za starije i nemoćne osobe, a davateljica uzdržavanja voljna je uzdržavati svoju majku kao primateljicu uzdržavanja do njene smrti i preuzeti sve uvjete i obveze o doživotnom uzdržavanju na temelju ovog ugovora poštujući njenu želju

- da primateljica uzdržavanja ostavlja davateljici uzdržavanja predmetnu nekretninu, kao i sav namještaj, opremu i stvari u navedenom stanu, uz uvjet da će je ista doživotno uzdržavati na način da je davateljica uzdržavanja dužna osigurati primateljici uzdržavanja ugodan boravak u predmetnom stanu sa punim komforom, osigurati potpunu skrb, ishranu, njegu i liječenje i brinuti se o svim tekućim potrebama primateljice uzdržavanja

- da su stranke suglasne da će davateljica uzdržavanja postati vlasnicom navedene nekretnine nakon smrti predlagateljice uzdržavanja. Davateljica uzdržavanje je ovlaštena na temelju ovog ugovora zatražiti i postići zabilježbu ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu - da je davateljica uzdržavanja ovlaštena na temelju ovog ugovora i uz predočenje smrtnog lista nakon smrti primateljice uzdržavanja postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda i upisati na svoje ime pravo vlasništva uz istovremeno brisanje tog prava sa imena svoje majke.

8. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Z- 43612/2018. od 13. prosinca 2018. utvrđeno je da se istim na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2018. potvrđenog pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem R2-1677/2018. od 19. studenog 2018. dopušta zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2018. ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem R2-1677/2018. od 19. studenog 2018. na čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] i to baš E-3 vlasništva ŠK za cijelo. 9. Čitanjem dopisa od 11. kolovoza 2020. utvrđeno je da se istim punomoćnici ŠK obraćaju DK obzirom već duže vrijeme uopće ne izvršava svoje obveze na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2018. ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem R2-1677/2018. od 19. studenog 2018. te ju pozivaju da mirnim putem raskine ugovor.

10. Čitanjem spis Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R2-1677/2018. utvrđeno je da je isti postupak pokrenut radi sudske ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju između primateljice uzdržavanja ŠK i davateljice uzdržavanja DK, a koji ugovor je ovjeren 19. studenog 2018. te je zaveden i pohranjen kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R2-1677/018.

11. Čitanjem potvrde PU S-D, II PP Split broj 511-12-24-4-226/22.T.Ž. od 16. ožujka 2022. utvrđeno je da se istom potvrđuje da je navedena PP 17. veljače 2022. oko 17,30 sati, kao i 18. veljače 2022. oko 13,40 sati zaprimila dojavu od strane DK kako na adresi u [adresa] ima određenih problema sa svojom majkom ŠK. Policijski službenici su obavili razgovor sa DK, kao i sa ŠK kojom prilikom nisu utvrdili prekršaj ili kazneno djelo koje se pokreće po službenoj dužnosti. Također 19. veljače 2022. oko 11,55 sati su zaprimili dojavu od strane predstavnika stanara na adresi [adresa] kako u stepeništu zgrade leži starija i dementna osoba te su policijski službenici zatekli ŠK te istu dopratili do stana i nije bilo potrebe za postupanjem policije.

12. Čitanjem službene zabilješke PU S-D, II PP Split broj 511-12-24 od 17. veljače 2022. utvrđeno je da se istom potvrđuje da su 17. veljače 2022. u 8,30 sati upućeni policijski službenici na adresu [adresa], X. kat, stan [adresa] te su utvrdili da je ŠK uzrujana i psihički rastrojena. Dolaskom na navedeno mjesto zatečeni su djelatnici HMP-a s dr. KK i dojaviteljicom ŠK. Dr. KK je pričala sa ŠK, a ista je odbila liječničku pomoć, također je dr. KK obavila razgovor sa CZSS-om koji su rekli da su dali savjet njenoj kćeri DK da se konzultira sa njenom dr. opće medicine te da oni nemaju veze s tim događajem. ŠK da je izjavila da njena kći DK ima s njom ugovor o uzdržavanju, ali da nije zadovoljna kako je kćer uzdržava te je preko odvjetnika i suda odlučila raskinuti ugovor s kćer. S obzirom da sudski proces traje već 2 godine, a jučerašnjeg dana su imali zakazano ročište, a kćer nije pristupila zbog sumnje na COVID, smatra da kćer namjerno sabotira ročište. Telefonski su obavili razgovor s kćerkom DK koja je izjavila da se njena majka ŠK od kada je preboljela COVID prije 2 godine promijenila psihički te da je postala sumnjičava i nepovjerljiva, također je izjavila da je na sudu s majkom, ali nije mogla pristupiti na ročište zbog sumnje u COVID. Dok su policijski službenici obavljali razgovor s DK ista je dobila potvrdu o negativnom testu na COVID. DK je izjavila da se boji svoje majke i da se osjeća nesigurno od nje te su je policijski službenici uputili na podnošenje prijave u II PP Split. U obavljenim razgovorima nije utvrđeno narušavanje JRM-a, niti KD-a.

13. Čitanjem službene bilješke PU S-D, II PP Split od 18. veljače 2022. utvrđeno je da su 18. veljače 2022. u 13,40 sati policijski službenici upućeni na adresu [adresa] zbog dojave DK da je njena majka stavila kauč na hodnik te da ne može ući u svoj stan. Obavljenim razgovorom s DK policijski službenik je došao do saznanja da se na X. katu navedene stambene zgrade nalaze 2 stana u vlasništvu ŠK s time da je s majkom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju i da sa suprugom stanuje u jednom, a majka sama u drugom stanu. Nadalje navodi da se vodi sudski postupak koji je njena majka pokrenula radi pobijanja navedenog ugovora. Oko 13,00 sati kada su dolazili u stan zatekla je svoju majku kako leži na kauču u stubištu između svog i njihovog stana, a kako nisu u dobrim odnosima smatrala je da joj majka ne dozvoljava da uđe u svoj stan i nije joj se obraćala. Dolaskom na X. kat u stubištu je zatečena ŠK kako leži na kauču koji je iznijela iz svog stana i postavila ga između svog stana i stana u kojem stanuje njena kći DK. ŠK navodi da svojoj kćeri nije zabranila ulazak u stan, nego je kauč iznijela iz stana kako bi mogla vidjeti je li njena kći dolazi u svoj stan, a iz razloga što su prije 2 dana imale zakazano ročište na sudu na koje njena kći nije pristupila uz izgovor da je bila COVID pozitivna, a smatra da je namjerno izostala s tog ročišta. Na to je DK izjavila da je dan prije zakazanog ročišta imala temperaturu i da je od strane svoje liječnice bila upućena na PCR testiranje, a kako je testiranje bilo kasnije od zakazanog ročišta na isto nije došla te je nakon testiranja bila negativna. DK i njen suprug ĆK su nesmetano ušli u svoj stan, a ŠK je nakon što se uvjerila da njena kćer dolazi u svoj stan unijela kauč u svoj stan. Nakon obavljenih obavijesnih razgovora utvrđeno da nema elemenata obiteljskog nasilja, već da se radi o imovinsko-pravnim odnosima oko podjele obiteljske imovine.

14. Čitanjem naloga za plaćanje utvrđeno je da je DK za račun stvarnog dužnika ŠK vršila uplate i to na ime:

- komunalne naknade 13. studenog 2020.

- komunalne naknade 30. listopada 2020.

- komunalne naknade 12. listopada 2020.

- komunalne naknade 15. rujna 2020.

- komunalne naknade 15. rujna 2020.

- struje 15. rujna 2020.

- HRT pristojbe 20. kolovoza 2020.

- vode 20. kolovoza 2020.

- struje 20. kolovoza 2020.

- komunalne naknade 14. kolovoza 2020.

- pričuve 14. kolovoza 2020.

- A1 Hrvatska 14. kolovoza 2020.

- komunalne naknade 27. srpnja 2020.

- grobne naknade 23. lipnja 2020.

- vode 23. lipnja 2020.

- čistoće 23. lipnja 2020.

- komunalne i vodne naknade 23. lipnja 2020.

- struje 23. lipnja 2020.

- komunalne i vodne naknade 30. listopada 2019.

- HRT pristojbe 30. listopada 2019.

- čistoće 30. listopada 2019.

- vode 30. listopada 2019.

- struje 22. srpnja 2019.

- HRT pristojbe 25. rujna 2018.

- komunalne naknade 24. listopada 2018.

- HRT pristojbe 24. listopada 2018.

- vode 24. listopada 2018.

- struje 24. listopada 2018.

15. Tužiteljica ŠK je navela da je u kolovozu 2018. sa tuženom, njenom kćeri, zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a kojim ugovorom je tužena preuzela obveze prema njoj i to baš onako kako je navedeno u samom ugovoru s naglaskom da joj osigura svu potrebnu skrb, ishranu, njegu, liječenje i slično. Zauzvrat je trebala dobiti stan u [adresa] u kojem danas živi. Istaknula je da tužena živi sa svojom obitelji u stanu koji se nalazi odmah do njenog stana, vrata do vrata. Iako je očekivala od tužene da će se brinuti o njoj to se nije ostvarilo. Malo prije nego što su potpisale predmetni ugovor izvršila je podjelu sve svoje imovine između tužene, svoje druge kćeri i dvije unuke od njene pok. treće kćeri s time da je tužena dobila najviše u odnosu na ostale. Razlog tomu je bio taj što su živjele vrata do vrata te joj je obećala da će joj pomoći kada joj to bude potrebno, a ovo stoga jer joj je zgodno jer je bila najbliža. Da toga nije bilo ne bi niti došlo do sklapanja predmetnog ugovora, niti do toga da tužena dobije više nego što su dobile ostale. Jedino što joj je ostalo od sve imovine je stan u [adresa] na otoku [adresa] koji se prodaje već 20 godina. Nakon što su potpisali ugovor u samom početku tužena je dolazila svega 2-3 puta tjedno i to nakon što bi došla sa posla i odmorila se na svega 20-ak minuta, a za koje vrijeme je znala i razgovarati na mobitel, pregledavati mailove, poštu itd. Kada bi htjela nešto pričati s tuženom uvijek bi joj kazala da joj brzo sve ispričam "Boli me đon" tako da se doslovno bojala pričati s njom. Tužena se promijenila čim su potpisali navedeni ugovor te nije ništa ispunila od obveza koje je preuzela. Naime, nije joj kupovala, njen prijatelj UK joj je kupovao sve što joj je bilo potrebno, i dan danas to radi, nikada joj nije kuhala osim što bi je par puta suprug tužene koji je pomorac, a nakon što bi došao s broda, zvao da dođe na ribu. Zadnjih 6 godina ima ženu koja joj pomaže čistiti stan s time da je gospođa GK koja joj još uvijek čisti bila prijateljica od njene kćeri te ju je kćer spojila s njom. Njen rođendan nikada nije proslavljen kod tužene, nikada nije dobila niti najmanji poklon. Sjeća se da su u lipnju 2020. tužena i njen suprug trebali poći na otok [adresa] za vikend kada je i ona htjela ići s njima. Međutim, tužena se s time nije složila te joj je tada kazala da joj je veliki teret, rekla joj je da što će joj dati jesti. Nakon što se rasplakala pristali su na to da ode s njima. Tom razgovoru nije bio prisutan nitko drugi. Nakon što su se vratili s otoka tužena joj je u njenom stanu kazala ili će u dom ili će, pokazala joj je u pravcu njene sobe, tamo umrijeti sama. I dan danas se pita zašto se tužena tako promijenila ili je samo postala ohola jer se obogatila. 2014. raskinut je i ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je prethodno bio sklopljen suglasno. Naime, 2 dana dok su bili na otoku [adresa] tužena ju je matletirala, psovala, kofere razbijala i to u stanu koje su dobile njene unuke, sve navedeno zbog bijesa. Tužena je bila bijesna jer je ona imala namjeru uložiti novac u stan na otoku koji je u Rouh-bau izvedbi o kojem je već iskazivala. Novac koji je namjeravala uložiti bio je u trezoru na ime tužene s čime se ona nije slagala. Na pitanje uredujuće sutkinje, a s obzirom na opisano stanje tužene, koji je bio razlog zbog kojeg je tužena pristala na raskid ugovora, tužiteljica je odgovorila da je pristala, da joj je vratila novac te da je sve navedeno i za nju bilo iznenađenje. Nakon što su raskinuli ugovor tužena se smirila, bila je divna, krasna, tužiteljica se razboljela, tužena je živjela odmah do nje te nije imala nikog bližeg da joj pomogne stoga je predložila tuženoj da sklope novi ugovor o doživotnom uzdržavanju. Druga kćer joj živi u [adresa], a unuke žive u [adresa]. U ožujku 2021. je išla na operaciju mrene. Nakon završetka operacije medicinskoj sestri je dala svoj mobitel da nazove IK (unuku), ali je medicinska sestra umjesto IK nazvala DK jer su bile u popisu jedna ispod druge. Točno je da je DK tada došla po nju, da ju je odvela kući. Te prigode zajedno su do njenog stana otišli ona. DK, njen suprug i prijatelj UK. Nakon toga nije ju obilazila, nije ju zvala te joj je u svemu pomagao prijatelj UK. Tužena joj je često pisala poruke, zvala bi je na ručkove, međutim nije joj odgovarala na poruke, niti bi prihvatila njene pozive jer bi je prethodno verbalno izvrijeđala. Nitko nije bio prisutan kada bi je DK verbalno izvrijeđala jer je o tome DK vodila računa. Gospođa Š joj je susjeda te je njoj poslala pismo u kojem je napisala što joj je tužena sve radila. Tuženoj je pisala i sentimentalna pisma, ali koliko se sjeća ne uznemiravajućeg sadržaja. U kolovozu, rujnu 2020. imala je namjeru potražiti pomoć psihijatra te je i otišla na razgovor, ispričala svoju priču kada joj je liječnica psihijatar rekla da joj nikakvi lijekovi nisu potrebni, da je ona samo povrijeđena majka, pomogla joj je svojim savjetima u pravcu da izbjegava tuženu i konflikte s njom. Točno je da je ispred ulaznih vrata svoga stana stavila štepdeku i legla na nju jer je to bio trenutak slabosti. Sada može kazati da to nije bilo primjereno. 2008. sa tuženom je sklopila ugovor o darovanju iz obiteljskih razloga. Naime, u to vrijeme bila je u lošim odnosima sa svojom starijom kćeri koja živi u [adresa], sa zetom kćeri koja je preminula te je tada bila u dobrim odnosima sa DK. Kako je zbog bolesti kćeri bila u jako lošem stanju te se bojala da ne umre te je to bio razlog zbog kojeg je sklopila ugovor o darovanju kojim je stan od 73 m2 i zemlju svoje majke, sve na otoku [adresa] darovala svojoj kćeri DK. DK je na tužiteljičino traženje prodala nekretnine koje su bile predmet darovanja i novac je išao na tužiteljičin račun na banci. I danas je u lošim odnosima sa starijom kćeri, a za što je kriva tužena jer ju je okrenula protiv nje da bi imala sestru pored sebe. U periodu od 2008. do 2020. izgladila je odnose s ZK koja je u međuvremenu dobila svoj dio. Tako stanje je trajalo sve do ove tužbe kada je ZK zahladila odnose sa njom. Prije kolovoza 2020., odnosno prije nego što je tuženoj poslala dopis da želi raskinuti ugovor tužena joj je slala lažne poruke da dođe na ručak, da želi nešto napraviti za nju. Naime, ako bi je prethodno izvrijeđala, vukla po hodniku i slično, poruke nisu mogle biti drugačije nego lažne. Svojoj kćeri je dala punomoć za njenu mirovinu od čega je tužena plaćala račune, a ostatak mirovine bi joj dala na ruke. Osobno je plaćala preglede na koje ju je vodila tužena. Nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju tužena joj nikada ništa nije platila. Od tužene je tražila da joj nešto financira, da nešto plati, posebno da joj kuha i kupuje hranu. Tuženoj je ukinula punomoć na svoju mirovinu 11. kolovoza 2020. Naime, i otkazu punomoći, a i predmetnoj tužbi prethodio je niz događaja i emocionalnih udaraca na nju. Prvi je bio kada joj je tužena nakon povratka s otoka [adresa] kazala ili će u dom ili će umrijeti sama, drugi kada su je htjeli proglasiti psihičkim bolesnikom i zvali su njenu liječnicu i treći kada ju je unuk nagovarao puna 3 tjedna da idu s tuženom psihijatru. Par dana prije 8. kolovoza 2020. rekla je svom partneru UK (koji kod nje boravi od petka do nedjelje) da ide kod DK na par minuta kada je sjela za stol i kada su joj DK i njen sin ĐK svašta rekli. Rekla im je kako je žele proglasiti ludom, da joj svašta govore, na što joj je unuk rekao da se srami, a tužena DK joj je rekla da je luda, da joj neće ništa dati. Digla se s namjerom da napusti stan kada ju je DK obuhvatila oko struka u hodniku zgrade i vikala ĐK da zove hitnu. Uspjela se othrvati držeći se za ogradu i sjela je na pod. Sve navedeno bila je kulminacija zbog čega je 11. kolovoza posjetila odvjetnika. Gospodin UK od ponedjeljka do petka živi u [adresa] sa svojom obitelji. Kada je počela korona u veljači 2020. su ona i DK proveli neko vrijeme zajedno živeći u njenom stanu i to 10 dana jer je tada njen sin ĐK došao iz Zagreba pa je tužena to predložila kako se eventualno ne bi zarazili korona virusom s obzirom da je ĐK došao iz Zagreba. Tužena je donijela svoj jogi, jer kauč koji je u dnevnom boravku njoj ne odgovara, odnosno nije baš za spavanje. Za Božić 2019. je bila sa svojim partnerom u njenom stanu jer su uvijek za Božić skupa. 2017. ili 2018. je za Božić bila sa kćeri DK i bila je prisutna majka njenog supruga. Za njen rođendan 2019. je bila u svom stanu sa UK, tada tužena nije bila. Za rođendan 2020. je bila u njenom stanu, tužena tada također nije bila. 2020. je zvali zeta oko Uskrsa da joj pomognu jer se loše osjećala, nije zvala tuženu, ali je tada došla i tužena s njim. Tada su bili uz nju nekih sat vremena. Zet je jednom prilikom kupio špinu od novaca koje mu je ona dala, a koja nije bila montirana 2 godine pa je zvala vodoinstalatera. Zet je znao raditi neke sitnije popravke, ali ništa značajnije da bi se u ovom trenutku mogla prisjetiti (mijenjanje žarulje i slično). Sama je održavala kontakt sa svojom doktoricom i odlazila po lijekove u razdoblju od zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju pa do podnošenja tužbe, po lijekove je znala otići GK, čistačica, ali tužena nije u niti jednom trenutku. I dan danas joj GK pomaže u navedenom pravcu. Jedan put prije 4 godine je zamolila DK i njenog supruga da pomognu HK da ga odvedu na pregled kod doktora koji je već prethodno bio angažiran. Nije joj poznato da bi netko u ulazu gdje stanujete napisao crvenim slovima "prokleto" na zidu između njenih vrata i vrata njene kćeri. Ona nije zalijepila u lift na cedulju "ja sam gladna, moja kćer me ne uzdržava, moja gadura kćer DK". Niti je napisala na papiru A4 "roditelji upozorenje, ne sklapajte ugovor, ne darujte svojoj djeci, ja sam to napravila kada sam sve dala, odbacili su me, nemojte to raditi, dogoditi će vam se kao i meni, molim vas mladi pomozite upomoć, zovite sve novine RTL, Provjereno…, ŠK, [adresa], 10. kat". Napisala je pismo koje je adresirala na dječji vrtić Marjan na ravnateljicu u kojem se ružno referirala na tuženu po riječima ravnateljice, a sve iz razloga jer je bila iritirana nedolaskom tužene na prethodno ročište. Ne sjeća se što je točno napisala, ali se sjeća da je poslala sve papire od ugovora o doživotnom, darovnog i slično. Bila je povrijeđena i htjela je da ravnateljica zna situaciju što je sve dala svom djetetu i što joj dijete vraća. Nije blokirala vrata stana od tužene, nego je izvadila jednu laganu fotelju na hodnik da može sjediti, stavila je dvije stolice u blizini vrata stana tužene, zvala je policiju i CZSS da dođe provjeriti gdje je tužena je li doista bolesna kako je to i navela na ročištu koje je odgođeno. ZK je poslala isto pismo, ali nije pisala ništa ružno o tuženoj, nego je ZK napisala istinu.

16. Tužena DK je navela kako ona i mama žive vrata do vrata otkada su se doselili u tu zgradu, nikada se od mame nije micala, nije išla vani studirati, starija sestra se udala i odselila se u Istru, pokojna sestra je studirala u Zagrebu. Dakle obe su se na neki način odvojile od mame. Ostala je tu jedina i uvijek je bila s mamom u svakoj situaciji, čak i nakon udaje je ostala tu živjeti. Uvijek se brinula o mami što god joj je trebalo, ona je bila ta kojoj se mama obraćala. Nakon što se udala i njen suprug je uvijek mami bio na pomoći kada god joj je nešto trebalo, ili on ili ona bi nešto radili za nju. Njena sestra blizanka se razboljela u svojoj 46-oj godini, što je za sve njih bilo iznimno teško. Svi su pokušavali pomoći najbolje kako su znali. Mama se u toj situaciji prilično pogubila što je njoj bilo normalno i razumljivo. Međutim, bilo je tu nekih situacija koje nisu mogli svi tolerirati i razumjeti, majka je optuživala svog zeta, dakle muža pok. sestre i njihovu djecu da su oni krivi za sestrinu bolest. Tu je došlo do razdora u obitelji. Starija sestra je pokušavala majci objasniti da je nebitno zbog čega se sestra razboljela i da je najbitnije da joj pokušaju pomoći i pomoći njenoj djeci. Mama je to zamjerila starijoj sestri, osobno se priklonila više uz majku jer je smatrala da je majka i da je njoj najteže, iako misli da je najteže bilo njenoj sestri, a zatim njenoj djeci. Nastala je situacija da se starija sestra našla u opreci sa maminim mišljenjem i iz tog razloga što se ona više priklonila mami da joj bude podrška bila je u hladnijim odnosima sa svojom sestrom i zetom, iako joj je pomagala i radila što god se od nje tražilo. Tako je 2008. s obzirom na cijelu situaciju mama zahtijevala da joj daruje neke nekretnine. Radilo se o nekretnini u [adresa] i to potkrovlje i drugi kat kuće, neko građevno zemljište na [adresa] i još neko zemljište na Sriju. Majčine riječi su bile: "Želim to darovati tebi jer ne želim da nakon moje smrti išta dobiju djeca, odnosno zet od moje pok. sestre, a za stariju sestru ZK je rekla da ne želi da dobije ništa jer po njenom mišljenju isto ništa ne zaslužuje". 19. lipnja 2009. sestra je preminula.

Mama je 2010. od nje tražila da potpišu ugovor o doživotnom uzdržavanju. Predmet tog ugovora je bio stan u kući na otoku [adresa] I. kat i stan u [adresa], nije se mogla sjetiti je li bilo još nešto, ali zna da je bilo to. Brinula se o mami, radila je sve što je trebalo, donosila hranu, mama je jela s njima, provodila je dane s njima, sat dva znala je provoditi sa njenim suprugom dok bi ona radila, vozila ju je na otok [adresa] kad god bi htjela nju i njenog partnera HK, vozila bi je ako bi išla na putovanje do autobusa, u liječnika nebrojeno puta ju je vodila. Ugovor je trajao otprilike 4 godine, 2014. je ugovor raskinut. Po njenom mišljenju ugovor je raskinut jer je mama negdje početkom 2014. odlučila da želi na otoku u dvorištu kuće graditi nekakve terase i trebalo je navodno zaštiti temelje kuće jer je prizemlje vlažilo. Prije toga, 2012. u svibnju i listopadu su prodali potkrovlje te kuće koje je njoj bilo darovano 2008. i prodana je građevinska parcela za što je mama dobila 184.000,00 eura, a koji novac je dala majci, a osim toga postoji potpisana izjava od javnog bilježnika. S obzirom da je majka imala novce 2014. je željela graditi te terase što je bila njena ideja unazad 10- 15 godina jer ta njihova kuća nema balkon, terase. Tome se protivila, mama je tada 2014. imala 76 godina, smatrala je da njoj to nije potrebno, da je za nju bolje i pametnije da te novce čuva za sebe, da ode u toplice, da priušti za putovanje, da ne troši u tu kući. Nije vidjela tome svrhu, a majka je pod svaku cijenu to željela ostvariti. Rekla je majci da je u tome ne može podupirati zbog svojih obaveza, ne može otići s njom na otok [adresa] i biti joj psihička podrška, niti joj može biti fizička pomoć. Majka je unatoč tomu otišla na [adresa]. Njen suprug se te godine vratio s broda. Čule su se telefonom, komunicirale su. Majka joj je rekla da neće raditi ništa, da će samo izolirati temelje da prizemlje ne vlaži. Nakon nekog vremena je došla u Split i plakala da je ona tamo sama, da je svi napadaju, da nema njenu podršku, da ju nije briga za nju i da ona više tako ne može. Majka se vratila na otok i oni su rekli doći za par dana za vikend i da će vidjeti u čemu je problem s obzirom da je rekla da je susjedi napadaju, prijete sa policijom i građevinskom inspekcijom. Došla je tamo i došao je taj poduzetnik koji je izvodio radove. Pričala je s njim i pitala ga kakav je dogovor. Rekao je da mama u dvorištu želi napraviti apartman i iznad toga dignuti dvije terase, a za što nije ishodovala građevinske dozvole. Kad je pitala mamu je li to istina, ona joj je kazala da to nije istina. Po radovima koji su bili započeti i izvedeni vidjela je da se tu radi nešto više od izolacije samih temelja i tu je došlo do verbalnog konflikta između njih i susjeda. Bila je ružna situacija te se ona rasplakala, mama je plakala. Smatrala je da je za nju i njene godine bolje da te radove prekine i vrati se u Split i u tom smislu je to od nje tražila. Rekla joj je da se ne želi tući po otoku sa susjedima i da njen suprug ne može sebi dozvoliti da ulazi u takve konflikte. Otišli su u Split i rekla je mami neka se dogovori sa tim poduzetnikom da zatrpa dvorište, poravna i da se ona vrati u Split. Nakon nekog vremena se vratila, međutim to je bio njen razlog da raskine taj prvi ugovor tako da joj je jednog dana jednostavno došla i kazala da želi raskinuti taj prvi ugovor o doživotnim uzdržavanju. Misli da joj ovu situaciju sa gradnjom na [adresa] do dana današnjeg nije oprostila.

Mama ne trpi da joj se suprotstavlja, tako su i odgajane, uvijek je moralo biti sve po njenom. Kao djeca nisu bez majčinog dopuštenja nište smjele napraviti, otac nije imao pravo glasa, tako da je otac uvijek govorio da je mama ta koja je glavna. Tako su ona i pok. sestra blizanka znale u šali mamu zvati Gestapo. Sve to joj je bilo normalno jer nije znala za bolje, jer je smatrala da je u svakoj obitelji slično. Prihvatila je majčin zahtjev za raskid prvog ugovora. Navela je kako joj je bilo opterećenje sve nekretnine, nije željela da joj se nakon majčine smrti od strane sestre i nećakinja govori kako je sve prigrabila sebi. Nakon raskida joj je ostao II. kat kuće u [adresa] i ta zemlja na Srimi. Odnos s majkom je bio korektan, mama je kod njih dolazila na ručkove, pri posjeti obitelji od pok. oca, njegov brat, supruga, uvijek je ona bila ta koja je spremala ručkove, mama je dolazila kod njih. Normalna je bila komunikacija, što god je mami trebalo je mami radila. Starija sestra se u međuvremenu preselila u Zagreb negdje nakon sestrine smrti. Jedina je ona bila tu. Na neki način je ostvarila kontakt sa zetom nakon smrti sestre jer isti nije dozvoljavao kontakt 6-8 mjeseci te je malo po malo uspjela dovesti do toga da se unuke jave baki. Godine su prolazile. Mama je 2016. djeci, dakle svojim unukama, odlučila darovati neke nekretnine, između ostalog I. kat kuće u [adresa] i neka zemljišta. Smatrala je normalno da mama svoj svojoj djeci ostavi nešto, nije mogla utjecati na to koliko će kome dati. Mama je imala neuroloških problema zbog kojih je često odlazila kod dr. D na preglede, radi privatno u Poliklinici Korak, ponekad ju je pratila, ponekad ne. Radila je i dalje sve što je trebalo. Krajem 2017., početkom 2018. mama je počela spominjati opet ugovor o uzdržavanju. U međuvremenu je malo popravila odnos sa starijom sestrom, bile su kontaktu. Željela joj je pomoći da kupi neki stan, a s obzirom da se sestra razvela. Ostvarila je to početkom 2018. Majka je kupila stan svojom voljom po svom izboru bez da je sestra znala, nakon toga je sestri rekla da joj je kupila stan, ali zauzvrat joj sestra mora dati pola novca. Tako je i bilo. Mama je počela govoriti o drugom ugovoru o uzdržavanju, ona nije baš bila za to s obzirom na to kako je završila situacija s prvim ugovorom. Međutim, mama je govorila da je ona jedina uz nju, da djeca pok. sestre dolaze svega 2 puta godišnje, sestra ZK je operirala karcinom štitnjače, u to vrijeme, 2018. već je bila operirala jedan kuk, a prije godinu dana drugi kuk. Imajući sve to u vidu majka je rekla ZK se ne može ni o sebi brinuti, znači da se nema na koga osloniti nego na nju, kako je bilo sve ove godine. Rekla je mami da će se bez obzira na to brinuti za nju, da njoj ne treba ugovor da se brine o njoj, da je to i pokazala sve protekle godine jer su ona i njena obitelj uvijek bile na usluzi. Prijatelja UK su prihvatili u svoju obitelj, nebrojeno puta je bio kod njih na ručku, često je razgovarao sa njenim suprugom, po njegovim riječima bilo mu je lijepo s njima. Uglavnom vikendom je dolazio u posjete, pa bi tako nosila kolače za njega, ili nešto kuhano, dakle ili bi nosili ili bi oni došli kod njih na ručak. Kako je mama bila jako uporna, rekla je majci da će nakon njene smrti i stan ići na 3 dijela, da je njoj nešto već darovala, a novce koje je imala će također na 3 dijela podijeliti. Međutim majka se na to jako naljutila i rekla da ako neće potpisati ugovor, da će ga ona potpisati sa tuđinom. Razgovarala je onda sa svojim suprugom i on je rekao da potpiše ugovor, da su ionako oni ti koji su cijelo vrijeme uz nju i koji će se brinuti za nju sve do njene smrti. Kada su krenuli u potpisivanje tog ugovora željela je otići u odvjetnika, međutim majka se tome usprotivila i da će samo prepisati kako je stajalo u prvom ugovoru, da je njoj samo bitno da je se ne smjesti u dom za stare i nemoćne što je i dodano u ugovor. Na izričito pitanje majci što će ona za nju raditi financijski, majka je na to rekla da ima novaca više od nje i da joj ne treba njeno financijsko uzdržavanje. Smatrala je da su trebali staviti da joj barem plaća 2 ili 3 režije, ali majka to nije htjela. Tako su taj ugovor potpisali, imala je puno posla jer majka vuče 2 imena pa je morala izvršiti promjenu imena.

Odnos s majkom je bio idiličan, mama je nekada bila lošije, nekada bolje. Majka je znala da ona radi, iako joj je jednom zgodom rekla što joj treba raditi, ionako će dobiti ovaj stan, najbolje da da otkaz, što je odbila. Jednom prilikom u rujnu 2018. trebala je otputovati za vikend u Sarajevo na 2 dana. Bavi se rekreativno trčanjem, ali kako je njen suprug bio na brodu, a mami je bilo loše, odustala je na pet dana. Također je bilo sportsko putovanje, mami je isto bilo loše pa nije otišla ni na to putovanje. Majku je upoznala sa navedenim. Mama što je od nje tražila to je ona radila. Inzistirala je na svojoj samostalnosti. Danima je znala biti loše, nakon toga jednostavno odlično. Mislila je da je to zbog tih neuroloških problema koje ima. Bilo joj je izuzetno teško kada ne bi mogla ništa, pitala bi je može li joj što pomoći, ona bi odgovorila ne može zbog čega se osjećala nemoćno. Normalno da je bila sretna kada bi majci bilo dobro. U tim periodima kada bi majci bilo dobro inzistirala je na samostalnosti. Inzistirala je ići po nabavku hrane, govoreći da želi svojim očima i rukama izabrati što želi kupiti i ona ne želi stati u kući i čekati smrt što joj je bilo prihvatljivo i normalno. Subotom bi došao UK, zajedno bi otišli kupiti što treba. Povremeno je po majčinoj narudžbi i želji donosila kao npr. 3 kila višanja, trešanja, blitve. Kako njen prijatelj UK u [adresa] ima svoj dvor, vrtal to je i on znao donositi povrće. Znali bi oni otići u Kauflanda gdje bi se sreli sa sestrom EK, popili bi kavu i mama bi rekla da im je to izlazak, zabava, nađu se sa Jožefovom sestrom i vrate se kući. To je bio razlog zbog čega nije isključivo ona kupovala hranu. Pomagala je majci pri kupanju jer se bojala da ne padne u tuš kadi. Njen suprug je u tuš kadi po želji majke montirao jedan rukohvat na koji se može uhvatiti. Pomagala je majci pri mijenjanju posteljine, brisanju prašine, kada god je trebalo ići s njom u liječnika, odlazila je nebrojeno puta kod liječnika opće prakse, po lijekove. Mami su propisani proteinski napitci, uvijek je njen suprug odlazio po to. Radilo se o količini za mjesec dana (3 paketa po 24 tetrapaka), dakle veće težine. Jednom prilikom je sama išla po to i sa kolicima je to jedva donijela. Negdje, misli 2018., kada je majci bilo loše tražila je osobu koja bi bila kod nje barem 2 sata dnevno. Gospođa je došla da je upozna s mamom, da vide kako će to funkcionirati. Majka je pitala koliko bi to koštalo. Rekla je majci da se radi o iznosu od 1.200,00 kuna koje ću osobno plaćati. Međutim kada je došla s posla majka joj je rekla da joj je ta žena napunila glavu, da ona ne može trpjeti nikoga, kada joj je dobro da joj ne treba nitko, a kada je loše da joj još manje treba netko. Dolazila je jedan put tjedno GK za očistiti. GK je bila njena prijateljica te ju je uredno zvala i pitala je li odlazila u mame. Ponekad bi mamu zvala kroz jutro preko posla, u popodnevnim satima kada bi došla s posla bi mamu obilazila. Došla bi kod nje, pitala bi je što je radila, kakvi su joj planovi, sve ovo za vrijeme oba ugovora. Nekada bi bila kod nje više puta tijekom popodneva, nekad jedan put, svakako to nije bilježila. Dakle sigurno ne 2-3 puta tjedno kako je iskazivala majka. Zbog toga što se majka osjećala loše i teže je hodala, odlazili su na preglede kod dr. D i on je predložio da mama napravi Dopamni brain scan, to je pregled da se utvrdi je li osoba boluje od Parkinsonove bolesti. Napravili su taj pregled. Dr D im je rekao da misli da se to radi na odjelu nuklearne medicine na Firulama. S obzirom na to da je ja dugogodišnji pacijent prof. dr. sc. L jer ima hašimoto osobno je otišla na odjel Nuklearne medicine potražiti dr. L koji joj je rekao da je istina da se to radi na odjelu, ali da uputu i odluku za to donosi jedno povjerenstvo kojemu je na čelu dr. FK, neurolog. Za dr. FK je prvi put čula, išla je na neurološku ambulantu da mamu upiše i rekli su joj da može doći na red za 6 mjeseci. Mami je bilo loše željela joj je na svaki način pomoći, otišla je jednu večer potražiti dr. FK iako ga nikada prethodno nije vidjela. Našla ga je i uspjela je organizirati da doktor što prije mamu primi na pregled. Mamu je 2-3 puta vodila na preglede i dogovoreno je za taj Dopamin brain scan iako je dr. FK nije bio za to, čak se ljutio na nju, ali je inzistirala da se mami to napravi. Zahvaljujući dr. Č dobili su termin i to se napravilo u rujnu 2019. za što je 2-3 puta odlazila u bolnicu. Zvala ju je dr. B da joj da upute kako će pripremiti mamu za taj pregled. To sve je ona napravila. Uzela je dan plaćenog dopusta da mogu obaviti pregled koji je bio uredan. Napravljena je psihološka procjena koja je isto tako bila uredu, primjerena njenoj dobi. Doktor je majci promijenio neke lijekove i ona se počela osjećati malo bolje. 2019. je odvela mamu u hotel Marvi na ručak. Jedne godine je majka bila na ručku u njenom stanu sa njenim suprugom i pekla se riba. Odvela ju je jedne prilike u hotel Cornaro da se nađe sa pranećakinjom iz Australije. Sve je to organizirala, pričala na engleski, osobno je vodila mamu. Kada je nakon 2 mjeseca došao sin od pranećakinje u Split organizirala je druženje kod nje u stanu. Bila je ona, njena sestra ZK, bila je mama, njen sin ĐK i bili su ti rođaci. U spisu postoje dokazi, odnosno slike o tome. Sve što je mama od nje tražila ona je to kupila. Tražila je jedne prilike da joj kupi rumba usisivač što je i učinila i to tako da je pola novca dala ona, a pola mama. Pokvarila joj se grijalica na zidu, što je suprug pokušao popraviti, ali nije uspio pa su joj dali njihov radijator jer nisu našli prikladnu grijalicu kakvu je mama htjela. Prije sklapanja drugog ugovora je majci čak kazala što ako se nešto njoj dogodi prije nje. Raspitala sam se što u toj situaciji i rečeno joj je da njena obitelj ukoliko želi nastavlja i preuzima obveze prema majci s čime su se složili i suprug, sin i majka. Odnosi su bili u redu. Dolazi kraj 2019., početak 2020., krajem veljače 2020. se počelo govoriti o lockdownu. Bilo joj je to nešto novo, imala je osjećaj da ako izađe iz stana da će odmah dobiti koronu. Stali su u kući, par puta je izašla s mamom u šetnju, izašla bi u stubište i trčala bi stepeništem gore dolje. Suprug je išao u nabavu i za njih i za majku. Prije tog samog zatvaranja mamu je uhvatila panika i panično je kupovala hranu i dovukla je tonu hrane u svoj stan. Molila ju je da to ne radi da će ona i suprug donijeti što god joj treba. Susjedi su joj govorili kako majka nosi na vreće krumpira i slično te joj je zbog toga bilo neugodno pa bi rekla majci da će joj oni to donijeti da zašto ona, s obzirom na svoje godine sve to radi. Tada joj je rekla da se ona nije za sebe pobrinula, umrla bi od gladi. Njen sin je otišao živjeti u [adresa] zbog čega je majka napravila paniku kada je počela korona govoreći im da moraju otići po njega u Zagreb, da ga nisu dobro odgojili, da je on njeno dijete da bi ga ona za ruku dovela i prisilila da se vrati u Split, da što on uopće ima raditi u Zagrebu da je najbolje da se vrati u Split, da će prodati i majčin i njen stan i kupiti kuću na Sirobuji. Tom prilikom je majku zamolila da se ne miješa u odgoj njenog sina i da je on već odavno punoljetan i niti ona, a niti majka ne mogu više upravljati njegovim životom i ukoliko njen sin želi živjeti u [adresa], neka ode, samo da bude sretan. Bio je onda potres u Zagrebu, svi su se tada doista prepali. Bio je dogovor da suprug ode po sina autom. Zbog čega je promislila što će ukoliko se sin u toj gužvi uslijed potresa zarazio te je mami predložila da se 10-12 dana preseli kod nje tako da barem ona može izaći u nabavku, da se svi ne zaraze. Bila je kod mame tih 10-ak dana, uglavnom je ona bila ta koja je kuhala i održavala stan. Nakon toga kada se vratila u svoj stan radila je od kuće do svibnja i uglavnom je i dalje bila ta koja je održavala mamin stan jer GK, koja je inače dolazila jedan put tjedno da bi mami usisala, obrisala prašinu, uredila kupatilo, nije dolazila zbog korone. Zajedno su proslavili Uskrs 2020., sjeća se da su naručili janjetinu s Brača, jeli su u njihovom stanu. HK bi došao mami ispred vrata ostavio povrće, a drugo što je trebalo nabavio bi njen suprug. Suprug je cijelo vrijeme prije potpisivanja ugovora kupovao za mamu ribu jer je odlazio na ribarnicu i za mamu bi po njenoj želji kupio 2-3 kila ribe, i to tako da bi prethodno očistio. Bio je Uskrs, bio je mamin rođendan u svibnju, slavili su ga u njenom stanu. Za vrijeme dok je bila u majčinom stanu, dakle tih 10-ak dana nakon potresa u Zagrebu majka se uplašila tog potresa, majka ima veliki regal koji je pun kristala i uplašila se da će biti potres u Splitu i da će se taj regal srušiti i poklopiti je. Ona je morala sav taj kristal spustiti sa viših na najniže police. U to vrijeme je jedan ili dva puta majka napomenula da bi bilo dobro prodati stanove jer su u neboderu, kupiti staru kamenu kuću sa vrtom i adaptirati je. Iskreno bila je zabrinuta zbog tih majčinih ideja jer joj nije bilo normalno da majka želi prodati stan sa svojih 82 godine koji je prethodno uredila po svojoj želji i potrebama. Pitala je majku kako ona to misli, tko će joj prodati stan, kupiti kuću, adaptirati kuću. To joj nije bilo drago.

U lipnju 2020. su planirali otići na [adresa] ona, suprug i mama je izrazila želju da želi otići i ona. Rekla je mami da će se dogovoriti, nisu bili sigurni koliko će dana ostati, kada će točno ići i kada su definirali rekla joj je da idu tada i tada. S obzirom da na otoku nije neka opskrba hranom rekla je mami što sve nose i pitala je je li joj to odgovara. Mama je rekla da će jest sve što i oni, da će za sebe pripremiti kruh koji ona voli, da oni ne brinu. Otišli su na otok, posebno su putovanje prilagodili mami i to tako da su putovali taxi brodom, a ne uobičajenom rutom. Stvarno je mami rekla da se ode odmoriti kada su došli, a mama je otišla ispred kuće gdje je tuklo sunce, mela je ulicu i plijevila je u velikim pitarima cvijeće koje se sasušilo. Sa prozora je vidjela što radi i pitala ju je što radi po suncu, što će s njom ako joj se nešto od sunca dogodi. Na otoku nema liječnika. Majka je nakon toga došla gore, bila je sva zajapurena i znojna. Prigovorila je majci rekavši joj da je kazala da želi doći kako bi obišla grobove i kako je rekla da neće ništa raditi, a majka ju je napala i bjesnim glasom joj je rekla: "Ti si ljubomorna na mene, krivo ti je što mi je dobro i što ja malo mogu". Ostala je u šoku. Majka joj je zamjerila to, nije niti ručala, otišla je na prvi kat, iako je na II. katu imala spremnu sobu. Dalje su normalno komunicirali, otišli su zajedno na groblje. Sutra se spustila na I. kat u taj stan i zatekla majku kako sređuje, bila je ljuta, bijesna jer su se nakotili moljci. Rekla je majci da ostavi to, da će cure to srediti, da im je to darovala te da one o tome trebaju voditi računa. Mama joj je na to bijesno rekla da će ih tužiti da joj vrate njeno jer se ne znaju o tome brinuti. U tom trenu se rasplakala i uhvatila je mamu za ruke i pitala je: "Zar bi to stvarno mogla, to su djeca tvoje pok. V, zar te ne bi bilo sram, mene bi kao tvoju kćer, njihovu tetu bilo sram, molim te nemoj to raditi". Majka je to isto rekla starijoj sestri na telefon. Po povratku u Split majka je došla kod njih i rekla njenom suprugu: "Zete hvala ti što si me vodio i što si me vratio nazad, a ja više u ovaj stan više neću ući niti ću za vaš stol sjest". Međutim, to nije bilo baš tako, sutra ili preksutra je otišla u mame razgovarati s namjerom da izgladi situaciju, odnosno da joj kaže da nema razloga da se tako ponaša. Na otoku joj je majka rekla da želi prodati prizemlje koje se još uvijek vodi na nju. S obzirom da je to oporučno odredila da će ostaviti starijoj sestri ZK pitala je majku, je li to rekla ZK kada joj je obećala da će joj ostaviti. Na to joj je majka odgovorila da se ona ima pravo predomisliti. Rekla je majci da ima pravo se predomisliti, ali da bi ona voljela da kaže sestri i da nju ne miješa u prodaju. Jer ne želi sestri raditi ništa iza leđa niti pokvariti svoj odnos sa sestrom. Pitala je majku: "Zašto to radiš, imaš mene, što ti misliš da ako potrošiš sav svoj novac da ti ja neću kuhati, kakvom me osobom smatraš". Inače je majci i prije toga povremeno kuhala kada bi izrazila želju, kao i njen suprug. Nakon toga su se izmirile, izgrlile su se, izljubile.

Vikend nakon toga, ili dva vikenda nakon toga su ona i suprug, neposredno pred njegov odlazak na brod željeli otići na [adresa]. Pitala je mamu je li se dobro osjeća, može li ostati sama ili ne. Majka joj je rekla da se super osjeća, da će joj doći HK i da se ne brine. Kada su se vratili išla je povirit majku. Istakla je da su cijelo vrijeme i ona i majka imali ključeve od stanova, dakle ovo neovisno o ugovorima. Nije mogla naći ključ od majčinog stana i išla joj kucati na vrata, majka je otvorila i rekla je majci da ne može naći ključ od majčinog stana koji je trebao biti kod nje i pitala ju je je li ga ona uzela. Majka nije ništa prozborila, jednom rukom je zatvorila usta, a drugom rukom joj je vratila ključ od njenog stana. Shvatila je iz toga da ne želi više kontakt. Pitala je majku je li svjesna toga što radi, čemu vode njeni postupci, da su vezani ugovorom o uzdržavanju i da ona ako uzima njoj ključ mora osobno sama od nje tražiti, kucati joj na vrata i reći što joj treba. Rekla je majci da je tu, da ne želi da imaju takvu komunikaciju da ulaze jedna drugoj u stan, ali onda je na majci da je obavijesti i od nje traži što joj treba. Što je majka prestala raditi, počela ju je optuživati da ju je opljačkala, da je stavila na sud zabilježbu ugovora o uzdržavanju da bi bila sigurna. Prilikom dogovora kada su sklapali ugovor je rekla majci da će staviti zabilježbu u sud, a ovo zbog iskustva s prvim ugovorom. Majka je za to znala. Zaključila je da je razlog za to što majka želi raskinuti ugovor njena neka nerazumna želja da se prodaje stan vrata do nje i da ide u neku staru kamenu kuću. Ponekad bi majka došla kod nje, ponekad bi nešto za nju napravila. Situacija je bila "ni vamo ni tamo". Kako je imala punomoć po majčinom tekućem računu preko 25 godina i dalje je plaćala majčine račune. Jedan dio računa je osobno platila od svojih novaca sa svog računa, a kako je bio dogovor da majka ne želi od nje financijsku pomoć uglavnom se plaćalo s majčinog računa. Trebala je biti tu majčina desna ruka, pomoć kada ide vanka, da joj dogovori preglede, odvede je na preglede, kad onemoća da se brine za nju, mijenja pelene ili nađe nekoga tko će to raditi. Krajem lipnja 2020. suprug odlazi na brod, bila je sama, sin radi u Zagrebu. Mama bi došla kod nje uvijek sa traženjem da raskinu ugovor sa riječima: "Pa kada se ne slažemo ajmo raskinuti ugovor". Odgovorila bi joj da nije istina da se ne slažu i da nije za to da raskinu ugovor i da smatra da nije normalno da ona u svojim godinama želi prodati stan i odseliti se. Prve neke scene koje se sjeća je iz kolovoza 2020., došao joj je sin na par dana, kada bi došla mama uredno ju je puštala u stan, ovo je sve bilo prije podizanja tužbe. Znala bi je pitati što joj treba, ovo sve negdje u srpnju, kolovozu 2020. međutim majka je sve odbijala. Tada kada joj je sin došao iz Zagreba, misli da se radilo o 5. kolovoza, majka je došla u njen stan u spavaćici, pitala je može li ući, sjele su za stol, majka je počela govoriti o tome kako želi svakako raskinuti ugovor, da se ona ne brine o njoj, govoreći: "Što ti to npr. za mene radiš". Kada je počela nabrajati u to je došao njen sin iz sobe kojeg je to jako pogodilo i rekao je "Bako srami se, kako možeš govoriti da se mama i mi ne brinemo za tebe". Rekla je da ne želm na takav način razgovarati, niti raskidati ugovor na brzinu, rekla je majci da je ljeto da pričekaju jesen, da bi htjela angažirati i savjetovati se s odvjetnikom pa će onda razgovarati o raskidu ugovora. Majka se ustala od stola, počela je vikati na sav glas: "Ajme ljudi upomoć, pomagajte, što su mi napravili. Opljačkali su me, ja sam jadna sirota beskućnica, neće da mi vrate moj stan.". Kako je na stolu ostao njen mobitel, uzela je mobitel i pošla za majkom da joj mobitel vrati smatrajući da ide u svoj stan. Međutim našla ju je na podu na hodniku zgrade kako viče i urla. Uplašila se, mislila da je pala, nije znala što se događa. Pokušala ju je dignuti, vjerojatno je povisila glas, pitala je što joj je. Mama je i dalje lamatala rukama i nogama vičuću "Upomoć, upomoć, ljudi pomagajte". Vidjela je da je majka van sebe, zvala je sina i rekla mu da će morati zvati hitnu, da je majka izvan sebe, tražila ga je da joj pomogne da dignu majku. Sin je došao, uhvatio je ispod pazuha, ona ju je uhvatila za noge i unijeli su je u stan. Majka se okrenula na sve 4 i brže bolje sjela na stolicu i rekla sinu da ne zove hitnu da nije luda, da je ona želi proglasiti ludom, da nema koronu i da ne želi u bolnicu. Predložila je majci da ostane kod nje spavati, ali se ispostavilo da je majčin prijatelj HK u majčinom stanu pa je majci rekla da ide u svoj stan. Nakon toga je mama podnijela tužbu.

Zbog toga što je bila iskreno zabrinuta za mamino zdravlje i stanje otišla kod mamine liječnice, koja je uz to i njena liječnica, ispričala je liječnici što se sve događa, što mama radi. Mama je tad već napisala jedno od mnogobrojnih pisama koja su bila uznemiravajuća i činilo joj se da osoba koja se bacala po hodniku i sve to radi nije osoba koja je do tada bila njena majka. Molila je liječnicu i pitala je može li doći u kućnu posjetu vidjeti kako je mama. Odbila je kazavši da nema za to osnova. Mama je komunicirala i kontaktirala sa strinom iz Frankfurta preko mobitela. Strina ju je zvala i rekla da mama plače, da joj se žali i da prijeti da će najradije skočiti sa desetog kata jer ovakav život više nema smisla. Strina je već 2 godine pod stresom i liječi se kod psihijatra jer ne može preboljeti smrt svog supruga koji se utopio prije 2 godine. Ona i starija sestra su, kada je sestra došla iz Zagreba, misli u kolovozu 2020., otišle kod mame s namjerom da malo popričaju s njom i htjele je zamoliti da, a s obzirom na stanje strine, da je ne zove i govori joj da će se ubiti, a osim toga su bile zabrinute da bi majka to mogla i napraviti. Tom prilikom je mama bila jako neugodna, izderala se na njih obje. Sestri je rekla: "Što ste došli zajedno da budete svjedok jedna drugoj". Potom je uperila prst u sestru i rekla: "Ti dođi sama", a potom u nju rekavši joj isto. Rekla je majci da joj nisu ništa loše došle napraviti, samo da prestane sa prijetnjama o suicidu, da ih sve to zabrinjava i uznemirava. Ako treba da pođe potražiti pomoć, a ona je počela vikati na nju da je ubija i ispred sestre je ponovno uperila prst u nju i rekla joj: "Ubico, ubico, ubico. Ti me ubivaš, ubivaš mater.". Od šoka se rasplakala i rekla majci da ona ovim što radi u stvari ubija nju. Ona i sestra su otišle iz majčinog stana, nije vidjela da tu mogu nešto normalno napraviti. Sestra je otišla u Zagreb. Nakon nekih 10-ak dana mama je na zidu pored vrata napisala poruku velikim tiskanim slovima, flomasterom: "Prokleto". Ona i sin su čuli da se majčina vrata otvaraju i sin je išao pogledati na špijunku i rekao da će sada majka pozvoniti jer je išla prema njihovim vratima. Međutim, nije pozvonila, stala je i počela nešto pisati. Pogledala je kroz špijunku, čula je škripu flomastera. Sin je htio otvoriti vrata, ali mu je rekla da ne otvara da će vidjeti što je napisala. Majka je ušla u lift, negdje otišla, na zidu pored vrata je bilo napisano flomasterom: "Prokleto". Slikala je navedeno i ista fotografija je u spisu. Sutradan je majci poslala poruku sadržaja: "Majko draga zašto pišeš ove grozote pred mojim vratima. Proklinješ vlastitu obitelj. Pa tko ti onda valja kada ti mi ne valjamo. Hajde razmisli malo. ZK danas dolazi iz Zagreba. Doći će kod mene na ručak. Dođi i ti pa ćemo se sve tri lijepo zagrliti", kao i mnogobrojne druge poruke gdje majku moli da ne radi gluposti, pita je trebali joj što donijeti. Nije dobila odgovor na prethodno citiranu poruku, kao niti uglavnom na ostale. Samo joj je odgovorila na poruku kada ju je pitala trebali joj što, kada je majka rekla da joj treba otrova. Odgovorila joj je na još jednu poruku kada ju je pitala treba li joj što kupiti i kada joj je kazala da joj treba blitva što je i učinila, to je bilo u rujnu 2020. Ako bi samoinicijativno majka napisala koju poruku te poruke su bile sadržaja ona će se ubiti ili: "…jeste li sretne što ste majku u grob stavile, meni samo treba da polako u miru umrem". Navedene poruke su ih uznemiravale. Pa je na jednu od tih poruka pitala majku što joj je i je li treba zvati hitnu. Pokušaj nagodbe nije uspio. Naime, majka je htjela da se prema njoj mora ponašati kao prema majci, da je mora poštivati i da joj neke stvari plaća. Pristala je na razgovor, dovela je svoga sina u majčin stan. Majka je željela da joj plaća struju, pričuvu, komunalije i još 2 stvari, da je vodi u liječnika kada joj treba i tako. Sve je stavila na list papira i rekla majci da njen odvjetnik sastavi neki prijedlog aneksa. Međutim majka se očito predomislila jer navedeno nisu dočekali.

26. listopada 2020. je dobila neugodno pismo. Prije toga majka je napisala pismo svjedocima U i NK. Oni su joj rekli i pokazali su joj navedeno pismo da ga pročita. U tom pismu majka je njima napisala da je ona majci napravila pakao od života, da je ovo najteže razdoblje njenog života, teže nego kada je pokopala kćer. Jer sada pokapa živu kćer. Još je napisala da ne smije nikako u njene ruke pasti jer ona hoće da je nema, da nestane, da se hoće dočepati njenog stana jer ne može više svoga muža gledati. Pismo završava riječima "nije vama mjesto kao poštenim ljudima i kršćanima da idete na sud svjedočiti protiv nevinog i slabijeg" misleći pri tom na sebe. U pismu njoj od 26. listopada 2020. stoji da će se tužiti sa njom dok je živa. U njenom pismu priznaje da je pisala pismo svjedocima, a da će pismo poslati na još jednu adresu da svi znaju kakva je i što radi. Pisala je pismo i svjedoku PK u kojem ružno piše o njoj, a pogotovo o njenom sinu. Nakon što je majka dala iskaz pred ovim sudom, a s obzirom da je tada prvi put čula da je pisala gospođi PK, nazvala ju je i pitala je je li doista primila to pismo, na što joj je gospođa PK odgovorila da je, ali da ga je negdje zabacila, da ga nije otvorila jer se nije htjela uznemiravati. Pisala je pismo ravnateljici Dječjeg vrtića Marjan u vrtiću gdje radi kao knjigovođa. Navedeno pismo je bio majčin revolt zato što bolesna nije došla na ročište. Pismo je napisano s namjerom da našteti njenom dostojanstvu i ugledu i u konačnici ugrozi njenu materijalnu egzistenciju i materijalnu sigurnost. Mogla je ostati bez posla. Nije upoznata sa sadržajem navedenog pisma jer joj ga ravnateljica nije htjela dati. Ravnateljica joj je rekla da ju je zvala majka, da je htjela znati zašto je na bolovanju. Nakon što je došlo pismo, ravnateljica joj je rekla da joj mora reći: "…da mi je vaša majka napisala jedno jako ružno pismo u kojem se jako negativno referira na vas, navodi obiteljsko zlostavljanje te sam ga ja iz tih razloga proslijedila CZSS-u na daljnje postupanje". Nakon saznanja o pismu koje je upućeno ravnateljici toliko je bila uznemirena da je na tabletama za smirenje. Majka je već prije pisala pismo CZSS-u u kojem navodi da je zlostavljana ne samo verbalno već i fizički, što kategorički opovrgava. Ne može shvatiti niti prihvatiti da je majka pisala ravnateljici jer joj nije jasno koji je razlog. Misli da je majka izgubila doticaj s realnošću. Ne može ovaj spor riješiti to što je sramoti na svakom uglu. Majka u svom iskazu tvrdi da ju je ona zavadila sa starijom kćeri, a majka je ta koja piše pisma, što je napravila i nedavno, starijoj kćeri s očitom namjerom da ih posvađa. U tom pismu je napisala: "Živim još samo za to da slika moje ćere gadure DK izađe u javnost, Slobodna Dalmacija, Provjereno i Nova TV slika sa imenom i prezimenom, sa svim papirima i kada to dokažem onda mirno mogu otići na onaj svijet gdje me čekaju moja majka i moje jedino dijete koje me nikada nije uvrijedilo". U tom pismu se jako ružno referira na njenog supruga i sina. Za njenog sina piše da bi se "jebao za korist", a za supruga piše da je "mulčev sin", a to sve zato što njen pok. svekar ne zna za svog oca. Mamin iskaz da je ona njoj pisala sentimentalna pisma, ako su u njenoj glavi ovo sentimentalnosti, lažne optužbe, na svaki način nastojat osramotit nju i njenu obitelj, za nju to nije sentimentalno, možda je to sentimentalno za njenu mamu. Ovo pismo o kojem je iskazivala da je napisano njenoj sestri pismo je negdje 18. ili 19. svibnja 2022. Njoj je 29. ožujka 2022. majka napisala pismo i koje doista počinje molbom: " DK po 1000 put te molim da raskineš ugovor, da povučeš tužbu. U obzir ne dolazi nikakav dogovor, u obzir dolazi samo raskid ugovora. Želim da mi vratiš moj stan koji si mi ukrala". U početku ju moli pa kasnije postavlja uvijete, a na kraju piše: "Želim da to napraviš odmah sad po primitku ovog pisma. Ili hoćeš da pišem direktno ĐK na firmu". Navedeno je shvatila kao prijetnju da će napisati pismo poslodavcu njenog sina.

Ugovor je ispunjavala na način na koji je mama željela, da je od nje tražila da joj zvijezde skine to bi i napravila, a majčino ponašanje je njoj i dan danas neshvatljivo i nerazumljivo. Jako ju žalosti i zabrinjava jer nije normalno da osoba u majčinim godinama iznosi štramac na hodnik misleći da će nešto postići da radi sve stvari koje je radila npr. kada je 17. veljače nakon otkazanog ročišta na koje ona nije došla zbog sumnje u koronu blokirala vrata njenog stana. Ujutro je negdje oko 6 i 30 sati čula neko šuškanje ispred vrata. Ustala je i pogledala kroz špijunku i vidjela mamu kako iz svog stana iznosi namještaj. Vratila se u sobu, probudila je supruga i kroz špijunku su vidjeli da je naslagala svega i svačega. Nisu otvorili vrata jer nije htjela doći u situaciju da bi eventualno izložila majku zarazi. Bilo je fotelja, stolica, komoda, nekakvih manjih komada namještaja, cvijeća, lampa stajaća. Sve je to padalo po njenim vratima s obzirom je bilo nabacano. Majka je tada bila van kontrole i vikala je nekontrolirano jako ružne riječi. U jednom trenu je rekla da će ih politi benzinom i zapaliti san. Iskreno se uplašila da će to napraviti zbog čega su ona i suprug napunili kante vodom. Razlog zbog kojeg je povjerovala da bi majka to doista mogla napraviti je taj što je majka prije nekih 10-12 godina uložila novce u štedno-kreditnu zadrugu Lipa i ti su novci propali, majka je tom prilikom pokušavajući na svaki način doći do dijela novaca bespravno se uselila u jedan stan koji je bio u vlasništvu udruge gdje su je ona i suprug obilazili, nosili joj hranu i piće, a osim toga ju je jedan dan odvela kod odvjetnice te udruge s namjerom da razgovaraju i vidie kakve su opcije i može li se na bilo koji način doći do dijela tih novaca. Kada su došli tamo mama je iz svoje ručne torbe izvadila litrenu bocu benzine, zadigla je svoju košulju, otvorila je bocu benzine i prijetila je ispred odvjetnice da će se politi benzinom i zapaliti. Šokirana je počela vikati mami: "Je li si me zato dovela ovdje, da se zapališ, da napraviš scenu, u najmanju ruku da završiš na psihijatriji". Odvjetnica je rekla: "Poslušajte kćer, kćer vam dobro govori, spremite taj benzin, idite svojoj kući neka vas kćer odvede, praviti ćemo se da se ništa nije dogodilo, neću obavijestiti policiju". Iz tog razloga je promislila da bi majka to stvarno mogla napraviti. Nije znala koga će zvati. Ustručavala se zvati policiju jer je mislila ako je policija nađe u tom stanu da će je odvesti u pritvor pa je iz tog razloga kontaktirala odvjetnika rekavši mu da ju je mama zabarikadirala u svom stanu i da ne zna što da radi i zvala je svoju nećakinju IK, koja najčešće s mamom kontaktira i radi za mamu neke stvari od kada je mama podigla tužbu. Odvjetnik joj se javio u kratkom vremenu i rekao joj da je situacija poprilično eskalirala i da bi trebala zvati policiju što je onda i napravila. Međutim, u kontaktu sa policijskom službenicom joj je rečeno da je majka na drugoj liniji i prijavljuje nju i da želi da policija dođe i naredi joj da majci vrati njen stan. Policija je došla, sastavili su zapisnik. Policajci su zatekli mamu, pomogli su joj vratiti sav taj namještaj. Još uvijek se čudi kako je mama kao jedna stara i nemoćna žena mogla sav taj namještaj iznijeti iz stana jer su dva policijska službenika sav namještaj pola sata vraćali u stan. Prije nego je policija došla majka je razgovarala i sa CZSS-om i sa policijom kada je čula da na telefon viče: "Kurva, kurvetina, kurvetina u duši koja je ukrala moj stan, to je moje". Naglasila je kako se radi o stanu vrata do vrata pa je zbog toga to čula. Dugo je razgovarala sa djelatnicima CZSS-a, vikala je na telefon da ukoliko ona, njena kćer gadura, i đubre, đubre, đubre ne nazove svog odvjetnika i ne kaže mu da isti tren povuče tužbu i povuče sud da će se ona baciti niz teracu, vikala je "Gotovo je, gotovo je, ja sam pukla, ja hoću da danas završim da svojim životom. Ja neću da me ona polako ubija. Ja određujem kada će biti gotovo i ako ona to dana ne napravi, danas je moj život gotov". Kasnije je od policije saznala da je CZSS zvao hitnu pomoć koja je došla na lice mjesta. Svo to vrijeme stajala je u svom stanu s obzirom da joj je za taj dan u 12,15 sati bilo određeno testiranje za koronu. Tada je majka još vikala: "Ja živim u tom stanu, ali stan nije moj, hoću ga prodati. Nije me brige što me ona ne može izbaciti kad ja ne mogu s njim raspolagati. Neću da stan nakon moje smrti pripadne njoj jer ga ona ne mirita, ne mirita, ne mirita ništa od mene, dala sam joj miljunske vrijednosti eura i ne mirita ništa više od mene. Ona je zlo, zlo, zmija, zmiju sam rodila, zmiju sam pod srcem nosila. Zmiju sam dojila. Prokleto ti mlijeko kojim sam te dojila.". Policija joj je sutradan rekla da su majku od strane hitne pitali je želi li u bolnicu da se malo smiri, na što im je majka rekla da ne želi u bolnicu jer se ne želi zaraziti od korone. Sutradan je policija uzela njenu izjavu telefonom. Cijeli taj dan majka je držala širom otvorena vrata svoga stana i kada se išla testirati ustvari se iskrala iz svog stana kat ispod zvati lift. Vratila se sa testiranja. Sutra oko 11-12 sati je dobila negativan nalaz, a vrata su i sutra već od ranog jutra bila otvorena, što znači da ih je vrebala. Kada je išla kod svoje doktorice kasnije taj dan ponovno se iskrala i pri povratku su se ona i suprug zajedno vraćali, došli su na 9. kat da vide jesu li vrata otvorena. Sa njima je bila susjeda sa 9. kata Antonijeta i vidjeli su da je mama iz svog stana iznijela trosjed i položila ga dijagonalno između svog i njihovog stana. Kako je razgovarala telefonski s policijom i kako su joj rekli da izbjegava kontakt, ali i konflikt s majkom jer bi mogli završiti u pritvoru s prekršajnom prijavom, nisu se željeli popeti na X. kat gdje se nalazi njihov stan i naći se u situaciju da se s majkom raspravljaju. Zvali su policiju, čekali su 45 minuta, policijski službenik je otišao do majke i uveo je u stan. Na pitanje što tu radi, ona je kazala da čeka hoću li ona izaći vanka. Policajac joj je rekao da tu nema što raditi, da je ona na IX. katu da čeka da se makne da može ući u svoj stan. Policajac joj je unio kauč u stan i majka je ušla u stan. Sutradan je ponovno bilo postupanje policije. Sutradan su i dalje vrata bila otvorena, iskrala se i otišla na trening. Negdje oko 10,30 sati nazvala ju je predstavnica stanara ŽK i pitala je što se to opet s mamom događa, rekla joj je da je zovu uznemireni susjedi, da je mama uzela spužvu za more i jastuk, da leži na podu u prizemlju zgrade i da zapomaže: "Upomoć, ja sam jedna jadna sirota beskućnica. Kćer me izbacila iz stana. Upomoć, pomozite mi. Zovite mi novinare svih novina, televiziju, RTL i Provjereno." Zahvalila se ŽK što ju je nazvala, da neće sada ići kući i rekla joj je ako smatra da mora zvati policiju neka je zove. ŽK je nazvala policiju. Otprilike je istovremeno došla s policijom koju je zatekla kako majku diže s poda i vode je u njen stan i upozorili su majku da to više ne radi jer će morati podnijeti prekršajnu prijavu protiv nje. Policajac ju je tada pitao je li želi podnijeti prekršajnu prijavu, rekla mu je da ne želi, ali da odu kod majke razgovarati i da joj nježno i na lijepi način pokušaju objasniti i dokazati da ovakvi postupci nisu u redu i da to neće pomoći u rješavanju sudskog spora. Gospođu CK je plaćala majka na svoje inzistiranje i nije joj dozvoljavala da ona išta plaća. Sat je bio 50,00 kuna te je predložila da ih ona plaća na što je majka rekla: "Što je to 50,00 kuna". Gospođa CK je dolazila jednom tjedno, a osobno je majci također u međuvremenu pomagala brisanjem prašine, mijenjala posteljinu, prostirala rublje, u kupanju, uredila bi joj kupatilo. Gospođa GK je usisavala i brisala pod. Pretpostavlja da je radila ono što je maja tražila od nje. Misli da je bila sat ili sat i pol. Uslugu pedikure je tijekom 2018. i 2019. osigurala u majčinom stanu i platila. Događaja vezano za pregled majke na nuklearnom odjelu su se odvijali kroz rujan 2019. Ribu koju bi njen suprug kupovao za tužiteljicu nekada je plaćala tužiteljica, a nekada tužena i suprug. Režije je tužiteljica snosila sama, osim ponekad kada bi joj ona to sama platila. Majka je u svakodnevnom životu kuhala sama jer je govorila da njoj nitko ne može skuhati po njenom guštu, ali bi joj povremeno ona znala skuhati onda kada se majka osjećala loše, a majka je često bila kod njih na ručku. Majka od nje nikada nije tražila da joj kuha i plaća režije. U odnosu na poruke koje je dostavila u spis majci takve poruke nije slala prije kolovoza 2020. jer žive jedna preko puta druge pa nije bilo potrebe za tim. CK joj više nije prijateljica jer se razočarala u nju. Prilikom događaja u kolovozu 2020. kada se majka bacila na pod ispred vrata misli da nitko osim nje i njenog sina nije bio prisutan, ali kasnije se ispostavilo da je u stanu bio UK s time da ga ona nije vidjela. Kada je situacija između nje i majke počela eskalirati najprije je išla kod majčine liječnice tražila pomoć, koja joj nije pružila nikakvu pomoć. Dodatno je u kolovozu 2020. otišla u CZSS i razgovarala je sa RK, rekla joj o čemu se sve radi. RK joj je rekla da oni tu ne mogu ništa napraviti jer mama nije korisnica CZSS-a, ali da ona ako hoće može tražiti da se vještači mamina poslovna sposobnost.

17. Svjedok ČK je naveo kako gospođu DK i njenu obitelj poznaje dugi niz godina budući su susjed u [adresa]. Sa svojom obitelji živi na IX. katu, a gospođa DK na X. katu i to zadnjih 30-ak godina. Njihovo poznanstvo kao susjeda je preraslo u jedno prijateljstvo kada je njegova najmlađa kći, a sin od tužene krenuli u osnovnu školu. Tada su se susretali često na planinarskim izletima, u druženjima itd., kojim prigodama su imali prilike razgovarati o njihovim prilikama, svakodnevnici. Gospođu ŠK je upoznao prilikom povremenih dolazaka i odlazaka u obitelji DK, prilikom uobičajenih susjedskih odnosa. U više navrata je prilikom dolaska u obitelj DK zatekao i gospođu ŠK u jednoj uobičajenoj situaciji kakvu viđamo kada je riječ o brizi, odnosno o odnosu između djece i roditelja koji su u dobrim odnosima. Dakle, tužiteljica bi tu sjedila i radili bi neke stvari po kući, u kuhinji, pili kavu i slično. Više puta ih je viđao zajedno ispred lifta, u liftu, ispred zgrade, u kvartu, na putu prema parkingu, u samoposluzi, u odlasku ili dolasku do zubara, apoteke i sl. Osobito ga se dojmila briga gospođe DK u vrijeme dok je njena pok. sestra blizanka bila teško bolesna, u brizi oko sestre za alternativne lijekove koji su bili potrebni pa je ta briga sasvim sigurno dijelom bila i briga za njenu majku koja je sasvim sigurno u tom trenutku proživljavala teške trenutke. Jednom prilikom, pred nekoliko godina, je bio pozvan od gospođe DK i gospođe ŠK da kao svjedok potpiše jednu oporuku koju je gospođa ŠU učinila za gospođu DK. Zna da je to bilo pred par godina u večernjim satima. Atmosfera je bila vrlo opuštena, prijateljska i nije posumnjao u ništa drugo osim da je to bilo dobrovoljno i bez ikakve prisile i s jedne i s druge strane. Također je naveo kako je često kuća na [adresa] koju je izgradila gospođa ŠU sa svojim suprugom bila predmetom razgovora kako je bilo na [adresa] itd. i da je taj [adresa] kao tema često bio povod za razgovor o njemu na način da se govorilo: "da smo išli s autom, kupili namirnice, prenijeli stvari, pripremili kuću za ljeto" itd. Iz svega ovoga na kraju je naveo da se njihov odnos sve do trenutka kada se pred 2-3 godine vratila gospođa DK s [adresa] i kazala da je imala s mamom jedan nesporazum, da je bio ljetni dan, sredina dana, da su bile velike vrućine, da je mama uporno htjela urediti neki cvijetnjak, na što je mama odbijala poslušati DK i da je to bio razlog za nekakvu svađu. Do te izjave smatrao je njihov odnos jednim primjerenim odnosom kako se djeca brinu o svojim starijim i bolesnim roditeljima i u tom smislu iskazuje nešto o čemu je i sam svjedočio. Tužena DK mu je spominjala da sa svojom majkom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju. Budući je i u svojoj obitelji imao sličnu situaciju, budući je njegova sestra sa njihovim roditeljima sklopila ugovor doživotnom uzdržavanju smatrao je da je to nešto uobičajeno, tako da nije imao potrebu ulaziti u sadržaj samog ugovora, već je to primio kao činjenicu o kojoj je gospođa govorila. Gospođa ŠU mu je pisala pismo, pismo je napisano bez nadnevka, pomalo nečitkim, urednim rukopisom, sadržajem koji je vrlo nekonzistentan, kontradiktoran u mnogim svojim dijelovima. Ono što je zapamtio iz tog pisma kojeg je dan prije ponovno pročitao je da gospođa ne želi da svjedoči jer su po njenom sudu dobri ljudi i kršćani. U tom pismu je pisano o nekim stvarima i činjenicama za koje osobno nije vidio. Gospođa u tom pismu navodi jednu situaciju koja se dogodila u kolovozu jedne godine kada oni nisu redovito u Splitu, u kojem za neprimjereno ponašanje optužuje svoju kćer DK i svog unuka ĐK. To pismo ga i je i nije iznenadilo iz činjenice da ono što se događalo poslije cvijetnjaka u [adresa] o kojem je iskazivao, zato što se stanje koje se poslije događalo i za jednu i za drugu stranu jako opterećujuće i mučno stanje i misli da u tom stanju se ljudi nose na različite načine s obzirom na svoje sposobnosti kako se nositi sa stresom, a ovo je po njegovom sudu stres i za gospođu ĐK i za gospođu ŠK. U tom pismu ima dosta stvari za koje osobno ne zna jesu li se događale ili nisu, budući osobno nije taj koji voli zabadati previše nos u tuđe odnose koje se tiču obitelji. Poznato mu je i to da je policija izlazila na lice mjesta zbog odnosa između tužiteljice i tužene te da je jednom prilikom gospođa ŠU izvadila dio namještaja, misli da je to bio nekakav kauč ili slično i stavila ga ispred svojih vrata i vrata obitelji ĐK i plakanjem, zapomaganjem, pozivima upomoć, glasnim iskazivanjem onoga što joj je u tom trenutku ležalo na srcu privukla pozornost mnogih susjeda koji su se u tom trenutku zatekli u svojim stanovima, to je dugo potrajalo. Koliko mu je poznato na intervenciju gospođe koja vodi brigu o zajedničkim poslovima u zgradi pozvana je policija koja je došla, obavila razgovor i vratila se. Nakon ovog događaja pitao je gospođu DK o čemu se radi, zašto majka to radi te je saznao da gospođa ŠU želi raskinuti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Zna da je bilo riječi o tome da gospođa ŠU želi prodati stan u kojem živi i kupiti sebi kuću. Ono što je, a s obzirom na formalnu situaciju u kojoj se nalazila, bilo nemoguće realizirati, osobito da se ne govori u kontekstu njenih godina, zdravlja itd. Nakon kolovoza 2018. je u nekoliko navrata došao u stan tužene i tamo bi zatekao tužiteljicu. Njegov iskaz, a vezano za brigu tužene za tužiteljicu se odnosio na vrijeme do svađe u [adresa], a iza toga tužiteljica nije pristajala na brigu od strane tužene. Tužena mu je rekla da tužiteljica nije pristajala na njenu brigu. Nikada nije bio u stanu tužiteljice. Čuo je da je tužiteljica nedavno zatražila pomoć od CZSS-a i pismeno na ulazu u zgradu gdje se stavljaju obavijesti da traži osobu koja bi se o njoj nekoliko sati brinula. Nije mu poznato je li tužiteljica imala gospođu koja bi joj pomagala u kući. Nije mu poznato ništa o odnosima stranaka vezano za financije u obitelji te je naveo kako može samo pretpostavljati da dio troškova snosi stranka ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužena mu nije govorila što je po ugovoru dužna financirati majci. Za vrijeme COVID- 19 i lock downa je vrijeme trajalo nekih 4-5 mjeseci, u tom vremenu su on i njegova supruga supruga jedan period od 10-ak dana bili pozitivni kada su uz njihovog sina koji živi u [adresa] i ĆK im je bio pri ruci pri kupnji nekih namirnica u nekoliko navrata. Koliko se sjeća u to vrijeme briga između gospođe ĆK i gospođe ŠU bila uobičajena i očekivana vezano za pomoć koja se očekuje, a nekakve pojedinosti se nije mogao sjetiti. Ono što se odnosi na donošenje namirnica, lijekova, sve pretpostavlja. Osobno je vidio gospođu ŠU prilikom dolaska policije na poziv predstavnice stanara jer su skale u zgradi postavljene tako da sa svojih ulaznih vrata vide vrata tužiteljice i tužene. Ponašanje gospođe ŠU je u tom trenutku bilo posve neuobičajenom ponašanju. Dakle, nikada nije vidio da netko iznosi kauč ispred vrata i da iznosi svoje probleme na način da viče, plače, optužuje. Bilo je to iznenađujuće i neuobičajeno za njega i zbog toga je bio ne samo iznenađen, nego i ražalošćen kao čovjek jer je to uvijek nešto loše i za kojega izvodi pa i za onoga na koga se odnosi. U ponašanju gospođe ŠK taj dan je imalo obilježja ponašanja koja su išla od plača i poziva na pomoć i razumijevanje do optužbi sa vrlo grubim riječima prema prvenstveno gospođi DK. Gospođa ŠU je u više navrata svojim govorom, svojom vikom, svojim plačem, prije toga, a i poslije toga imala potrebu vikati, plakati, optuživati. To njeno obraćanje drugima je ponekad bilo izlaskom u hodnik, a češće je bilo iz njenog stana što se moglo čuti u drugim stanovima zgrade. U nekoliko navrata gospođa DK, u razgovoru sa njim, odnosno u njegovom stanu sa njim i njegovom suprugom, je govorila da je kucala mami, zvonila mami, pokušavala na nekih način umiriti situaciju. Međutim, po njenom svjedočenju bila je odbijena. U pismu koje mu je poslala tužiteljica stoji jedna rečenica koja ga je dirnula jer gospođa ŠU iznosi obilježja za koje ona drži da ima DK, za pokojnu sestru ne sjeća se da ju je spominjala, spominjala je brak gospođe DK i njenog supruga u kojem se vrlo negativno izjasnila o istom. Jedan put prilikom kupovine povrća u ulici tužiteljica mu je prišla i u nekoliko rečenica mu kazala kako svojim ponašanjem tužena njoj čini štetu i kako je nezadovoljna ponašanjem tužene prema njoj. Ni kao susjed pa ni kao prijatelj se nije ponašao na način da je bilježio ono što je vidio u odnosu između tužiteljice i tužene. Ono što je rekao o tim povremenim susretima ispred lifta, u hodniku, u stanu ne može staviti nadnevak kada je to bilo. Ako je ovaj odnos prekinut nakon podnošenja tužbi, onda je najvjerojatnije tih trenutaka koje je spominjao bilo do tada.

18. Iz iskaza svjedokinje BK proizlazi kako su ona i njena obitelj dugogodišnji prijatelji i susjedi sa obitelji DK, oni žive na 9., a obitelj DK na 10. katu. Zbližili su se još davnih godina dok su njihova djeca bila manja jer su vršnjaci, skupa su se igrali i slično te su se preko djece i oni zbližili. Njihov odnos je uvijek bio prijateljski. Što se tiče odnosa između DK i njene majke, osobno je imala stare roditelje koji su otprilike vršnjaci s majkom tužene, tako da su i po toj osnovi imali zajedničke teme, pričali bi o svojim roditeljima. DK bi joj u tim razgovorima iznijela kako je izvela mamu u šetnju, kako je bila s mamom po doktorima, pregledima i slično. U razgovoru bi znala reći da mora ići poviriti mamu. Kada bi odlazila kod DK viđala bi njenu majku, radilo se o urednim odnosima majke i kćerke. Nije bilo tako učestalo posjećivanje između nje i DK zbog svakodnevnih obveza, ali je toga bilo. Jedne prigode DK joj je rekla da su ona i majka sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali nije ulazila u detalje. Isto joj je bilo normalno jer su živjele vrata do vrata. Jedno ljeto kada se vratila sa [adresa] DK je došla i rekla joj da se mama naljutila na nju jer ju je DK upozorila da po vrućini ne izlazi, ne sređuje po dvorištu, ali se njena majka naljutila. Osobno je mislila da se radi o trenutnom stanju, ali tako nije bilo. Nakon toga je primijetila da je tužiteljica s vremenom počela plakati na hodniku zgrade, bilo je to intenzivno naricanje, plakanje, što je osobno čula u stanu. Kada je to čula, zvala je supruga tužene jer je DK radila i nije ju htjela ometati na poslu, da mu kaže da punica plaće na hodniku. DU joj je rekao da je momentalno u Zagrebu i da slobodno nazove DK. Zvala je DK, DK je odmah došla sa posla vidjeti što se s majkom događa. Jedne prigode, kada se vraćala sa posla, je vidjela tužiteljicu da je plakala i sjedila je na nečemu sličnom kauču ili fotelji, sve navedeno je bilo ispred njenog stana. Te prigode nije joj prišla, nije reagirala, jer je takvo ponašanje postalo učestalije. Dobila je pismo od gospođe ŠU, ubacila ga je u sandučić, a u kojem navodi da je verbalno zlostavljana od 12. lipnja 2020. od strane svoje kćeri i unuka, da su je fizički vukli po hodniku, da su htjeli zvati hitnu da je smiri da je njoj tamo mjesto, da majku želi prikazati ludom radi stana iako je svima sve podijelila, da je razlog zlostavljanja 40 m2 u prizemlju kuće na [adresa] koje se prodaje već 7 godina, da ona proživljava najteže razdoblje, teže nego kada je sahranila kćer, a da sada zakopava živo dijete, da tužena na majku laže, da oni ne znaju što se događa i da im nije mjesto kao kršćanima da idu svjedočiti, da će napraviti vještačenje da dokaže da nije luda, da tužena želi useliti u njen stan jer ne može gledati svoga muža. Obavijestila je DK da su primili pismo njene majke, dala joj je da pročita navedeno pismo, DK je bila utučena, tužna. Primijetila je više puta kada bi ulazila u svoj stan, točnije bi čula neko šuškanje u hodniku, kada bi DK otključala i odlazila u majke. Osobno nije bila u stanu tužiteljice. Nije svjedočila eventualnim neugodnim situacijama u odnosu između majke i kćeri. U zadnje 4 godine nije zatekla tužiteljicu u stanu tužene. Nema posebnih saznanja o tome na koji način tužiteljica funkcionira, odnosno ima li kakvu kućnu pomoć i slično, ali ju je jedan put vidjela sa jednom gospođom, srela ju je prije par dana, uobičajeno su razgovarali. Nije joj poznato što se po ugovoru o doživotnom uzdržavanju tužena obvezala financirati tužiteljici to su obiteljske stvari. U zadnje 4 godine nije viđala tužiteljicu i tuženu da idu negdje zajedno. Nije imali na uvid isprave iz ovog predmeta, npr. tužbe, odgovor na tužbu. Viđala je zajedno i tužiteljicu i tuženu te se sjeća da je za predsjedničke izbore, koje točno godine nije se mogla prisjetiti koje godine, misli da se radilo o 2019., tužena majku odvela na glasanje, tužena joj je govorila i to da je vodi liječnicima, da je govorila da ide posjetiti majku i sl. Za vrijeme lock-downa joj je tužena rekla da je kod majke neko vrijeme, s tim da naglašava da su kontakti u to vrijeme bili reducirani tako da su se uglavnom čuli telefonom. Ne zna da je bilo nekog konflikta između tužiteljice i tužene. Tužba u ovom predmetu je podignuta u ljeto 2020., ovo zna po kazivanju tužene, koja joj je rekla da je tužna zbog toga što je došlo do spora, odnosno što je podignuta tužba.

19. Svjedok ĆK je naveo kako je njegova punice vrlo teška osoba koja jednostavno ne trpi da joj netko proturječi, sve što je tražila od njih, dapače i više od toga što stoji u ugovoru izvršavali su on i njegova supruga i njihov sin. Što se tiče prvog i drugog ugovora jedan i drugi su sklopljeni na izričito inzistiranje tužiteljice. Pojasnio je kako njegova supruga nije bila za sklapanje ugovora i ona je rekla da njoj nije potreban ugovor da bi se brinula o svojoj majci, s obzirom da ionako žive vrata do vrata, međutim gospođa je inzistirala na ugovoru iz više razloga, a jedan i osnovni razlog je bio što je tužiteljica u njihovim razgovorima prije podnošenja tužbe više puta rekla da je izabrala DK. Pitao ju je iz kojeg razloga je izabrala baš DK, međutim odgovor nikad nije dobio. Međutim, pretpostavlja da je razlog bio u tome jer je tužiteljica govorila ako ne sklopi s njom ugovor da će sve ostaviti tuđinu jer ne želi da zet od pok. kćerke dobije išta od njezinog nasljedstva. On i supruga su nakon toga razgovarali i supruga je pristala na taj prvi ugovor. U tom ugovoru je bilo navedeno više nekretnina, ne zna sada točno koje su jer ugovor nije vidio. Nakon nekog određenog vremena, zvala ih je da ima problema sa susjedima na otoku [adresa]. Kada su došli na [adresa], zatekli su radnike u prizemlju koji su mu rekli da grade apartman i da imaju namjeru graditi balkone. Tu je došao i susjed te je došlo do verbalnog, skoro i fizičkog sukoba između njega i susjeda koji je napadao tužiteljicu. Tužiteljica je tvrdila da ne rade apartman, DK je tada pitala tužiteljicu zašto to radi, je li joj to potreba. Nisu znali koji je razlog tužiteljičinog sukoba sa susjedima dok nisu došli tamo. Nakon toga su otišli u Split, tužiteljica je zatvorila gradilište. Nakon određenog vremena tražila je da se raskine prvi ugovor. Istakao je i to da je tužiteljica htjela graditi bez dozvole. Supruga je pristala na raskid, dapače željela se osloboditi tog tereta, jer ionako nije htjela da sve nekretnine koje su bile navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju pripadnu njoj. Odnosi su bili normalni, nije bilo svađa. U međuvremenu je tužiteljica dio nekretnina odlučila darovati i to prvi kat kuće na otoku [adresa] i to unukama od pokojne kćerke. Nakon toga, ponovno je došla i počela inzistirati da se s njom potpiše drugi ugovor. Ponovno je, s nevjerojatnim pritiskom i pričom, iako njegova supruga nije htjela odmah pristati, međutim nakon razgovora sa njim pristala je potpisati ugovor. Taj ugovor je sastavila odvjetnica od tužiteljice, a tužiteljica nikad nije tražila od njih financijska sredstva. Tužiteljica je govorila da tužena potpiše ugovor jer se jedino ona brinula o noj isto kao i on i njegov sin, da su vrata do vrata, nitko nije ni dolazio kod nje jer je bila u sukobu sa starijom kćerkom, zetom od pokojne kćerke i sa svojim unukama do njihove punoljetnosti. Ugovor se potpisao, povjerenje je bilo iznimno, isto kao i prije, ona je imala ključ od njihovog stana, oni su imali ključ od njenog stana. Za njenih boravaka na otoku [adresa] sa njenim partnerom, on se osobno brinuo o tužiteljičnim biljkama u stanu. Što se tiče održavanja stana sve je radio, kao npr. održavanje rasvjete, instalirao je držače po kući, instalaciju tende na balkonu, organizirao popravak električnih uređaja, kupio pećicu, instalirao je na zid. Prije toga je tužiteljica imala termo peć koju je trebalo maknuti iz kuće, što je osobno organizirao. Pored toga odlazio je u njezine liječnice bezbroj puta po lijekove, napitke. Radilo se o prilično teškim pakiranjima, kupovao joj je ribu i čistio je. Što se tiče novca za ribu koju je kupovao tužiteljica je inzistirala da plati tvrdeći da ne želi da kasnije kažu kako su je oni hranili. Njegova supruga od nekretnina koje joj je majka darovala je prodala tu zemlju na [adresa] i potkrovlje kuće na istom otoku, a novac od kupoprodaje i to 184.000,00 eura je dala tužiteljici. Tužiteljica i dalje nakon toga tvrdi kako nema financijskih sredstava. Tužiteljica je tražila od njih anex ugovora kojim je tražila da plaćaju sve račune, hranu, ženu za čišćenje, ženu za kupovinu, šetnju, kupanje itd. Sve račune je plaćala njegova supruga sa novcem tužiteljice jer je imala punomoć tužiteljice preko 20 godina. Sve navedeno po dogovoru s tužiteljicom. Bilo je situacija kada se novac plaćao i njihovim financijskim sredstvima iako manje u odnosu na tužiteljičina. Često je mijenjao i novac u mjenjačnici. Nikada od tužiteljice nisu posudili novce bez obzira na njena financijska sredstva. Tužiteljica je svakodnevno bila kod njih, s obzirom da imaju isti hobi, a to su biljke, zajedno su se hranili, on je kuhao kad je bio kući te je kuhala i supruga. Više puta tjedno zajedno su se hranili, za sve praznike sa svojim partnerom je bila kod njih, za njen rođendan, a i kada je dolazila bliža i dalja rodbina uvijek su se dočekivali kod njih. Rođendan tužiteljice 2019. - 2020. se slavio kod njih. 2020. partner tužiteljice HK nije bio s njima, a za 2019. se nije mogao sjetiti. Još prijašnjih godina dogovorili su da neće jedni drugima kupovati poklone za razne datume. Zadnji poklon koji je njegova supruga imala za svoju majku bio je panel sa slikama, više okvira ugrađeno u taj panel. Bez obzira što su kupovali, tužiteljica je redovito izlazila sa svojim partnerom, obično je to bilo vikendom. Tužiteljica je govorila da želi opipati svojom rukom ono što će kupiti, da ne moraju oni njoj kupovati iako su kupovali po potrebi što je trebalo. Što se tiče održavanja stana to su radili oni. Bila je jedna gospođa koja je prala stan po želji tužiteljice, koju je angažirala njegova supruga, a plaćala je tužiteljica. Naglasio je to da tužiteljica nikada od njih nije tražila nikakva financijska sredstva, dapače govorila je da ima više nego oni. Što se tiče drugog ugovora njegova supruga je htjela da se stavi u ugovor da će ona plaćati jedan dio računa, međutim tužiteljica je inzistirala na tome da to ne želi i da joj to ne treba. U vrijeme korone bio je potres u Zagrebu on je otišao po sina u Zagreb i doveo ga u Split, te je njegova supruga desetak dana živjela kod majke zbog mogućnosti zaraze. Koliko mu je poznato normalno su funkcionirali, osim jednog slučaja kad je susjedi s 9. kata zbog toga što je bilo slabo tužiteljica nije željeli posuditi tlakomjer iako je tlakomjer bio njihov. Tada je rekla: "ipak ćeš posuditi tlakomjer umjesto da mene poslušaš". Isto tako tužiteljica je nakon podizanja tužbe imala operaciju oka. Oni su pozvani da dođu po nju, bila je sa svojim partnerom, odveli su je kući i tih par dana je njegova supruga odlazila kod nje. Također bilo je još situacija kada je zvala njega osobno nakon podizanja tužbe jer joj je bilo slabo, odmah su došli, došao je i njen partner HK i tih par dana pred Uskrs 2021. njegova se supruga brinula za majku, odlazila tamo, kuhala joj bez obzira što nisu komunicirale.

Pretpostavlja da je do prekida komunikacije i poremećenih odnosa došlo od njihovog zadnjeg odlaska u lipnju 2020. na otok [adresa] išli su taksijem zajedno s tužiteljicom, bili su 3, 4 dana na otoku te je tu došlo do jedne situacije kad je usred podneva radila ispred kuće na suncu što joj je njegova supruga prigovorila zašto to ne ostavi za večernje sate kad padne sunce. Tužiteljica je to prevela kao napad govoreći da joj je krivo što ona malo može, a u međuvremenu prije toga više puta po noći u 2, 3 sata po noći bi dolazila kod njih u Split da je vode na prvu pomoć zbog eventualnog infarkta, moždanog udara. Svaki put odvedena je na hitnu pomoć. Tada u lipnju 2020. na otoku [adresa] tužiteljica je iznijela želju da proda taj apartman koji je oporučno ostavila starijoj kćerki. Njegova supruga joj je rekla da je to tužiteljičino i da može raditi s tim što god hoće, a da ona u tome neće sudjelovati. Nakon toga je bila još jedna situacija kada je tužiteljica otišla na prvi kat kuće na otoku [adresa] u lipnju 2020. te zatekla moljce, tužiteljica je počela vikati: "neka vrate, tužit ću ih", na što je njegova supruga počela plakati da kako može, da su to kćeri od njene pokojne kćeri. Tada je njegova supruga odbila poslušnost tužiteljici te je njeno mišljenje da je to jedini razlog zbog kojeg je došlo do pokretanja tužbe i svega ovoga. Nakon povratka u Split normalno su funkcionirale, njegova supruga je svakodnevno po više puta odlazila kod majke. Znao se i naljutiti jer bi po 2, 3 sata izbivala. Nakon par dana on i supruga su ponovno otišli par dana te je njegova supruga nakon njihovog povratka tražila ključ od svoje majke od njenog stana, ključa nije bilo, otišla je kod tužiteljice i tužiteljica joj je otvorila vrata, vratila je supruzi ključ i pokazala rukom preko usta i zatvorila vrata. Supruga je pokušala s njom dalje komunicirati, ali nije bilo pristupa. Dobivala je bijesne poruke preko poruka. Nakon toga je više puta tužiteljica njega zvala i slala mu poruke te je više puta bio na razgovor s tužiteljicom. Rekao joj je da je spreman za razgovor ako će razgovor imati smisla. Ona mu nikada u njihovom razgovoru nije spomenula da oni nešto nisu ispunjavali iz ugovora. Rekla mu je: "Ja sam DK izabrala, a ona me je izdala. Ja sam znala da kad se ZK vrati u naše živote da će doći do svađe." Rekao joj je da to nije točno, da DK želi imati sestru, jednog dana kad nje ne bude da ima sestru.

U obitelji je 30-ak godina te nikada nije bilo mira, uvijek je bilo nesuglasica i svađa, njegova supruga je tužiteljicu uvijek slijepo slušala, što je njemu smetalo. U jednom razgovoru mu je supruga rekla da je tužiteljica njena majka i da mora biti uz nju. Tužiteljica je jedne prilike iznijela namještaj ispred njihovog stana, nije mogao otvoriti vrata od svog stana jer bi sve upalo u stan, tužiteljica je zvala policiju, a nakon toga i njegova supruga te je zvala i Centar za socijalnu skrb, prijetila suicidom, da će sve zapaliti, gađala im je kamenjem kliznu stjenku na balkonu, razbila im roletu, razbila štakom zvono, oštećena su vrata. Policija je makla namještaj nakon čega su mogli izaći iz stana. Bilo je situacija kad je predstavnica stanara zvala policiju jer je tužiteljica ležala u prizemlju na podu, tražila medije, vikala da su je opljačkali, pokrali, da je gladna, da nema za živjeti. Neke riječi nije mogao niti ponoviti. Policija je došla skupa s tužiteljicom zvonili su mu na vrata, policajac je bio mlađi i bio je neugodan prema njemu, govoreći mu kako može izbaciti staru ženu iz stana. Tad mu je rekao da se radi o njegovom stanu i da nije nikoga izbacio, policajac je tada rekao da tužiteljica tvrdi drugačije te mu je potom pokazao tužiteljičin stan. Policajac je tad rekao da će zatvoriti i jednu i drugu ukoliko tužiteljica nastavi sa sličnim izgredima. Međutim, tužiteljica nije stala. Ponovno je bila policija jer je izvukla trosjed iz svog stana te ga je poslije policajac jedva vratio u stan. Također je ležala ispred njihoih vrata kada je rekla policiji da želi vidjeti gdje su oni. Svaki put ih je policija pitala žele li podnijeti prijavu, a što oni nisu napravili. Međutim, nisu prestajali pritisci, napadi, vrijeđanje, kao i pisma gdje ga tužiteljica naziva mulčevim sinom i više nije bilo izlaza te su podnijeli prijavu policiji te je na osnovi te prijave i svih drugih događaja, predmet predan na Prekršajni sud za teški oblik obiteljskog nasilja. Radi se o 2022. Nakon toga su nastavile dolaziti poruke vrlo ružnog sadržaja, transparenti po liftovima, stubištu na kojima su pisale svakakve gadosti o njegovoj ženi, njenoj kćeri, grubosti itd. I sada je na vratima ŠK natpis sadržaja: "Ovdje živi jedna velika kurva, kurvetina koja se kurvala cijeli život. To je rekao ĆK. Onda si ti kurvina kćer." Taj natpis je stavljen na vrata 27. travnja. Onda je došao natpis 30. travnja sadržaja: " DU, kurva ovdje živi, velika kurvetina kurvala se cijeli život." Natpis je također na vratima tužiteljice. Zatim natpis 30. travnja u velikom liftu u zgradi sadržaja: " ĆK me naziva kurvom i to velikom kurvetinom, cijeli život sam to radila. Moja kćer mu je to odobrila i još svašta. Za mene nepodnošljivo kao majku i ljudsko biće." Ispod se potpisala. Zadnji natpis od 18. svibnja 2023. prije ovog ročišta sadržaja: "Kraj je stigao, više ne molim, više ne čekam, budi sretna siroto jada." Istakao je i to da je njegova supruga obavljala sve što je potrebno oko liječnika, tako je primjerice intervenirala oko dr. L, dr. G te je jednom otišla u Kliniku Svjetlost koje je optužila da su krivi za infekciju oka. Tada ga je zvala supruga da dođe kao podrška jer je doktor bio neugodan prema tužiteljici. Bio je neugodan vjerojatno zbog toga što ih je optužila za infekciju. Tužiteljica je slala i pisma ravnateljici vrtića gdje je tužena zaposlena ne bi li tuženoj dali otkaz, slala je pisma Centru za socijalnu skrb, susjedima O, susjedima u susjednu zgradu, novinarima, prijetila je da će poslati pismo njegovom sinu, odnosno njegovom poslodavcu, slala je pisma svojoj starijoj kćeri i to ne samo pisma nego i odvratne poruke ne bi li se njegova supruga i njena sestra posvađale. Čak je svojoj starijoj kćeri poslala poruku sadržaja koji je bio neprimjeren, a koji je bio na vratima kako je netom iskazivao. Njegova supruga je tako znala i odvesti partnera tužiteljice liječnicima, a sve na traženje svoje majke. O kojem se vremenskom periodu radilo nije se mogao prisjetiti. Partner tužiteljice je bio rado viđen gost, dolazio je na obiteljska druženja i danas normalno komuniciraju. On mu je također rekao da se sve ovo događa jer je tužiteljica ljubomorna na tuženu. Tužiteljica se žalila tuženoj da zašto ona treba raditi da će imati stan nakon njene smrti. Isto tako prigovarala je što odlaze na ples, što DK odlazi na trening te je to bilo u cijelom ovom periodu. Za vrijeme korone on je bio taj koji je vršio sve nabavke za njih i za tužiteljicu, kupovao voće, povrće, hranu itd. i to je bilo svakodnevno i normalno. Kad bi tužiteljica zaželjela nešto kao što je npr. trešnje ili riba on bi to kupio, zvao je na telefon, obavijestio je što ima na ribarnici i pitao je želi li da joj kupi pa bi kupio. Tužiteljica mu je ponovno poslala policiju prije mjesec dana da je uznemiravaju, kucaju joj po vratima itd. Tužiteljica je znala prije godinu i pol dana čekati suprugu prije posla te bi je verbalno napadala, napadala je njihovog sina da je materijalista, da bi se "jeba u guzicu za novce", a što nije istina, jer tužiteljica vrlo dobro zna što mu je nudila da ne ode u Zagreb, nudila mu je stan, međutim sin najbolje zna zašto je otišao. Nedavno, kada je došla policija njemu je bilo slabo, policajci su mu rekli da im je sve jasno, da sve znaju, ali da moraju doći po službenoj dužnosti, da tužiteljica odbija primiti poziv da dođe na sud. Tužiteljica ih želi ogaditi na bilo koji način, odlazio je sa suprugom i sinom na policiju radi saslušanja zbog prijava tužiteljice. Također ih je saslušao i gospodin s Centra za socijalnu skrb koji je došao radi tih prijava, prijavila ih je tužiteljica i pučkoj pravobraniteljici pa tako i medijima. Istaknuo je i to da je za vrijeme važenja prvog ugovoru bio sa tužiteljicom 3 dana u napuštenom stanu nakon što je tužiteljica ušla, a ovo stoga jer je izgubila novac koji je bio položen u štedno- kreditnoj zadruzi Lipa koja je propala. Prvi pokušaj sklapanja aneksa je bio otprilike 2020., pokušaji sklapanja anexa su trajali više mjeseci. Tužena bila spremna ponuditi tužiteljici da će joj plaćati jedan dio režija, čišćenju i sl. Svakako nisu dobili odgovor na ponudu. Svrha zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju s obzirom na to da je naveo da tužiteljica od tužene nije tražila nikakvo uzdržavanje, je bio taj što tužiteljica nije htjela da ništa od njenih nekretnina pripadne ubici njezine kćerke. Osim nekretnina koje je spomenuo u iskazu tužiteljica je tuženoj darovala jedno zemljište na Orutu, jedno na Lupcu, radi se o nenaseljenim otocima, ali se ne radi o darovanju za cijelo, već je djelomična vlasnica tužiteljica, a drugi dio je na njenoj sestri koja živi u [adresa]. Isto tako se radi o zemljištu na Srimi, darovan je drugi kat na [adresa]. Poznato mu je i to da bi tužiteljica od održavanja zadnjeg ročišta do danas sa unukom došla tuženoj na vrata, ali da joj tužena nije dopustila da uđe, odnosno da joj je zalupila vrata. Unuka je prethodno bila u stanu supruge. Supruga je tada rekla da ne mogu ovako razgovarati, a to joj je rekla i unuka da mogu razgovarati u prisutnosti oba advokata iz razloga ako je puste u stan da ne znaju što će očekivati. Također ističe da je tužiteljica tada rekla da želi razgovarati. Njegova supruga je i dalje spremna izvršavati obveze prema svojoj majci.

20. Svjedok UK je naveo kako poznaje tužiteljicu 16 godina, da su se upoznali preko članova društva umirovljenika. Od trenutka kad su se upoznali počeli su se intenzivnije družiti te su se dogovorili da će on odlaziti petkom, subotom i nedjeljom u stan tužiteljice. Što se tiče kćeri tužiteljice, tužene, naveo je kako se nisu družili kao prijatelji. Supruga tužene, gospodina VK je upoznao naknadno s obzirom je bio odsutan poslom često. Svega par puta je bio u stanu tužene i to bi ostao vrlo kratko, nekad je znao odnijeti i cvijeće tuženoj jer bi prethodno isto donio i tužiteljici. Nikada nije ručao u stanu tužene. Rođendani tužiteljice su slavili on i tužiteljica u njenom stanu. Isto se odnosi i na blagdane. Tužena je znala dolaziti u stan tužiteljice da se javi, da se vide i to sve dok nije došlo do svađe. Do svađe je došlo nakon što su se tužiteljica, tužena i njen suprug ĆK vratili s otoka [adresa], a sve to par mjeseci prije nego što je podnesena tužba. Tužiteljica mu je pričala, a nakon što se vratila sa [adresa] da su je tužena i njen suprug htjeli izolirati, da su je htjeli prikazati kao psihički nestabilnu osobu, Filipina je radila i vodila brigu oko cvijeća, bila je u kontaktu s prijateljicama, a što je smetalo tuženoj. Rekla mu je tada da više neće s njima ići tamo, da su je htjeli izolirati od susjedstva, jer se nije mogla ponašati onako kako ona to želi pa pretpostavlja da je Filipina tamo razgovarala i s prijateljima i da su oni primijetili da je tužiteljica zapostavljena osoba. Tad mu je rekla da će podnijet tužbu, pretpostavlja da se savjetovala sa odvjetnikom Delačom koji je susjed na [adresa] i nakon toga je odlučila otići kod odvjetnika Ljubičića da bi raskinula ugovor. Tada mu je tužiteljica rekla da ima potpisan ugovor sa svojom kćeri, pokazala mu ga je, rekao joj je tada da nema nikakvu garanciju da će nešto dobiti od kćeri jer je sve bilo općenito napisano. Tužiteljica mu je tad rekla da će na takav način, dakle potpisivanjem ugovora sa svojom kćeri zadržati jedan lijepi obiteljski odnos. Također joj je rekao da on takav ugovor sa kćeri nikada ne bi potpisao. Njegov dolazak petkom kod tužiteljice je bio upravo zbog toga kako bi subotom mogli otići na tržnicu, kupiti sve što je potrebno za jedan tjedan, što su i činili. Tužena osim što je bila zaposlena je često bila i odsutna drugim obvezama kao što su odlasci na trening i putovanja, tako da nije niti imala vremena se brinuti za tužiteljicu. Nikada sa tuženom i njenim suprugom nije odlazio na otok [adresa]. Naglasio je i to da je nedavno na parkingu sreo ĆK, preciznije prije par dana, kada mu je ĆK ničim izazvan počeo loše govoriti o tužiteljici, da je poznata kurva, da se kurvala nakon smrti svog supruga. Bio je iznenađen te jednostavno nije znao što reći na to. U trenutku kad mu je prišao ĆK mobitelom je razgovarao s tužiteljicom te je instinktivno, a nakon što mu je počeo sve to govoriti, mobitel stavio u džep, ali je ostala otvorena linija, tako da je tužiteljica čula sve što mu je ĆK rekao. Ni tužena ni njen suprug nisu kupovali za tužiteljicu potrebne potrepštine, namirnice, jer su sve to oni obavljali. Dva puta je bio kod liječnice tužiteljice, po lijekove je on odlazio. Od kada poznaje tužiteljicu to je radio, dakle odlazio kod liječnička, predizao lijekove, a što je bilo prije toga o tome nije mogao govoriti. Jedan put ga je DK odvela do liječnika. Nakon što je tužiteljica imala operaciju oka tužena ju nije pomagala, nije ni dolazila. Tužiteljica je imala kućnu pomoćnicu koja joj je pomagala oko kućanskih poslova i koja ju je vodila na kontrole nakon operacije. Tužiteljicu je istu i našla i plaćala. Negdje prije podnošenja tužbe tužiteljica je doživjela moždani udar te je zbog toga bila u bolnici nekih tjedan dana. Tih tjedan dana isključivo on je bio taj koji je odlazio u posjete i donosio joj što joj je bilo potrebno i to za doručak. Nije niti u jednom trenutku u tih tjedan dana vidio tuženu. Tužiteljica mu je tad rekla da tužena i ne treba više dolaziti. Sjeća se jedne prigode prije 16 godina kada je došlo do sukoba između tužiteljice i njene kćeri na otoku [adresa], a sve zbog određenih građevinskih radova koje je trebalo izvršiti na kući na otoku [adresa], a koje prigode je tužena koja je na [adresa] došla nakon njega i tužiteljice, vikala na tužiteljicu govoreći što je to napravila, da začepi rupu koja je nastala. ŠK je tada bila šokirana, a i on osobno. Nije imao saznanja zbog čega dolazi do sukoba između tužiteljice i tužene, nije pitao tužiteljicu o uzrocima sukoba jer nije htio ulaziti u obiteljske stvari. Jedne prigode odvjetnik Delač mu je rekao, a vezano za odnos između tužiteljice i tužene, da je uzrok njihovih neslaganja to što je tužiteljica previše novca uložila u objekat na otoku [adresa]. Dok on ne bi bio u stanu tužiteljice, tužiteljica je kontaktirala sa dvije žene koje je poznavala i one bi joj pomogle u svemu što joj je trebalo. Isto tako nije najbolje upoznao niti drugu kćer tužiteljice ZK, ali je naveo kako nisu baš u najboljim odnosima. Poznato mu je da se ZK nije slagala s time što je tužiteljica ulagala dosta novca i vremena oko brige za svoju tada bolesnu, preminulu treću kćer. Tužena ga je jedne prigode nakon ovog događaja na [adresa] pitala je li tužiteljici treba apaurin. Pitao je tuženu zašto ga to pita, a tužena je odgovorila da joj tužiteljica djeluje izgubljeno i da želi prodati stan i da ona to ne može dozvoliti. Rekao je tuženoj da o tome ne može govoriti jer nije stručan. Rekao je tad ako joj je tako teško zašto ne baci ugovor, a ona je odgovorila da ne može jer da se radi o stanu. Jedne prigode, a kad je bio u stanu tužiteljice, je čuo nekakve zvukove zbog čega je pogledao kroz špijunku na vratima i vidio kako ŠK sjedi na hodniku držeći se za ogradu, da je DK htjela podignuti, a tužiteljica se nije htjela podignuti kada je došao sin od tužene i kada su je sin i tužena podigli i odveli u stan od DK. Bio je dogovor da će se subotom naći kod tužiteljice i da će razraditi taj ugovor. Našli su se on, ŠK, DK, ĐK, koliko se sjeća te kad su analizirali taj ugovor po člancima ispalo je da ŠK u biti ima samo obaveze. ŠK je tražila sitne popravke, pomoć kod liječnika, da joj se pomogne održavanje i čišćenje stana te ako dođe do nekog kvara da to sufinanciraju. DK je tada rekla da će taj ugovor analizirati sa svojim odvjetnikom i da će zajednički napraviti anex i da će po njemu postupati. Sin tužene je bio protiv te je rekao da tužiteljica ima svoju mirovinu i da joj oni nisu ništa dužni davati te je bio jako neugodan. ŠK je od svoje kćeri tražila da joj pomogne kuhati, spremati i druge pomoći, a tužena to nije mogla napraviti jer joj njene obaveze to nisu dopuštale. ŠK je to riješila na način da je tražila pomoć u kući preko nadležnih institucija. ŠK je od svoje kćeri tražila da joj pomogne u plaćanju režija, a sve je išlo preko DK jer je bila opunomoćena da prima Filipininu mirovinu, od koje je DK plaćala režije. Za vrijeme korone je on kupovao namirnice i to tako da bi ih ostavio ispred vrata stana i otišao. Nije se mogao sjetiti koliko je dugo je li DK živjela s Filipinom za vrijeme korone. One prigode kad je bio na parkingu pričao sa suprugom tužene, a što je slušala i tužiteljici, suprug tužene mu je rekao da će ga njihov odvjetnik izrešetati i da će on dobiti svoje. Nikada nije čulo niti vidio da je Filipinina kćer počistila stan, kuhala ručak, napravila popravke neke. Uvijek je sa ŠK on mijenjao posteljinu i da dan danas tužena i njena obitelj ne znaju koji je nivo kreveta potrebno podesiti zbog zdravstvenih razloga. Kod gospođe ŠK dolazi obično vikendom i to u zadnje vrijeme ne baš redovito. Preko tjedna živi u svojoj kući sa svojom obitelji. Tužiteljica mu je životni partner. Nikada nitko od njegove obitelji nije došao tužiteljici u posjetu. U ovih 16 godina sa Filipinom je išao na [adresa] pa su se tako prijavili na tri mjeseca na [adresa] za vrijeme dok je tužiteljica sređivala kuću. Prvih godina bi odlazili češće, poslije sve rjeđe, a u zadnje vrijeme zbog njenog zdravlja i ne odlaze. Njegovim autom su išli tri puta, a najčešće autobusom, a DK ga nikada nije vozila na [adresa], ali ga je znala odvesti do autobusa za [adresa]. Nikada nije davao iskaz policiji u vezi odnosa između tužiteljice i tužene. Nema osobnog interesa u ovom slučaju raskida ugovora, naveo je kako njemu ne treba od nikoga ništa i da može živjeti pristojno od onog što ima. Ono što treba Filipini ona financira, osim onog što on donese sa sobom i što joj zapravo daruje. Vezano za događaj na parkiralištu tad bio na parkiralištu jer je čekao Filipinu. ŠK danas može, a sutra ne može samostalno sići sa kata na parkiralište, a taj dan je mogla jer se dobro osjećala. Ima dana kad nije u stanju samostalno sići zbog svog zdravstvenog stanja. To je upravo razlog zbog kojeg je nazove na mobitel i pita može li ne može. Taj dan su trebali ići negdje autom. Ne sjeća se je li za Uskrs 2021. bio u stanu ŠK i zatekao njenu kćer DK. Često je viđao DK u [adresa]. Bio je u stanu tužene za 18. rođendan njenog sina. ĆK je jedanput donio tripice da proba za njega i to u Filipinin stan. Nakon toga mu je čak rekao da ima još nešto za njega. Naveo je kako ne može odgovoriti na pitanje tužene je li dolazio kod njih u stan 2 do 5 puta godišnje ili više. Nikada nije bilo govora o tome da ako ŠK umre prije njega on ima pravo nju naslijediti.

21. Svjedokinja GK je navela kako poznaje i tužiteljicu i tuženu, da je tuženu upoznala prije više od 15 godina te su bile u prijateljskim odnosima. Negdje krajem ljeta 2018. DK ju je zamolila ako može doći pomagati čistiti tužiteljici, na što je pristala isključivo iz financijskih razloga. Sa tužiteljicom se dogovorila da joj čisti, mijenja posteljinu, ode u ljekarnu ili kod doktorice po nekakvi nalaz i slično. Od samog početka isključivo je tužiteljica bila ta koja ju je plaćala i s kojom se dogovorila da je plaća. U početku je bilo 50,00 kuna po satu, a danas je 10,00 eura po satu. Dogovorile su se da dolazi 1 put tjedno, ali nije to uvijek bilo 1 put tjedno, ali se znalo događati da je tužiteljica nazove, da joj nešto treba pa se znalo dogoditi da dođe 2 ili 3 puta tjedno. Nekada ju je znala zvati da joj donese hranu, ode po lijekove i slično. Primijetila je kako u razmacima od svog dolaska do dolaska kod tužiteljice da kuća nije bila čišćena nakon nje. Naglasila je da je gospođa ŠK čista osoba. Odmah na početku je jedan put zatekla tuženu kod njene majke. Također se sjeća da joj se gospođa ŠK žalila da joj kćer ne dolazi i to negdje sve odmah u početku kada je tek počela dolaziti, da joj ne pomaže, odnosno da je htjela da se više s njom druži. Nije ni znala da su tužiteljica i tužena u nekakvom sukobu sve dok je tužena nije nazvala i pitala hoće li biti njoj svjedok na sudu. Sjeća se da joj je tada rekla da majka želi prodati stan u kojem živi. Žao joj je što je uvučena u sve, odnosno što nije ostala izolirana. Sjeća se negdje, misli u proljeće 2020., da ju je tužena dočekala ispred stana i rekla joj da ako nastavi dolaziti kod njene majke i čistiti da će njihovo prijateljstvo prestati. Bila je šokirana, o svemu je razmišljala 10-ak dana te odlučila da ako tuženoj njihovo prijateljstvo nije bitno, zašto bi bilo bitno njoj. Sjeća se da joj je tada tužena rekla da na takav način zapravo daje podršku tužiteljici pa je njen zaključak da je na takav način tužena htjela da tužiteljica bude ovisna o njoj. Isto tako, a nakon DK, dočekao ju je i suprug od DK, u nekoliko navrata i doslovno joj je rekao isto što i DK. Također je iznosio prljavo rublje. Zbog svega joj je bilo i neugodno. Sve navedeno bilo je još dok su bile u dobrim odnosima. 2, 3 mjeseca nakon što joj je DK rekla, odnosno ucijenila je da prestane dolaziti kod njene majke ili će njihovo prijateljstvo prestati, prestalo je njihovo prijateljstvo. Sjeća se jedne prigode da je šetala po Žnjanu kada je srela tuženu i u povratku sa Žnjana negdje kod III PP, dakle svega par metara od Žnjana ju je nazvala tužiteljica i zamolila bi li je mogla odvesti na polikliniku kraj Lidla jer je morala ići na pregled zbog oka. Ona i njen partner S su otišli po tužiteljicu i odveli je kako je zatražila. Tada ih je, a dok su čekali tužiteljicu sa balkona vidio suprug tužene te joj je kasnije rekao da se spustio tada da bi ih i udario jer da ne zna koliko bi se suzdržao. Tada su bili prisutni ona, DK i njen suprug. Nakon operacije na oku išla je tužiteljici po masti, kapi. U par navrata je čak i nazvala DK i rekla joj kako njena majka nju zove, da DK pođe do majke, pogotovo što ima ključ, a ovo stoga jer joj je sve bilo malo neobično. Nije pitala gospođu ŠK zašto zove nju, a ne svoju kćer. DK je jedanput rekla da će otići. Kod tužiteljice je znala odlaziti i vikendom, a samo je jedanput srela tuženu, jedanput unuku, a osim toga nikoga drugoga. Znala bi otići kod tužiteljice u večernjim satima. Jedanput je dovela svoga sina kako bi joj pomogao namjestiti tužiteljicu, odnosno podignuti iz ležećeg položaja da ode na WC. Po njenoj procjeni i tada, a i danas je tužiteljici trebala pomoć pri mijenjanju posteljine, čišćenju stana. Nikada joj tužiteljica nije rekla da nešto ne radi, da je to napravila njena kći ili bilo tko drugi. Ističe i to da nije bio dogovor da mijenja žarulje, a što je znala raditi. Nakon operacije mrene tužiteljice dolazila je sigurno 3, 4 dana zaredom te u tom periodu nikoga nije vidjela kod tužiteljice. Radilo se o radnim danima. Tokom radnih dana je dolazila i popodne. Možda tjedan dana nakon što je počela čistiti kod tužiteljice, DK ili njen suprug su je pitali može li poći i kod majke od supruga, a što su otkazali sa obrazloženjem da više ne trebaju njene usluge. Otkaz je bio nakon što su joj najprije tužena, a potom njen suprug rekli da će prestati čistiti kod tužiteljice ili će njihovo prijateljstvo prestati. Tužiteljica bi ju nazivala da se loše osjeća, da joj nije dobro. Ako bi joj rekla da joj nešto treba ili kupiti ili skuhati onda bi to napravila. Osobno je znala zateći tužiteljicu da peče ili kuha, a zna i to da su tužitelji možda prošle ili pretprošle godine dolazili iz pučke kuhinje. Tužiteljica joj se nije nikada pohvalila da je išla kod kćeri na ručak. Za tužiteljicu je obavljala čišćenje stana, išla bi u ljekarnu, kod doktorice po nalaze i slično, u spizu, znala bi mijenjati žarulje i slično. Ni tužena ni njen suprug joj nisu dolazili da ne dođete svjedočiti i tome slično s time da im je rekla da im neće biti svjedok. Ne dopušta mogućnost da je kod tužiteljice počela dolaziti prije nego što je to iskazali negdje 2017. Sa tuženom je uredno komunicirala do "glupog" poziva za svjedočenje. U početku lock downa je dolazila, a onda 2 mjeseca nije dolazila. Iako se u tom vremenu čula sa tužiteljicom i sa tuženom. U tih nekoliko mjeseci lock downa nije obavljala ništa za tužiteljicu. Koliko joj je poznato tužiteljica i tužena u to vrijeme nisu živjele skupa, ali se sjeća da je netko nešto spominjao da se na tjedan ili dva izolirao, nije znala tko od koga. Liječnica od tužiteljice se zove LU, medicinska sestra se zove DK. U tim komunikaciji i pomoći koju je pružala tužiteljice nije je pitala što je s ostatkom obitelji, zašto ne sudjeluje njena druga kćer i četiri unuke koje tužiteljica ima jer je to ne zanima, a do trenutka dok je DK nije nazvala da joj bude svjedok nije znala da imaju problem. Vikendom je znala donositi hranu tužiteljici za navedeno bi joj tužiteljica nekada dala novac, a nekada joj ga nije htjela uzeti. Nekada bi samoinicijativno donijela kolače i slično. Uobičajeno doba kada bi znala čistiti kod tužiteljice je bilo oko 12,00 sati te bi bila do 13,00 sati ili 14,00 sati. Nekada bi znala doći i popodne, ali je uglavnom dolazila oko 12,00 sati. Nije se mogla sjetiti nečega što je DK napravila za svoju majku. Tada u tome nije vidjela problem u tome što se tužiteljica žalila na tuženu i što je govorila da bi tužena trebala više vremena provoditi s njom jer da se stariji ljudi često žale na to da djeca s njima provode nedovoljno vremena te da joj osobno nije bila neka težina.

22. Svjedokinja OK je navela kako poznaje i tužiteljicu i tuženu, a tuženu DK sigurno 15-ak godina. Po struci je medicinska sestra i radi kao patronažna sestra. Sjeća se da ju je DK nazvala prije par godina i pitala može li doći izvaditi krv i njoj i njenoj majci. Isto je napravila te je od tada nastavila prema potrebi i dalje dolaziti i vaditi krv gospođi ŠK. Sjeća se da su jedan duži kontakt i dolasci kod tužiteljice bili nakon što je tužiteljica bila na pregledu kod dr. D kada je tužiteljica trebala primati terapiju Solumedrola (kortiko steroida), a koju terapiju je trebala primati 10-ak dana. DK ju je pitala je li voljna dolaziti i davati tu terapiju njenoj majci s čim se složila. Prvi injekciju je tužiteljici dala kroz popodne kad je DK bila kući i došla s posla, međutim zbog posla joj je više odgovaralo da dolazi kroz jutro pa je navedeno rekla tužiteljici i tuženoj te su se zajedno dogovorile da dolazi kroz jutro. S obzirom na njeno poznanstvo s tuženom navedenu uslugu nije htjela naplatiti, međutim na inzistiranje je pristala na to tako da joj je gospođa ŠK davala 50,00 kuna po injekciji. U razgovoru se spomenulo i to bi li mogla davati tužiteljici P koja se daje svako 6 mjeseci. Nakon toga periodično ju je znala zvati gospođa ŠK radi vađenja krvi te bi uredno o tome obavijestila i DK, DK bi uvijek rekla ako majka tako želi da tako i napravi. S obzirom da je imala osobnih problema sa svojom majkom, pomislila je kako njih dvije dobro funkcioniraju i kako bi ona htjela imati takav odnos sa svojom majkom. Došao je lock down i tužiteljica je rekla da uzima injekcije B-12 pa da ne bi odlazila u ambulantu i na takav način izbjegla zarazu COVID-19 i pitala ju je bi li ona mogla dolaziti i davati joj injekcije. Pristala je na navedeno i zbog tih injekcija B-12 odlazila je jedan put tjedno jedan duži period. Nekako između tih poziva za vađenje krvi i injekcija B-12 sjeća se da ju je nazvala DK i rekla da ima problema sa majkom, a vezano za ugovor koji je s njom potpisala. Rekla joj je, a s obzirom da odlazi kod njene majke da ne zna je li joj ona nešto spominjala, ali da imaju problem. Nakon DK isto joj je počela govoriti i gospođa ŠK. Sjeća se da joj je gospođa ŠK rekla da bi ona htjela prodati stan, da bi željela živjeti u kućici sa cvijećem, da imaju konflikt vezano za ugovor. Zna da joj je tada rekla da ide starija, da žive vrata do vrata, ali je tužiteljica i dalje ponavljala isto. Tužiteljicu je shvatila u kontekstu da tužena želi imati materijalnu korist, a ne da se o njoj ne brine. Tužiteljica joj u tim razgovorima nije nikada spomenula da je tužena ne posjećuje, da se ne brine o njoj i slično, samo je spominjala imovinu, da je vadila vlasničke listove itd. Odslušala bi, ali je navela kako joj je bilo neugodno. Sjeća se da je jednom došla, a nakon tih razgovora kada joj je tužiteljica rekla da misli da će odustati od svega, jer da će prije umrijeti prije nego što se sve ovo riješi. Tada joj je rekla da i tako nema ovo sve smisla misleći da je sve završilo. Nakon što je nošenje maski prestalo biti obvezno, sjeća se da je nazvala tužiteljicu kako bi se dogovorile za termin dolaska kada joj je tužiteljica rekla da više ne mora dolaziti jer da ona sada može ići sama u doktora. Također joj je tužiteljica rekla u jednoj od posjeta da ju je DK predložila za svjedoka i da ona s tim nema nikakvih problema. Sjeća se i to da je rekla DK, a nakon što su joj jedna i druga počele spominjati nekakve probleme, da je njoj neugodno, da angažiraju nekog drugog umjesto nje, na što joj je DK odgovorila da je tužiteljica njena majka i da ona ne bi htjela da majka bude uskraćena, ti samo nastaviti profesionalno raditi svoj posao. U svojim dolascima kod tužiteljice nikada nije nikoga vidjela, uglavnom se radilo o srijedi ili četvrtkom i to između 10,00 sati i 12,00 sati. U svojim dolascima nije primijetila da je stan neuredan, neočišćen i slično, dapače uvijek je stan bio uredan, mirisan, čist. Ukupno je dolazila 3, 4 godine u intenzitetu kako je govorila, a najintenzivnije je dolazila u periodu kada je tužiteljici davala injekcije B12. Gospođu ŠK je upoznala godinu, godinu i pol prije lock downa. Kasnije ju je uvijek zvala gospođa ŠK i ona ju je uvijek plaćala. Ne sjeća se je li ikada zatekli gospođu ŠK da kuha ručan. Nekada bi joj dala injekcije ili u sobi ili u dnevnom boravku. Sjeća se da je kuhinja izdvojena tako da nije vidljiva, niti je išla zatim je li nešto na špakeru, a ovo stoga jer je nekada znala baciti ostatke u smeće koje je bilo u kuhinji. Cijelo razdoblje kada je dolazila kod gospođe ŠK nikada nikoga nije zatekla s iznimkom prvog vađenja krvi i prve injekcije Solumedrola. Misli kako joj je tužiteljica spomenula u nekoj priči da joj netko dolazi pomagati, neka žena povremeno. Misli da je tada rekla da se radi o osobi koju zna DK. DK je platila prvo vađenje krvi, dakle kada je došla vaditi krvi tužiteljici i tuženoj, a prije dogovora da nastavi dolaziti kod tužiteljice. Nije prijateljica sa DK nego su dobre poznanice.

23. Svjedokinja SK je navela kako je njen brat ČU te je preko njega upoznala tužiteljicu. Ako je i vidjela tuženu ne sjeća se, svakako sa njom nije nikada razgovarala. Od početka poznanstva sa tužiteljicom se sjeća da joj se uvijek žalila na svoje kćeri, da joj ne pomažu, da se ne brinu za nju, da sve mora sama kupovati, da joj nema tko. Sve joj je bilo čudno s obzirom da i sama ima kćeri. Tužiteljica je sama odlazila u kupovinu, čak su i zajedno znale ići u Kauflanda. Nikada nije bila u stanu tužiteljice, zna da njen brat redovito odlazi kod tužiteljice te joj je govorio da je uvijek pomaže, odlazi u spizu. Kada bi ga nazvala znao bi joj reći da je kod ŠK, da mora otići u spizu, kupiti ovo, ono. Tužiteljica joj je rekla da je potpisala ugovor sa kćeri, da je mislila da će je kćer pomoći, da će je gledati, ali da neće niti čuti za nju, dakle da njene kćeri ne žele čuti za nju. Isto joj je pričao i brat. Pitala je tužiteljicu zašto je kćeri ne pomažu te joj je tužiteljica rekla da one idu svojim poslom, da ne žele niti čuti za nju. Gospođu ŠK poznaje jedno 15-ak godina. Gospođa ŠK je znala dolaziti do nje dok je bila pokretnija. ŠK je imala 3 kćeri, jedna kćer je umrla. Njen brat i ŠK se druže već 15 godina.

24. Svjedokinja PK je navela kako poznaje i tužiteljicu i tuženu još iz djetinjstva jer su živjele u blizini, a i kasnije su se preselile u isti kvart zgrada do zgrade. Sjeća se negdje u ljeto 2020. da je izašla iz svoje zgrade i čula gospođu ŠK kako viče i da je vrlo ružno spominjala DK što ju je sve skupa šokiralo. Ovo stoga jer ih je prije toga godinama viđala u šetnji, ruku pod ruku. Ostalo joj je u sjećanju da je gospođa ŠK uvijek izgledala kao dama. Nije ih viđala svakodnevno, ali bi ih viđala često u takvim šetnjama. I danas kada se toga sjeti doslovno ne može doći sebi. Nakon toga srela je tužiteljicu u prolazu kada joj je rekla da zna da će biti svjedok na sudu. Pitala ju je tužiteljica tada što će iskazivati, na što joj je odgovorila samo ono što zna. Nije je pitala o čemu se radi. Nakon toga, misli u zimu iste godine na kućni telefon imala je poziv sa nepoznatog broja. Javila se, a s druge strane je bila gospođa ŠK kada joj je rekla da je ona gladna je li joj može donijeti juhu ili rižoto. Bila je iznenađena te je nazvala DK i isto joj prenijela. DK joj je tada rekla da je ona tada na poslu, da će brzo doći kući, da DU nešto kuha te da će joj se javiti. Tako je i bilo. Tužena ju je nazvala, rekla joj da dođe na 9-ti kat, da će se ona spustiti i da će joj dati ručak za mamu. Sjeća se da je bila riba i zelje. Pozvonila je tužiteljici i zadržala se u stanu nekih 10-ak minuta kada joj je tužiteljica rekla da danima ništa kuhano nije pojela, da je danima na dvopeku i mlijeku. Nije ju pitala zbog čega je tomu tako. Tada je jedini put bila u stanu tužiteljice. Isto tako nije pitala tuženu DK, zašto je ona ta koja će baš tada odnijeti tužiteljici ručak, već je samo napravila kako joj je DK rekla. Nije sigurna je li prije nego što ju je nazvala na telefon ili poslije i rekla da ništa nije jela kuhano, ali u svom poštanskom sandučiću je našla pismo koje nije bilo poslano preko pošte tako da ne zna kada je točno ostavljeno u sandučić, nije ga odmah otvorila nego puno kasnije. U pismu je pisalo, a pismo je napisala gospođa ŠK da joj ne želi nikakvo zlo, da se ne može opisati što su njoj učinili DK i ĐK, da ona neće dočekati sud jer to tako ĐK i želi, da je žele proglasiti ludom, odvesti na psihijatriju, da neka njena kćer zna s kim se druži, da je emocionalno ubijena, da ne može shvatiti i prihvatiti da se njoj to dogodilo i od koga, od onih što je rodila i dala milijune eura, da joj šalje papire da shvati što se događa. Nije kontaktirala tužiteljicu vezano za navedeno pismo. DK je rekla za navedeno pismo. Ne sjeća se kako je reagirala. Jednom je bila kod DK u stanu. Nema nikakvih saznanja o tome tko je gospođi ŠK pomagao čistit stan i slično. Jedan put je vidjela tužiteljicu s jednim gospodinom, a tko je on to ne zna. Nekoliko puta je vidjeli tužiteljicu zajedno s tuženom u tim šetnjama od ljeta 2018. do ljeta 2020., ali ih je sigurno često viđala od sredine 2015., a ovo zna jer je nabavila psa kojeg je vodila u šetnju. Kada je čula tužiteljicu da viče ista je govorila: "Ona više nije moja kćer, lažljivica, kradljivica" te riječi su joj ostale. Znala je viđati gospođu ŠK samu po kvartu te ju je vidjela ovo ljeto ispred dućana. Gospođa ŠK tada nije imala hodalicu kao pomagalo s kojom je danas u sudnici, ali je nekada znala vidjeti i sa štapom.

25. Svjedokinja AK je navela kako je tužena njena dugogodišnja klijentica, a s obzirom na to da je po zanimanju kozmetičar/pediker. Sjeća se da je 2019. 5-6 puta došla kod gospođe ŠK u stan, a sve po traženju, zamolbi BU koja je dolazila kod nje sigurno 5-6 godina prije te 2019. Svaki put kada bi došla, došla je u stan gospođe ŠK i svaki put ju je u stanu dočekala BU. Sjeća se da su živjele vrata do vrata što joj je bilo jako lijepo da su mama i kćer tako blizu jedna druge. Gospođi ŠK je pružala pedikerske usluge. Sjeća se da je gospođa ŠK sjedila na jednoj fotelji koja je imala naslon za noge što joj je ostalo upečatljivo s obzirom na uslugu koju pruža. Gospođa BU joj je donosila vodu te bi je svaki put uredno gospođa BU platila. Sjeća se da je jedne od tih prigoda BU pitala majku je li joj može oprati "banj". Isto je zapamtila po riječi banj s obzirom da nije s ovog govornog područja, nego je iz Slunja. Gospođa ŠK je tada odgovorila "ma sinko što ću ja onda raditi". Svaki put je bila u dnevnom boravku i primijetila je da je svaki put sve uredno i na svom mjestu. Nije primijetila ništa neobično u komunikaciji ili odnosu između majke i kćeri, upravo suprotno pomislila je kako je lijepo da se majka i kćer tako lijepo slažu. Nakon te 2019. više nije dolazila, a jedan od razloga je bio taj što je BU rekla da će se majka sada više aktivirati, da je u stanju prošetati do pedikera. 2019. je kod tužiteljice odlazila svako 2 mjeseca. Misli da je dolazila u jutarnjim satima. Svakako je bio dan jer se sjeća pogleda s obzirom da je stan na 9-om katu. Ne sjeća se je li dolazila preko tjedna ili vikendom. Otprilike godinu dana je bila nezaposlena između dva posla. Tih 5-6 puta kada je radila pedikuru tužiteljici sigurno je jedanput otišla u stan gospođe BU i napravila i njoj pedikuru. Tada je pedikura bila oko 100,00 kuna. Ne druži se s tuženom privatno. Suprugu tužene je jedan put pružila pedikerske usluge. Sjeća se da je upoznala od BU sestru i da je i njoj jedan put pružila uslugu, ali se nije mogla sjetiti ni kada ni gdje.

26. Svjedok JK je naveo kako poznaje i tužiteljicu i tuženu s obzirom da žive u istoj zgradi od 1975. I tužiteljica i tužena žive kat iznad njegovog stana. Sve negdje do lock downa je viđao i tužiteljicu i tuženu i po zgradi, i u dućanu, na glasačkom mjestu te do tog lock downa nije posumnjao da bi postojali nekakvi problemi u njihovim međusobnim odnosima. Iza lock downa počele su se događati neobične stvari pa su tako po liftu bile ispisane poruke sadržaja "moja kćer gadura" i slično. Nije niti čitao ostale s obzirom na sadržaj istih. Sjeća se isto tako da je jedne prigode gospođa ŠK glasno vikala kada su izašli susjedi i kat iznad i ispod. Sjeća se da je tada vidio štramac ispred ulaznih vrata od stana gospođe ŠK i tada je vikala da nitko ne vodi o njoj brigu. Sjeća se da se negdje u travnju 2023. gospođa ŠK spustila do njih kada joj je vrata otvorila njegova supruga i kada je gospođa ŠK tražila njihovu pomoć u pravnoj borbi protiv kćeri rekavši tada da se BU ne brine o njoj i slično. Tada je ponudila da će im zauzvrat dati svoj stan. Supruga je bila šokirana i isto je odbila. Sjeća se također isto te 2023. da je jedne prigode gospođa ŠK vikala te je otišao vidjeti o čemu se radi. Došavši do stana vrata su bila zaključana, a iznutra je gospođa ŠK vikala da nema ključ da ne može otvoriti vrata, da je opljačkana. Kada je krenuo niz stepenice do svog stana vrata su se otvorila i gospođa ŠK je rekla "al´ te je poslala BU". Nije bio u stanu ni tužiteljice ni tužene. Nema saznanja o tome tko je tužiteljici pomagao, kuhao, plaćao račune. Tužiteljicu je viđao u šetnji sa starijim muškarcem, a što je on tužiteljici, to ne zna. 2019. je vidio tužiteljicu i tuženu na glasačkom mjestu. Kada bi vidio tužiteljicu vani bilo s tim starijim gospodinom, bilo s kćerkom možda ju je koji put vidio sa štakom. Znao je viđati tuženu i tužiteljicu zajedno u dućanu.

27. Svjedokinja TK je navela kako poznaje tuženu i tužiteljicu dugi niz godina, još od djetinjstva s obzirom na to da su do 2005. stanovali u istoj ulici. 2005. preselila se u ulicu do, ali su joj sestra i roditelji nastavili živjeti u istoj ulici tako da je često kod njih dolazila i posjećivala ih. Intenzivnije druženje s BU počelo je otkada su im djeca krenula u školu, često su se posjećivale. Par puta godišnje je odlazila kod BU u stan. Viđala bi i gospođu ŠK kod BU u stanu. Vrata stana tužene su bila otključana, sjeća se da bi gospođa ŠK dolazila, javila bi se. U odnosu između tužiteljice i tužene nije primijetila ništa neuobičajeno te misli da su se dobro slagale. Često ih je viđala i izvan zgrade, na ulici, šetale su. Kada bi ih srela i pitala gdje su bile odgovorile bi joj da su bile u doktora, u ljekarnu i slično. Gospođa ŠK tada nije imala pomagalo za kretanje. Koliko se sjeća nije svjedočila nikakvoj neuobičajenoj situaciji koja bi joj ostala u sjećanju vezano za odnos između tužiteljice i tužene. U stanu tužiteljice nije bila. Često je dolazili kod BU i prije i poslije lock downa, a je li nakon lock downa viđala gospođu ŠK nije se mogla sjetiti. Sjeća se da je nakon potresa u Zagrebu zvala BU na kućni broj pa se javio njen suprug nakon čega je nazvala BU na mobitel. Tada joj je BU rekla da je kod majke da će tamo biti 10-ak dana, jer je ĐK, sin, došao iz Zagreba pa do straha da se ne bi zarazile. Zadnji put je kod BU u stanu bila prije par mjeseci, a zadnji put je gospođu ŠK zatekla u stanu od BU možda prije lock downa. Gospođu ŠK je zadnji put vidjela u lipnju 2023. ispred zgrade, sjedila je na zidiću i držala je nekakav transparent na kojem su bili nekakvi isječci iz novina i nekakve ružne riječi o BU "dala sam joj stan ona me hoće ubiti" i slično. Jedne prigode je gospođu ŠK vidjela s njenim partnerom. Zna da se radi o njenom partneru jer joj je BU rekla da ima partnera. 19. prosinca 2023. je u sandučiću našla fasciklu sa materijalima vezano za ovaj predmet. To joj je ubacila ili gospođa ŠK sama ili netko po njenom nalogu. Unutra se nalaze vlasnički listovi, ugovor, jedno neugodno pismo sa dosta ružnih riječi iz čijeg sadržaja zaključuje da je namijenjeno poslodavcu od BU i ĐK, sinu od BU. Rekla je BU da joj je isto došlo. 28. Svjedokinja MK je navela kako poznaje tuženu DK još od 2016. Naime, išle su zajedno u školu trčanja te bi na treninge odlazile 2 puta tjedno. DK bi često dolazila po nju tako da bi zajedno odlazile na treninge, ali isto tako bi često izostala sa tih treninga radi maminog zdravstvenog stanja, uvijek bi govorila da mama nije dobrog zdravstvenog stanja. NIje zapitkivala DK detalje. Sjeća se i to da je u dva navrata DK otkazala utrke koje su bile organizirane izvan RH s istim razlogom, dakle loše zdravstveno stanje njene majke i to u rujnu 2018. kada je natjecanje bilo organizirano u Sarajevu i u svibnju 2019. kada je bilo u Ženevi. S obzirom da je po struci medicinska sestra DK ju je često zvala i pitala za savjete, detalja se nije mogla sjetiti, ali je potvrdila da je jedne prigode trebalo obaviti određene pretrage na Nuklerarnoj pa bi ju DK kontaktirala ako bi se mogla malo požuriti pretraga. Nikada nije bila kod nje kući. Gospođu ŠK je prvi put vidjela pred Božić 2023. kada ju je došla potražiti na radnom mjestu i to u Poliklinici Medikol. Tužiteljica je došla na šalter kada su je zvali da dođe jer ju je tražila i rekla da ju je istražila preko Facebooka, da će ona svjedočiti protiv nje na sudu na što joj je odgovorila da je ne uznemirava na radnom mjestu i na tom je razgovor završio. Nakon toga vidjela ju tužiteljicu još jednom u čekaonici Poliklinike sa gospođom GK koju je prepoznala sa fotografija sa Facebooka jer je GK bila u plesačkoj grupi sa DK, tada nije s njom komunicirala, a ovo posebno jer nije bila pacijentica za koju je zadužena. Sa tuženom je bila u Boki Kotorskoj i Ljubljani. Sa tuženom je u prijateljskim odnosima do određene mjere što znači da ne zadiru jedna drugoj baš u sve. Prije 2 godine joj je tužena spomenula da će je majka tužiti, a vezano za sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nije ju pitala detalje. Tužena je bila zabrinuta i da joj majka nije dobrog zdravstvenog stanja. Poznato joj je da tužiteljica i tužena žive na istom katu, da tužena ima stariju sestru koja živi u [adresa] i da je imala sestru blizanku koja je preminula. Te prigode kada je gospođa ŠK došla na njeno radnom mjesto sjedila je za pultom na stolici, a kolegice su joj rekle da ju je čekala plava gospođa na parkingu Poliklinike. Ne zna je li gospođa ŠK izašla sama iz poliklinike nije to vidjela.

29. Svjedokinja ŠKA je navela kako je tuženu DK upoznala na zajedničkoj sportsko rekreacijskoj aktivnosti prije nekih 5 godina, preciznije početkom 2019. Kako je po profesiji stomatolog, nedugo nakon toga pitala ju je tužena bi li mogla postati njenom pacijenticom s obzirom je njen ugovorni liječnik izgubio ugovor. S obzirom da je bilo mjesta postala je njen pacijent negdje u ožujku 2019. Nakon nekih 6-7 mjeseci pitala ju je može li se i njena majka upisati kao njen pacijent s obzirom da je i njen ugovorni stomatolog izgubio ugovor sa HZZO-om. Tako je i gospođa ŠK postala njen pacijent. Sjeća se da je negdje u listopadu 2019. došla gospođa DK sa svojom majkom kod nje kada je gospođa ŠK potpisala izjavu o prelasku liječnika kod nje. Nakon toga ju je vidjela 2 do 3 puta. Bila je 12. studenog 2019. u pratnji DK na prvi pregled, nakon toga 1. veljače 2022. i 13. srpnja 2023. Zadnja dva puta nije bila u pratnji DK. Tih prigoda gospođa ŠK je samostalno ušla u ordinaciju, a što je bilo do njenih vrata to ne zna jer nije vidjela. Sjeća se i to da ju je tužena neposredno nakon što su se upoznale pitala za savjet s obzirom na to da joj majka boluje od polineuropatije, a njen suprug je magistar farmacije pa se raspitivala za lijekove koji bi joj pomogli za tu bolest. Navela je kako su ona i tužena poznanice te njihov odnos nikada nije prerastao u više od toga. Prije neke 2 godine ju je kontaktirala tužena i pitala je hoće li joj biti svjedok na sudu kada joj je rekla da ima spor sa majkom vezano za ugovor koji je s njom potpisala. Tužiteljica je ranije bila upisana kod dr. VU. Tih prigoda kada je tužiteljica dolazila kod nje možda je sporije hodala, ali je samostalno hodala. Gospođa ŠK je telefonom kontaktirala u ordinaciju u prosincu 2023. i inzistirala je na razgovoru. Uzvratila joj je poziv nakon završetka radnog vremena vjerujući da se radi o zdravlju. Međutim, tužiteljica joj je rekla telefonski da ju je pronašla na listi za svjedoke, pitala ju je zašto ide svjedočiti, pokušala ju je odgovoriti od toga. Rekla joj je da se ne treba osjećati ugroženo, da će reći samo činjenice koje su joj poznate, nakon čega je gospođa ŠK krenula u monolog o njenom odnosu sa njenom kćeri. Sutradan je došla i u ordinaciji te joj je uručila fasciklu sa cijelim plikom određenih isprava, dokumenata. Radilo se o prozirnoj fascikli te je na prvoj stranici vidjela pečat Odvjetničkog društva Ljubičić i partneri. Sve skupa nije otvarala, već je zapakirala i poslala poštom na adresu gospođe ŠK. To je bio njihov zadnji kontakt. Gospođa ŠK je još uvijek na listi njenih pacijenata. Dvije prigode kada je tužiteljica došla sa tuženom tužena nije radila preglede.

30. Svjedokinja ZK je navela kako se njena sestra brinula za majku i prije nego što su potpisale ugovor jer da nije bilo tako taj ugovor ne bi bio potpisan. Stan u kojem živi tužiteljica je kupljen s namjerom da bude u blizini tužene i da se ona može brinuti o njoj, što je DK i radila, ne samo DK nego i cijela njena obitelj, njen suprug i sin. Suprug je plovio, sada je već neko vrijeme u mirovinu i oni su odrađivali za tužiteljicu sve što je trebalo, sve vezano za kućanske poslove. Vrlo često su to bili i ručkovi, nisu bili svakodnevni na koje je dolazio i partner tužiteljice. Naročito ako su to bili neki blagdani pa čak i rođendan nećaka. Ponekad je tužiteljica kuhala sama, ali vrlo često, pogotovo ako je suprug tužene bio kući se pekla riba, spremale tripice, rižot i sl. S obzirom da živi u [adresa] kada bi došla u Split često su bili zajedno na ručkovima. Radili su i druge stvari kao što su sitni popravci po kući. Da to nije bilo tako po karakteru tužiteljice ista neće držati kraj sebe osobu od koje nema koristi. Tvrdnja tužiteljice da DK nije obavljala ništa iz tog ugovora jednostavno ne stoji, sve se ovo dogodilo zato što je to kazna za DK. Zanimljivo je i to da tužiteljica reže granu na kojoj je sjedila i svjedokinja navodi kako ne razumije za čiji interes tužiteljica ovo radi, jer za svoj nije nikako. DK je jedina osoba koja se o tužiteljici može brinut. Svjedokinja se ne može brinuti za tužiteljicu zbog svojih zdravstvenih razloga i jednostavno nije u mogućnosti se brinuti o njoj. Osim toga nije bila niti izabrana (citira tužiteljicu) kada se jedne prigode tužila osobi iz rodbine tj. njihovoj strini koja živi u [adresa] kako ne valjaju ni jedna ni druga i da će se ona jednostavno baciti niz balkon sa 10-og kada. Strina im je usplahirena to rekla i njih dvije su otišle kod tužiteljice i pitale je zašto to radi, tužiteljica se na njih počela derati. Tuženoj je govorila "ti si izabrana, ti si ubica, a ti dođi sama i ti dođi sama". Na takav način ih je potjerala iz stana. Prije toga je pokušala razgovarati sa majkom preko mobitela, pokušala ju je uvjeriti kako joj tužena želi samo dobro. Problem je u tome što tužiteljica ima svoju percepciju stvarnosti i svakodnevnih događaja koji su potpuno različiti od svega što se dogodilo. Ne može se doprijeti do nje. Osobno je imala veliki optimizam da će tužiteljici uspjeti objasniti i da joj je DK u najboljoj namjeri rekla da se skloni sa sunca kada su bile u [adresa]. Nastojala je izgladiti taj neki nesporazum. Taj razgovor je trajao oko sat vremena. Više nije htjela imati komunikaciju s tužiteljicom. Nakon ročišta na koji nije pristupila iz opravdanih razloga u veljači dobila je pismo od tužiteljice u kojem se bitno navodi: Di ti dođeš trava ne raste. … bile sretne onoliko koliko ste usrećile mater, ne mogle kuhati, ni jesti, ni piti… …začinili ste mi zadnje dane života…, … DK je digla repicu, skompala se s tobom…" Uvijek su svi protiv tužiteljice, to je priča života. Kao djeca nisu komunicirali sa rodbinom sa očeve strane jer su svi njihovi roditelji imali nešto protiv tužiteljice, a rodbina s tužiteljičine strane nije bila u RH tako da je ta komunikacija bila samo preko pisama. Uvijek se tužiteljica svađala u užoj i široj obitelji kada se sestra razboljela prvo se posvađala sa njenim suprugom kojeg je krivila za njenu bolest, zatim je krivila njenu djecu za njenu bolest. Tužiteljica joj je govorila da neće punit njihove stražnjice i odlazila je kod sestre i kuhala pola tikvice koliko je sestra mogla pojesti. S niti jednim od svojih zetova nije razgovarala. Na otoku gdje je rođena i gdje je ta kuća također se svađala sa svim susjedima. U bolnici kada je DK bila nakon Splita, imala je 2 složene operacije, nisu joj dozvolili da dolazi u bolnicu. Medicinska sestra u Zagrebu je rekla svjedokinji da miče majku od nje jer da loše utječe na sestru. Jednom prilikom kad je bila kod majke, majka joj se hvalila nakon plesa da su joj poznanice u Udruzi umirovljenika da moraju obaviti određene poslove, a ona bi odgovorila da ne mora ništa, da njoj sve drugi rade. Tužena ne samo što je vodila tužiteljicu kod liječnika, osiguravala joj sve preglede koji joj i nisu bili potrebni. Prije ovog svega rekla joj je tužiteljica da će tužiti djecu svoje pok. kćeri, da joj vrate darovani stan na otoku [adresa] i suđenja su općenito tužiteljičin način života. Kao dijete svjedočila je prigodi kada je tužila svog oca za zemlju. Zadnjih 11 godina živi u [adresa], do tada je živjela u [adresa]. Međutim, njena starija kćer živi u [adresa] i ima svoje dijete, odnosno njenog unuka, a zbog njih dolazi u Split kada god to može ili vikendima, a uvijek za vrijeme slobodnog vremena u akademskom kalendaru. Gotovo svaki put kada dođe u Split ode kod sestre koja je uredno zove, kada zajedno ručaju i druže se, a bila bi prisutna i tužiteljica dok nije podnijela ovu tužbu, misli da je 2020. Tada je uzela ključ od kuće, uzela je ključ od pošte. 2017. operirala je kuk kada je imala bolovanje od pola godine i tada je boravila u [adresa]. Tada su odnosi bili uredni, međutim u jednom trenutku se to okrenulo i do majke ništa nije dopiralo da se to izgladi. Nikada nije bila prisutna nekoj neugodnoj situaciji do ove o kojoj je iskazivala kada je majka izbacila i jednu i drugu iz stana. Za vrijeme korone je bio potres u Zagrebu. Jutro nakon potresa otišla je do ĐK koji je zvao roditelje te se njen zet uputio po ĐK, a ona je ostala u Zagrebu jer nije bila u stanju putovat. Kada su došli u [adresa] DK je zaključila u dogovoru s tužiteljicom da ode živjeti u stan s majkom da se slučajno ne bi zarazile. I tu je došlo do nekog problema pa je DK otišla ranije iz stana jer se po njenom mišljenju majka uplašila da će DK tu ostati za stalno i da neće otići. Tada je majka imala ideju da svi trebaju prodati stanove i kupiti kuću i svi zajedno tamo živjeti. U jednom periodu DK je zamolila svoju prijateljicu koja se time bavila, gospođu GK, da pomogne čistiti tužiteljičin stan i ona je to radila. Zna da joj je DK nudila da ju pita hoće li i njoj čistiti. GK nikada nije zatekla ni vidjela kod majke. Tužena je imala velikih neugodnosti. Osobno je zatekla u liftu natpise, plakate koji su degutantni. Ispod zvona za ulaz u stan je bilo napisano "prokleto", iznošenje namještaja koji je stavljen na Ineskina vrata. Tužiteljica je uvijek imala nekakve ispade, zašto je DK mislila da će sve biti u redu to ona ne zna. Njena kćer je doktor psihologijskih znanost i po njoj tužiteljica ima narcisoidni poremećaj ličnosti. Tužena nije znala kakav je karakter njena majka jer da je znala vjerojatno ne bi potpisala taj ugovor. DK joj je jednom prilikom rekla da su ona i majka imale ranije sklopljen ugovor. Za predmetni ugovor je saznala odmah nakon što je sklopljen. DK joj je rekla. Ne zna koje su sve čini uzdržavanja ugovorene tim ugovorom. Tužiteljica je neke nekretnine darovala kćerima pokojne sestre i DK. Koliko joj je poznato tužiteljica se rješavala te imovine kako ne bi plaćala porez. Ne zna o kojim nekretninama se radi. Njoj je darovala 2 x po 400 m2 pašnjaka. Kupila je jedan stan koji je od nje otkupila kada je prodala svoj stan. Prilikom smrti oca majka je svu imovinu zadržala za sebe. Majka je govorila da bi htjela da sve bude njeno, a one, sestre su na to pristale. Postojao je period u kojem duže godina nije razgovarala sa sestrom i to je bilo u razdoblju kada majka nije razgovarala sa njom, a to je bilo u nekoliko navrata, prvi put nakon smrti sestre, a kada bi bilo zadnji put nije se mogla sjetiti. Za sve je zaslužna majka. Tužiteljica ima 5 unuka. Njene kćeri ne razgovaraju s tužiteljicom, nećakinje na neki način kontaktiraju s tužiteljicom, ponekad dođu do nje, sa sinom tužene nije u nikakvom kontaktu. Tužiteljica je odlazila na [adresa] u razdoblju od 2018. do 2020. DK bi je vozila do Šibenika i od Šibenika. Tužiteljica je članica Udruge umirovljenika. Imala je običaj odlaziti na plesove koje Udruga organizira, odlazila je na nekakva predavanja u Udruzi Lavanda, a vozili su je ili DK ili ĆK. Tužiteljica i tužena su znale izaći na ručak za neke prigode i to kada bi mami bio rođendan znale su otići u restoran, DK bi znala reći da se to ne kaže HK. Nije se mogla sjetiti točno kada. Gospodina UU je češće nego bi joj to bilo ugodno. Njen dojam je loš o toj osobi. Viđala bi ga u stanu tužiteljice i tužene. HK je bio prisutan obiteljskim okupljanjima u stanu tužene. Tužiteljica ga je čak vodila na vjenčanje unuke od pok. sestre. Jedne prigode je bila u Splitu kada je DK dogovorila pedikuru za nju i tužiteljicu u Ineskinom stanu. Tužiteljica je bila na brojnim pregledima, bila je i na brain scanu za što je DK tražila i vezu. DK je odlazila po nalaze. Sestra je majci je račune, kuhala, čistila, usisavala, brisala prašinu, nabavlja namirnice i sl.. Tužiteljica nije u stanju ništa dovršiti sama bez tuđe pomoći. Ponekad bi tužiteljica s partnerom zajedno odlazila u Kauflanda. Tužiteljica ju je kontaktirala prije dolaska na sud. Dala je njen broj telefona GU predsjednici Sindikata umirovljenika hrvatske ne bi li je ona uvjerila da ne dođe svjedočiti. U vezi ove situacije nema nikakav dogovor sa sestrom vezano za podjelu stana u kojem tužiteljica sada živi. Sudbina stana se zna s obzirom na sadržaj ugovora. Gospođa GU joj je rekla da ju je tužiteljica uvjerila da nju pokuša nagovoriti da ne dođe svjedočiti. Kada je bila u Ineskinom stanu kada joj je pružena pedikerska usluga, pedikerka je tužiteljicu znala od ranije jer joj je ranije pružala pedikerske usluge. Te prigode je ona platila svoj račun, a DK je platila za sebe i tužiteljicu. Pismo koje je spominjala da joj je tužiteljica pisala je bilo ubačeno u njen sandučić kojeg je izvadila u proljeće prošle godine. Materijalno stanje tužiteljice je jako dobro jer je prodala zemlju koju nije htjela dati pok. kćeri za liječenje, nedavno je prodala dio kuće u [adresa] koji joj je navodno obećala. Osim toga ima novac od potkrovlja u [adresa] koje je DK prodala i dala joj novac. Tužiteljici nije potrebna financijska pomoć i to je tužiteljica uvijek isticala.

31. Svjedok ĐK je naveo kako je 25 godina života, danas ima 30, živio sa roditeljima u istom stanu te da je dobro upoznat sa prirodom odnosa između majke i bake. Odnosi su bili jako dobri, svi su se brinuli jedni o drugima, osobno je također imao dobar odnos sa svojom bakom, pomagao joj je kada god je to trebalo jer je tako i naučen od svojih roditelja. Sjeća se da su prije spornog ugovora majka i baka potpisale prvi ugovor o doživotnom uzdržavanju na inicijativu bake koji je na inicijativu bake raskinut negdje 2014., 2015. Prije nego što se prvi ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinuo majka je prodala kat kuće na otoku [adresa] koji je prethodno baka prepisala te je sav novac dala baki koja je uvijek govorila da ona mora zarađivati, nešto stvarati. I nakon raskida tog prvog ugovora odnosi su i dalje bili dobri te su negdje 2017. ili 2018. krenule priče o tome da se potpiše novi ugovor o doživotnom uzdržavanju. Sve na inicijativu bake koja je prije tog drugog ugovora određene nekretnine ostavila rodicama i teti te je rekla da stan u [adresa] želi ostaviti majci jer se ona brinula za nju, jer je ona to zaslužila. Majka na prvu nije bila za to da potpiše taj drugi ugovor, isto je vrijedilo i za prvi, međutim baka je bila uporna te joj je doslovno govorila da će ako majka na to ne pristane stan radije dati u tuđinu nego da pripadne teti ZK. Nakon razmišljanja majka je u konačnici pristala potpisati predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Naglasio je da je majka i neovisno o obavezama koje je preuzela iz ugovora uvijek pomagala i brinula se za baku, kao što su to radili on i otac. Majka je angažirala svoju tadašnju prijateljicu GK za čišćenje bakinog stana između dva ugovora. Međutim i sam je pomagao čistiti u stanu primjerice kada je trebalo čistiti visoke elemente, skidao je zavjese, lustere, kada je trebalo sitne radove napraviti primjerice tako je znao sklapati ormar, bušiti vrata kako bi se postavila ručka kako bi se baka mogla pridržati pri izlasku na terasu. Majka je organizirala sve potrebne preglede, odlazila je po lijekove, vodila je baku na terapije, na otok [adresa]. Ako majka zbog svojih obveza to ne bi mogla on ili otac bi isto obavljali. 90 % blagdana provodili su zajedno, često su zajedno ručavali te je na tim ručkovima znao dolaziti i partner bake, HK. Kada bi se spremilo nešto specijalno kao što bi bila morska hrana ili bi baka bila kod njih na ručku ili bi joj se ručak odnio u stan. Nezamislivo je bilo da se rođendani slave, a da baka nije bila na njima. Naglasio je da je baka uvijek voljela imati određenu dozu samostalnosti, da je u to vrijeme zaključivanja drugog ugovora 2018. bila dosta pokretna, da je voljela otići samostalno i na pazar, u obližnju trgovinu, da je znala sama sebi ponekad skuhati. Odbijala je financijsku pomoć jer je uvijek govorila da ima višestruko više novca i imala ga je više nego što su imali njegovi roditelji. Majka je sudjelovala u financijskoj pomoći kada bi joj to baka dopustila, majka je plaćala pedikerku, dio režija, nikada se od bake nije tražilo da plaća troškove goriva za odlazak na otok [adresa], u doktora i slično. Krajem 2019. se privremeno preselio u Zagreb s time da se često vraćao u Split, a trajno se preselio u veljači 2020. Te 2020. u ožujku je bio potres u Zagrebu te su roditelji iz straha željeli da dođe u Split. Međutim kako je bilo vrijeme korone i kako je bio u kontaktu sa većim brojem ljudi nakon tog potresa majka je bila ta koja je inzistirala da se odvoji od njega kako ne bi eventualno prenio zarazu i kako se baka ne bi zarazila te je dva tjedna živjela s bakom u stanu. Kako su i roditelji, a i baka malo pretjerali oko same korone to su prethodno bili dobro opskrbljeni hranom koju su kasnije tjednima trošili. Imali su susjede BK koji su u slučaju potrebe bili tu. U vrijeme korone baka se dosta promijenila, tako je primjerice počela spavati u odjeći za vani te je bila uvjerena da je samo pitanje dana kada će potres pogoditi Split. Tako je počela govoriti da se moraju preseliti u kuću, odnosno otići iz nebodera, bilo ju je strah potresa, da moraju koristiti lift, da može zbog potresa nestati struje. Roditeljima nije bilo prihvatljivo nikakvo seljenje te su tu opciju odbili. U međuvremenu u travnju 2020. vratio se u Zagreb. To proljeće 2020. roditelji i baka su otišli na otok [adresa] kada su nastale određene nesuglasice. Sjeća se da ga je baka nazvala i pitala je li mi majka ispričala išta vezano za nesuglasice koje su se dogodile između njih dvije. Baka mu je tada rekla da je sređivala cvijeće koje je bilo ispred kuće, međutim kako je bilo dosta vruće, kako je otok [adresa] sam po sebi izoliran, bez mogućnosti da se brzo dođe do hitne pomoći, majka se zabrinula da bi joj se nešto moglo dogoditi, što je rekla baki, a zbog čega se baka naljutila. Sve mu je kasnije ispričala i majka. Majka je kasnije potvrdila i to da je baki više puta govorila da uđe u kuću da joj ne dođe loše. U Split je došao nakon tog proljeća čim je bilo vrijeme za kupanje te je svjedočio daljnjim nesuglasicama između njih dvije. Odmalena je bio dosta povezan sa svojom bakom, često su razgovarali te se sjeća da mu je ponavljala tu situaciju s otoka [adresa]. U razgovoru s bakom pokušao je doći do nekakvog konkretnog problema koji je možda nastao jer mu nije bilo jasno zašto je baka tako teško doživjela tu situaciju na otoku [adresa] kada je majka samo htjela najbolje.

Ne sjeća se točno kada, ali je jedan dan baka došla u stan i rekla ispred njega, oca i majke da želi raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju jer se majka o njoj ne brine. Tada je prvi put spomenula da se majka o njoj ne brine. Bili su doslovno zatečeni, isto nisu očekivali, majka je rekla da mogu razgovarati, ali u nekakvim mirnim tonovima. Međutim, nije bilo mogućnosti za razgovor jer je baka počela optuživati majku da se ne brine za nju, govorila je sve i svašta. Osobno je bio u šoku, isto kao i roditelji, sve ih je to povrijedilo i iznenadilo. Nakon toga uslijedile su za njega nezamislive situacije kao što je bilo vađenje namještaja iz stana, ležanje ispred ulaza u zgradu, pisanje odvratnih stvari što po zidovima, što po liftu. Primjerice na papiru u liftu je pisalo: "Vrati mi stan, gladna sam, moja gadura kćer DK". Baka je šetala po kvartu, kontaktirala je mamu njegove najbolje prijateljice PK. Njegova prijateljica je rekla da je njena majka PK dobila pismo koje je puno optužbi protiv njegove majke i referiralo se i na njega. Isto tako znala je bacati kamenje s terase na terasu tako i dan danas njegovi roditelji drže spuštene rolete od prozora. Sjeća se, kada je na zidu pored njihovog stana napisala "Prokleto" kada su bili u stanu on i mama, kroz špijunku na vratima je vidio da nešto piše, nije izašao jer ga je majka zaustavila. Izašao je kada je baka ušla u svoj stan te je vidio da piše "Prokleto". Odmah nakon toga poslao je baki poruku u kojoj je napisao: "Hvala ti za ovu divnu riječ ispred naših vrata", nakon čega je ta riječ izbrisana. U dva navrata ga je nakon toga zvala baka, zadnji put 2022. rekavši mu da mu želi sve najbolje i da ga voli. Rekao sam joj da još uvijek sve može zaustaviti misleći na tužbu, tada se nisu posvađali. Međutim, nakon toga jako se ružno referirala na njega u pismu koje je poslala teti ZK, a koje riječi nije mogao niti ponoviti. U svakom slučaju u tom pismu je optuživala njega da je glavni inicijator, da on sve to vodi. Pismo je slala i drugoj prijateljici njegove majke TK i u tom pismu je priložila pismo koje je namijenila za njegovog poslodavca. Nije ga pročitao i to dobrim dijelom zbog straha što će unutra zateći. Svjedočio je i pokušaju nagodbe negdje u ljeto 2020. kada su bili prisutni majka, baka, partner bakin HK i rodica IK. Tada se pričalo o tome što bi majka trebala financirati za ubuduće, međutim tu se radilo o raznim financijskim zahtjevima koji su bili nezamislivi s obzirom na količinu novca koji je baka imala. Konkretno radilo se o troškovima režija, čišćenja, hrane, pedikure, privatnih doktora, žene za društvo. Osobno tu situaciju, odnosno pokušaj nagodbe nije doživio pomirbeno, nego da baka želi prenapuhati sve to da majka odustane od ugovora. Zahtjeve koje je baka imala su zapisali, međutim do dogovora nagodbe nije došlo. Sjeća se i to da ga je majka jednom bila nazvala i ispričala mu kako su je zvali iz poliklinike da dođe po baku kada je imala operaciju mrene i da se tih par dana nakon operacije mrene baš brinula o baki. Danas više nije u kontaktu sa bakom. Ovo ljeto je sreo baku u trgovini nasuprot zgrade u kojoj baka živi, a koje prigode je bila bez ikakvih pomagala, s tim da je hodalica bila ispred ulaza u trgovinu. Povezano je da je to njena hodalica jer ta ista hodalica često stoji ispred ulaznih vrata bakinog stana. Isto tako zadnje 2 godine kada bi bio u Splitu znao ju je par puta vidjeti s balkona oko zgrade, nekada je bila sama, nekada u nečijem društvu, viđao ju je sa štakom ili čak i bez. Sreo ju je jedanput na ulazu u zgradu kada je bila u nečijem društvu, činilo mu se kao da hoda s tom osobom kao da je s njim par, ruku ispod ruke. Također ju je sreo dva puta ispred ulaznih vrata stana roditelja, ali te dvije prigode nije komunicirao s njom. Odnosi u obitelji od vremena prije prvog ugovora, tijekom i nakon prvog ugovora i nakon sklapanja drugog ugovora se nisu ni na koji način promijenjeni, odnosno sve je bilo uobičajeno. Baka je povremeno kuhala sebi, povremeno su kuhali roditelji, a povremeno bi joj se ručak nosio u stan. Mama je imala punomoć na bakin račun i plaćala je režije i po tom računu na koji je imala punomoć, ali i iz svojih financijskih sredstava, a sve nakon sklapanja ugovora. Prilikom nagodbe mu nije bilo jasno zašto bi baka tražila da joj majka plaća režije i druge obveze, jer mu je baka osobno više puta rekla koliko ima novca te mu je bilo nejasno zašto odjedanput traži da se snose svi financijski troškovi. Nitko se o stanu tužiteljice nije brinuo svakodnevno, GK je dolazila povremeno, kroz jutro, je li svaki tjedan ili svaki drugi tjedan to nije znao. Drugo što je trebalo napravili su oni. Ne zna je li majka izvršavala plaćanja drugih obveza privatnih doktora ili bilo čega za baku. Kada je baka došla do njih da želi raskinuti ugovor rekla je da oni za nju ništa ne rade, što su oni ikada za nju napravili, gdje su je vodili, što su za nju kuhali. U suštini je prezentirano kao da nisu imali nikakav odnos. U tom pokušaju nagodbe baki je bilo uglavnom u interesu pričati samo o financijama, bilo je tu još spominjanja da mama mora kuhati, čistiti, posjećivati je, ali cijela premisao tog pokušaja dogovora bilo nizanje financijskih zahtjeva. Generalno je upoznat sa sadržajem ugovora. U ugovoru piše da se majka mora brinuti o baki u onim područjima u kojima baka nije sposobna, da se mora brinuti o stanu, o njoj, da joj mora činiti društvo i izvršavati sve ono što baka ne može. Izuzev razdoblja korone u zadnjih 15 godina baka i majka nisu živjele zajedno. Nije bilo potrebe za istim, živjeli su stan do stana. Bilo je situacija kada je baka bila zdravstveno loše pa bi majka prenoćila kod nje, ovo prije spornog ugovora kada je baka imala lakši moždani. Obiteljski odnos do 2020. je bio uobičajen. Gospodin UU je dolazio u posjete baki jako često, pogotovo prije korone, za vrijeme korone je malo smanjio dolaske, ali je dolazio barem 2 puta tjedno, znao je ostajati preko noći. Znali su zajedno otići na otok [adresa]. Odlazili su na plesove umirovljenika gdje su se upoznali i to 2018., 2019., 2020. Povremeno ih je vozila mama ili tata, možda je HK vozio. Baka je inzistirala na samostalnosti u tom aspektu njenog života s HK u smislu toga da sami organiziraju njih dvoje kada HK dođe kod bake u stan. Baka nije voljela kuhinju njegove mame tako da je inzistirala da određene stvari sebi priprema na način kako ona želi. HK su prihvatili jer je baka s njim bila sretna. Baka je za svog života sa svojim mužem puno radila, zaradila. Imali su veliku imovinu, kada je djed umro sva imovina je išla baki, nije se dijelila na kćeri. Baka je ulagala i dosta toga je na kraju prodala. Majka je imovinu koja je bila na njenom imenu prodala i taj novac dala baki jer je takav bio dogovor da će mama ako se ikada proda za bakinog života da će novac dati baki, a da će to svakako ostati nasljednicima. Prodaja zemlje na [adresa] i kata kuće je bilo 2012. ili 2013.

32. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2018., ovjerenog kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R2-1677/2018. 19. studenog 2018.

33. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li ili nije tužena ispunjavala ugovorom preuzete obveze ili je tužiteljica ta koja je poremetila odnose među strankama i time onemogućila tuženu u ispunjavanju ugovornih obveza.

34. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

35. Tako, tijekom postupka utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tužena majka i kći

- da tužiteljica i tužena žive na istom katu, vrata do vrata

- da su tužiteljica i tužena sklopile prvi ugovor o doživotnom uzdržavanju 10. ožujka 2010., a koji je sklopljen i raskinut na traženje tužiteljice 10. studenog 2014. i to sporazumom obiju strana

- da je razlog raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2010. neslaganje tužiteljice i tužene oko izvršavanja radova na kući na otoku [adresa], s čim se tužena nije slagala, a što je bila želja i namjera tužiteljice

- da su nakon raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2010. stranke nastavile normalno komunicirati, posjećivati se, pomagati

- da su tužiteljica i tužena 5. veljače 2008. sklopile ugovor o darovanju nekretnina, po želji tužiteljice, a na temelju kojeg ugovora je tužena postala vlasnica nekretnina u Prvić Luci, a koje nekretnine je kasnije prodala i kompletan iznos kupoprodaje i to 184.000,00 eura predala tužiteljici

- da su tužiteljica i tužena, na prijedlog i inzistiranje tužiteljice, sklopile predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju 7. kolovoza 2018., a koji je ovjeren pred ovim sudom 19. studenog 2018.

- da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2018. tužena obvezala:

a) tužiteljici osigurati ugodan boravak u predmetnom stanu i to baš stanu na X. katu, označen brojem 41, ukupne površine 62,29 m2, sa punim komforom b) osigurati potpunu skrb, ishranu, njegu, liječenje

c) brinuti se o svim tekućim potrebama tužiteljice, a zauzvrat, nakon smrti tužiteljice tužena je ovlaštena uknjižiti se kao vlasnica na predmetnom stanu

- da su stranke ugovorom od 7. kolovoza 2018. ugovorile da tužiteljica ni pod kojim uvjetima ne želi biti smještena u dom za stare i nemoćne osobe, a da tužena ima pravo upisati zabilježbu postojanja ugovora u zemljišnoj knjizi

- da je Zemljišnoknjižni odjel Split 13. prosinca 2018. proveo upis zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. kolovoza 2018.

- da je tužiteljica nakon i prije sklapanja predmetnog ugovora imala zdravstvenih problema, zbog kojih je imala i bolje i lošije dane i zbog kojih je trebala liječničku pomoć u vidu odlazaka na preglede i po lijekove

- da je tužena imala razne faze odnosa sa svojom drugom kćeri ZK koja živi u [adresa], s kojom danas nije u dobrim odnosima, dok joj je treća kćer preminula, a iza nje su ostale kćeri s kojima je s vremenom, nakon smrti svoje kćeri, uspostavila odnose

- da tužiteljica ima prijatelja/partnera UU zadnjih 15-ak godina

- da ČU kod tužiteljice dolazi petkom, ne svaki petak, i ostaje do nedjelje kada znaju otići zajedno u kupnju, izaći u šetnju

- da je tužiteljica dolazila na obiteljske ručkove kod tužene i njene obitelji, a ponekad je s njom dolazio i njen prijatelj ČU

- da su se blagdani i rođendani znali slaviti zajedno

- da je tužena pozivala tužiteljicu na zajedničke ručkove prilikom posjeta bliže i dalje rodbine

- da je tužena pomagala tužiteljici u održavanju stana, da ju je vodila kod liječnika, da je odlazila kod liječnika na konzultacije, dogovaranje operacije, odlazila po lijekove, proteinske napitke

- da je tužena vodila tužiteljicu u hotel Mavri i Cornaro kada se našla sa svojom nećakinjom

- da je tužiteljica često kuhala i sama, ali je povremeno kuhala i tužena, pogotovo kada se tužiteljica osjećala loše

- da je tužena dugi niz godina, i prije, a i poslije zaključenja predmetnog ugovora, vodila brigu o svim financijskim obvezama tužiteljice i to tako da je imala punomoć po računu tužiteljice s kojeg računa je plaćala režije, ali da je i dio, manji, računa plaćala iz svojih sredstava

- da je tužena uzimala slobodne dane na poslu radi odvoženja tužiteljice na liječničke preglede, a na molbu tužene jednom je odvela na pregled i njenog prijatelja UU

- da je tužiteljica ljeti odlazila na otok [adresa] pri čemu su je vozili i odvozili tužena i njen suprug

- da je tužena i prije sklapanja predmetnog ugovora angažirala tadašnju prijateljicu GK za pomoć u kući tužiteljice jedan put tjedno

- da je suprug tužene postavio držače u stanu tužiteljice, u banju, mijenjao je rasvjetu, odlazio po lijekove, napitke, kupovao joj ribu, čistio je

- da je sin tužene skidao zavjese, lustere u stanu tužiteljice

- da je tužena tužiteljici angažirala pedikerske usluge u stanu tužiteljice

- da su tužiteljica i tužena zajedno odlazile i do dućana, na glasačko mjesto, u šetnju

- da je tužena organizirala patronažnu sestru koja je u stan tužiteljice dolazila radi vađenja krvi tužiteljici i radi davanja terapija u vidu injekcija

- da je tužena vodila tužiteljicu doktoru stomatologu kojeg joj je prethodno pronašla i u kojeg ju je upisala kao pacijenta

- da je tužena zbog lošeg zdravstvenog stanja svoje majke dva puta i to u rujnu 2018. i svibnju 2019. otkazala sportska natjecanja na kojima je trebala sudjelovati, a koja su se održavala izvan RH

- da je nakon potresa u Zagrebu u ožujku 2020., a kad je bio i Covid, tužena sama sa tužiteljicom živjela 10-ak dana u tužiteljičinom stanu

- da je tužena nakon potresa u Zagrebu do svibnja radila od kuće i bila ta koja je održavala stan tužiteljice jer osoba koja je prethodno dolazila da bi poredila nije dolazila zbog korone

- da je za vrijeme lock downa potrebne nabavke i za tuženu i tužiteljicu obavljao suprug tužene

- da su u lipnju 2020. zajedno na otok [adresa] otišli tužiteljica, tužena i suprug tužene kada je tužiteljica rekla da će tražiti da joj unuke, djeca od preminule kćeri, vrate stan na I. katu kuće na [adresa] jer se ne brinu o njemu, a što je tuženu pogodilo i što je rekla tužiteljici, kao što joj je prethodnog dana rekla da se skloni sa sunca, da joj ne dođe loše

- da je tužiteljica nakon lipnja 2020. i povratka s otoka [adresa] odbijala i prekinula kontakt s tuženom, kada joj je vratila ključeve od njenog stana

- da su cijelo vrijeme, do lipnja 2020., i tužiteljica i tužena imale ključeve od stanova i jedne i druge

- da je tužiteljica nakon lipnja 2020. prvi put zatražila od tužene da raskinu predmetni ugovor

- da je nakon što je tužiteljica prekinula komunikaciju i odbijala kontakt tužena i dalje pozivala tužiteljicu na ručak, ostavljala voće ispred vrata, pozivala na zajednički ručak sa drugom kćeri koja je došla iz Zagreba, pitala treba li joj nešto kupiti na pjaci, u dućanu, otišla po nju u bolnicu nakon operacije mrene, odlazila u stan tužiteljice po pozivu da joj nije dobro, čestitala Božić

- da je tužiteljica, a nakon što je prekinula komunikaciju s tuženom, promijenila svoje ponašanje i slala SMS poruke uznemirujućeg sadržaja kao što je na pitanje tužene je li joj što treba, odgovorila da joj treba otrova, po zidovima i liftu pisala i ostavljala poruke ružnog i uznemirujućeg sadržaja, pisala uznemiravajuća pisma tuženoj, svjedocima u ovom postupku, poslodavcu tužene, na hodniku ispred ulaznih vrata izvlačila stvari iz kuće, vikala, uznemiravala susjede

35.1. Sve navedeno jasno proizlazi iz svih citiranih i analiziranih dokaza.

36. Predmetni parnični postupak temelji se na tvrdnji da se tužena nije brinula o tužiteljici, da ju je zanemarivala te da se nije pridržavala zaključenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a da poremećeni odnosi među strankama traju već dugi niz godina.

37. Tako, tužiteljica u svom iskazu navodi da je očekivala da će se tužena, a s obzirom da živi sa svojom obitelji vrata do vrata s tužiteljicom, o njoj brinuti, ali da se to nije dogodilo.

Tužiteljica navodi da se tužena promijenila nakon što je potpisala ugovor, da nije ispunjavala ništa od obveza koje je preuzela, da je dolazila 2-3 puta tjedno po 20- ak minuta, da joj nikada nije kuhala, da joj nije kupovala nego da to radi njen prijatelj UK, da njen rođendan nikada nije proslavljen kod tužene. Potvrđuje da je bila par puta na ručku kod tužene nakon što bi je pozvao njen suprug, a zadnjih 6 godina (iskaz 2022.) ima ženu s kojom ju je spojila tužena i koja joj čisti. Tužiteljica u svom iskazu optužuje tuženu da ju je maltretirala, psovala, vrijeđala, razbijala kofere.

37.1. Iskaz tužiteljice nema uporište u niti jednom izvedenom dokazu radi čega se ne prihvaća. Tvrdnje o maltretiranju, psovanju, vrijeđanju ničim nisu dokazane. Tužiteljica na ovakav način očito želi prikazati tuženu kao nezahvalnu i grubu osobu koja se o majci ne brine, koja je postala ohola jer se obogatila, sve navedeno kako bi ishodila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Potvrdila je da ju je tužiteljica zvala na ručkove, pisala poruke, ali da joj nije odgovarala niti je prihvatila pozive jer ju je tužena prethodno verabalno izvrijeđala. Potvrdila je da je suprug tužene znao raditi sitne popravke po stanu, da je za Uskrs 2020. zvala supruga tužene jer se nije osjećala dobro, kada je došla i tužena. Tvrdi da je sama održavala kontakt s doktoricom, a po lijekove je znala otići GK, ali tužena nikada. Unatoč tomu što tužena za majku nije odlazila kod doktora, jedan put je na njenu zamolbu odvela kod liječnika njenog prijatelja UU. Neživotno.

38. Iz iskaza i tužene i svjedoka ĆK, MK, ŠKA i OK proizašlo je da je tužena vodila brigu o zdravstvenom stanju svoje majke. Tužena je detaljno iskazivala o tome kako je odlazila za tužiteljicu i s tužiteljicom kod liječnika opće prakse, kako su ona i suprug odlazili po proteinske napitke za tužiteljicu. Iskazivala je i da je, jer se majka loše osjećala i teže hodala, odlazila s njom na preglede kod dr. D koji je predložio Dopamin brain scan. Radi navedenog scana, a radi dogovora, posjetila je dr. FK, dr. L. Zbog svega je 2-3 puta sa majkom odlazila na pregled u bolnicu. Sve navedeno bilo je u rujnu 2019. Dva puta je otkazala natjecanja koja su se održavala izvan RH, a na kojima je trebala sudjelovati, sve zbog zdravstvenog stanja svoje majke.

Svjedokinja OU, dr. stomatolog, je potvrdila da ju je tužena zamolila da upiše tužiteljicu kao svoju pacijenticu te je 2-3 puta tužena bila sa tužiteljicom u svjedokinje i to u listopadu i studenom 2019.

Svjedokinja MK, medicinska sestra, je izjavila da ju je tužena često zvala i pitala za savjete, da je jedne prigode trebalo obaviti određeni pregled na Nuklearnoj i da ju je tužena pitala može li to malo pogurati. Potvrdila je da je tužena u rujnu 2018. i svibnju 2019. otkazala utrke na kojima je trebala sudjelovati, a koje su bile izvan RH zbog lošeg zdravstvenog stanja svoje majke.

I jedna i druga svjedokinja, MK i OU, su potvrdile i to da ih je u prosincu 2023. na radnom mjestu posjetila tužiteljica kazavši im da ih je vidjela na listi za svjedoke. Međutim, i jedna i druga su odbiti o tome razgovarati. Što je tužiteljica htjela postići razgovorom sa svjedokinjama prije njihovog dolaska na sud, zna samo ona.

SU, medicinska sestra, je izjavila da ju je tužena prije par godina nazvala (iskaz 2023.) i pitala može li doći izvaditi krv njoj i njenoj majci. Nakon toga je nastavila dolaziti kod tužiteljice, a duži kontakti i odlasci kod tužiteljice su bili nakon što je bila na pregledu kod dr. D, kada je trebala primati terapiju Solumedrola. Tužena ju je zamolila i pitala je li voljna dolaziti i davati terapiju njenoj majci s čime se složila. S obzirom na poznanstvo s tuženom nije htjela naplatiti svoje usluge, ali je tužiteljica inzistirala. Tužena joj je uvijek govorila kako majka želi da napravi. Za vrijeme lock downa svjedokinja je jedan put tjedno duži period dolazila davati joj injekcije B12. Svjedokinja je potvrdila da je dolazila 3, 4 godine, a najintenzivnije kad je davala injekcije B12. Uvijek je stan bio uredan, mirisan, čist, a dolazila je radnim danom između 10,00 i 12,00 sati, s tim da je počela dolaziti godinu i pol prije lock downa. Izjavila je i to da je primijetila kako se dobro slažu tužiteljica i tužena i da je i sama poželjela imati takav odnos sa svojom majkom.

Svjedok JK živi u istoj zgradi u kojoj žive i stranke ovog postupka. Izjavio je da je do lock downa viđao i jednu i drugu u zgradi, u dućanu, na glasačkom mjestu te da nikada nije posumnjao da bi postojali problemi u njihovom odnosu. Svjedočio je i o tome kako su se nakon lock downa počele događati neobične stvari pa su tako i po liftu bile ispisane poruke ružnog sadržaja koje zbog sadržaja nije niti čitao. Potvrdio je da je tužiteljica vikala po zgradi da nitko ne vodi brigu o njoj, da je izvukla štramac, da je u travnju 2023. njemu i supruzi rekla da se tužena ne brine za nju, da će im dati stan ako joj pomognu.

38.1. Sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka MK, OU, SU i JK, svjedoci nemaju nikakav interes za ishod spora, niti imaju razloga iskazivati drugačije od onoga što im je poznato.

38.1.1.Iskaz tužene ima uporište u iskazima ostalih saslušanih svjedoka i to VK i ĐK, ZK, MK, ŠKA, OK, TK, AK, A PU, PK, iskazi se međusobno nadopunjavaju radi čega se i prihvaćaju.

39. O odnosima koji su vladali između obitelji iskazivali su i tužena, njen suprug, sin i sestra. Svi su potvrdili da su odnosi između tužiteljice i tužene i njene obitelji uvijek bili dobri, da su se međusobno pomagali, ručavali zajedno, zajedno slavili blagdane, rođendane. Da su živjeli kao obitelj izjavio je i svjedok ČU. Tužena i njena sestra ZK upoznale su sud sa prirodom odnosa između majke i njenih kćeri, o autoritetu, čvrstini koje je tužiteljica pokazivala kroz njihovo odrastanje, o teškom stanju u kojem su se svi zatekli nakon smrti kćeri tužiteljice, a sestre tužene što je sve jako pogodilo, a uslijed boli i ljutnje da je došlo do međusobnog optuživanja i prekida komunikacije te ponovnog mirenja.

40. Suprotno tvrdnji tužiteljice, događaji koji su se zbili prije zaključivanja predmetnog ugovora važni su jer ukazuju na normalne obiteljske odnose i povjerenje, a o čemu su i iskazivali imenovani svjedoci, suprug i sin te sestra tužene.

40.1. Prvi ugovor o doživotnom uzdržavanju je sklopljen na prijedlog tužiteljice 2010., a na traženje tužiteljice i sporazumom obiju strana je raskinut, a ne zato jer su odnosi bili poremećeni ili zato jer tužena nije ispunjavala svoje obveze. Nakon tog raskida sklopljen je novi, predmetni ugovor, na isključivo inzistiranje tužiteljice. Želja tužiteljice u trenutku sklapanja ugovora o uzdržavanju bila je da ne bude smještena u dom za starije i nemoćne, da se za nju obavljaju svakodnevne, tekuće stvari, da joj se osigura skrb, ishrana, njega, liječenje, da joj se osigura ugodan boravak u stanu. Tužena je, kako je to naprijed navedeno, bila pratnja i pomoć tužiteljici pri odlasku kod liječnika, pomoć pri kupnji i donošenju hrane, dogovarala je za nju liječničke preglede. Tužena je obilazila tužiteljicu, pozivala je na zajedničke ručkove, vozila liječniku, uz pomoć svog supruga i sina brinula se i održavala predmetni stan kad je to bilo potrebno. Vozila je tuženu na druženje sa njenom pranećakinjom, u hotel na ručak, uzimala slobodni dan na poslu radi odvođenja tužiteljice na pregled, otkazivala odlaske na natjecanja izvan RH, upisala je u stomatologa, dovodila pedikera.

40.2. Tužiteljica i tužena imale su dobru komunikaciju, živjele su na istom katu, vrata do vrata, imale su ključeve od stanova. Komunikacija porukama uslijedila je nakon što je tužiteljica prekinula komunikaciju, a nakon kojeg prekida komunikacije, koja je do tada bila usmena, se nastavila uglavnom porukama. Porukama je tužena pitala tužiteljicu je li joj nešto potrebno kupiti, donijeti, pozivala je na ručkove, čestitala Božić. Na neke je dobila odgovor na neke ne, iako je tužiteljica izjavila da joj nije odgovarala. Tužena sa suprugom i nakon prekida komunikacije u ožujku 2021. odlazil po majku u polikliniku nakon operacije mrene te je dovodi kući.

41. UK, prijatelj/partner (po vlastitom kazivanju) tužiteljice je izjavio da poznaje tužiteljicu 15 godina, da je svega par puta bio u stanu tužene, nikada nije ručao u stanu tužene, a rođendane tužiteljice i blagdane su slavili on i tužiteljica u stanu tužiteljice. Potvrdio je da je tužena znala dolaziti u stan tužiteljice dok nije došlo do svađe, a do svađe je došlo par mjeseci prije podnošenja tužbe jer su tužena i njen suprug htjeli prikazati tužiteljicu kao psihički nestabilnu osobu. Njegov dolazak kod tužiteljice petkom je bio zbog toga da bi se subotom otišlo u nabavku. Tužena se nije imala kad brinuti za tužiteljicu jer je često bila odsutna. Tvrdi i to da tužena nije kupovala namirnice, on je odlazio kod liječnika, kupovao lijekove, a tužiteljica je imala kućnu pomoćnicu koju je našla sama tužiteljica i plaćala. Istu onu kućnu pomoćnicu za koju je tužiteljica izjavila da ju je tužena spojila s tužiteljicom. Svjedok navodi i to da se nikada nije dogodilo da je tužena počistila stan, skuhala večeru ili napravila nekakve popravke, ali ističe da su bili kao obitelj, da se nisu dijelili na prijatelje i neprijatelje i da je često viđao tuženu u Filipine, istu onu tuženu za koju je tužiteljica izjavila da je dolazila samo na početku 2-3 puta tjedno.

41.1. Iskaz svjedoka UK kontradiktoran je sam sebi, nelogičan, nema uporište u ostalim izvedenim dokazima, radi čega se i ne prihvaća.

Tvrdnja svjedoka da nikada nije ručao u stanu tužene suprotna je iskazima tužene, VK i ĐK, fotografijama koje prileže spisu. Svjedok tvrdi da je tužena htjela izolirati tužiteljicu na [adresa], a uopće na [adresa] tada nije bio. Svjedok je dolazio kod tužiteljice od petka do nedjelje pa ne može znati što se događalo radnim danima i tvrditi da tužena nije kupovala, čistila, kuhala, zvala na ručkove. Da je tužena vodila tužiteljicu liječnicima, brinula o njenom zdravstvenom stanju iskazivali su osim obitelji tužene i svjedoci OK, MK, ŠKA, ali svjedok tvrdi da je on bio taj koji je vodio tužiteljicu liječnicima. Svjedok tvrdi i to da tužena nije imala vremena brinuti se za tužiteljicu, ali je zato imala vremena za odvesti svjedoka liječniku. Neživotno. Svjedok se nije mogao sjetiti je li tužena živjela s tužiteljicom za vrijeme korone, ali se zato dobro sjeća da je on kupovao namirnice, ostavljao ih ispred vrata stana i sve to za vrijeme Lock downa. Svjedok je izjavio da tužena nije pomogla majci nakon operacije mrene. Tužena je nesporno otišla po majku sa suprugom u polikliniku i dovela je kući u ožujku 2021. Ako tužena nije imala vremena za tužiteljicu, nije joj, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka, na niti jedan način pomagala niti se brinula za nju, ovaj sud ne može, a da se ne zapita zašto svjedok u jednom trenutku izjavljuje da su bili kao obitelj, da se nisu dijelili na prijatelje i neprijatelje, da bi želio da se odnosi normaliziraju. Ako svjedok želi da se odnosi normaliziraju, da opet budu obiteljski, za zaključiti je da su svi živjeli i ponašali se kao obitelj, međusobno se posjećivali, poštovali, ručavali. Radi se o obitelji u kojoj je i svjedok bio lijepo ugošćen i dočekan. I sam je izjavio da je donosio cvijeće tuženoj.

42. Svjedokinja AU, nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetu spora. Sve što zna poznato joj je po kazivanju tužiteljice u čijem stanu nikada nije bila. Svjedokinja navodi da tužiteljicu poznaje 15-ak godina i da joj se od početka poznanstva tužiteljica žalila na svoju kćer da joj ne pomaže, da sve mora sama, da joj nema tko.

U postupku je utvrđeno da je do prekida komunikacije došlo tek u lipnju 2020. i to od strane tužiteljice koja je samoinicijativno predložila i potpisala dva ugovora o doživotnom uzdržavanju prvi 2010., drugi 2018. sa tuženom, ali se unatoč tome 15 godina žali svjedokinji da se kćeri o njoj ne brinu, da sve mora sama. Neživotno i nelogično.

43. Svjedokinja GK navodi da ju je krajem 2018. tužena zamolila da ode pomagati čistiti tužiteljici te da se dogovorila s tužiteljicom da joj čisti, mijenja posteljinu, ode u ljekarnu, kod doktorice. Dolazila je jedan put tjedno, uglavnom, ali je znala doći i dva, tri puta i to uglavnom oko 12,00 sati te bi bila do 13,00 ili 14,00 sati. Samo nekada je znala doći popodne. U razmacima kad nije dolazila nije primijetila da je stan čišćen. Radi se o istom stanu za koji je patronažna sestra OK, koja je intenzivno dolazila 3,4 godine, izjavila da je stan uvijek bio uredan, mirisan i čist. Tvrdi da je tuženu zatekla u stanu tužiteljice samo jedan put, a tužiteljica joj se žalila da joj kćer ne dolazi i to u početku njenog dolaska kod tužiteljice. Za vrijeme lock downa nije dolazila kod tužiteljice 2 mjeseca. Nije znala da postoje problemi između tužiteljice i tužene sve do proljeća 2020. kad ju je tužena dočekala ispred stana i rekla ako nastavi dolaziti čistiti njenoj majci da će njihovo prijateljstvo prestati.

43.1. Svjedokinja je odbila mogućnost da je počela dolaziti kod tužiteljice prije nego što je to iskazala, dakle prije ljeta 2018., a sama tužiteljica je izjavila da zadnjih 6 godina ima ženu koja joj pomaže čistiti (iskaz 2022.) i da ju je s gospođom GK spojila tužena. Dolazila je uglavnom kroz jutro, dok je tužena bila na poslu pa nije niti mogla vidjeti tuženu u to doba. Isto tako tužba je podnesena u kolovozu 2020., a svjedokinja tvrdi da ju je tužena dočekala u proljeće 2020. i rekla joj da ako ne prestane dolaziti kod njene majke, da će njihovo prijateljstvo prestati. Isto je nelogično, jer sve da je takvo nešto tužena i rekla, logičnije je da bi to bilo nakon podnošenja tužbe. Svjedokinja tvrdi da je dolazila kod tužiteljice 3-4 dana za redom nakon operacije mrene, a tužiteljica navodi da joj je tada u svemu pomagao ČU. Niti tužiteljica, a niti ČU koji za sebe kaže da je upravo on bio taj koji je u svemu pomagao tužiteljici, ne spominje GK i to ČU uopće, a tužiteljica ne u kontekstu i slici u kojoj je sebe prikazala svjedokinja GK.

44. AK je izjavila da je 2019. 5-6 puta došla kod tužiteljice u stan po zamolbi tužene. Svaki put bi je u stanu dočekala i tužena. U sjećanju joj je ostala fotelja u kojoj je sjedila tužiteljica koja je imala naslon za noge, kao i to da je tužena pitala majku može li joj oprati banj, a koja riječ joj je specifična jer nije s ovog govornog područja. Stan je bio uredan. Misli da je dolazila u jutarnjim satima, nije sigurna, ali sigurna je da je bio dan jer se sjeća pogleda s obzirom na visinu kata na kojem se nalazi stan. Tužiteljica se poziva na bolest, stanje stopala i prilaže nalaze iz 2023.

Pedikerske usluge su iz 2019.

Radi se o nepristranom svjedoku koji nije u nikakvim odnosima niti s tužiteljicom, niti s tuženom te nema razloga, niti motiva izmišljati stvar ili govoriti neistine.

45. PK nikada nije bila u stanu tužiteljice, samo jednom u stanu tužene, nema saznanja o tome tko je tužiteljici pomagao, ali se sjeća da je sigurno viđala često tužiteljicu i tuženu u šetnji od sredine 2015., a u ljeto 2020. je čula tužiteljicu kako viče i ružno spominje tuženu što ju je šokiralo. I ovoj svjedokinji je tužiteljica poslala pismo jer je htjela da shvati što se događa.

TK je potvrdila da je par puta godišnje dolazila u stan tužene, viđala je tada i tužiteljicu, s tim da se ne može sjetiti je li tužiteljicu vidjela u stanu tužene nakon lock downa. Viđala ih je i u šetnji. I ovoj svjedokinji je tužiteljica ostavila fasciklu s materijalima vezanim za ovaj postupak.

ČK je izjavio da je u više navrata zatekao tužiteljicu u stanu tužene, ispred zgrade, u liftu u odlasku, dolasku do zubara. Sve navedeno do svađe koja je bila na otoku [adresa], radilo se o ljetnom periodu. Utvrđeno je u postupku da se radilo o ljetu 2020.

PU nije učestalo posjećivala tuženu, zadnje 4 godine (iskaz 2022.) nije zatekla tužiteljicu u stanu tužene, ali ih je vidjela na biralištu 2019. kada su bili predsjednički izbor. I ona je primila pismo od tužiteljice.

45.1. Iskazi TK, ČK i PU međusobno se nadopunjavaju, imaju uporište u ostalim izvedenim dokazima radi čega se i prihvaćaju.

46. Ponašanje tužiteljice nakon podnošenja tužbe, slanje SMS poruka uznemirujućeg sadržaja, pisanje po zidovima, pisanje pisama gotovo svim svjedocima ovog postupka, poslodavcu tužene, izvlačenju namještaja iz stana u hodnik, teško je objasniti. Ali zasigurno takvim ponašanjem tužiteljica je prouzročila nesnošljivost i sama onemogućila redovito izvršavanje ugovora.

47. Zaključno, ugovoreno uzdržavanje tužena ja odmah nakon sklapanja ugovora u svemu ispunjavala. Osiguravala je tužiteljici ugodan boravak u stanu i to tako da je doprinosila uzdržavanju i čišćenju stana. Suprug tužene je prema potrebi vršio sitnije popravke u stanu, sin tužene pomagao je u čišćenju (skidao lustere, zavjese). Tužiteljica je pozivana na ručkove u stan tužene, tužena je za vrijeme corone 10-ak dana živjela s tužiteljicom, išla su u šetnju, na biralište, rođendani, blagdani slavili su se zajedno. Liječničku skrb osiguravala je tužiteljica na način da ju je vozila na dogovorene specijalističke preglede, u stomatološku ordinaciju, koje preglede je iskomunicirala tužena. Odlazila je po lijekove, potrebne napitke.

Tužiteljica je imala i prijateljski/partnerski odnos s UU s kojim je provodila vikende, izlazila na druženja koja je organizirala udruga umirovljenika, a u kojem odnosu je inzistirala na samostalnosti i prostoru, odnosno slobodi. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je izvršavan do lipnja 2020. kada nakon povratka sa zajedničkog boravka na otoku [adresa] tužiteljica neobjašnjivo odbija kontakt i prekida komunikaciju i prvi put spominje da želi raskinuti ugovor. Tužena je i nakon toga pokušala komunicirati porukama, odazivala se na pozive za pomoć kada ih je bilo. Na takav način tužena je bila onemogućena u izvršavanju ugovora. Predmetnim ugovorom nije bila ugovorena zajednica života i stranke su živjele svaka u svom stanu, jedna pored druge i imale ključeve stanova. Nije bila ugovorena niti financijska pomoć tužiteljici jer je, dokazano je, imala redovan prihod i ušteđevinu. Ugovor o doživotnom uzdržavanju bio je samo formaliziranje već postojećeg stanja i skladnog odnosa majke i kćeri koji je postojao znatno prije potpisivanja ugovora. Na niti jedan način tužena nije doprinijela raskidu ugovora.

Za traženje raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja obveza potrebno je da jedna od ugovornih strana svjesno izbjegava vršenje svojih preuzetih obveza u namjeri da bi ih se lišila, što u ovom konkretnom slučaju nikako nije slučaj. Tužiteljica je bezrazložno počela odbijati kontakt s tuženom i pomoć koju joj je do tada pružala, a spremna ju je pružati i dalje. Subjektivno nezadovoljstvo jedne ugovorne strane ne može biti razlog za raskid u smislu članka 583. stavak 3. ZOO-a. Potrebno je ispunjenje objektivnih okolnosti neispunjenja preuzetih obveza bez krivnje suprotne strane, što nije slučaj.

48. Slijedom iznijetog, u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev.

49. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) i prema Odvjetničkoj tarifi.

Tuženoj je trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu 1. listopada 2020. 250 bodova, za sastav podnesaka od 29. siječnja 2021., 4. veljače 2021., 5. veljače 2021., 22. rujna 2021., 24. svibnja 2022., 28. studenog 2022. i 15. studenog 2024. po 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 3. veljače 2021. i 16. veljače 2022. po 62,56 bodova, za zastupanje na ročištima od 5. svibnja 2021., 4. listopada 2021., 6. lipnja 2022., 13. lipnja 2022., 5. prosinca 2022., 18. svibnja 2023., 4. listopada 2023., 13. svibnja 2024. i 26. rujna 2024. po 250 bodova, za sastav podnesaka 16. rujna 2021., 23. lipnja 2022., 31. siječnja 2024. i 23. rujna 2024. po 250 bodova, za zastupanje na ročištu od 25. studenog 2024. 250 bodova, odnosno ukupno 4.225,12 bodova, što pri vrijednosti boda sa paušalom od 2,00 eura daje iznos od 8.450,24 eura. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 2.112,56 eura pa se dolazi do ukupnog iznosa od 10.562,80 eura (nije priznat trošak zastupanja na ročište za objavu pozivom na članak 155. ZPP-a, niti je priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu pozivom na članak 4. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018.", niti je priznat trošak sudske pristojbe presude s obzirom da navedeni trošak spada na teret tužiteljice).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 4.410,52 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

50. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.; dalje: ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022.).

51. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 9. siječnja 2025.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis