REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-333/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu tog suda Tini Jakupak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RUDOMAR d.o.o. Tuhelj, Sveti Križ 154, OIB: 14728085771, zastupano po punomoćniku Matiji Doriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika IMPULS-LEASING d.o.o. Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 24/1 OIB: 65918029671, zastupano po punomoćniku Hrvoju Arku, odvjetniku u Zagrebu, Jurišićeva 7/I, radi utvrđenja i isplate (VPS 17.593,48 EUR), nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 28. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba, točka 20.2. Općih uvjeta Ugovora o financijskom leasingu br. 00402 koji su sklopili tužitelj RUDOMAR d.o.o., OIB: 14728085771, Sveti Križ 154, Tuhelj kao primatelj leasinga i tuženik IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Ulica Velimira Škorpika 24/1, Zagreb kao davatelj leasinga, u dijelu kojim je ugovoreno da se novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako je kao valuta Ugovora uglavljen švicarski franak (CHF), ispunjavaju plaćanjem u kunama prema važećem prodajnom tečaju poslovne banke IL-a, za CHF na dan izdavanja računa za Ratu leasinga.

II. Nalaže se tuženiku IMPULS-LEASING d.o.o., OIB: 65918029671, Ulica Velimira Škorpika 24/1, Zagreb da tužitelju RUDOMAR d.o.o., OIB: 14728085771, Sveti Križ 154, Tuhelj isplati iznos od 17.593,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 8,69 EUR od 13.03.2008. do isplate

- na iznos od 24,75 EUR od 17.04.2008. do isplate

- na iznos od 103,60 EUR od 16.12.2008. do isplate

- na iznos od 59,56 EUR od 02.01.2009. do isplate

- na iznos od 151,65 EUR od 03.02.2009. do isplate

- na iznos od 128,60 EUR od 05.03.2009. do isplate

- na iznos od 146,04 EUR od 27.03.2009. do isplate

- na iznos od 144,73 EUR od 06.05.2009. do isplate

- na iznos od 332,14 EUR od 02.07.2009. do isplate

- na iznos od 84,30 EUR od 04.08.2009. do isplate

- na iznos od 100,80 EUR od 31.08.2009. do isplate

- na iznos od 128,39 EUR od 02.11.2009. do isplate

- na iznos od 181,60 EUR od 30.11.2009. do isplate

- na iznos od 117,07 EUR od 03.12.2009. do isplate

- na iznos od 128,37 EUR od 13.01.2010. do isplate

- na iznos od 133,78 EUR od 15.02.2010. do isplate

- na iznos od 164,58 EUR od 04.03.2010. do isplate

- na iznos od 156,82 EUR od 01.04.2010. do isplate

- na iznos od 184,93 EUR od 20.05.2010. do isplate

- na iznos od 180,55 EUR od 30.06.2010. do isplate

- na iznos od 196,59 EUR od 20.08.2010. do isplate

- na iznos od 296,43 EUR od 02.09.2010. do isplate

- na iznos od 640,27 EUR od 05.11.2010. do isplate

- na iznos od 320,56 EUR od 07.12.2010. do isplate

- na iznos od 278,08 EUR od 31.12.2010. do isplate

- na iznos od 393,07 EUR od 02.02.2011. do isplate

- na iznos od 456,91 EUR od 07.03.2011. do isplate

- na iznos od 393,77 EUR od 01.04.2011. do isplate

- na iznos od 406,46 EUR od 22.04.2011. do isplate

- na iznos od 380,08 EUR od 30.05.2011. do isplate

- na iznos od 385,89 EUR od 30.06.2011 do isplate

- na iznos od 508,37 EUR od 18.08.2011. do isplate

- na iznos od 500,73 EUR od 14.09.2011. do isplate

- na iznos od 619,68 EUR od 17.10.2011. do isplate

- na iznos od 610,58 EUR od 24.11.2011. do isplate

- na iznos od 528,61 EUR od 22.12.2011. do isplate

- na iznos od 521,64 EUR od 04.01.2012. do isplate

- na iznos od 496,59 EUR od 08.02.2012. do isplate

- na iznos od 534,10 EUR od 19.03.2012. do isplate

- na iznos od 556,12 EUR od 03.04.2012. do isplate

- na iznos od 552,21 EUR od 02.05.2012. do isplate

- na iznos od 536,93 EUR od 04.06.2012. do isplate

- na iznos od 541,80 EUR od 13.07.2012. do isplate

- na iznos od 555,45 EUR od 28.08.2012. do isplate

- na iznos od 462,96 EUR od 21.09.2012. do isplate

- na iznos od 627,60 EUR od 12.10.2012. do isplate

- na iznos od 451,66 EUR od 06.11.2012. do isplate

- na iznos od 591,43 EUR od 05.12.2012. do isplate

- na iznos od 453,96 EUR od 21.12.2012. do isplate

- na iznos od 624,22 EUR od 09.01.2013. do isplate

- na iznos od 591,69 EUR od 04.02.2013. do isplate

po stopi koja je do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.078,42 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos dosuđenih troškova postupka od dana presuđenja pa do isplate, obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 11. lipnja 2024. povećanjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o financijskom leasingu br. 00402, 2008. prema kojem je tuženik kao davatelj leasinga, tužitelju kao primatelju leasinga, odobrio i stavio na raspolaganje predmet leasinga – motorno vozilo MERCEDES, BENZ KIPER, 932.14, WDB9321411K917712. Prema predmetnom Ugovoru, nabavna vrijednost objekta iznosila je 131.933,97 CHF (PDV 22% 23.791,37 CHF), iznos financiranja je 118.740,57 CHF, ugovoreni rok otplate objekta leasinga je 60 mjeseca kroz otplatu u mjesečnim ratama, prva mjesečna rata leasinga iznosila je 2.423,33 CHF, realna godišnja kamatna stopa iznosila je 8,16 %, troškovi zaključenja Ugovora iznosili su 989,51 CHF. Prema točci 20. Općih uvjeta IL- a za zaključenje ugovora o financijskom leasingu, koji je sastavni dio predmetnog Ugovora, i to točka 20.2. ako je kao valuta Ugovora uglavljen švicarski franak (CHF) tada se novčane obveze, koje proizlaze iz Ugovora, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan dospijeća kod Karlovačke banke d.d. Karlovac. Potvrdom izdanom 07.02.2013.g. tuženik je potvrdio da je tužitelj podmirio sve svoje obveze iz predmetnog Ugovora te da je stekao vlasništvo nad predmetom leasinga. Odredba Općih uvjeta u toč. 20. kojom je određeno da se novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako je kao valuta Ugovora uglavljen švicarski franak (CHF), ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan dospijeća kod Karlovačke banke d.d. Karlovac ništetna je i nepoštena ugovorna odredba. Također je i PDV protivno zakonu obračunat u CHF kao i troškovi obrade zahtjeva. Tužitelj tvrdi da je prilikom zaključenja predmetnog Ugovora tuženik nije pružio tužitelju dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, kao i podatke o ekonomskim posljedicama povezanim uz ugovaranje takve valutne klauzule. Tužitelj je s tuženikom adhezijski sklopio tipski Ugovor, znači pristupio je već po tuženiku sastavljenom Ugovoru te se o odredbama tog Ugovora, a posebno o odredbi koja se odnosi na valutnu vezanost glavnice uz tečaj švicarskog franka, nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik tužitelja tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužitelj smatra da je tuženik time postupao nesavjesno i nepošteno, koristeći svoj položaj i ugovarajući valutnu klauzulu bez da je upozorio tužitelja na moguće rizike od povećanja tečaja CHF, štoviše primatelji leasinga su uvjeravani da rizik ne postoji, da je CHF stabilna valuta, dok se u stvarnosti radilo o vrlo nepovoljnim klauzulama. Navedeno postupanje tuženika imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, načelima u člancima 3., 4., 6., 7., 8., 10. i 12. Zakona, posebice suprotno načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava. Tužitelj smatra, a polazeći od utvrđenja da je nepoštena odredba o valuti švicarski franak ništetna od kada je ugovorena, da ima pravo pokrenuti ovaj postupak radi povrata sredstava što ih je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi Ugovora, sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj u tužbi se poziva da zbog istovrsnog protupravnog postupanja, odnosno ugovaranja spornih odredbi na prednje navedeni način, vođen je sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača protiv osam banaka i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. Od dokaza tužitelj dostavlja i predlaže uvid u sudski registar za stranke, uvid u Ugovor o financijskom leasingu br. 00402 s pripadajućim Uvjetima, uvid u Amortizacijski plan uz Ugovor o leasingu br. 00402, uvid u Račun 00700432, od 10.02.2008.g., uvid u Potvrdu o vlasništvu od 07.02.2013., uvid u Karticu partnera za Ugovor 00402, saslušanje svjedoka GC, saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja, te financijsko vještačenje po sudskom vještaku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima tužitelja kao neosnovanima, te predlaže da se tužbeni zahtjevi tužitelja u cijelosti odbiju i obveže tužitelj, da tuženiku nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o troškovima do isplate u roku od 15 dana. U odnosu na točku I. tužbe, tuženik leasing društvo IMPULS-LEASING d.o.o. ističe, da je kao davatelj leasinga s jedne strane, s tužiteljem društvom RUDOMAR d.o.o., kao primateljem leasinga s druge strane, dana 10. veljače 2008. godine zaključio ugovor o financijskom leasingu broj 00402, za objekt leasinga rabljeno teretno vozilo marke: Mercedes Benz, tipa: Kipper 932.14, broja šasije:

WDB9321411K917712, nabavne vrijednosti s uključenim PDV-om od 22% od 131.933,97 CHF, učešćem u nabavnoj vrijednosti objekta leasinga od 13.193,40 CHF, troškovima zaključenja ugovora s uključenim PDV-om u iznosu od 989,51 CHF, sve prema prodajnom tečaju CHF za devize kod Zagrebačke banke d.d., Zagreb, tada poslovne banke tuženika, važećim na dan 4. veljače 2008., kada je tužitelju kao primatelju leasinga odobreno financiranje nabave objekta leasinga putem financijskog leasinga. Tužitelj je objekt leasinga preuzeo 10. veljače 2008., a istoga dana izdan mu je i račun za vozilo broj 0070043 u ukupnom iznosu od 602.802,00 kn s uključenim PDV-om od 22% u iznosu od 108.702,00 kn. Sklapanju odnosnog ugovora prethodili su pregovori između stranaka, pa je tako 30. siječnja 2008. tuženik tužitelju uputio informativnu ponudu za financijski leasing gore navedenog objekta leasinga, prema kojem je nabavna vrijednost objekta leasinga s uključenim PDV-om od 22% iznosila od 133.274,03 CHF, učešće u nabavnoj vrijednosti objekta leasinga od 13.327,40 CHF, troškovima zaključenja ugovora s uključenim PDV-om u iznosu od 999,56 CHF, te prvim mjesečnim obrokom s uključenim PDV-om u iznosu od 2.447,98 CHF, sve prema prodajnom tečaju CHF za devize kod Zagrebačke banke d.d., Zagreb. Zbog pada tečaja CHF u odnosu na kunu, tužitelju je 4. veljače 2008. upućena nova ponuda s novim otplatnim planom nabavne vrijednosti s uključenim PDV-om od 22% od 131.933,97 CHF, učešćem u nabavnoj vrijednosti objekta leasinga od 13.193,40 CHF, troškovima zaključenja ugovora s uključenim PDV-om u iznosu od 989,51 CH, te prvim mjesečnim obrokom s uključenim PDV-om u iznosu od 2.423,33 CHF, također po prodajnom tečaju CHF za devize kod Zagrebačke banke d.d., Zagreb. Pod uvjetima iznesenim u navedenoj ponudi zaključen je predmetni ugovor o financijskom leasingu broj 00402. U odnosu na toč. II. tužbe, tuženik ističe kako je odredbom točke 20.2. Općih uvjeta IL-a za zaključenje ugovora o financijskom leasingu, utvrđeno da ako je kao valuta ugovora ugovoren švicarski franak (CHF), tada se novčane tražbine koje proizlaze iz ugovora podmiruju plaćanjem u kunama prema važećem tečaju poslovne banke IL-a, za CHF na dan izdavanja računa za ratu leasinga. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora poslovna banka tuženika bila je Zagrebačka banka d.d., Zagreb, i kod te banke tuženik je imao otvoren svoj transakcijski žiro-račun. Odredba je u cijelosti sukladna odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, a kojom je određeno da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Zakon o obveznim odnosima, a ni drugi propisi nisu isključili ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Neistiniti su navodi tužbe u toč. II., da bi tuženik PDV zaračunavao u švicarskim francima čak i na troškove zaključenja ugovora. S tim u vezi tuženik dostavlja račun broj 00760-00 od 10. veljače 2008. kojim su tuženiku zaračunati troškovi zaključenja ugovora, kamate prve rate leasinga, glavnica prve rate leasinga i učešće, a iz kojeg je razvidno da je PDV obračunat u kunama. Tuženi također dostavlja i inicijalni račun za objekt leasinga broj 0101 00700432 od 10. veljače 2008., koji također potvrđuje da je PDV obračunat u kunama. U odnosu na točke III. i IV. tužbe, tuženik ponajprije ukazuje, kako je pogrešno stajalište tužitelja, da bi se utvrđenja koja se tiču ništetnosti valutne klauzule, iznesena u odlukama donesenim u predmetu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesene Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. brojem P- 1401/12 od strane Udruge Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih kreditnih institucija (banaka) sa sjedištem u [adresa], trebala primjenjivati u ovom predmetu. Naime, ta tužba podnesena je temeljem odredbi članka 502.a Zakona o parničnom postupku, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, zbog nepoštenih odredbi u potrošačkom ugovoru. U konkretnom slučaju tužitelj nije imao svojstvo potrošača, niti je predmetni ugovor potrošački ugovor. Unatoč većoj potražnji za ugovorima o leasingu zaključenima s valutom ugovora u CHF, ipak je kod tuženika svaki peti ugovor 2008. godine bio zaključen s valutom ugovora u euru (EUR), pa je tako od ukupno 1446 zaključenih ugovora o l njih 290 bilo zaključeno s valutom ugovora u euru (EUR).U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u veljači 2008. tuženik nije mogao raspolagati nikakvim saznanjima o kretanju tečaja švicarskog franka u razdoblju koje slijedi nakon zaključenja ugovora. Uostalom kada bi znao da će tečaj švicarskog franka znatno porasti, ne bi većinu svog poslovanja financirao putem kredita u švicarskim francima, s time da je u toč. 21.3. Općih uvjeta IL-a za zaključenje ugovora o financijskom leasingu, čak predvidio mogućnosti ukidanja valute CHF. Nadalje, tuženik nije isticao nikakvu stabilnost valute ugovora, jer je u odredbi toč. 21.2. Općih uvjeta jasno ukazao na mogućnost povišenja ukupnog iznosa naknada za leasing za 20%, u kom slučaju stranke imaju pravo na raskid ugovora. Imajući u vidu gore navedeno ukazuju se neistiniti navodi toč. I. tužbe kako bi tuženik uvjeravao svoje primatelje leasinga u stabilnost švicarskog franka kao valute ugovora. Tuženik ističe također i prigovor zastare novčane tražbine tužitelja, te ukazuje na odredbe Zakona o obveznim odnosima i sudsku praksu. Od dokaza tuženik dostavlja i predlaže uvid u praksu hrvatskih sudova, Suda EU i Ustavnog suda RH, ugovor o leasingu broj 00402, opći uvjeti IL-a za zaključenja ugovora o financijskom leasingu, obavijest o odobrenju zahtjeva za financijski leasing od 4.2.2008., informativna ponuda za financijski leasing od 30.01.2008. s otplatnim planom, informativna ponuda za financijski leasing od 04.02.2008. s otplatnim planom, potvrda o preuzimanju objekta leasinga od 10. veljače 2008., račun broj 00760-00 od 10.02.2008., račun broj 0101 00700432 od 10.02.2008., potvrda tuženika o broju ugovora zaključenih 2008. u CHF i EUR, HNB, Godišnje izvješće za 2006. godinu.

3. Tijekom postupka stranke su ostale kod navoda iz tužbe i odgovora na tužbu. Tužitelj je podneskom od 18. rujna 2023. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na točku I. Tuženik je na pripremnom ročištu dostavio Izjavu jamca platca, zadužnicu. Tijekom postupka, a nakon provedenog vještačenja tužitelj je uredio/povećao tužbeni zahtjev podneskom od 11. lipnja 2024.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze čitanjem isprava koje prileže spisu, navedene u točkama 1., 2., 3. ovog obrazloženja, te je proveo dokaz financijskim vještačenjem. Sud je odbio personalne dokazne prijedloge saslušanjem stranaka i svjedoka smatrajući iste neadekvatnim u ovom parničnom postupku pred trgovačkim sudom budući stranke raspolažu pisanim ispravama i isti nisu odlučni za odluku u ovoj pravnoj stvari, a sve kako to proizlazi iz nastavka obrazloženja. Izvođenje drugih dokaza stranke nisu predložile (čl. 7. Zakona o parničnom postupku- 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19, 80/22 i dr u daljnjem tekstu: ZPP). Temeljem članka 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev a prema članku 299. ZPP-a tužitelj je to dužan učiniti već u tužbi. Članak 232. ZPP-a propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Članak 221.a ZPP-a upućuje sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.

5. Analizom ovako izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a, uz primjenu materijalnog prava, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o leasingu odnosno općih uvjeta kao sastavnog dijela ugovora (navedenog u točkama 1. i 2. obrazloženja) i povrat stečenog bez osnove.

7. Među strankama nije sporno da su sklopile predmetni ugovor o leasingu, da je tužitelj u cijelosti ispunio ugovornu obvezu po predmetnom ugovoru.

8. Između stranaka sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li nastupila zastara utuženog potraživanja. Među strankama je sporno je li odredba toč. 20.2. Općih uvjeta Ugovora o financijskom leasingu nepoštena i ništetna u odnosu na vezivanje glavnice ugovora uz valutu CHF pa posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu utuženog iznosa koji je, prema njegovim navodima, tuženik neosnovano stekao.

9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o financijskom leasingu br. 00402 prema kojem je davatelj leasinga (ovdje tuženik) primatelju leasinga (ovdje tužitelj) stavio na raspolaganje predmet leasinga – motorno (rabljeno) vozilo MERCEDES, BENZ KIPER, 932.14, WDB9321411K917712, uz otplatu u 60 mjesečnih rata. Prema Potvrdi o preuzimanju predmeta leasinga u ime IMPULS‐LEASINGA d.o.o., tužitelj je preuzeo predmet leasinga dana 10.02.2008. te je tuženik s tim danom izdao račun broj 000760‐00 (list 127 u spisu) kojim zaračunava učešće, prvu ratu i troškove obrade i to na ukupni iznos od 75.458,75 HRK koji iznos je plaćen dana 10.02.2008. (list 299 u spisu). S obzirom na to da prema Obavijesti o odobrenju zahtjeva za Financijski leasing od 04.02.2008. (list 128 u spisu) učešće, prva rata i troškovi obrade ukupno iznose 16.606,24 CHF, proizlazi da je kod preračunavanja iznosa iz valute CHF u valutu HRK i plaćanja primijenjen tečaj 1 CHF = 4,544 HRK (iz nalaza vještaka). Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik u veljači 2008. primjenjivao prodajni tečaj poslovne banke – Zagrebačke banke d.d. Prodajni tečaj Zagrebačke banke d.d. na dan 04.02.2008. bio je 1 CHF = 4,544036 HRK dok je na dan 10.02.2008. tečaj bio 1 CHF = 4,579556 HRK.

10. Ugovor o leasingu, sukladno čl. 36. st. 1. Zakona o leasingu (Narodne novine broj 135/06 i dr.) obvezno mora sadržavati: tvrtku i sjedište davatelja leasinga, tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i adresu primatelja leasinga, određenje posla leasinga (financijski ili operativni), detaljno određenje objekta leasinga, vrijednost objekta leasinga, ukupni iznos naknada, iznos pojedine naknade, vrijeme trajanja ugovora te razloge i uvjete prijevremenog prestanka ugovora. Prema odredbi čl. 36. st. 2. Zakona o leasingu, osim odredbi iz stavka 1. tog članka, ugovor može sadržavati i druge odredbe kojima se uređuju rizici od kojih se objekt leasinga mora osigurati i način osiguranja, vrijeme, mjesto i način preuzimanja objekta leasinga, troškovi prijevoza objekta leasinga, troškovi montaže i instalacije u slučaju da se radi o kompleksnom objektu leasinga, troškove održavanje objekta leasinga, mogućnost obuke osoblja primatelja leasinga za korištenje objekta leasinga, kao i druge podatke. Ugovor o leasingu mora biti sklopljen u pisanom obliku (st. 3.) te mora biti napisan na pregledan i razumljiv način primatelju leasinga (st. 4.). Prema odredbi čl. 37. Zakona o leasingu, ugovor o financijskom leasingu, osim odredbi iz čl 36. st 1. ovoga Zakona, obvezno sadrži i sljedeće odredbe: iznos učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga, iznos, broj i rokove plaćanja pojedinih rata (otplatna tablica) i realnu godišnju kamatnu stopu. Nastavno, sukladno odredbi članka 39. ZL-a na prava i obveze subjekata u poslovima leasinga primjenjuju se osnove obveznih odnosa (opći dio) Zakona o obveznim odnosima, ako odredbama ZL-a nije drugačije određeno.

11. Predmetni Ugovor o financijskom leasingu ispunjava sve uvjete iz čl. 36. i 37. Zakona o leasingu. Tužitelj sporni ugovor nije sklopio kao potrošač u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj to niti ne tvrdi. Nesporno je da Ugovor o financijskom leasingu trgovački ugovor u smislu čl. 14. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr., dalje u tekstu ZOO). Ovaj sud je stava da predmetni Ugovor o financijskom leasingu ima karakter trgovačkog ugovora. Odredbom čl. 14. st. 2. ZOO-a propisano je kako su trgovački ugovori ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljaju djelatnosti koji čine predmet poslovanja jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Kako je predmetni Ugovor zaključen između tužitelja kao društva s ograničenom odgovornošću te tuženika u čiju osnovnu djelatnost spada upravno sklapanje predmetnog Ugovora, prema ocijeni ovog suda radi se o sporu u vezi s isključivom djelatnošću tuženika. S tim u vezi tužitelja se ne može u konkretnom slučaju smatrati potrošačem.

12. Sud je u ovom postupku krenuo od radnji/propuštanja stranaka koje su prethodile sklapanju ugovora i sagledao sve aspekte koji su prethodili zaključenju predmetnog ugovora. Prije sklapanja predmetnog ugovora o spornim (ništetnim) odredbama nije se pojedinačno pregovaralo te navedene odredbe nisu jasne, razumljive i lako uočljive te su suprotne načelu savjesnosti i poštenja kao jednom od osnovnih načela obveznog prava. Pri tom sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka (ranijeg direktora tužitelja) jer iz dokaza koje je dostavio tuženik proizlazi navedeno (većina ugovora o leasingu u spornom razdoblju je sklapana u CHF, a i radi se sada već i općepoznatoj činjenici). Isto tako radi se o formularnom (unaprijed pripremljenom) zahtjev / ugovor tuženika, pa s tim u vezi sud zaključuje da nije postojalo pojedinačno pregovaranje o sadržaju osporenih odredaba te da tužitelju prije sklapanja ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti (informacije) o rizicima promjene tečaja švicarskog franka. Niti tuženik tijekom postupka tvrdu da jesu.

13. Tužitelj kao pravna osoba u pravnom prometu dužna je postupati s povećanom pažnjom. Međutim, to ne znači da je navedene okolnosti i rizike mogla sama predvidjeti i uzeti u obzir prilikom sklapanja predmetnog ugovora. Tužitelj nije potrošač i nema svojstvo potrošača, no bankarske djelatnosti i djelatnosti koje se odnose na sklapanje predmetnog ugovora u sudskom registru nisu navedene kao djelatnosti tužitelja stoga navedeno ne potpada pod njegovu registriranu djelatnost, a u svezi s time niti je u tom segmentu dužan postupati s povećanom pažnjom odnosno da je mogao predvidjeti spomenute okolnosti sklapanja predmetnog ugovora i uzeti ih u obzir. Naime, kod društva s ograničenom odgovornošću kao što je tužitelj poslovanje društva vodi uprava. Članovi uprave/direktori (u pravilu) nemaju zakonsku obvezu biti posebno educirani za financije i bankarstvo. Tako se ne može od člana uprave/direktora tužitelja očekivati posebno znanje koje imaju bankari i članovi uprave leasing društava. Naime, i banke i leasing društva su pod nadzorom odgovarajućih, zakonom određenih, institucija (HNB/HANFA) te s tim u vezi imaju povećanu pažnju, ali ta pažnja se ne očekuje i od 'običnih' društava koji se ne bave navedenim, posebnim djelatnostima. Tužitelj je trgovac i iako je u skladu s tim mogao imati određenu svijest o rizicima ugovaranja valutne klauzule, treba cijeniti činjenicu da se tužitelj ne bavi financijskim djelatnostima, i da je time njegova svijest o rizicima na općoj razini (njemu jedino dostupnoj) i da tužitelj unatoč tome treba konkretne i potpune informacije o posljedicama ugovaranja konkretne valute u vremenu zaključenja ugovora, a takve informacije u domeni su tuženika koji se kao specijalizirana pravna osoba bavi upravo istraživanjem financijskog tržišta i plasmanom takvih financijskih proizvoda. Razvidno je da se tužitelj nedvojbeno nalazio u podređenijoj poziciji od tuženika, ovisio je o podacima koje će mu tuženik dati, imao je povjerenje u tuženika, a tuženik nije dao potpune i prave informacije. Dakle, sud je u konkretnom slučaju cijenio i ponašanje tuženika i činjenicu da li je tuženik u tom konkretnom odnosu i pravnom poslu koristio svoj povlašteniji položaj i znanje te da li je time postupao nepošteno i nesavjesno naspram tužitelja kao korisnika tuženikovih usluga.

14. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZOO dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. U tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

15. Odredbom toč. 7.2. Općih uvjeta određeno je da se usklađivanje iznosa učešća i rata leasinga, odnosno ukupnog iznosa naknade za leasing, te drugih plaćanja iz Ugovora uslijed promjene valutnih tečajeva, promjene valute Ugovora/valute plaćanja, promjene propisa, odluka i mjera nadležnih tijela, nadalje uslijed promjene uvjeta refinanciranja koja uključuje i povećanje troškova tuženika pri nabavi novčanih sredstava potrebnih za kupnju objekta nastalo kao posljedica nekih od ranije navedenih ili sličnih razloga, kao i promjene ostalih uvjeta navedenih u toč. 20. i 21. Općih uvjeta, ne smatraju izmjenom ili dopunom ugovora te se za takva usklađivanja ne traži suglasnost primatelja leasinga.

16. Prema odredbi toč. 20.2. Općih uvjeta, koji su, sukladno preambuli Ugovora br. 00402 njegov sastavni dio, ako je kao valuta ugovora ugovoren CHF, tada se novčane obveze koje proizlaze iz ugovora ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju poslovne banke IL za CHF na dan izdavanja računa za ratu leasinga.

17. Prema Zahtjevu/Ugovoru o financijskom leasingu br. 00402 razvidno je da na dnu prve stranice tužitelj nije zaokružio valutu ugovora iz čega sud zaključuje da namjera tužitelja nije bila ugovaranje leasinga u CHF već je vjeru poklonio tuženiku. Osim toga, u napomeni uz taj dio ugovora stoji da 'ako ništa nije zaokruženo (...) smatra se kako svi novčani iznosi navedeni u ovom zahtjevu/ugovoru o financijskom leasingu (valuta Ugovora) predstavljaju novčane iznose u valuti euro, te da je kao valuta Ugovora uglavljen euro'. Na idućoj strani u tablici naznačena je valuta CHF.

18. Prema odredbi čl. 295. st. 1., 2. i 5. ZOO opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove. Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

19. Odredbom čl. 296. st. 1. i 2. ZOO određeno je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana. Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive.

20. Prilikom ocjene neke odredbe općih uvjeta u smislu naprijed navedene zakonske odredbe treba objektivno utvrditi odražavaju li opći uvjeti ono što se u određenoj grani smatra kao uobičajeno, što znači da se ne polazi od konkretnog prema općem, već obrnuto, dakle, sud treba procijeniti zajedničke interese cijelog kruga korisnika i te interese cijeniti u odnosu na interese sastavljača uvjeta, kako bi nakon tog utvrđenja mogao ocijeniti u kojoj mjeri određena odredba općih uvjeta šteti konkretnoj stranci u sporu.

21. Tužitelj je, kao trgovačko društvo, sklapanjem Ugovora o leasingu broj 00402 prihvatio Opće uvjete pa tako i njihovu toč. 20.2. Ova je ugovorna odredba nije u skladu s čl. 22. ZOO.

22. U odnosu na sporno pitanje da li su odredbe predmetnog Ugovora o financijskom leasingu koje se odnose na valutnu klauzulu ništetne, sud je utvrdio da iako je sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti RH izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti, valutna klauzula, treba naglasiti da je odredbom članka 296. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a propisano da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela, što se međutim ne odnosi na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pri tome mogla utjecati na njihov sadržaj, kao i na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive. S obzirom da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o financijskom leasingu koje se odnose na valutnu klauzulu odredbe o predmetu ugovora i o cijeni bitno je naglasiti da je ugovorna odredba jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su jasne ekonomske posljedice koje takva odredba nosi, odnosno kako bi primatelj leasinga na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o financijskom leasingu. Imajući na umu da predmetni Ugovor o financijskom leasingu predstavlja tzv. tipski, unaprijed formulirani ugovor, sud je analizirajući odredbe predmetnog Ugovora o financijskom leasingu vezane uz valutnu klauzulu, stava da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen tečajni rizik CHF-a zbog čega tužitelj, primatelj leasinga niti nije mogao sagledati koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o financijskom leasingu, jer mu nisu bili jasni stvarni učinci promjene tečaja zbog čega niti nije mogla procijeniti posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za financijske obveze društva.

23. Iako je dakle valutna klauzula, dispozitivna odredba dopuštena, propisana je odredbom članka 22. ZOO-a, ta ugovorna odredba podliježe testu poštenosti i testu razmjernosti, jer osim što sve iznimke od kontrole nepoštenih ugovornih odredbi treba restriktivno tumačiti, već ujedno treba voditi računa o specifičnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima, koja nije nepoštena sama po sebi, jer ugovaratelji sasvim sigurno razumiju značaj valutne klauzule, a svodi se na opći rizik porasta vrijednosti CHF, nego je nepošteno to što tuženik, trgovac, nije upozorio tužitelja, primatelja leasinga na specifičan rizik vezan uz valutu CHF, tzv. valutu utočišta, s obzirom na monetarnu politiku Republike Hrvatske kojom HNB „štiti“ tečaj kune u odnosu na valutu euro, ali ne i u odnosu na valutu CHF.

24. Kao što je utvrđeno iz Zahtjeva/Ugovora o financijskom leasingu br. 00402 tužitelj nije naznačio valutu Ugovora jer je svoju vjeru poklonio upravo tuženiku. Logičkim zaključivanjem proizlazi da ukoliko čovjeka, bio on potrošač ili poduzetnik ili trgovačko društvo, nitko nikada nije upozorio na tečajni rizik vezan uz CHF, niti jednog potpisnika takvih ugovora, da će tako ponuđeni ugovor potpisati većina, jer u protivnom (da su postojala upozorenja) nitko ne bi potpisao takav ugovor.

25. Sagledavajući konkretan ugovor sa svih aspekata i imajući na umu da se odredbe predmetnog Ugovora o financijskom leasingu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF nalaze tek u točki 20. Općih uvjeta (sitno tipkanih), te pri tom nisu jasne i razumljive na način da je tužitelj, primatelj leasinga, trgovac, koji nije sam izabrao valutnu klauzulu u CHF (zaokruživanjem), na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o financijskom leasingu, jer nije upozoren na specifičan rizik vezan uz valutu CHF, tzv. valutu utočišta, s obzirom na monetarnu politiku Republike Hrvatske kojom HNB „štiti“ tečaj kune u odnosu na valutu euro, ali ne i u odnosu na valutu CHF, na što je tuženik, trgovac bio dužan upozoriti tužitelja, a nije, niti tvrdi da je, čime je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, primatelja leasinga, sud je utvrdio da su te ugovorne odredbe sukladno odredbi članka 296. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a ništetne. Nastavno valja reći da tuženik, kao davatelj leasinga, nije imao položaj kreditne institucije, pa s tim u vezi nije imao nikakvih saznanja iz kojih je mogao predvidjeti buduće kretanje tečaja CHF u odnosu na EUR, odnosno kuni, niti je imao mogućnost uvida u projekcije tečajeva kakve su dostupne kreditnim institucijama, pa već iz tog razloga nije imao mogućnost tumačenja korisnicima monetarnu politiku Republike Hrvatske i njezine posljedice, a podrazumijeva se da niti nije mogao imati takvu obvezu, tuženik kao trgovac, niti nije morao imati saznanja o kretanju tečaja CHF u odnosu na euro, odnosno tada važeću valutu kunu tijekom trajanja predmetnog ugovornog odnosa, nego je sukladno načelu savjesnosti i poštenja, a vodeći računa i o načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu jednake vrijednosti činidaba, bio dužan informirati tužitelja, primatelja leasinga na specifičan rizik vezan uz valutu CHF, tzv. valutu utočišta, s obzirom na monetarnu politiku Republike Hrvatske, što je naprotiv propustio učiniti te je ujedno nudeći ugovore o financijskom leasingu uz valutnu klauzulu u CHF, za razliku od ugovora o financijskom leasingu uz valutnu klauzulu u eurima, dao pogrešne informaciju tužitelju, primatelju leasinga odnosno nije pružio dostatne točnije nikakve informacije za predmetni ugovor o financijskom leasingu uz valutnu klauzulu u CHF.

26. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je isti neosnovan iz razloga kako je to u svojim pravnim shvaćanjima utvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine izrazio mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja kako iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, tako i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine navodeći da ta pravna shvaćanja nisu proturječna, nego se međusobno podupiru i dopunjavaju. Inače prema pravnom shvaćanju iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 214. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dok je na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine izraženo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Imajući na umu da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer tužitelj kao primatelj leasinga nema svojstvo potrošača, koja činjenica je među strankama nesporna, a ujedno niti tuženik nije sudjelovao u tom postupku, jer nije kreditna institucija, znači da rok za restitucijski zahtjev tužitelja niti nije počeo teći, s obzirom da je tek ovom presudom utvrđeno da su odredbe predmetnog Ugovora o financijskom leasingu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF ništetne. Sukladno odredbi članka 228. stavka 1. ZOO-a međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade štete za izdatke učinjene u vezi s time ugovorima zastarijevaju za tri godine, pa će dakle zastara potraživanja u propisanom trogodišnjem zastarnom roku početi teći tek od dana pravomoćnosti ove presude.

27. Potrebno je naglasiti da je upitno da li je volja ugovornih stranaka bila ugovoriti valutnu klauzulu u CHF u konkretnom slučaju s obzirom na sadržaj zahtjeva/ugovora o financijskom leasingu br. 00402 kao što je ranije opisano u ovom obrazloženju, ili je to tuženik učinio samovoljno, te isto tako ponovno treba naglasiti da je ugovorena valutna klauzula u CHF ništetna, jer tuženik, davatelj leasinga nije informirao tužitelja, primatelja leasinga o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke. Drugim riječima, nije ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, koja je dopuštena odredbom članka 22. ZOO-a kao takva, već je naprotiv nepoštena, ništetna odredba o valutnoj klauzuli, jer tuženik, trgovac nije informirao tužitelja o specifičnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što rezultira time da je vezano uz predmetni Ugovor o financijskom leasingu valjani početni tečaj CHF koji je važio na dan sklapanja Ugovora o financijskom leasingu. Nastavno, a neovisno o navedenom bitno je napomenuti da po osnovi tzv. negativne tečajne razlike, kada je dakle tijekom trajanja ugovornog odnosa tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od početnog tečaja, odnosno tečaja na dan sklapanja predmetnog Ugovora o financijskom leasingu, tužitelj nije ništa stekao, da bi isto bio obvezan platiti tuženiku iako je sud u tom dijelu prihvatio nalaz vještaka.

28. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na svaki pojedini mjesečni iznos od dana izvršenog plaćanja do isplate, sud je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, jer tuženik, trgovac nije informirao tužitelja, primatelja leasinga o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužitelju, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja svake pojedine mjesečne rate do isplate po stopi za ostale odnose. Stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno za razdoblje od 07. srpnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

29. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbama članaka 22. stavka 1. ZOO-a, 296. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a, 323. stavka 1. ZOO-a, 328. ZOO-a i 1115. ZOO-a sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je ništetna odredba Ugovora o financijskom leasingu br. 00402 sklopljenog između tužitelja kao primatelja leasinga i tuženika kao davatelja leasinga kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te u dijelu kojim je ugovoren iznos leasing rate povezano s točkom 20.2. Općih uvjeta financijskog leasinga koji su sastavni dio predmetnog Ugovora, a koja glasi: „Ako je kao valuta Ugovora ugovoren švicarski franak (CHF), tada se novčane tražbine koje proizlaze iz Ugovora, podmiruju plaćanjem u kunama prema važećem prodajnom tečaju poslovne banke IL-a, za CHF na dan izdavanja računa za ratu leasinga“ te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanm po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.080,73 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23.) i zatraženom trošku.

31. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. točka 1.), trošak sastava podnesaka od 5. travnja 2023., 11. lipnja 2024. svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1.), trošak zastupanja na ročištima 20. rujna 2023., 17. siječnja 2024. i 28. studenog 2024. svako u u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1.), trošak sastava podnesaka od 22. kolovoza 2023., 19. rujna 2023., 20. studenog 2023., 15. siječnja 2024., 17. siječnja 2024., 24. lipnja 2024. svako u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4), sve uvećano za PDV 25% (Tbr. 46), troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 625,00 EUR, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 107,03 EUR i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 221,39 EUR, sveukupno tužiteljev trošak postupka iznosi 5.078,42 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi za ostale odnose. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

32. U odnosu na rješenje sud je isto donio sukladno načelu svrsishodnosti s obzirom na provedeno financijsko vještačenje i radi razrješenja odnosa među strankama u odnosu na predmet spora.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

SUDAC

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude odnosno rješenja ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka (ukoliko stranke nisu sudionici e-komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po pun – sp na presudu

2. tuženiku po pun

3. kal 30 dana