REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2579/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 2. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima Draganu Mijoču i Andrei Bakić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mijoč i Bakić d.o.o. u Splitu, Velebitska 75, protiv tuženika VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkog društvu Jeličić i partneri d.o.o. u Splitu, Kliška 29, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 20.studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Andree Bakić, odvjetnice u OD Mijoč i Bakić d.o.o., tuženika osobno i punomoćnika tuženika Mije Jeličića, odvjetnika u OD Jeličić i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 9.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku VN da tužiteljima, na jednake dijelove, u roku od 15 dana, isplati iznos od 80.000,00 EUR (slovima: osamdeset tisuća eura), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15.srpnja 2016. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljima parnični trošak ovog postupka u iznosu od 24.192,85 EUR (slovima:dvadeset četiri tisuće stotinu devedeset dva eura osamdeset pet centi), zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9.siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

i

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se prijedlog za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom koja glasi:

„I. Zabranjuje se protivniku osiguranja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da otuđi i optereti nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 488 m2, a što u naravi predstavlja stambenu zgradu površine 120 m2 i dvorište površine 368 m2.

II. Ova privremena mjera dostavit će se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu Split, radi zabilježbe privremene mjere u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina].

III. Ova privremena mjera trajat će do isteka roka od 30 dana od dana ovršnosti presude koja će se donijeti u ovom predmetu po tužbi tužitelja ili do drugačije odluke suda.

IV. Žalba ne odgađa provedbu ovog rješenja o osiguranju."

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 24. prosinca 2019. tužba u kojoj se navodi da su tužitelji bračni drugovi, koji su kao kupci sklopili s tuženikom kao prodavateljem predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 14. svibnja 2016. (u daljnjem tekstu: Predugovor) i to nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 6946 K. O. [katastarska općina], ukupne površine 488 m2, koja u naravi predstavlja stambenu zgradu površine 120 m2 i dvorište površine 368 m2. Predugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Zrinke Milić - Štrkalj u Splitu 16. svibnja 2016. pod poslovnim brojem Ov- 6059/2016. Parnične stranke sklopile su dodatak navedenom Predugovoru dana 12. srpnja 2016., koji je također ovjeren kod javnog bilježnika Zrinke Milić -Štrkalj u Splitu pod brojem Ov-8539/2016, a kojim su stranke izmijenile dinamiku plaćanja kupoprodajne cijene koja iznosi 350.000,00 EUR. Obveza na sklapanje glavnog ugovora regulirana je čl. 2.5. Predugovora prema kojem su stranke dužne postupiti zaključenju glavnog ugovora u roku od 15 dana od dana kada tuženik kao prodavatelj ispuni posljednji ugovorni uvjet. Dodatkom Predugovoru stranke su utanačile da se radi osiguranja isplate dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 80.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, na predmetnoj nekretnini kao teret upiše založno pravo u korist tužitelja kao kupaca. Međutim, tuženik kao prodavatelj nije ispunio sve preuzete obveze u ugovorenom roku, pa niti nakon toga, ali su kupci bili voljni sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji, kojeg su početkom prosinca 2016. i potpisali, a kojeg je prethodno sastavio odvjetnik FN, o čemu je tuženik uredno obaviješten. Primjerak izvornog glavnog ugovora potpisanog od strane tužitelja ostao je pohranjen kod odvjetnika FN, gdje ga je tuženik trebao preuzeti i potpisati, ali je isti dolaskom u odvjetnički ured uzeo primjerak ugovora, uz izričitu izjavu da isti neće potpisati, o čemu je imenovanom odvjetniku dao i pisanu potvrdu. Nakon proteka roka u kojem je tuženik bio dužan izvršiti ugovorene radove, odnosno nakon 15. srpnja 2016. stranke su u više navrata usmeno i pismeno kontaktirale kako bi postigle sporazum oko nesuglasica i ispunjenja obveza od strane tuženika, a radi zaključenja glavnog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine. Tužitelji su također pred ovim sudom 12. prosinca 2016. podnijeli prijedlog za osiguranje dokaza, pod poslovnim brojem R1-1193/2016, u kojem je sudski vještak utvrdio radove koje tuženik nije izvršio, a bio je u obvezi izvršiti, radove koji imaju nedostataka, te je utvrđena vrijednost takvih radova. Zbog naprijed navedene situacije, stranke su vodile i vode više različitih postupaka pred ovim sudom, a posebno se skreće pozornost na predmet poslovni broj P-6421/2016, u kojem je donesena nepravomoćna presuda na način da su tužitelji odbijeni sa zahtjevom na zaključenje glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine, dok je usvojen protutužbeni zahtjev tuženika kojim je utvrđeno da je raskinut Predugovor i dodatak Predugovoru, naloženo je brisanje založnog prava u korist tužitelja na predmetnoj nekretnini, te je tužiteljima naloženo iseljenje iz navedene nekretnine. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljima na jednake dijelove u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude Općinskog suda u Splitu posl. broj P-6421/2016 od 28. kolovoza 2019. isplati iznos od 80.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od pravomoćnosti presude posl. broj P-6421/2016, kao i da naloži tuženiku da isplati tužiteljima troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.1. Tužitelji su uz tužbu podnijeli prijedlog radi određivanja privremene mjere zbog opasnosti da tužitelji neće moći naplatiti svoju tražbinu koja je predmet ovog postupka u iznosu od 80.000,00 EUR u slučaju da presuda posl. broj P-6421/2016 postane pravomoćna. Prijedlog tužitelji temelje na činjenici da je predmetna nekretnina jedina značajnija imovina tuženika, da druge imovine nema, te da se nalazi na listi poreznih dužnika Republike Hrvatske, te da je protiv tužitelja kao tuženika pokrenuo postupak P-4990/2019 radi isplate iznosa od 900.000,00 kn/119.450,53 EUR. Tužitelji su uspjeli u parničnom postupku protiv tuženika zbog smetanja posjeda posl. broj Psp-8/2017, te im je Fina izdala potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tuženika. Također, treba uzeti u obzir da ukoliko presuda posl. broj P-6421/2016 postane pravomoćna, da će se sukladno istoj u zemljišnoj knjizi izvršiti brisanje založnog prava upisanog na predmetnoj nekretnini radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 80.000,00 EUR. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu da sud sukladno čl. 341., 343. i 344. Ovršnog zakona odredi privremenu mjeru kojom će zabraniti tuženiku kao protivniku osiguranja da otuđi i optereti predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja će se dostaviti Zemljišno- knjižnom odjelu Split radi zabilježbe privremene mjere u zemljišnoj knjizi i koja će trajati do isteka roka od 30 dana od dana ovršnosti presude, koja će se donijeti u ovom predmetu, ili drugačije odluke suda, s tim da žalba ne odgađa provedbu.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je istaknuo da je u predmetu poslovni broj P- 6421/2016 odbijen zahtjev tužitelja za sklapanjem glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine, prihvaćen je zahtjev tuženika i raskinut je Predugovor i Dodatak Predugovoru, naloženo je tužiteljima da isele iz predmetne nekretnine, kao i brisanje založnog prava upisanog u zemljišnoj knjizi na teret predmetne nekretnine, a radi osiguranja tražbine tužitelja u iznosu od 80.000,00 EUR. Tuženik ne osporava da su stranke sklopile Predugovor dana 14. svibnja 2016. i dodatak tom Predugovoru dana 11. srpnja 2016., ali do raskida je došlo uslijed krivnje i odgovornosti tužitelja, pa isti nemaju pravni interes za podnošenje ove tužbe. Naime, u čl. 4. st.1. toč. 1. Predugovora ugovorena je kapara, dok je u toč. 4. istog članka ugovoreno da ako kupci odbiju zaključiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine u daljnjem roku od 15 dana, predugovor će se smatrati raskinutim, a prodavatelju će sa fiducijalnog računa biti prebačen iznos od 50.000,00 EUR. Prema tome, kako su stranke ugovorile kaparu, a krivnja za raskid Predugovora je na tužiteljima, to su tužitelji izgubili pravo tražiti povrat kapare, a tuženik je ostvario pravo da tu kaparu zadrži. Radi osiguranja povrata iznosa kapare, u slučaju neispunjenja obveze zbog krivnje prodavatelja i radi osiguranja povrata dijela kupoprodajne cijene (30.000,00 EUR), stranke su ugovorile i uknjižbu založnog prava na teret nekretnine u vlasništvu tuženika, ukoliko odustane od prodaje nekretnine tužiteljima. Tužitelji cijelo vrijeme koriste tuženikovu nekretninu bez valjane pravne osnove, pa je tuženik protiv njih pokrenuo postupak posl. broj P- 4990/2019 radi isplate naknade na temelju stjecanja bez valjane pravne osnove. Isplatu iznosa od 30.000,00 EUR na temelju Dodatka Predugovoru, tuženik je shvatio kao povećanje kapare, iako to nije jasno navedeno, ali je volja stranaka usmjerena na to da ukupan iznos od 80.000,00 EUR predstavlja kaparu. Tuženik također ističe prigovor prijeboja za iznos od 30.000,00 EUR ukoliko bi se taj iznos smatrao dijelom kupoprodajne cijene, sa tražbinom koju tuženik ima prema tužiteljima iz parnice posl. broj P-4990/2019. Isto tako, postoji i tražbina tuženika prema tužiteljima u postupku poslovni broj P-6421/2016, a koja još uvijek nije pravomoćna. Tuženik se protivi prijedlogu za određivanjem privremene mjere jer je u zemljišnoj knjizi uknjiženo založno pravo na nekretnini tuženika u korist tužitelja, te ne postoji nikakva opasnost da bi se bez privremene mjere dovelo u pitanje ostvarivanje tražbine nakon njenog dospijeća.

3. Podneskom od 24. lipnja 2021. tužitelji su u spis dostavili uređeni tužbeni zahtjev, a nakon što je prvostupanjska presuda posl. broj P-6421/2016 od 28. kolovoza 2019. potvrđena od strane Županijskog suda u Zagrebu pod posl. brojem Gž-4856/2019 od 11. svibnja 2021., odnosno nakon što je prvostupanjska presuda postala pravomoćna. Slijedom navedenoga, tužitelji potražuju od tuženika isplatu iznosa od 80.000,00 EUR u roku od 15 dana, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2016. Tuženik se usprotivio ovako uređenom tužbenom zahtjevu, smatrajući kako se radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka, sud je na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva izveo dokaze pregledom Predugovora o kupoprodaji nekretnine, sklopljenog 14. svibnja 2016. između tužitelja pod 1. i pod 2. kao kupaca i tuženika kao prodavatelja, na hrvatskom i njemačkom jeziku, ovjerenog od strane javnog bilježnika Zrinke Milić - Štrkalj iz Splita, poslovni broj Ov-6059/2016 od 16. svibnja 2016., Dodatka Predugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 11. srpnja 2016. i ovjerenog kod javnog bilježnika Zrinke Milić- Štrkalj iz Splita, posl. broj Ov-8539/2016 od 12. srpnja 2016., pregledom ZK izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] od 12. prosinca 2019., 2. lipnja 2021., 25. kolovoza 2021. i 22. studenog 2021., izjave o prijeboju od 12. srpnja 2021., izračuna zakonskih zateznih kamata, Povijesnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od 24. studenog 2021., i saslušanjem svjedoka FN.

5. U ovom postupku presudom posl.br.P-6330/2019-18 od 13.rujna 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 80.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15.srpnja 2016. do isplate i naknadom parničnog troška (toč. I. i II. izreke), te je tužiteljima naloženo da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.018,58 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka III.izreke). Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi odbijen je prijedlog tužitelja za osiguranjem novčane tražbine privremenom mjerom.

6. Prvostupanjski sud odluku kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja temelji na obrazloženju da je iznos od 80.000,00 EUR-a kapara jer su stranke u čl. 4.1. Dodatka Predugovoru taj iznos ugovorile kao odustatninu, a samo kapara se može ugovoriti kao odustatnina.

7. Protiv citirane presude i rješenja tužitelji su izjavili žalbu, koju je Županijski sud u Osijeku rješenjem posl.br.Gž-1947/2022-2 od 6.srpnja 2023. prihvatio kao osnovanu, ukinuo pobijanu presudu i rješenje, predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, s tim da se o troškovima žalbe ima odlučiti u konačnoj odluci.

8. U obrazloženju drugostupanjski sud navodi da je u ovom sporu odlučna činjenica da li iznos od 80.000,00 EUR-a koji su tužitelji platili tuženiku ima značaj kapare, pa je potrebno pouzdano utvrditi pravu volju stranaka pri zaključenju predmetnih ugovora, što su stranke ugovorile i kakav je pravni karakter predmetne isplate iznosa od 80.000,00 EUR-a.

9. U nastavku postupka sud je obnovio rezultate dosadašnjeg raspravljanja, izveo je dokaz saslušanjem parničnih stranaka, te pregledom predmeta ovog suda posl.br.Ovr-2768/2021, Psp-8/2017, P-4990/2019, R1-1193/2016, P-6421/2016 i P- 3397/2021.

10. Na okolnost osnovanosti prijedloga za određivanjem privremene mjere, sud je, pored naprijed navedenih dokaza, izveo i dokaze pregledom Popisa poreznih obveznika koji udovoljavaju kriterijima za objavu duga na dan 31. listopada 2017., zahtjeva za izravnu naplatu na temelju ovršne odluke suda Psp-8/2017, Potvrde Fina-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 24. rujna 2018., Rješenja Općinskog suda u Splitu posl. broj P- 1560/2017 od 11. listopada 2019. uz klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, Dopisa Porezne uprave Split zaprimljenog 2. rujna 2024., Izvadaka iz zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] od 3. rujna 2024. i 24. svibnja 2024., uvidom u Ugovoru o darovanju nekretnine od 23. svibnja i 27. svibnja 2024. sklopljenih između tuženika kao darovatelja i TN kao daroprimatelja, te pregledom podataka Porezne uprave Split zaprimljenih 17. rujna 2024. o visini dohotka i primitaka tuženika za 2019.-2024.

11. Sud za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja nije uzeo u obzir dokumentaciju koju su parnične stranke dostavile u spis nakon zaključenja prethodnog postupka jer je ista dostavljen nepravovremeno, a parnične stranke nisu navele da bi imale opravdan razlog zbog čega navedenu dokumentaciju nisu mogle u spis dostaviti do zaključenja prethodnog postupka.

12.Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. je osnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 80.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2016. (kada je tuženik primio utuženi iznos), s osnove povrata djelomičnog ispunjenja ugovorne obveze preuzete Predugovorom o kupoprodaji nekretnine od 14. svibnja 2016. (dalje: Predugovor) i Dodatkom Predugovoru (dalje: Dodatak Predugovoru) od 11. srpnja 2016.

14. Između stranaka sporno je predstavlja li iznos od 80.000,00 EUR-a kaparu ili je riječ o iznosu kojim je djelomično ispunjena ugovorna obveza, odnosno sporan je pravni karakter učinjenog davanja i s tim u vezi pravo tužitelja na povrat tog iznosa nakon što su predmetni Predugovor i Dodatak Predugovoru raskinuti.

15. Odredbe o kapari sadržane su u odredbama čl. 303.- čl. 307. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO), pa je tako čl.303. st.1. i 2. ZOO-a propisano da ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno. U slučaju ispunjenja ugovora kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obveze.

15.1. Odredbama čl.304. ZOO-a propisano je da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom. Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

15.2. Odredbom čl. 307. ZOO-a propisano je da kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora. U tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu.

15.3. Kako navodi drugostupanjski sud, pravna priroda kapare je trojaka (kapara prvenstveno predstavlja znak da je ugovor sklopljen, ona ujedno služi za pojačanje ugovora, odnosno osiguranje ispunjenja ugovornih obveza, te jednim dijelom predstavlja i izvršenje ugovorne obveze strane koje je dala kaparu, pa se ono što je dano u ime kapara uračunava u izvršenje), te da za postojanje kapare nije dovoljno samo činjenica da je jedna ugovorna strana drugoj nešto dala, već se ugovorne strane ugovorom moraju sporazumjeti da je riječ o kapari. Kapara, odustatnina i kapara kao odustatnina različiti su pravni instituti s različitim pravnim učincima.

16. Odredbom čl.368. st.1. ZOO-a propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok je st.2.istog članka propisano da ako je jedna stranka ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

17. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno:

-da su tužitelji bračni drugovi i državljani Republike Njemačke, koji su 14. svibnja 2016. kao kupci sklopili s tuženikom kao prodavateljem Predugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 488 m2, K. O. [katastarska općina], koju je tuženik stekao ugovorom o kupoprodaji zaključenim s SN dana **.**.2015., a koji je prethodno istu stekao ugovorom o darovanju zaključenim **.**.2015. sa GN;

-da u trenutku sklapanja Predugovora tuženik kao prodavatelj nije upisan kao posjednik predmetne nekretnine, koja je nastala parcelacijom osnovne čestice br. 3710 K. O. [katastarska općina], koja parcelacija nije provedena uz zemljišnoj knjizi, pa ni tuženik nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik navedene nekretnine;

-da je u Predugovoru utvrđeno da je tuženik na temelju valjane građevinske dozvole na predmetnoj nekretnini izgradio stambenu građevinu koja se sastoji od etaža prizemlja, prvog i drugog kata ukupne neto površine 179,62 m2 sa tri parkirna mjesta, da do navedene građevine nije izveden asfaltirani put, niti je spojen na elektroenergetsku, vodovodnu i kanalizacijsku mrežu;

-da su stranke kao predmet Predugovora definirali prava i obveze, kao i uvjete pod kojima su obvezni pristupiti zaključenju glavnog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine i to na način da su se tužitelji kao kupci obvezali sklopiti navedeni ugovor pod uvjetom da tuženik kao prodavatelj najkasnije do 15. srpnja 2016. izvede spajanje građevine na elektroenergetsku, vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, do iste izvede asfaltirani put, da o svom trošku i angažmanu izvede radove pobliže opisane pod toč. 2.3. Predugovora, da u svom angažmanu, a o trošku tužitelja kao kupaca, izvede radove pobliže navedene u toč. 2.4. Predugovora, kako bi nekretnina predstavljala funkcionalnu uporabnu cjelinu izvedenu po sistemu "ključ u ruke";

-da je Predugovorom tuženik kao prodavatelj preuzeo obvezu da u zemljišnoj knjizi izvrši evidentiranje čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da postigne uknjižbu nekretnine na svoje ime za cijelo, da za objekt na nekretnini ishodi pravomoćnu uporabnu dozvolu najkasnije do 31. prosinca 2016., uz suglasnost stranaka da su uvjeti iz čl.2. i rokovi bitni elementi Predugovora, koji će se raskinuti po sili zakona u slučaju da neki od uvjeta ne bude ispunjen u ugovorenom roku;

-da su stranke u čl. 3. Predugovora utvrdile kupoprodajnu cijenu od 350.000,00 EUR, dok su čl. 4. Predugovora stranke utvrdile dinamiku plaćanja kupoprodajne cijene na način da su se tužitelji kao kupci obvezali u roku od 8 dana od zaključenja Predugovora tuženiku kao prodavatelju izvršiti uplatu kapare u iznosu od 50.000,00 EUR, s tim da iznos kapare neće biti isplaćen tuženiku, već položen u korist fiducijarnog računa odvjetnika KN, te potom prenesen tuženiku u trenutku zaključenja glavnog ugovora, te se kapara ima uračunati u kupoprodajnu cijenu;

-da su se tužitelji obvezali tuženiku kao prodavatelju uplatiti preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 300.000,00 EUR najkasnije u roku od 8 dana po zaključenju glavnog ugovora o kupoprodaji (čl. 4.2. Predugovora);

-da su stranke suglasno utvrdile da ako tuženik kao prodavatelj odustane od prodaje predmetne nekretnine ili istu proda drugoj osobi, da će položeni iznos kapare biti vraćen tužiteljima kao kupcima, dok će tuženik kao prodavatelj biti dužan tužiteljima isplatiti iznos od 50.000,00 EUR na ime ugovorne kazne (čl. 4.3. Predugovora);

-da je u čl. 4.4. Predugovora ugovoreno da ukoliko tužitelji kao kupci odbiju zaključiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine, iako je prodavatelj ispunio sve svoje obveze, da će se Predugovor smatrati raskinutim, a tuženiku kao prodavatelju će biti uplaćen iznos od 50.000,00 EUR položen na fiducijarnom računu;

-da je navedenim Predugovorom tuženik ovlastio tužitelje da stupe u miran i samostalan posjed nekretnine na dan 15. lipnja 2016;

-da su stranke 11. srpnja 2016. zaključile Dodatak Predugovoru o kupoprodaji nekretnine (u nastavku: Dodatak), kojim su u čl. 2. postigli suglasnost u pogledu plaćanja kupoprodajne cijene na način da kupoprodajna cijena iznosi 350.000,00 EUR, da će tužitelji najkasnije do 15. srpnja 2016. isplatiti tuženiku iznos od 50.000,00 EUR koji je deponiran na fiducijarnom računu odvjetnika KN, te će mu do tog datuma uplatiti i daljnji iznos od 30.000,00 EUR;

-da su stranke Dodatkom ugovorile uplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene od 270.000,00 EUR najkasnije u roku od 8 dana po zaključenju glavnog ugovora o kupoprodaji;

-da je čl. 3. Dodatka tuženik osnovao u korist tužitelja založno pravo na teret predmetne nekretnine radi osiguranja njihove novčane tražbine u iznosu od 80.000,00 EUR;

-da su u čl. 4. Dodatka Predugovoru stranke ugovorile da ako tuženik kao prodavatelj odustane od prodaje nekretnine ili istu proda drugoj osobi, da će iznos od 80.000,00 EUR biti vraćen tužiteljima u roku od 8 dana od nastupa takvih okolnosti, dok je čl.5. Dodatka tuženik dužan tužiteljima na ime ugovorne kazne isplatiti iznos od 80.000,00 EUR;

-da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na dan 12. prosinca 2019. u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tuženika za cijelo, da je izvršena zabilježba spora posl. broj P-6421/2016, te je na temelju Predugovora i Dodatka Predugovoru kao teret nekretnine upisano založno pravo u korist tužitelja pod 1. i pod 2. radi osiguranja novčanog iznosa od 80.000,00 EUR;

-da je presudom ovog suda poslovni broj P-6421/2016 od 28.kolovoza 2019. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. kojim su tražili da se naloži tuženiku sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine, prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika VN, te je utvrđeno da su raskinuti predugovor i dodatak predugovora, naloženo je tuženicima, prije tužiteljima, da isele iz predmetne nekretnine, te da tužitelju VN predaju ispravu podobnu za brisanje založnog prava u zemljišnim knjigama, te da mu isti isplate parnični trošak u iznosu od 50.613,18 EUR/ 381.345,00 kn za zateznom kamatom od 28. kolovoza 2019. do konačne isplate;

-da u trenutku pokretanja ovog parničnog postupka navedena presuda nije postala pravomoćna, jer su protiv navedene odluke žalbu izjavili tužitelji, a koja je odbijena kao neosnovana presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4856/2019 od 11. svibnja 2021.;

-da iz obrazloženja presude posl. broj P-6421/2016 proizlazi da je do raskida Predugovora i Dodatka Predugovora došlo po sili zakona iz razloga što su stranke ugovorile da je ispunjenje obveza u ugovorenom roku bitan sastojak tih ugovora, pa je po bezuspješnom proteku roka došlo do raskida Predugovora i Dodatka Predugovora po sili zakona;

-da su tužitelji u zemljišnoj knjizi ishodili zabilježbu pokretanja postupka osiguranja iz ovog predmeta P-6330/2019, koja zabilježba je provedena pod poslovnim brojem Z- 43621/2019;

-da su tužitelji iselili iz predmetne nekretnine nakon pravomoćnosti presude posl. broj P-6421/2016;

-da iz iskaza svjedoka FN, odvjetnika u [adresa], koji je zastupao stranke u ovom postupku, proizlazi da su tužitelji platili 50.000,00 EUR sa depozita odvjetnika, a iznos od 30.000,00 EUR izravnom uplatom tuženiku u trenutku zaključenja Dodatka Predugovora, dok je plaćanje ostatka kupoprodajne cijene bilo predviđeno za trenutak sklapanja glavnog ugovora, s tim da se zbog proteka vremena imenovani svjedok nije mogao detaljnije očitovati što bi točno predstavlja uplata tužitelja od 80.000,00 EUR,

-da su tužitelji podnijeli prijedlog za osiguranje dokaza koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem: R1-1193/2016, u kojem je na prijedlog tužitelja provedeno vještačenje po sudskom vještaku za graditeljstvo Josipu Šitumu, o stanju nekretnine koja je predmet Predugovora i Dodatka Predugovoru;

-da je tuženik pred ovim sudom pokrenuo postupak protiv tužitelja kao tuženika pod poslovnim brojem P-4990/2019, u kojem potražuje od tuženika isplatu iznosa od 131.395,58 EUR/990.000,00 kn, sa zateznom kamatom, i mjesečnih iznosa od po 3.981,68 EUR/30.000,00 kn za svaki mjesec sve do trenutka iseljenja iz nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji još uvijek nije pravomoćno okončan;

-da su tužitelji podnijeli 12. siječnja 2017. tužbu protiv tuženika pod 1. VN i tuženika pod 2. HEP- operator distribucijskog sustava, radi smetanja posjeda isključenjem struje tužiteljima dana 20. prosinca 2016. u objektu anagrafske oznake [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji postupak se vodio pod poslovnim brojem Psp-8/2017, te da je rješenjem od 23. studenoga 2017. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja protiv koje odluke su tužitelji izjavili žalbu, koja je rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 269/2018 od 20. ožujka 2018. djelomično odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena u točki I. izreke u dijelu koji se odnosi na tuženika pod 2. HEP, dok je djelomično uvažena žalba tužitelja i preinačeno prvostupanjsko rješenje u odnosu na tuženika pod 1. VN u odnosu na kojeg je prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev, te je istom naloženo da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 418,08 EUR/3.150,00 kn te trošak sastava žalbe u iznosu od 152,63 EUR/1.150,00 kn;

-da je u predmetu ovog suda posl. broj Ovr-2768/2021 dana 21. srpnja 2021. odvjetnik Mijo Jeličić kao pun. ovršenika VN podnio prijedlog protiv ovrhovoditelja pod 1. JN i pod 2. ĐN, za proglašenje nedopuštene pljenidbe i prijenosa sredstava, te za odgodom ovrhe, koji su pokrenuli ovrhovoditelji u postupku izravne naplate na temelju ovršnih isprava - rješenja ŽS u Zadru, Gž-169/2018 od 20. ožujka 2018. i dopunskog rješenja ovog suda P- 1560/2017 od 11. listopada 2019.,

-da je rješenjem i zaključkom ovog suda posl.br.Ovr-2768/2021 od 26. prosinca 2021. prihvaćen prijedlog da se do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji je ovršenik upućen zaključkom odgodi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Fine na temelju ovršne isprave, dok je zaključkom upućen ovršenik da pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja se vodi kod Fine.

18. Tužiteljica pod 1. JN u svom iskazu navodi da su ona i tužitelj pod 2. isplatili tuženiku 80.000,00 EUR, s tim da je kod odvjetnika prethodno bio deponiran iznos od 50.000,00 EUR, dok su iznos od 30.000,00 EUR nadoplatili izravno tuženiku, čime su tužitelji platili tuženiku dio kupoprodajne cijene. U zemljišnim knjigama upisana je i hipoteka na predmetnu nekretninu radi osiguranja iznosa od 80.000,00 EUR, uz napomenu da je prilikom uplaćivanja tog iznosa u korist tuženika odvjetnik kao svrhu plaćanja naveo isplatu dijela kupoprodajne cijene, koja isplata je izvršena u srpnju 2016.Tuženik je ostao u obvezi da izvrši dogradnju kuće i ispoštuje druge ugovorene obveze, dok su tužitelji ostali u obvezi platiti preostali dio ugovorene kupoprodajne cijene od 350.000,00 EUR. Tužiteljica pod 1. navodi da je tuženik odbio zahtjev za sklapanje glavnog kupoprodajnog ugovora, da je predugovorom ugovorena kapara od 50.000,00 EUR, iako joj nije poznat pojam kapare, ali su stranke kasnije promijenile način isplate kupoprodajne cijene, tako da se taj iznos treba uračunati u ukupnu kupoprodajnu cijenu.

19. Tužitelj pod 2. ĐN u svom iskazu navodi da se u cijelosti pridružuje navodima svoje supruge, tužiteljice pod 1., uz napomenu da je tuženik od tužitelja zatražio hitnu isplatu iznosa od 80.000,00 EUR i da mu je navedeni iznos hitno potreban. Tužitelji su isplatili tuženiku navedeni iznos, te su pri tom bili sigurni da plaćaju dio kupoprodajne cijene, jer u protivnom ne bi nikada taj iznos isplatili. Napominje da tužitelji po Predugovoru nisu tuženiku isplatili nikakav iznos novca, jer u trenutku njegova sklapanja tuženik nije bio vlasnik predmetne nekretnine, da su tužitelji ugovorili hipoteku na korist predmetne nekretnine u svoju korist radi osiguranja iznosa od 80.000,00 EUR, s tim da u slučaju odustanka od sklapanja glavnog ugovora, tuženik treba tužiteljima platiti i ugovornu kaznu od daljnjih 80.000,00 EUR.

20. Tuženik u svom iskazu navodi da su tužitelji u predmetnu kuću uselili krajem kolovoza 2016., da je zatražio isplatu iznosa od 80.000,00 EUR kao sredstvo osiguranja za radove koji nisu bili predviđeni ugovorom, i koji iznos je tuženiku isplaćen. Potvrđuje točnost navoda tužitelja da su tražili sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji, ali tuženik isti nije prihvatio jer je dosta toga bilo promijenjeno, uključujući i kupoprodajnu cijenu i njeno plaćanje u različitim fazama. Hipoteka koja je bila upisana na predmetnoj nekretnini, u međuvremenu je brisana pravomoćnom presudom, a primanjem iznosa od 80.000,00 EUR tuženik je smatrao da prima iznos kapare, te u slučaju da odustane od ugovora, smatrao je da treba vratiti dvostruki iznos. Tuženik navodi da prilikom sklapanja Predugovora nije dobio nikakav iznos novca od tužitelja, već kasnije prilikom uknjižbe hipoteke u korist tužitelja, primio je isplatu od 80.000,00 EUR, te da je hipoteka predstavljala osiguranje tog iznosa. Dodatak Predugovoru sklopljen je radi dodatnog iznosa od 30.000,00 EUR radi podmirenja troškova radova.

21. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da su stranke 14. svibnja 2016. zaključile Predugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], uz kupoprodajnu cijenu od 350.000,00 EUR, s tim da su ugovorene obveze koje tuženik kao prodavatelj treba ispuniti najkasnije do 15. srpnja 2016., odnosno do 31. prosinca 2016., kako bi se pristupilo sklapanju glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine, te da se uvjeti i rokovi određeni Predugovorom smatraju bitnim elementima, pa se njihovim neispunjenjem Predugovor raskida po samom zakonu. U čl. 4. Predugovora, kupci su se obvezali izvršiti uplatu iznosa od 50.000,00 EUR na ime kapare, s tim da taj iznos nije isplaćen tuženiku, nego je položen na fiducijarni račun odvjetnika KN, i koji se imao uračunati u kupoprodajnu cijenu pri zaključenju glavnog kupoprodajnog ugovora. Člankom 4.3. Predugovora stranke su ugovorile da će kapara biti vraćena tužiteljima kao kupcima, ako tuženik odustane od prodaje nekretnine, u kojem slučaju će on biti dužan kupcima na ime ugovorne kazne isplatiti iznos od 50.000,00 EUR. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da su stranke izvršile izmjene Predugovora sklapanjem Dodatka tom Predugovoru dana 11. srpnja 2016. i to na način da su stranke odustale od davanja kapare, te su umjesto toga u čl. 2. Dodatka Predugovoru suglasno ugovorili način isplate kupoprodajne cijene od 350.000,00 EUR, s tim da su se tužitelji obvezali do 15. srpnja 2016. tuženiku isplatiti iznos od 50.000,00 EUR koji je deponiran prethodno na računu odvjetnika KN, i daljnji iznos od 30.000,00 EUR izravno na račun tuženika.

22. Između parničnih stranaka nije sporno da je tuženik primio od tužitelja iznos od 80.000,00 EUR sukladno Dodatku Predugovora, kao i da je radi osiguranja navedene tražbine u korist tužitelja u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na teret predmetne nekretnine. Tužitelji u svom iskazu tvrde da su uplatom iznosa od 80.000,00 EUR smatrali da plaćaju dio kupoprodajne cijene za nekretninu, da su Predugovorom prethodno ugovorili kaparu u iznosu od 50.000,00 EUR, ali su prilikom sklapanja Dodatka Predugovoru promijenili način plaćanja kupoprodajne cijene. Sud u cijelosti prihvaća navode tužitelja kako su plaćanjem tuženiku iznosa od 80.000,00 EUR smatrali da time plaćaju dio kupoprodajne cijene, a posebice kad se uzme u obzir da se kapara uobičajeno plaća u visini od oko 10% ukupne kupoprodajne cijene. I sam tuženik u svom iskazu na početku navodi da nije od tužitelja primio nikakvu uplatu po Predugovoru, da je isplatu iznosa od 80.000,00 EUR zatražio kao sredstvo osiguranja, s tim da je dodatnih 30.000,00 EUR poviše 50.000,00 EUR koji su bili deponirani na računu odvjetnika KN, tuženik zatražio radi podmirenja troškova izvedenih radova i želio je imati dodatnu zaštitu. Upravo iz iskaza tuženika proizlazi da u trenutku sklapanja predugovora nije od tužitelja primio nikakav iznos kapare, koja je po Predugovoru iznosila 50.000,00 EUR, ali su stranke naknadno sklopile dodatak Predugovoru kojim su odustali od ugovorene kapare, te su regulirali isplatu kupoprodajne cijene nekretnine. Tako da je iskaz tuženika proturječan kada ponavlja da je iznos od 80.000,00 EUR predstavljao iznos kapare, iako u istom iskazu navodi da mu je navedeni iznos trebao radi podmirenja troškova izvedenih radova i kao dodatna zaštita za plaćanja obveza koje je morao izvršiti po Predugovoru. Svjedok FN ne spominje kaparu, već u svom iskazu ističe da su stranke pristupile sklapanju Dodatka Predugovoru kako bi redefinirale plaćanje prodajne cijene, s tim da se navedeni svjedok ne sjeća detalja zbog proteka vremena.

23. Upravo iz svega navedenoga, sud nedvojbeno zaključuje da su tužitelji plaćanjem iznosa od 80.000,00 EUR smatrali da plaćaju dio kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu, a kako je pravomoćnom presudom utvrđeno da je raskinut Predugovor i Dodatak Predugovora po sili zakona, to je tuženik obvezan vratiti tužiteljima navedeni iznos koji je primio sve sukladno čl. 368. ZOO-a. Tužitelji su na temelju raskinutog Dodatka Predugovoru isplatili tuženiku iznos od 80.000,00 EUR na ime dijela kupoprodajne cijene, dakle djelomično su ispunili ugovornu obvezu pa imaju pravo na povrat tog iznosa od tuženika.

24. Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nemaju pravnog interesa za vođenje ovog postupka, kao i prigovor pravomoćno presuđene stvari. Naime, pravomoćnom presudom ovog suda posl.br.P-6421/2016 od 28.kolovoza 2019. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. kojim su tražili da se tuženiku naloži sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine, dok je istodobno prihvaćen kao osnovan protutužbeni zahtjev tuženika VN, te je utvrđeno da su raskinuti Predugovor i Dodatak Predugovora, naloženo je tužiteljima-protutuženicima da isele iz predmetne nekretnine, te da tužitelju VN predaju ispravu podobnu za brisanje založnog prava u zemljišnim knjigama, te da mu naknade parnični trošak za zateznom kamatom od 28. kolovoza 2019. do isplate. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 80.000,00 EUR koje su tuženiku isplatili na temelju sada pravomoćno raskinutog Predugovora i Dodatka Predgovoru, koji zahtjev nije bio istaknut u parnici posl.br.P-6421/2016, pa se ne može nikako raditi o pravomoćno presuđenoj stvari kako to tuženik pogrešno ističe.

25. Isto tako sud je našao neosnovanim prigovor tuženika da tužitelji nemaju pravnog interesa za vođenje ovog postupka. Tužitelji su tuženiku izvršili isplatu iznosa od 80.000,00 EUR, za pravne poslove na temelju kojih su tužitelji izvršili tu isplatu pravomoćnom presudom utvrđeno je da su raskinuti po sili zakon, te je na temelju iste presude iz zemljišne knjige brisano založno pravo koje su tužitelju upisali u svoju korist radi osiguranja isplaćenog iznosa od 80.000,00 EUR. Prema tome tužiteljima je jedino preostalo da se u ovoj parnici odluči o tome imaju li pravo od tuženika na povrat iznosa od 80.000,00 EUR ili ne, čime je i nedvojben njihov pravni interes za vođenje ovog postupka.

26. Tuženikov prigovor prijeboja istaknut u odgovoru na tužbu u cijelosti je neosnovan. Tuženik stavlja u prijeboj tražbinu od 900.000,00 kn, čiju isplatu tuženik potražuje od tužitelja u parničnom postupku ovog suda P-4990/2019 sa tražbinom tužitelja od 80.000,00 EUR iz ovog postupka. Međutim, u konkretnom slučaju nedostaje jedna od osnovnih pretpostavki za primjenu instituta prijeboja, a to je postojanje i dospjelost tražbina koje se prebijaju. U predmetu ovog suda posl.br.P- 4990/2019 još uvijek ne postoji pravomoćna presuda kojom bi se utvrdilo potraživanje tuženika, pa samim time nema ni dospjelosti tražbine koja bi se mogla prebiti s tražbinom tužitelja pod 1. i pod 2., kao jedne od pretpostavki koje moraju biti ispunjene.

27.Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio da isplati tužiteljima iznos od 80.000,00 EUR na jednake dijelove, i to bez dijela koji se odnosi na kunsku protuvrijednost i tečaj HNB-a za valutu EUR budući da je navedena valuta u međuvremenu poslala službena valuta Republike Hrvatske. Tužitelji imaju pravo i na zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos teče od dana kada je tuženik primio navedeni iznos koji se vraća odnosno od 15.srpnja 2016. do isplate, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. izreke.

28. Odredbom članka 345. stavak 1. toč. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., nadalje OZ), propisano je kako se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.

29. Člankom 344. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osigurana spriječiti ili znatno otežat naplatu tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

30. Prijedlog za osiguranjem novčane tražbine predlagatelja, na nekretnini protivnika osiguranja je osnovan.

31.Uvidom u pribavljenu dokumentaciju koja prileži spisu, utvrđeno je:

-da je tuženik evidentiran na Popisu poreznih obveznika koji udovoljavaju kriterijima za objavu duga na dan 31. listopada 2017., dakle isti ima dugovanje prema državi, koje nije podmirio;

-da su tužitelji podnijeli Fini zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tuženika, na temelju ovršnih isprava i to rješenja ovog suda posl. br. Psp-8/2017 od 23. studenoga 2017. i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-269/2018 od 20. ožujka 2018.;

-da je Fina izdala potvrdu o nemogućnosti izvršenja naprijed navedenih osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava tuženika na računima otvorenim u Republici Hrvatskoj;

-da je Porezna uprava Split izvijestila sud da tuženik na dan 24. prosinca 2019. nema ostvarenih prihoda s naslova najma nekretnina i drugih primanja;

-da tuženik prema Potvrdama o visini dohotka i primitka dostavljenih od strane Porezne uprave Split ima evidentiran dohodak od 802,15 EUR/6.043,83 kn za 2019., 5.784,48 EUR/43.583,16 kn za 2021., 8.193,18 EUR/61.731,49 kn za 2022., 1.229,45 EUR/9.263,32 kn za 2023. i 784,18 EUR/5.908,31 kn za siječanj 2024. - srpanj 2024., dok za 2020. tuženik nema evidentiran nikakav dohodak;

-da je u zemljišnim knjigama izvršeno brisanje založnog prava upisanog u korist tužitelja radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 80.000,00 EUR, na temelju pravomoćne presude ovog suda posl. br. P-6421/2016;

-da je tuženik Ugovorom o darovanju nekretnine zaključenim 23. svibnja 2024. s majkom TN kao daroprimateljem, istoj darovao nekretninu označenu kao k.č.z. 3657/2 K. O. [katastarska općina] za cijelo;

-da je tuženik Ugovorom o darovanju nekretnine zaključenim 23. svibnja 2024. s majkom TN kao daroprimateljem, istoj darovao 239/479 dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina];

-da je tuženik Ugovorom o darovanju nekretnine zaključenim 27. svibnja 2024. s majkom TN kao daroprimateljem, istoj darovao ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina];

-da su u zemljišnim knjigama provedeni navedeni ugovori na način da je preneseno vlasništvo darovanih nekretnina na majku tuženika TN;

-da tuženik, osim predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nema prema stanju u spisu nikakve značajnije imovine iz koje bi tužitelji mogli namiriti svoju tražbinu iz ovog postupka;

-da bez određivanja ove mjere postoji mogućnost da tuženik otuđi predmetnu nekretninu, čime tužitelji ne bi bili u mogućnosti naplatiti predmetno potraživanje.

32. Analizom i ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da su tužitelji kao predlagatelji u ovom postupku dokazali vjerojatnost svog potraživanja u odnosu na tuženika kao protivnika osiguranja jer je prihvaćen kao osnovan njihov zahtjev da im tuženik isplati iznos od 80.000,00 EUR, da protivnik osiguranja, osim predmetne nekretnine nema nikakve druge imovine iz koje bi tužitelji mogli naplatiti svoji tražbinu, čime bi istima nastala nenadoknadiva šteta, pogotovo kad se uzme u obzir da je tuženik ugovorima o darovanju tijekom 2024. darovao nekretnine koje je imao do stada su svom vlasništvu. Slijedom navedenog, sud izvodi zaključak kako iz priloženih dokaza proizlazi vjerojatnost i opasnost da će bez ovakve mjere tuženika kao protivnik osigurana spriječiti ili znatno otežati tužiteljima naplatu njihove tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, radi čega je prijedlog trebalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tužiteljima koji su zastupani po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa) Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora od 80.000,00 EUR, za sljedeće radnje: za sastav tužbe 603 bodova, sastav prijedloga za osiguranje 603 boda, za sastav obrazloženih podnesaka od 16.rujna 2020., 24.lipnja 2021., 26.kolovoza 2021. i 15.rujna 2023. po 603 bodova za svaki podnesak (603x4, Tbr.8.toč.1.Tarife), za sastav žalbe protiv presude 753,75 bodova, za sastav podnesaka od 2.studenoga 2023. , 25.srpnja 2024. i 13.rujna 2024. po 100 bodova za svaki podnesak (100x3, Tbr.8.toč.3.Tarife), za sastav podneska od 22.listopada 2024. -25 bodova (Tbr.8.toč.4.Tarife), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 7.prosinca 2021., 31.svibnja 2022., 10.listopada 2023., 23.svibnja 2024., 2.rujna 2024. i 20.studenoga 2024. po 603 boda za svako ročište (603x6), za zastupanje na ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno 8 314,75 bodova, a uvećano za 10% na ime zastupanja više osoba 9 146,25 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 18.292,50 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje ukupan iznos od 22.865,63 EUR, koji trošak je priznat tužiteljima. Na taj iznos treba nadodati iznos od 663,61 EUR na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu (list 72-73 spisa) i iznos od 663,61 EUR na ime pristojbe za presudu, tako da je tužiteljima priznat ukupan trošak u iznosu od 24.192,85 EUR. Na dosuđeni trošak tužiteljima je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl. 151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.

U Splitu, 9.siječnja 2025.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljima pod 1. i pod 2. putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-Zemljišnoknjižni odjel Split,

-u spis.