REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2677/2019-156

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Šipeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ravlić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 25. studeni 2024. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ivana Šipeka, odvjetnika i punomoćnika tuženika Josipa Čudine, odvjetnika, dana 9. siječnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, isplatiti tužiteljici NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 29.199,02 EUR, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2012. do isplate po stopi utvrđenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, naknaditi tužiteljici NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, prouzročeni parnični trošak u iznosu 11.906,25 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 9. siječnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica NE (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi navodi da je njezin suprug pok. FE umro **.**.2012. u Hitnoj ambulanti Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević. Navodi da je iz Zapisnika o obdukcijskom nalazu i mišljenju od 4. veljače 2012. Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, te priložene medicinske dokumentacije razvidno je da je on umro nasilnom smrću i to zbog neprepoznavanja težine infekcije, odnosno postojanja sepse, od strane tuženika. Pok. FE je tijekom studenog 2011. primijetio da mu je na desnom gluteusu izbio čir iz kojeg je curila tekućina. Nakon pregleda kod liječnice primarne zdravstvene zaštite i dobivanja uputnice za ambulantnu operaciju kod tuženika, tužiteljica je s pok. suprugom 18. studenoga 2011. otišla kod tuženika. Tuženik ga naručuje za **.**.2012. Dana **.**.2012. pok. FE je u kirurškoj ambulanti tuženika operiran apsces desne glutealne regije nakon čega je jedan dan bio febrilan, te se profuzno znojio, uzimao je Klavocin bid tablete. Smatra da je tuženik kao bolnica u kojoj je njezinom pok. suprugu operiran apsces glutealne regije morala zbrinuti bolesnika u potpunosti, a ne ga u nekoliko navrata slati kući, te konačno uputiti u Kliniku za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević. Naime, **.**.2012. FE se javio u Hitnu neurološku ambulantu tuženika radi povremenih smetnji u govoru u smislu nerazgovjetnog govora u trajanju nekoliko minuta unazad tjedan dana, no na pregledu nisu nađeni znakovi akutnog neurološkog zbivanja te je isti poslan kući. Pok. FE se ponovno 23. siječnja 2012. javio u Hitnu internističku ambulantu tuženika radi hipoglikemije, no niti tada nije zadržan ni bolnički obrađen, već je poslan kući. Pok. FE **.**.2012. javlja se na Centar za hitnu medicinu KBC Zagreb u 13:51 sati. Iz anamnestičkih podataka u medicinskoj dokumentaciji proizlazi da pokojni dva dana nije jeo niti pio, a unazad jedan dan ne može govoriti te djelomično razumije što mu se govori. Nakon izvršenog pregleda i utvrđenog stanja bolesnika, neurolog preporuča hospitalizaciju na internistički odjel zbog sumnje na urosepsu. Prilikom pregleda interniste pronađen je duboki dekubitus koji može biti uzrokom povišenog CRP-a, ali i urinoinfekt, opisana je početna bubrežna insuficijencija, jetrena lezija ili sniženi broj trombocita, te je bolesnik otpušten u 21:12 sati uz napomenu da se upućuje na hitnu internu ambulantu nadležne ustanove. U 23:24 sati se FE javlja na Hitnu medicinsku službu tuženika gdje je pregledan u hitnoj kirurškoj ambulanti. FE nekoliko puta pada u arest i biva reanimiran. U zaključku nakon pregleda navedeno je da je zbog sumnje na septičko zbivanje kod bolesnika isti otpušten 3. veljače 2012. u 7:38 sati i premješten radi nastavka liječenja u Kliniku za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević gdje dolazi do smrtnog ishoda u 11:10 sati. Slijedom svega navedenog, navodi da je izgubila supruga isključivo zbog liječničkih grešaka. S obzirom da u slučaju smrti supruga, kao član njegove uže obitelji ima pravo na pravičnu novčanu naknadu, obratila se tuženiku s odštetnim zahtjevom, koji istom nije udovoljio pa predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti joj naknadu štete u visini 29.199,02 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2012. do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Čini nespornim činjenicu smrti pok. FE kao i da je isti bio suprug tužiteljice. Osporava navod tužiteljice da bi njezin pok. suprug umro nasilnom smrću zbog neprepoznavanja težine infekcije od strane tuženika jer iz zapisnika o obdukcijskom nalazu proizlazi da je isti umro zbog sepse nakon ozljeđivanja prije 24 godine. Čini nespornim da je pok. FE tijekom 2012. liječen kod njega, ali osporava odgovornost, odnosno osporava da bi u liječenju pok. supruga tužiteljice od strane liječnika tuženika bili učinjeni bilo kakvi propusti, odnosno da bi bile počinjene liječničke pogreške. Osporava postojanje uzročnoposljedične veze između postupanja djelatnika tuženika i smrtnog ishoda, te ističe da su djelatnici tuženika liječenje pok. supruga tužiteljice provodili u skladu s pravilima struke te pravovremeno poduzeli sve mjere u vidu pregleda, dijagnostičkih i terapijskih postupaka potrebnih u konkretnom slučaju, sve u skladu sa stanjem i simptomima pacijenta. Iz dokumentacije ne proizlazi da bi od strane liječnika tuženika bile počinjene bilo kakve pogreške kao niti da smrtni ishod u uzročnoposljedičnoj vezi s liječenjem pok. supruga tužiteljice kod tuženika tijekom 2012. Ističe da je iz zapisnika o obdukcijskom nalazu razvidno da je do sepse došlo nakon ozljeđivanja pok. supruga tužiteljice u prometnoj nesreći prije čak 24 godine. Osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek kamata jer tužiteljica uz odštetni zahtjev nije priložila dokumentaciju na kojem se isti zasniva. Predlaže obavijestiti Croatia osiguranje d.d. kao umješača u ovoj parnici jer tuženik ima s njim sklopljenu policu osiguranja. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te traži trošak postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

3. Rješenjem od 6. lipnja 2017. dopušteno je Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, V. Jagića 33 sudjelovanje kao umješaču na strani tuženika u ovom predmetu.

4. Podneskom od 30. listopada 2017. Croatia osiguranje d.d. odustala je od miješanja u ovu pravnu stvar na strani tuženika iz razloga što tuženik kod Croatia osiguranja d.d. nema zaključenu policu profesionalne odgovornosti kojom bi bio pokriven predmetni štetni događaj, pa slijedom navedenog nema pravni interes za miješanje na strani tuženika.

5. Ranijom presudom u ovom predmetu posl. br. Pn- 569/2014 od 24. svibnja 2018. je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice te je tuženiku naloženo platiti joj 220.000,00 kn sa zateznim kamatama od 28. lipnja 2012., te joj nadoknaditi parnični trošak u iznosu 45.162,50 kn, sve u roku 15 dana.

6. Po žalbi tužene, rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalnoj službi u Koprivnici, posl. br. Gž-1536/2018-2 od 1. listopada 2019. je ukinuta ta presuda i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje s uputom da se u ponovljenom postupku ispitaju svjedoci liječnici dr. ŠE, dr. PE i dr. TE, te nakon toga provede novo vještačenje s novim vještacima.

7. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u izvadak iz matice vjenčanih (list 6-7 spisa), u zapisnik od 4. veljače 2012. (list 8-15 spisa), u liječničko izvješće o smrti (list 16 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 17-60 spisa), u odštetni zahtjev (list 61-64 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prof. dr. sc. Slavka Davile i prof. dr. sc. UE, stalnih sudskih vještaka (list 88-91 spisa), njihovo usmeno očitovanje (list 112-114 spisa), nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prim. dr. sc. Tomislava Trajbar, izv. prof. dr. sc. AE i mr. sc. NEB, stalnih sudskih vještaka (list 160-168 spisa), njihovo usmeno očitovanje (list 199-200 spisa), saslušana je tužiteljica (list 225-226 spisa), svjedoci TE (list 285 spisa), ŠE (list 285 spisa), PE (list 292 spisa), vještaci dr. Tomislav Trajbar (list 311-312 spisa), dr. Slavko Davila, dr. ŽE, dr. NEB i dr. AE (list 312-313 spisa), te je proveden dokaz novim medicinskom vještačenjem o Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu (list 412-423 spisa), usmenim očitovanjem vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu: prof. dr. OE (list 445-446 spisa), prof. dr. IE (list 446- 448 spisa), te je pročitana medicinska dokumentacija za FE (list 459-497 spisa).

8. Nije uzet u obzir prijedlog tužitelja za pribavom spisa KP-DO-1589/12 Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao niti dostavljeno rješenje o provođenju istrage (list 125-126 spisa) i nalaz i mišljenje prof. dr. sc. DE, prof. dr. sc. VE i prim. dr. sc. ZE (list 130-138) jer su ovi dokazi dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, a sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti i to zbog smrti supruga koja je po činjeničnim navodima tužbe nastupila isključivo zbog liječničkih pogrešaka djelatnika tuženika prilikom liječenja tijekom 2012., odnosno zbog neprepoznavanja težine infekcije, i postojanja sepse.

10. Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica supruga pok. FE, kao i da se isti tijekom 2012. liječio kod tuženika.

11. Prijeporno je postojanje uzročnoposljedične veze između postupanja djelatnika tuženika i smrti pok. FE, odgovornost tuženika, visina i tijek zatraženih zateznih kamata.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njezin pok. suprug. u studenom 2011. primijetio da na desnom bedru ima čir iz kojeg izlazi gnojni sekret. Javio se liječnici obiteljske medicine te mu je ona dala uputnicu za Kliničku bolnicu Dubrava. Naručili su ga za 20. siječnja 2011. za zahvat, no kako je iz te rane stalno curilo, predložio je da odu u bolnicu ranije, te su 14. siječnja došli u hitnu kiruršku ambulantu u KB Dubrava. Tamo su ih pitali zašto su došli s obzirom da imaju termin za zahvat. Rekli im da su došli jer iz rane izlazi gnoj i da se ne bi nešto dogodilo. Tada su mu odstranili taj čir. Dali su upute da ranu peru fiziološkom otopinom te previjaju dva puta. Pok. suprug javio se na kontrolu idući dan u kiruršku ambulantu. Dolazili su na kontrole svaka dva dana kod njih te su ga previjali. U početku se mogao sam prebaciti iz kolica na krevet kada su ga previjali. Govorili su mu da je s ranom sve u redu. U drugoj polovici siječnja primijetili su da je rana sve veća i dublja te su primijetili neugodan miris iz iste. Pok. suprug počeo je gubiti govor, odnosno počeo je fufljati. Otišli su u hitnu internističku ambulantu gdje su mu učinili brojne pretrage. Sjeća se da su mu radili EKG, a osobito joj je ostalo upečatljivo to što ju je liječnik pitao jesu li sigurni da on i ranije nije fufljao. Pok. suprugu postajalo je sve gore i 23. siječnja je prilikom previjanja molila liječnike da ga prime na odjel. Poslali su ga na hitnu gdje su mu opet radili pretrage i nakon toga su ih poslali kući. Nakon toga pok. supruga je previjala doktorica obiteljske medicine, a obilazila ga je i patronažna sestra, koja im je isto rekla da je stanje sve ozbiljnije. Na njezin prijedlog otišli su u bolnicu Rebro u veljači. Tamo pok. suprug više nisu mogli izvaditi krv jer se već počela zgrušavati, a radili su mu i punkciju. Ponovno su ih uputili u KB Dubrava, gdje su i otišli. Pok. supruga u KB Dubrava dva puta su oživljavali, a 3. veljače su ga iz KB Dubrava otpremili u Fran Mihaljević gdje su mu pokušali pomoći, no ondje je pao u komu i preminuo.

13. Svjedok dr. TE iskazuje da je gospodina FE vidio jednom i pritom ga pregledao, te je o tom pregledu izdao nalaz. Kada ga se pita je li u tom nalazu naveo sve ono što je u vezi pregleda gospodina FE opazio na pregledu, navodi da savjesno postupa u okviru svog posla te ne može sada reći što je tada bilo, jer je od tada prošlo puno vremena, no s obzirom na svoje uobičajeno postupanje, mišljenja je da je u nalazu napisao sve što je vidio, sve što je opazio, a bilo je bitno za pregled tog pacijenta. Budući da savjesno obavlja svoj posao kirurga i uvijek upiše sve ono što je bitno za tijek liječenja, pretpostavlja da je to učinio i u tom slučaju. Nakon što mu je predočena povijest bolesti (list 19 spisa) potvrđuje da se u istome nalazi njegov potpis ispod dr. TE.

14. Svjedok dr. ŠE navodi da je zaposlen u KB Dubrava kao traumatolog ortoped. Nakon što mu je predočen nalaz od 14. siječnja 2012. (list 17 spisa) navodi da je on na tom nalazu naveden kao nadslužba, dok je taj nalaz pisala i pregled pacijenta FE napravila mlađa kolegica LE. Što se tiče tog konkretnog nalaza, isti mu je poznat jer je upoznat s tužbom u ovom predmetu. Protiv njega se, vezano uz to, vodio i kazneni postupak koji je okončan oslobađajućom presudom. Što se tiče samog konkretnog postupanja tog 14. siječnja 2012., navodi da on nije sudjelovao u pregledu pacijenta FE, niti uzimanjem anamneze, budući ga je pregledavala kolegica LE koja ga je pozvala zbog vrste anestezije koju bi trebalo primijeniti prilikom postupka vezano za liječenje pacijenta FE. Napominje da nije nužno da je kolegica LE pisala ovaj nalaz s obzirom da postoji više mlađih liječnika u procesu pregleda, no ono što je sigurno je to da je kolegica LE potpisala predmetni nalaz.

15. Svjedok dr. PE iskazuje da mu nije poznata osoba imenom FE, ali se prisjeća da je tu osobu liječio u hitnoj neurološkoj službi u KB Dubrava. Kada ga se pita, a nakon što mu je predočen nalaz na listu 22 spisa na kojem prepoznaje svoj potpis, je li u tom nalazu naveo sve ono što je opazio prilikom pregleda FE, navodi da je u nalazu napisao sve što je kao neurolog prilikom pregleda uočio. Odgovara da se sada više ne može sjetiti zašto je FE došao kod njega na pregled. Sjeća se da mu je sigurno napravio CT mozga jer je to njima najvažniji pregled.

16. Na okolnost utvrđenja uzročno posljedične veze između postupanja liječnika tuženika i nastupa smrtne posljedice kod pok. FE provedeno je medicinsko vještačenje po prof. dr. sc. Slavku Davili i prof. dr. sc. ŽE, stalnim sudskim vještacima

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Slavka Davile i prof. dr. sc. ŽE proizlazi da je do smrtnog ishoda kod pok. FE došlo zbog razvoja teške sepse i septičkog šoka - kliničkog stanja koja imaju vrlo visoku smrtnost. Posljedica su velikog dekubitusa u nepokretnog bolesnika što je jedna od češćih komplikacija u svakog nepokretnog pacijenta, kao što je bio pok. FE. Smatraju da nije počinjena nikakva liječnička pogreška i da je smrtni ishod u pok. FE posljedica očekivanih komplikacija u nepokretnog bolesnika sa razvojem dekubitusa, osteomijelitisa i pridružene teške sistemske infekcije.

18. U svom usmenom očitovanju po prigovorima tužiteljice, vještaci argumentirano otklanjaju iste i ostaju kod danog nalaza i mišljenja te zaključka da je smrtni ishod pok. FE posljedica sepse uvjetovane velikim dekubitalnim ulkusom u glutealnom području s pridruženom propagacijom u kosti zdjelice, koji proces je posljedica dugogodišnjeg nepokretnog položaja pacijenta i razvoja dekubitalnog ulkusa. Smatraju da antibiotska terapija vrlo malo može pomoći u takvih pacijenata. Više je učinkovita pravovremena drenaža, koja je i učinjena. Sepsa sama po sebi ne predstavlja indikaciju za hitan prijem u bolnici. Ističu da nalazi od 21. siječnja i 23. siječnja nisu nalagali prijem u bolnicu jer je lokalni nalaz bio u poboljšanju, a da je kliničko pogoršanje pacijenta 3. veljače uvjetovalo ponovni dolazak u bolnicu nakon čega je pacijent upućen u Kliniku za infektivne bolesti gdje je uslijedio smrtni ishod. U ovakvim slučajevima antibiotska terapija je samo potporna i dijelom učinkovita, a mogućnost zatvaranja dekubitusa je vrlo mala i podrazumijeva trajnu brigu druge osobe, okretanje takvog bolesnika i trajnu potrebu da oštećeno tkivo (rana) bude u zraku jer je to najvjerojatniji način postupnog smirivanja infekcije. Stoga ostaju kod mišljenja da je smrtni ishod posljedica pogoršanja funkcije nekoliko organa što je uobičajeno u razvoju teške sepse koja ne pokazuje uz primijenjenu terapiju poboljšanje, a nepokretnost pacijenta, prisutni dekubitus i razvoj septičnih komplikacija su bili razlog smrtnog ishoda.

19. Budući da je tužiteljica i nadalje ostala kod svojih prigovora smatrajući da ih vještaci niti usmenim očitovanjem nisu otklonili, predložila provođenje novog medicinskog vještačenja smatrajući da je pok. suprug trebao biti bolnički liječen, te je sud odredio provođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po prim. dr. sc. Tomislavu Trajbaru, izv. prof. dr. sc. AE i mr. sc. NEB, stalnim sudskim vještacima, na istu okolnost.

20. Iz njihova nalaza i mišljenja proizlazi da su tijekom liječenja pok. FE učinjene dvije pogreške: prva pogreška je učinjena tijekom prvog pregleda neprepoznavanjem stanja i posljedično postavljanjem pogrešne dijagnoze. U tom je trenutku postojala realna mogućnost spašavanja života pok. FE iako, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje nije moguće utvrditi da bi ispravno i odgovarajuće liječenje spasilo njegov život, a druga pogreška je učinjena 2. veljače 2012. kada nije prepoznata sepsa i razvoj septičkog šoka pa je pok. FE podvrgnut nizu postupaka na KBC Zagreb i KB Dubrava te je u završnom stadiju bolesti bio upućen u drugu ustanovu - Kliniku za infektivne bolesti gdje je neposredno po prijemu doživio kardiopulmonalni arest od kojeg se nije oporavio usprkos adekvatnom reanimacijskom postupku.

21. Po prigovorima tuženika, vještaci u svom usmenom očitovanju navode da smatraju da je jedna od ključnih pogrešaka u liječenju što ordinirajući kirurg na kontroli, kojemu je bila poznata činjenica prestanka uzimanja lijeka Medazola, nije uveo dodatnu antibiotsku terapiju jer samo uzimanjem Klavocina se moglo pretpostaviti da infekcija koja je uzrokovana najviše gram negativnim bakterijama i anaerobima neće adekvatno reagirati samo na primjenu penicilinskog preparata. Naveli su da se s paraplegijom u pok. FE može indirektno povezati relativno brzi nastup septičkog stanja, a koje stanje nije na vrijeme prepoznato, zato što ljudi ograničenog fizičkog kapaciteta u pravilu imaju puno slabiju ciljnu prokrvljenost organa, odnosno nemaju vlastite obrambene mehanizme u kontaktu s bilo kojim vanjskim toksičnim faktorom (bakterije, virusi, bilo koji drugi toksini) te nemaju adekvatan, primjeren imunološki odgovor jer su subkapacitirani u oksigenaciji. Ističu da su liječnici morali uzeti u obzir činjenicu paraplegije i deficit jednog bubrega, odnosno respektirati je i tim više takovog bolesnika zadržati na bolničkom liječenju. Ističu kao previd i to što se praktički nigdje u povijesti bolesti ne navodi da je pok. FE imao jedan bubreg. Tako teško bolesnog pacijenta trebalo je fizikalno pregledati. To znači trebalo ga je skinuti i kada bi ga se skinulo, vidjelo bi se da on mora imati veliki ožiljak u području lumbalne regije jer je taj bubreg odstranjen. Nitko se nije pitao od čega je taj ožiljak. Da se to pitalo, dobio bi se podatak da nema jedan bubreg, a kad čovjek ima samo jedan bubreg, onda on puno slabije tolerira deficit vode. Kod septičkog stanja, gdje dolazi do brzih kataboličnih promjena organizma, homeostaza vode, odnosno održavanje cirkulacije je ključni problem jer se u takvim kataboličkim uvjetima zbog porasta tjelesne temperature, a koja i ne mora biti pri aksilarnom mjerenju vrlo visoka (npr. 39 ili 40°), gubi jako veličina količina tekućine, a time pada krvni tlak, pogoršava se funkcija bubrega, smanjuje se količina elektrolita u tjelesnim stanicama čime se javljaju i različite ne samo somatske, tjelesne promjene, već i neurološke promjene jer dolazi do tzv. hipoperfuzije mozga. To znači da će bolesnik u sepsi klinički, osim opće slabosti, prostracije, hipoglikemije, niskog tlaka, imati i neurološke smetnje u smislu dezorijentiranosti, dizartrije i raznih drugih poremećaja. Sve to se događalo pred očima liječnika, a koji su uporno ponavljali krvne pretrage u kojima se sukcesivno vidjelo da se biokemijski događa katastrofa, a sve te simptome nisu sveli pod zajednički nazivnik jedne bolesti, a to je bila sepsa. Postoji medicinski logičan slijed od postavljanja dijagnoze ateroma desne glutealne regije, tj. desne regije debelog mesa u studenom 2011. pa sve do smrtnog ishoda 2012. da je smrtni ishod pok. FE posljedica propusta. 2. veljače 2012. su već bili sasvim jasni pokazatelji septičkog stanja te umjesto da je pok. FE tada zadržan na bolničkom liječenju već u ustanovi u kojoj je zatražio pomoć, KBC Rebro, on je prebačen kod tuženika, gdje su tada konačno postavili vjerojatnu dijagnozu - upalu kostiju te usprkos lošeg stanja pacijenta uputili u Kliniku za infektivne bolesti gdje je došao u stanju agonije i gdje su ispravno provedeni postupci spašavanja života pok. FE, no koji su bili bezuspješni. Malo je vjerojatno da je pok. FE bio zadržan 2./3. 2012 u KBC Rebro ili kod tuženika na bolničkom liječenju da bi tada poduzete mjere spasile njegov život, no da su odgovarajuće mjere poduzete odmah u početku, šanse za izlječenje bile bi puno veće.

22. Tuženik je, i nakon usmenog očitovanja, prigovarao nalazu i mišljenju ovih vještaka smatrajući da je isti suprotan nalazu prim. dr. sc. ČE i očitovanju Povjerenstva za stručna pitanja i stručni nadzor Hrvatske liječničke komore od 15. rujna 2016., kao i nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. sc. Slavka Davile i prof. dr. sc. ŽE. Nalaz i mišljenje prim. dr. sc. ČE sud nije uzeo u obzir jer isti nije sačinjen po nalogu suda u ovom predmetu pa u tom smislu niti nema značaj nalaza i mišljenja u smislu čl. 250. ZPP-a i čl. 251. ZPP-a. Niti mišljenje Povjerenstva za stručna pitanja i stručni nadzor nije dovelo u pitanje pravilnost danog nalaza i mišljenja stoga što se navedeno Povjerenstvo očitovalo o postupanju konkretnog liječnika i to dr. TE, dok se u ovom postupku nije odlučivalo niti su vještaci utvrđivali postojanje pogreške u postupanju konkretnog liječnika, već su odgovarali na zadatak suda, imajući u vidu medicinsku dokumentaciju i okolnosti konkretnog slučaja jesu li u postupanju djelatnika tuženika postojale pogreške, odnosno postupanja suprotno pravilima liječničke struke.

23. Sud je u ponovljenom postupku pozvao sve vještake radi usmenog očitovanja i eventualnog usuglašavanja, budući su im nalazi i mišljenja oprečni, na ročište za glavnu raspravu održano 22. studeni 2021., no međutim, isti su ostali kod danih (oprečnih) nalaza i mišljenja i otklonili mogućnost međusobnog usuglašavanja. Vještaci Tomislav Trajbar, izv. prof. dr. sc. AE i mr. sc. NEB u svom usmenom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. studeni 2021. otklanjaju mogućnost proturječnosti između njihov pisanog nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja.

24. Stoga je, budući su oprečni nalazi i mišljenja navedenih vještaka, te sukladno uputi višeg suda, proveden dokaz novim medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu sveučilišta u Splitu, na istu okolnost.

25. Iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu od 20. veljače 2024. proizlazi da u postupanju djelatnika tuženika prilikom liječenja pok. FE nisu počinjene liječničke pogreške koja su u konačnici rezultirale njegovim smrtnim ishodom. Sada pokojni FE je bio teški bolesnik, s paraplegijom i odstranjenim bubregom. Nakon kirurške intervencije 14. siječnja 2012. redovito je kontroliran i previjan od strane kirurga, a u nekoliko navrata je navedeno da se lokalni status rane ne može dovesti u vezu s pogoršanjem općeg stanja. Nadalje, nakon pogoršanja općeg stanja pok. FE svi liječnici koji su bili angažirani u njegovom liječenju su napravili sve što je bilo u njihovoj moći, u smislu dijagnostičkih pretraga i terapijskih postupaka. U liječenju sada pok. FE bilo je angažirano više liječnika. Životno je nevjerojatno da bi baš svi liječnici pogriješili na način da bi to u konačnici rezultiralo smrtnim ishodom. Upravo suprotno, liječnici su postupali odgovorno i s pažnjom stručnjaka, nastojeći dijagnosticirati uzrok općeg lošeg stanja, kako bi ga na odgovarajući način i liječili. Prilikom obdukcije nađeno je stanje nakon incizije apscesa (zaležajnog vrijeda) desnog dijela debelog mesa, veliki upaljeni defekt kože i mišića desnog dijela debelog mesa i osteomijelitis kvrge desne sjedne kosti. Međutim, nađen je i edem mozga, obostrano izljev fibrinopleuralnog sadržaja u prsnu šupljinu, priraslice osrčja, povećanje srca u cijelosti, vezivno i ožiljno promijenjen srčani mišić, opće ovapnjenje krvnih žila srednjeg do teškog stupnja, edem pluća, obostrana upala pluća i stanje nakon kirurškog odstranjenja desnog bubrega prije šest godina radi bubrežnih kamenaca. Konačno, tijekom reanimacije na Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ su zabilježeni i infarkt i ponovljeni infarkt miokarda (srčanog mišića). Sve navedeno ukazuje na čitav niz teških i životno ugrožavajućih bolesti, koje su i dovele do općeg lošeg stanja sada pok. FE. Tako je i smrtni ishod posljedica prirodnog tijeka čitavoga niza teških navedenih bolesti. Upravo tako je i navedeno u Zapisniku o obdukciji Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od dana 4. veljače 2012. Neposredni uzrok smrti: Sepsis post traumam ante anno XXIV (Sepsa nakon ozljeđivanja prije 24 godine). S obzirom na navedeno, zaključno ističu da u postupcima liječnika koji su liječili sada pok. FE nisu počinjene liječničke pogreške koje bi u konačnici rezultirale smrtnim ishodom.

26. U svom usmenom očitovanju po prigovorima tužiteljice, vještaci argumentirano otklanjaju iste i ostaju kod danog nalaza i mišljenja. Ističu da u postupcima liječnika koji su sudjelovali u liječenju pok. FE nisu počinjene pogreške koje bi u svojoj konačnici rezultirale smrtnim ishodom. Pravni prednik tužiteljice je u trenutku smrti bio star 54 godine, a prije 24 godine je stradao u prometnoj nesreći koja je rezultirala paraplegijom, odnosno nepokretnošću s boravkom u invalidskim kolicima. Bio je i srčani bolesnik s kroničnim promjenama krvožilnog sustava, a medicinskom obradom pred samo nastupanje smrti utvrđen je srčani infarkt. Obdukcijom je evidentirana i obostrana upala pluća, te upala lijevog bubrega. Šest godina prije smrti mu je odstranjen desni bubreg radi bubrežnih kamenaca. Dakle, radilo se o teškom pacijentu s čitavim nizom teških i životno ugrožavajućih bolesti koje su dovele do općeg lošeg stanja pacijenta i u konačnici smrtnog ishoda u vidu jedne opće sepse koja stoji u uzročnoposljedičnoj vezi sa ozljeđivanjem u navedenoj prometnoj nesreći koja se dogodila 24 godine prije smrti pravnog prednika tužiteljice. Zbog svoje nepokretnosti sigurno je bio osjetljiviji za razvoj infekcija, a poglavito na mjestima pritiska tijela o podlogu. Tako je zapravo i krenula zadnja infekcija kao gnojni apces debelog mesa, te se na već urušeno zdravstveno stanje nadovezale i druge infekcije zbog čega je upao u sepsu i na kraju od iste preminuo. Isključuju mogućnost da su postojale indikacije da se već tada radilo o kroničnoj dubokoj upali kosti, koja je potvrđena u nalazu obdukcije. Naglašavaju da je pravni prednik tužiteljice imao niz udruženih bolesti koje su međusobno utjecale na njegovo stanje, te je njegova biološka dob bila znatno viša od kronološke dobi, te niz bolesti koje je imao u svojoj ukupnosti su rezultirale sepsom i u konačnici smrtnim ishodom. Isključuju mogućnost da se tijekom liječenja radilo o pogrešnoj dijagnozi, jer nije bilo znakova koji bi upućivali na to. Drže da je liječnik kirurg dobro procijenio, što je jasno i napisao i u nalazu od 2. veljače 2012. kada je naveo da rana nije uzrok septičkog stanja, a pacijent je bio dovoljno zaštićen s Klavocinom. Ističu da stanje pravnog prednika tužiteljice prilikom prvog i kasnijih pregleda nije bilo za hospitalizaciju. Po njihovu utvrđenju, smrtni ishod prednika tužiteljice nije posljedica propusta tuženika.

27. Tužiteljica je i nadalje ustrajala na prigovorima na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i predložila novo vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, a nakon usmenog očitovanja liječnika vještaka zatražila izuzeće dr. IE, o čemu je sud odlučio rješenjem posl. br. Pn-2677/2019-150 od 30. kolovoza 2024. (list 517-519 spisa) na način da je isti odbio.

28. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za obnovom vještačenja po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a. Naime, prema utvrđenju ovoga suda, vještaci Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu su odgovorili na zadatak vještačenja i isti fakultet je suglasno predložen od stanaka za provođenje vještačenja, a nezadovoljstvo tužiteljice njihovim nalazom i mišljenjem nije razlog za obnovu vještačenja.

29. Za propuste u radu s pacijentima tuženik odgovara po principu pretpostavljene krivnje, sukladno čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO, prema kojem se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je u danim okolnostima postupao kako je trebalo, slijedom čega je teret dokaza da je tome tako na tuženiku.

30. Po utvrđenju ovoga suda, tuženik je provedenim vještačenjem po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu dokazao da je postupao sukladno pravilima struke, te poduzeo sve dijagnostičke i terapijske postupke kako bi zaštitio život i zdravlje pravnog prednika tužiteljice koji je bio pacijent s čitavim nizom teških i životno ugrožavajućih bolesti koje su dovele do njegovog općeg lošeg stanja i u konačnici, smrtnog ishoda koji su vještaci doveli u uzročnoposljedičnu vezu s ozljeđivanjem u prometnoj nesreći koja se dogodila 24 godine prije njegove smrti. Suglasno proizlazi i iz nalaza i mišljenja dr. Slavka Davile i dr. ŽE koji također smatraju da nije počinjena nikakva liječnička pogreška i da je smrtni ishod pok. FE posljedica očekivanih komplikacija u nepokretnog bolesnika s razvojem dekubitusa, osteomijelitisa i pridružene teške sistemske infekcije.

31. Nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sc. Tomislava Trajbar, izv. prof. dr. sc. AE i mr. sc. NEB sud ne prihvaća jer, kako to navodi i viši sud u ukidnoj odluci postoji proturječje između pisanog nalaza i mišljenja, i njihovog iskaza na glavnoj raspravi 5. prosinca 2017. budući su pisanom nalazu i mišljenju navedene dvije liječničke pogreške, dok su na glavnoj raspravi održanoj 5. prosinca 2017. ovi vještaci naveli da se ne mogu decidirano izjasniti je li smrtni ishod posljedica propusta koji opisuju u svom nalazu i mišljenju, radi čega je i provedeno medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu budući je postojala oprečnost između nalaza i mišljenja vještaka dr. Davile i dr. ŽE i ovih vještaka, te navedene proturječnosti između nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja potonjih vještaka.

32. Zbog tih razloga je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. 33. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (29.199,02 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

34. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 7. toč. 1. OT 250 bodova), sastava podneska od 21.11.2021., 11.3.2015., 18.4.2016., 28.11.2016., 6.6.2017., 24.12.2019. i 28.3.2024. (Tbr 8. toč. 1. OT 1.200 bodova), zastupanja na ročištu 17.11.2014., 6.10.2015., 18.1.2016., 5.12.2017., 9.4.2018., 15.9.2020., 2.3.2021., 5.10.2021., 22.11.2021., 16.5.2024., 1.7.2024. i 25.11.2024. (Tbr. 9. toč. 1. OT 3.000 bodova), sastava žalbe (Tbr. 10. toč. 1. OT 312,50 bodova), odnosno ukupno 4.762,50 bodova ili 9.525,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 2.381,25 EUR, što ukupno iznosi 11.906,25 EUR, sukladno čl. 155. ZPP.

35. Budući da je tuženik tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 9. siječnja 2025. do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

36. Tuženiku nije priznat trošak sastav podnesaka od 21.12.2016., 12.1.2017., 12.12.2017., 2.3.2018.. 14.3.2018., 4.4.2018.,16.3.2020., 12.11.2020., 21.6.2021., 26.10.2021., 9.3.2022., 13.9.2022., 17.4.2023., 20.4.2023., 7.3.2024., 29.4.2024. i 8.11.2024. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a. Također tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer prema shvaćanju ovoga suda traženi trošak nije osnovan budući isti nije potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.

37. Naime, prilikom odlučivanja o troškovima postupka, sud će stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima tog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

38. Na ročištu za objavu presude može pristupiti stranka ili njezin punomoćnik, a na istom sud pročita svoju odluku i iznese razloge za istu, te se primjerak iste uruči nazočnim strankama ili punomoćnicima, a onima koji nisu nazočili istom se dostava vrši putem e glasne ploče, te je istu punomoćnici u osobi odvjetnika mogu preuzeti i iz sustava e komunikacije.

39. Stoga po stavu ovog suda, uzimajući u obzir okolnosti iz čl. 155. ZPP-a, traženi trošak pristupa na ročište za objavu presude nije bio potreban za vođenje parnice, radi čega je taj dio zahtjeva za troškom odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika