Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-1/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HB, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Kovm- 12/2024-9 od 17. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog HB kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kovm-12/2024-9 od 17. prosinca 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog HB, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. -dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog HB iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08., okrivljenom HB je u istražni zatvor uračunato vrijeme od trenutka uhićenja od 24. lipnja 2024. pa nadalje.

1.2. Pod točkom III izreke pobijanog rješenja na temelju članka 131. stavka 1. i 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora time da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.

1.3. Pod točkom IV izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 134. stavka 2. ZKP/08., određeno je da žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

.4. Pod točkom V izreke pobijanog rješenja na temelju članka 129. stavka 5. ZKP/08. utvrđeno je da je okrivljenik HB poučen je o pravu na žalbu i pravu da predloži ukidanje istražnog zatvora.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni HB po branitelju, odvjetniku Darku Gojaku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te "pogrešne primjene materijalnog prava", s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor okrivljeniku i zamjeni mjerama opreza.

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.

5.1. Prvostupanjski sud zakonito je utvrdio i pravilno obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljeni HB, počinio terećena kaznena djelo, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza (točka 7. pobijanog rješenja) na kojima se temelji podignuta optužnica, na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao u pobijanom rješenju, poštujući na taj način u svemu odredbu članka 124. stavka 3. ZKP/08. Navedeno, nije s uspjehom dovedeno u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda okrivljenika kako je osnovana sumnja jedino zasnovana na iskazu žrtve ŠB te se skreće se pozornost žalitelju da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke, kao i drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća koje će odluku je li okrivljenik počinio terećena kaznena djela, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti tek na završetku dokaznog postupka, ukoliko optužnica bude potvrđena.

6. Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

6.1. Protivno žalbenim navodima okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da na strani okrivljenika postoji opasnost od bijega, jer je okrivljenik, po saznanju da je protiv njega podnesena kaznena prijava od strane njegove kćeri, bio u bijegu dva mjeseca, odnosno od 20. travnja 2024. do 24. lipnja 2024., a pronađen i uhićen je nakon dvomjesečnog traganja za njime po raspisanoj potrazi s mjerom „uhititi“ od strane policije.

6.1.1. Argumentima prvostupanjskog suda još valja dodati, da kada se uzme u obzir i težina kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječena kazna, tada sve navedene okolnosti predstavljaju, u svom zbiru, one osobite okolnosti predviđene člankom 123. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08. Stoga, imajući u vidu kako je okrivljenik bio upoznat s činjenicom da je protiv njega podnesena kaznena prijava, da je nakon toga bio u bijegu dva mjeseca, kao i težinu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i drugostupanjskog suda kako postoji opravdana bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao pobjeći, te postati nedostupan pravosuđu Republike Hrvatske i tako omesti vođenje ovog kaznenog postupka, a rizik od bijega je takve razine da se ne može prevenirati određivanjem blažih mjera.

6.2. Jednako tako, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog HB i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja istovrsnog ili sličnog kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora, unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za kaznena djela. Pobijano se rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavljaju na teret dva teška kaznena djela protiv spolne slobode počinjenih na štetu njegove kćeri, u trogodišnjem vremenskom razdoblju i to od 2021. do 2024., i da je prema opisu iz optužnice, s time započeo kada joj je bilo 15 godina, a čime je iskazao iznimnu ustrajnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i visok stupanj kriminalne volje. Nadalje, kada se tome pridoda i da mu se optužnicom inkriminira i počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. počinjenog na štetu iste žrtve odmah po saznanju da je protiv njega podnesena kaznena prijava, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda te okolnosti, unatoč neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o konkretnoj i predvidivoj opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

6.2.1. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika sud daje značaj svakoj pojedinoj okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna neosuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju. Ujedno, nije od utjecaja na odluku o daljnjoj potrebi primjene istražnog zatvora nit žalbeni navod da okrivljenik do sada nikada nije osuđivan za neko kazneno djelo na štetu svoje djece, niti u spisu postoje dokazi koji bi na to upućivali.

7. Nadalje, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže okrivljenik, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud jer iste ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Navedene opasnosti nisu umanjene niti žalbenim navodom kojim okrivljenik ističe da bi se u slučaju nepridržavanja mjera opreza iste zamijenile istražnim zatvorom.

8. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju niti žalbenim navodom da je dužan skrbiti i o svojoj preostaloj djeci, a što mu se produljenjem istražnog zatvora onemogućava, jer te okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.

9. Protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenika kojima se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, u pogledu načina i standarda obrazloženja sudskih odluka o daljnjoj primjeni istražnog zatvora, tvrdeći kako su u pobijanom rješenju korištene samo "stereotipne formulacije", u pobijanom rješenju iznesene su one okolnosti koje se tiču konkretno okrivljenog HB te koje opravdavaju daljnju primjenu istražnog zatvora te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno i nedvosmisleno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djelo. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

10. Jednako tako, dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru nije došlo do povrede načela razmjernosti jer je prvostupanjski sud u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. vodio računa o razmjeru između težine kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje ovog optuženika, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović