REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 34 P-949/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 0295827670, Margaretska ulica 3, Zagreb, zastupan po punomoćniku HZ, zaposleniku tužitelja, protiv tuženice EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja IZ, zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, iznos od 2.158,19 EUR/ 16.260,87 kn na ime obveznog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 9.5.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, iznos od 23,20 EUR/ 174,80 kn na na ime troškova liječenja po osnovi dopunskog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 9.5.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska 3, nastale troškove ovog postupka u roku od 8 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju platiti tuženici 1.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je pravomoćnim rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I- 503-01/19-01/1479, URBROJ: 338-21- 02-02-20-06 od 3. ožujka 2020. tuženiku utvrđen sa 17. listopadom 2017. prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda kao supruge nositelja osiguranja SZ, zasnovan 8. kolovoza 2013.. Tuženik je u razdoblju od 17. studenog 2017. do 11. prosinca 2019. na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 2.181,39 EUR (2.158,19 EUR na ime obveznog zdravstvenog osiguranja i 23,20 EUR na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja), u razdoblju kada nije ostvario status zdravstveno osigurane osobe. Prema čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, u skladu s odredbom čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima. Kao dokaze je predložio rješenje tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/19-01/1479, URBROJ: 338-21-02-02-20-06 od 3.3.2020. g., popis računa za razdoblje od 17.11.2017. do 11.12.2019. godine, poziv na isplatu od 9.5.2022., opomene pred tužbe od 3.11.2022., račune ispostavljene na ime tuženog za troškove zdravstvenih usluga, izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu, financijsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva te dostava dodatne financijske dokumentacije, medicinsko vještačenje na okolnost korištenja nastalih troškova zdravstvene zaštite od strane tuženika, pribava medicinske dokumentacije službenim putem od strane suda za potrebe vještačenja. Predložio je donošenje presude s tužbenim zahtjevom kako je citiran u točki I izreke.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio pasivnu legitimaciju te osnovanost zahtjeva. Ističe da ako netko ne koristi određenu uslugu, u ovom slučaju zdravstvenog osiguranja, ne treba je ni platiti. Ističe da na temelju pravomoćnog upravnog akta, Rješenja grada Zagreba ostvaruje pravo na novčanu pomoć kao roditelj odgojitelj na temelju kojeg ostvaruje i pravo na plaćenu zdravstvenu zaštitu od strane Grada Zagreba, koji redovito plaća zdravstveno osiguranje za tuženicu. Ističe prigovara zastare i tijeka kamate. Priznao je visinu zahtjeva, a kao dokaz je predložio očitovanje Grada Zagreba je li plaćao doprinose tuženici za zdravstveno osiguranje u utuženom razdoblju te rješenje rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport o statusu majke odgojiteljice od 13. listopada 2016., KLASA: UP/I-06/16-013/295, URBROJ: 251-10-01- 16-3. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev i traži trošak.

3. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/19- 01/1479, URBROJ: 338-21-02-02-20-06 od 3. ožujka 2020. (stranice 4-5 spisa), popis računa (6-8), pregled postupaka u PZZ-u (9-17), opomena pred tužbu i poziv na plaćanje, s povratnicom (18-24), pregled realiziranih recepata u ljekarna (26-29), troškovi liječenja (30-39), statusi tuženice (40), izvadak o promjenama na računu (41- 56), analitička kartica Grada Zagreba (65-80, 102-109), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport o statusu majke odgojiteljice od 13. listopada 2016., KLASA: UP/I-06/16-013/295, URBROJ:251-10-01- 16-3 (93-94).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je pravomoćnim rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/19-01/1479, URBROJ: 338-21- 02-02-20-06 od 3. ožujka 2020. tuženici utvrđen sa 17. listopadom 2017. prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe Zavoda kao supruge nositelja osiguranja SZ, zasnovan 8. kolovoza 2013. Nije sporno ni da je tuženica u razdoblju od 17. studenog 2017. do 11. prosinca 2019. na teret tužitelja koristila zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 2.181,39 EUR (2.158,19 EUR na ime obveznog zdravstvenog osiguranja i 23,20 EUR na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja), u razdoblju kada nije ostvario status zdravstveno osigurane osobe. Nadalje, nije sporno da je na temelju rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport o statusu majke odgojiteljice od 13. listopada 2016., KLASA: UP/I-06/16- 013/295, URBROJ:251-10-01- 16-3 tuženici priznato pravo na novčanu pomoć za majku odgojiteljicu. Nadalje, nije sporno da su uplate Grada Zagreba navedene pod "doprinos za zdravstvo" uplate za obvezno zdravstveno osiguranje (str. 121) kao i da tuženica o tim uplatama nije obavijestila tužitelja. Nije sporno ni da se nastali troškovi zdravstvene skrbi odnose na trudnoću i porod tuženice.

6. Sporno je među strankama je li tuženica dužna vratiti novčani iznos koji joj je isplaćen, je li nastupila zastara potraživanja, je li tuženica bila u obvezi javiti tužitelju da joj se uplaćuje zdravstveno osiguranje te tijek kamata.

7. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne

8. Do ovog je spora došlo jer tužitelj nije bio obaviješten da Grad Zagreb vrši uplate za obvezno zdravstveno osiguranje uime tuženice. Naime, rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/19-01/1479, URBROJ: 338-21- 02-02-20-06 od 3. ožujka 2020. tuženici je utvrđen sa 17. listopadom 2017. prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe. Pri tome nisu od utjecaja navodi tužitelja da je nelogično da tuženica nije znala da je poslodavac brisan iz sudskog registra. Naime, u ovom slučaju nije ni sporno da je tuženičin poslodavac brisan, kao ni činjenica da tuženica nije bila zdravstveno osigurana po uplatama drugog poslodavca jer Grad Zagreb nije bio poslodavac tuženici.

9. Tužitelj je javna ustanova koju je ustanovila i kojom upravlja Republika Hrvatska. Grad Zagreb ima položaj županije, odnosno ima status područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj. Dakle, u ovom slučaju je RH (preko Grada Zagreba) uplaćivala obvezno zdravstveno osiguranje za tuženicu javnoj ustanovi Republike Hrvatske (tužitelju) i to za utuženo razdoblje. Dakle, doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje tuženice su bili plaćeni, ali nisu bili pravilno zabilježeni kod tužitelja.

10. Činjenica je da tuženica nije obavijestila tužitelja o uplatama Grada Zagreba za obvezno zdravstveno osiguranje, ali iz rješenja Grada Zagreba ni ne proizlazi da je bila upućena da je to dužna učiniti. Tu se ponavlja da Grad Zagreb nije bio poslodavac tuženici, vezano uz navode tužitelja da ga je trebala obavijestiti o promjeni poslodavca. Razumljivo je i da je tuženica mogla očekivati da ako jedno državno tijelo uplaćuje novce drugom državnom tijelu, da ta državna tijela (tužitelj i Grad Zagreb) znaju zašto se uplaćuju novci s računa jednog na račun drugog.

11. U ovom je predmetu s jedne strane tuženica, fizička osoba, a s druge tijela Republike Hrvatske koja su i u mogućnosti i u obvezi međusobno surađivati. Posebno se ističe da je tužitelj zaprimio uplate za obvezno osiguranje tuženice, ali je te uplate zaprimao bez da je provjeravao zašto te uplate sjedaju na njegov račun. Da je provjerio, utvrdio bi da je tuženici plaćeno obvezno zdravstveno osiguranje.

12. Čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisuje da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

13. Postupanje tužitelja koji je zaprimao uplate, a da nije vodio računa zašto ih i uime koje osobe zaprima, kao i činjenica da je nastavio potraživati predmetno dugovanja od tuženice i nakon što je saznao da su uplate pravovremeno i potpuno uplaćene za tuženicu nije postupanje koje je u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Stoga je utvrđeno da bi bilo nepravično i otegotno naložiti tuženici da plati troškove zdravstvene zaštite u slučaju kad joj je bilo uplaćeno obvezno zdravstveno osiguranje koje pokriva upravo te troškove. Odnosno, tužitelj bi se okoristio jer bi dvaput dobio plaćeno istu stvar, jednom od Grada Zagreba, a drugi put od tuženice što bi značilo da bi se tužitelj (odnosno tijelo RH) okoristio činjenicom da tijela RH nisu obavijestila jedno drugo o uplatama što su mogle učiniti, odnosno zbog činjenice da je tužitelj zaprimao uplate za zdravstveno osiguranje tuženice bez da se interesirao zašto ih zaprima. S obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev je odbijen.

14. Odluka o trošku tuženika temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), u skladu s troškovnikom s ročišta na kojem je rasprava zaključena. Tuženiku je priznat trošak, s uračunatim PDV-om, sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura (br. 8.1. Tarife), trošak sastavljanja podneska od 5. lipnja 2023. u iznosu od 250,00 eura (br. 8.1. Tarife), pristupa na ročišta 5. srpnja 2024. i 2. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 eura za svako (br. 9.1. Tarife), a riječ je o 1.000,00 eura ukupno.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.