Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: K-426/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EĆ, zbog kaznenih djela iz članka 118. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15 – dalje: KZ/11) i drugih kaznenih djela, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku posl.broj KO-DO-1577/2020 od 6. listopada 2020., činjenično izmijenjenoj na raspravi 13. travnja 2023., nakon provedene javne rasprave u prisutnosti zamjenice ODO Sisak EĆL, okrivljenika, branitelja odvjetnika UĆ, te žrtve CĆ, zaključene 9. siječnja 2025. javno je istoga dana objavio i
p r e s u d i o j e
I/ Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), okrivljeni EĆ, sina E i LĆ, rođene U, rođenog **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, bez zanimanja, u vojnoj mirovini u iznosu od 800,00 eura mjesečno, sa završenom osnovnom školom, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjenog, oca četvero punoljetne djece, bez vojnog čina, odlikovanog Spomenicom Domovinskog rata te Medaljama Bljesak i Oluja, vlasnika kuće na adresi prebivališta, Vinograda u Prkovcu, traktora starije godine proizvodnje, neosuđivanog, ne vodi se drugi postupak, nalazi se na slobodi,
k r i v je
što je:
1) dana 3. srpnja 2020. oko 14,00 sati, u obiteljskoj kući u [adresa], u nakani da teže povrijedi svoju suprugu CĆ, zatvorenim dlanom udario ju u predjelu glave ispod lijevog oka, zbog čega je ona pala na pod, nakon čega ju je dok je ležala na podu, u dva navrata nogom udario u predjelu njezinih rebara, te ju u tri navrata udario nogom po tijelu, uslijed čega je ona zadobila ozljede u vidu prijeloma nosnih kostiju, prijeloma sedmog i osmog lijevog rebra, natučenje lijeve strane lica i natučenje lijeve strane prsnog koša, koje ozljede su u svojoj ukupnosti teške naravi,
II. dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi
2) u vremenu od 1. lipnja 2017. do 3. srpnja 2020., u obiteljskoj kući na adresi prebivališta u [adresa], protivno odredbi članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17 i 126/19), učestalo vrijeđao svoju suprugu CĆ govoreći joj nasamo i u prisutnosti zajedničke djece da je kurva, da ju jebu sinovi i familija, da je kučka, učestalo ju udarao zatvorenim dlanovima po glavi i nogama po tijelu, ograničavao joj komunikaciju s drugim osobama, branio joj posjećivati obitelj i ograničavao izlaske, razbio joj mobilni uređaj nogom i fizički nasrnuo na nju na način da joj je izbio dva zuba, a kada se zatvorila u sobu, pajserom razvalio vrata i gađao ju nožem, čime je kod CĆ izazvao strah, uznemirenost i povredu dostojanstva,
III/ dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,
3) u vremenu od neutvrđenog dana u travnju 2020. do 3. srpnja 2020., u obiteljskoj kući na adresi prebivališta u [adresa], u nakani da ustraši svoju suprugu CĆ, u više navrata joj govorio da će ju zaklati nožem, te da će zaklati njihovog sina BĆ, što je kod CĆ izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i život njezinog sina,
IV/ dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, i 4) dana 4. srpnja 2020., u staroj drvenoj štali na adresi svog prebivališta u [adresa], , bez ovlaštenja i suprotno odredbi članka 8. točke 1. u vezi članka 7. stavka 1. točki 10. i 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" broj: 94/18 i 42/20) držao ručnu bombu RB M92, natpisa AL3/92,
V/ dakle, neovlašteno posjedovao vatreno oružje i eksplozivne tvari čije je posjedovanje građanima zabranjeno,
VI/ čime je djelom opisanim pod točkom 1) počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – opisano u članku 118. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11, djelom opisanim pod točkom 2) počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, djelom opisanim pod točkom 3) počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, a djelom opisanim pod točkom 4) počinio kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – opisano i kažnjivo po članku 331. stavak 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11
VII/ pa se okrivljenom EĆ na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11, za kazneno djelo pod točkom 1)
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI
VIII/ pa se okrivljenom EĆ na temelju članka 179.a KZ/11 za kazneno djelo opisano pod točkom 2)
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNA) GODINA
IX/ pa se okrivljenom EĆ na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, za kazneno djelo opisano pod točkom 3)
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI
X/ pa se okrivljenom EĆ na temelju članka 331. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo opisano pod točkom 4)
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA
XI/ te se okrivljeni EĆ na temelju članka 51. KZ/11
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) GODINE
XII/ Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 3. srpnja 2020. do 5. srpnja 2020.
XIII/ Na temelju članka 69. stavak 1. KZ/11 okrivljenom EĆ izriče se
SIGURNOSNA MJERA
obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 godine
XIV/ Na temelju članka 69. stavak 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.
XV/ Na temelju članka 331. stavak 7. KZ/11 od okrivljenog EĆ oduzima se jedna ručna bomba "RB M92" AL3/92, pobliže opisana u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak serijskog broja: [serijski broj] od 4. srpnja 2020., a koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.
XVI/ Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24- dalje: ZKP/08) okrivljeni EĆ dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 2.624,27 eura, a koji se odnose na troškove vještačenja po vještaku Josipu Škaviću od 30. rujna 2020. u iznosu 331,81 eura te dolazak vještaka na raspravu u iznosu od 206,26 eura, potom na troškove psihijatrijsko-psihološkog vještačenja po vještakinjama Tiji Žarković Palijan i Ani Pavelić Tremac od 4. srpnja 2024. godine u iznosu od 1.282,80 eura, te troškove dolaska istih vještakinja na raspravu u iznosu od 276,99 eura kao i trošak NPB Ivan Barbot Popovača za usluge pregleda okrivljenika povodom vještačenja u iznosu od 226,41 eura, te paušalnu svotu sudu u iznosu od 300,00 eura, sve u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku poslovi broj KO-DO- 1577/2020 od 6. listopada 2020., koja je izmijenjena na raspravi dana 13. travnja 2023., okrivljenom EĆ je stavljeno na teret počinjenje više kaznenih djela i to kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – opisano po članku 118. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11., kazneno djelo protiv braka obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a. KZ/11, kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11 i kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari – opisano i kažnjivo po članku 331. stavak 1. KZ/11.
1.1. U ranijem postupku koji je proveo ovaj sud pod poslovnim brojem K- 159/2021 je donio protiv okrivljenika osuđujuću prvostupanjsku presudu dana 18. travnja 2023. protiv koje je branitelj okrivljenika uložio žalbu, pa je postupajući po žalbi Županijski sud u Karlovcu rješenjem posl. broj Kž-366/2023 prihvatio istu i ukinuo presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 3. ZKP/08 jer je utvrdio da je povrijeđeno pravo obrane i da je sud uskratio pravo obrani na neposredno ispitivanje vještaka na raspravi, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2. U očitovanju na navode iz optužbe, okrivljeni EĆ izjavio je da se smatra krivim za kazneno djelo pod točkom 1. optužnice nanošenja teške tjelesne ozljede svojoj supruzi i žrtvi CĆ, da se ne smatra krivim za kazneno djelo pod točkom 2. obiteljskog nasilja prema žrtvi, da se ne smatra krivim za kazneno djelo iz točke 3. prijetnje prema žrtvi, a da se smatra krivim za kazneno djelo iz točke 4. ilegalnog posjedovanja ručne bombe. Obzirom se okrivljeni za dva kaznena djela očitovao da nije kriv, a za dva kaznena djela da je kriv, ispitan na kraju dokaznog postupka.
3. Žrtva CĆ izričito upitana izjavila je da ne postavlja imovinskopravno zahtjev u ovom postupku.
4. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi saslušanjem žrtve CĆ, svjedoka BĆ, svjedokinje ZĆ, te su pročitani materijalni dokazi i to zapisnik o očevidu na tijelu žrtve Policijske uprave sisačko- moslavačke, Policijske postaje Sisak broj: K-237/20 od 3. srpnja 2020., liječnička dokumentacija o ozljedama žrtve Zavoda za hitnu medicinu sisačko-moslavačke županije i Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak broj: K-237/20 od 4. srpnja 2020, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko- moslavačke, Policijske postaje Sisak serijskog broja: [serijski broj] od 4. srpnja 2020., zapisnik o ispitivanju okrivljenika u Policijskoj postaji Sisak od 4. srpnja 2020., zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora sastavljena od MUP PP [adresa] od 04. srpnja 2020., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 04. srpnja 2020., zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od 5. srpnja 2020., bolnička prijava Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić u [adresa] broj: 280/2020 od 3. srpnja 2020., kriminalističko-tehničko izvješće Policijske uprave sisačko-moslavačke, Službe kriminalističke policije od 4. srpnja 2020. (stranica 102- 103), zapisnik o obavljenom pregledu privremeno oduzetog eksplozivnog sredstva od 05. srpnja 2020. , zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve CĆ od 23. rujna 2020. provedeno na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Sisku, te njezine iskaze sa rasprava od 23. rujna 2020. i 9. siječnja 2025., nalaz i mišljenje provedenog sudsko medicinskog vještačenja od 30. rujna 2020., nalaz i mišljene provedenog psihijatrijsko- psihološkog vještačenja od 4. srpnja 2024., iskaze ispitanih svjedoka RĆ, KĆ, BĆ, ZĆ, VĆ, te iskaze ispitanih vještaka, iskaz okrivljenika sa rasprave od 13.travnja 2023., i pročitao kaznenu evidenciju za okrivljenoga.
5. Okrivljeni ĐĆ je u svojoj obrani iskazao kako je dana 03. srpnja 2020. bio u krevetu i probudio ga glas bratića oštećene CĆ koji je galamio i htio ući u kuću, pa je on iz kreveta viknuo na njega "marš iz kuće van" obzirom je on još spavao. Nakon što se probudio nakon nekog vremena, oko 14:00 sati, ustao je, krenuo na WC i čuo da kipi nešto u kuhinji, vidio je da se kuha grah koji je curio iz lonca van po peći. Otišao je u sobu vidjeti gdje je žrtva, ali nje nije bilo u kuhinji niti u kući. Sjeo je za stol u kuhinji i smotao cigaretu i tada je žrtva ušla u kuhinju. Navodi da je žrtva bila u alkoholiziranom stanju, pa ju je upitao što je sa tim loncem i gdje je bila, a žrtva je odgovorila da je bila "otraga" na što je on nju ponovo pitao, pa je ona odgovorila ljutito da se jebala iza kuće i dobacila mu riječi "jebo svoju majku". U tom trenutku je krenuo prema njoj i udario je otvorenim dlanom po licu na što je ona čučnula, odnosno sjela u kuhinji, nakon toga je svukao hlače i gače sa žrtve, kao da će imati spolni odnos što se na kraju nije dogodilo, te je nakon toga žrtva otišla. Navodi da žrtvu nije udarao nogama već je bio samo jedan spomenuti udarac rukom po licu odnosno nosu. Navodi da je sutradan prilikom pregleda njegove kuće od strane policije vidio žrtvu koja mu je donijela tom prilikom lijekove, te se na njezinom licu odnosno nosu jasno vidjelo da se radi samo o ogrebotini, čak nije imala niti flaster na nosu. Okrivljenom nikako nije jasno kako se može tvrditi da je zadobila prijelom rebara u ovom događaju jer je ona uredno hodala bez ikakvih poteškoća. Navodi da u odnosu na navode iz točke 2. i 3. optužnice se ne želi posebno očitovati, samo želi reći da su se žrtva i on nakon svih nesuglasica pomirili i nastavili živjeti zajedno od ožujka 2021. do danas. Navodi da njihova djeca danas nisu htjela svjedočiti o njihovim odnosima upravo zbog toga što su se žrtva i on pomirili i žive i dalje zajedno. Misli da je žrtvi razbio mobitel, ali se ne sjeća točno kada, ali joj je kupio novi mobitel. Na pitanje zastupnice optužbe okrivljeni je odgovorio da se žrtvi znao obraćati pogrdnim i prostim riječima jer je to dio njihovog svakodnevnog odnosa, pogrdne riječi upućivala je i ona njemu, te mu je znala svašta reći. Znao joj je reći "kučko", povremeno je znao ošamariti.
5.1. Okrivljeni je u ponovljenom postupku ostao kod ranije iznesene obrane i izrazio žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela, te zatražio oprost od žrtve.
6. Od personalnih dokaza sud nije cijenio iskaze svjedoka RĆ, KĆ, VĆ jer su isti svjedoci kao djeca okrivljenika i žrtve koristili blagodat i nisu svjedočili, dok iskaz sina BĆ je sud ocijenio kao pristran i nelogičan jer je u suprotnosti sa materijalnim dokazima i iskazima žrtve CĆ i svjedokinje JĆ, koje je u potpunosti prihvatio jer su u bitnome podudarni i logični te u skladu sa ostalim materijalnim dokazima, pa i sa činjeničnim opisom terećenih kaznenih djela.
7. Od materijalnih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka sud je osobito cijenio medicinsku dokumentaciju, bolničku prijavu za oštećenu CĆ, te rezultate provedenog sudsko medicinskog vještačenja po vještaku dr. Josipu Škaviću iz kojeg proizlazi da je žrtva zadobila ozljede u vidu prijeloma nosnih kostiju, prijeloma 7. i 8. lijevih rebara, natučenja lijeve strane lica i natučenja lijeve strane prsnog koša, što u svojem zbiru predstavlja teške tjelesne ozljede. Cijenjeni su i rezultati provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja po vještacima prof.dr.sc. Tija Žarković Palijan i dr.sc. Ana Pavelić Tremac. Iz zapisnika policije o pretrazi doma i oduzimanja predmeta utvrđeno je u posjedu okrivljenoga jedna ručna bomba oznake „RB M92“ natpisa AL/92.
8. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, kao i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu i u vezu s iskazom okrivljenika, sud je utvrdio da je okrivljeni EĆ počinio sva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom, na način opisan u izreci ove presude. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sadržaj iskaz navedenih svjedoka i žrtve sud nije prepisao u presudu, već će u nastavku obrazloženja navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji sa obranom okrivljenika, iskazima vještaka i materijalnim dokazima
9. Okrivljeni je prilikom očitovanja o optužnici u ponovljenom postupku izjavio da se osjeća krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede opisano u članku 118. stavak 1. i 2. KZ/11 počinjenim na štetu žrtve – njegove supruge CĆ, te se očitovao krivim u odnosu na kazneno djelo iz točke 4. optužnice i to kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanje, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – opisano i kažnjivo po članku 331. stavak 1. KZ/11. Tijekom prijašnjeg postupka okrivljenik je samo djelomično priznao počinjenje kaznenog djela pod točkom 1. optužnice jer je u svojoj obrani odstupio od činjeničnog opisa kaznenog djela pod točkom 1. kako je navedeno u optužnici, upirući da se ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi već „lakšoj“ ozljedi, pa sud njegovo priznanje nije cijenio kao izričito. Zato je u ponovljenom postupku saslušan vještak dr. Josip Škavić koji je potvrdio da su kod žrtve nastale tjelesne ozljede u predjelu lijeve strane lica kontuzije, te prijelom nosnih kostiju, a koje se nastale djelovanjem sile srednjeg intenziteta, a u pravilu nastaju udarcem tupo-tvrdog sredstva – šake, te prijelom sedmog i osmog lijevog rebra u stražnjoj pazušnoj liniji koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a koja je mogla nastati već jednim jakim udarcem tupo-tvrdog sredstva, a to može biti noga obuvena u cipelu. Kada se vještačenje i iskaz vještaka dovede u vezi sa iskazom žrtve u kojem jasno opisuje postupanje okrivljenika odnosno da ju je na inkriminirani dan udario šakom u glavu tako da je pala na pod i potom udario nogom u rebra što je nju jako zabolilo, sud bez ikakve sumnje i nedoumice može zaključiti da je okrivljenik svojim postupanjem počinio terećeno kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11. U odnosu na kazneno djelo iz točke 4. priznanje okrivljenika je jasno i u skladu sa materijalnom dokumentacijom iz spisa, a okrivljenik je očitujući se o izmijenjenoj optužnici izjavio da je bombu donio iz Domovinskog rata, pa je time sud bez sumnje utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11.
10. U odnosu na kaznena a djela navedena pod točkom 2. i 3. optužnice, iz članaka 179a. KZ/11 nasilje u obitelji i članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 prijetnja prema bliskoj osobi, okrivljenik je u potpunosti osporio počinjenje istih djela, a u svojoj obrani se nije htio očitovati o tim kaznenim djelima, samo navodeći da se nakon svih nesuglasica sa žrtvom pomirio i da nadalje žive zajedno u istom kućanstvu, te da njihova djeca nisu htjela svjedočiti pred sudom upravo zbog toga što su se oni pomirili i žive dalje zajedno.
11. Analizirajući obranu okrivljenog EĆ samu za sebe i u vezi s drugim provedenim dokazima u odnosu na osporena kaznena djela iz članka 179a i članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, sud je obranu okrivljenika prihvatio samo glede nespornih okolnosti, dok je glede spornih okolnosti obrana suprotna iskazu žrtve i svjedokinje JĆ, zbog čega je obrana neuvjerljiva, neživotna i po mišljenju suda usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Tako je okrivljenik naveo u svojem iskazu da se oštećenoj znao obraćati pogrdnim i prostim riječima i da ju je znao povremeno ošamariti, da joj je jednom razbio mobitel, pa je zapravo djelomično priznao radnje koje se mogu okarakterizirati kao obiteljsko nasilje. Kada se takav iskaz okrivljenika dovede u vezu sa prvim iskazom žrtve i dodatna dva iskaza koja je žrtva dala na raspravi, sud zaključuje da je žrtva jasno i okolnosno opisala kako je to nasilje izgledalo i koje radnje je okrivljenik činio, među kojima je za spomenuti učestalo vrijeđanje, ponižavanje, udaranje po glavi i tijelu, općenito je fizički nasrtao na nju, jednom joj izbio dva zuba, zabranjivao joj izlazaka iz kuće, ograničavanje komunikacije sa drugima, bacao nož na žrtvu. Iskazi žrtve su ojačani i djelomično potvrđeni iskazom svjedokinje ZĆ, sestre žrtve, koja ima neka neposredna saznanja o obiteljskom nasilju, pa tako zna da je okrivljenik liječeni alkoholičar, da njihov brak od prvog dana nije funkcionirao, da je žrtva znala doći prespavati kod nje zbog zlostavljanja okrivljenika, pa se sjetila događaja kada je okrivljenik žrtvi zasjekao usnicu i izbio zube, a u nekoliko navrata je čula okrivljenika kako pogrdno govori žrtvi i obraća joj se „droljo, kurvo“ i govori druge proste i uvredljive riječi. Obzirom su se iste radnje događale iza „zatvorenih vrata“ u obitelji, sudu je logično i životno da druge osobe kao što je svjedokinja ZĆ nije mogla imati detaljnijih saznanja o takvom nasilju, ali je neminovno potvrdila da takvo nasilje okrivljenik činio prema žrtvi. Sudu je životno i logično da je oštećena zbog osjećaja nemoći i srama pred drugim osobama skrivala dugogodišnje nasilje koje čini suprug, da je skrivala tjelesne ozljede, lagala drugima da se udarila ili da je pala, da općenito nije pričala o tome, te da se samo povremeno povjeravala svojoj sestri u trenutcima kada bi zatražila njezinu pomoć. Stoga je sud prvenstveno uvažavajući iskaze žrtve, te svjedokinje ZĆ sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik činio kroz inkriminirano razdoblje radnje koje se mogu kvalificirati kao obiteljsko nasilje opisano i kažnjivo u članku 179a KZ/11, jer je evidentno postupanje okrivljenika protivno odredbi članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
12. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 kako je opisano u točki 3. optužnice, isto proizlazi iz navoda oštećene da je okrivljeni kroz posljednje vrijeme, a otprilike svaka 2 do 3 dana prije teškog tjelesnog ozljeđivanja 3. srpnja 2020. prijetio nožem da će zaklati nju i najmlađeg sina BĆ, što je sud prihvatio kao činjenicu obzirom se ovakvo ponašanje okrivljenog uklapa u cijelu sliku obiteljskog nasilja, stoga sud nije imao razloga ne vjerovati navodima oštećene-žrtve.
13. Iskaz svjedoka BĆ, sina okrivljenika i žrtve, sud nije prihvatio kao vjerodostojan obzirom je u suprotnosti sa iskazima svjedokinje ZĆ i žrtve te provedenom sudsko medicinskom vještačenju iz kojih dokaza jasno proizlazi da je oštećena dana 3. srpnja 2020. zadobila teške tjelesne ozljede, a ne samo ogrebotinu na nosu kako je iskazao svjedok. Također, nije za vjerovati svjedoku kao osobi koja živi u istom kućanstvu sa oštećenom i okrivljenim da nikada nije primijetio nasilje oca prema majci paušalno navodeći da su se roditelji svađali jer je majka (žrtva) pila alkohol. Sudu je očita sklonost svjedoka prema okrivljenom ocu, pa je mišljenja kako je svjedok u svojem iskazu bio pristran, nekritičan i neobjektivan.
14. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja svih kaznenih djela bio ubrojiv, jer njegova ubrojivost iako dovedena u pitanje, je potvrđena nalazim i mišljenjem vještaka psihologije i psihijatrije koje su u bitnome navele da je okrivljenik kao osoba koja boluje od alkoholizma (sada u dužoj apstinenciji) ima i smetnje psihoorganskog kruga, te boluje od karakteroloških promjena osobnosti nastale kao kombinirana posljedica PTSP-a koji ima genezu zbog događaja iz Domovinskog rata i zloporabe alkohola. Međutim vještakinje su suglasne da je okrivljenik sva terećena kaznena djela počinio svjestan svih okolnosti, a da je njegova ubrojivost bila nešto smanjena zbog spomenutih bolesti i poteškoća, ali ne bitno. Iz ovih utvrđenja vještakinja koje je sud prihvatio jer su logična i utemeljena na znanstvenim spoznajama stručnjaka, te ocjenom ostalih materijalnih i personalnih dokaza izvedenih tijekom rasprave, slijedi zaključak da je okrivljenik u trenutku počinjanja svih terećenih kaznenih djela bio ubrojiv i postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje.
14.1. U odnosu na tvrdnje obrane da okrivljenik u inkriminirano vrijeme nije imao propisanu adekvatnu terapiju lijekovima koje je potrebno uzimati za njegovo stanje, vještakinje su navele da se okrivljenik nije sustavno i redovito liječio, a što sud cijenio isključivo kao njegovu vlastitu krivnju i odgovornost za svoje zdravlje, te nema govora da bi žrtva ili okrivljenikova obitelj bili suodgovorni za neadekvatno liječenje okrivljenika. Javno zdravstvo je dostupno u Republici Hrvatskoj svakom osiguranom građaninu, a upravo je na okrivljeniku bilo da se koristi uslugama zdravstvenog sustava, inicira nastavak adekvatnog liječenja, redovito se kontrolira, zatraži promjenu terapije, te se očito radi o njegovom vlastitom propustu.
15. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, a uvažavajući sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za okrivljenika, sud je na strani okrivljenika kao olakotnu okolnost u odnosu na sva kaznena djela cijenio njegovu raniju neosuđivanost za bilo kakva kaznena djela što proizlazi iz kaznene evidencije. Kao znatnu olakotnu okolnost cijenjeno je i okrivljenikovo narušeno fizičko i psihičko zdravstveno stanje čega se osobito istiće KOPB (kronična opstruktivna plućna bolest), te psihoorganske smetnje kao kombinirana posljedica poslijeratnog PTSP-a ali i zloporabe alkohola. Kako zloporaba alkohola ne može biti isprika za narušeno psihičko zdravlje, pa tim niti olakotna okolnost, već se radi o samoskrivljenom ponašanju okrivljenika, sud u ukupnosti loše psihičko zdravlje okrivljenika ne može cijeniti kao osobito olakotnu okolnost i osnov za ublažavanje kazne. Sudjelovanje u Domovinskom ratu i posljedični PTSP je doista olakotna okolnosti koja najviše ide u prilog okrivljeniku, jer je njegovo psihičko zdravlje narušeno, te su njegove reakcije u vidu promjene ličnosti, preosjetljivosti, lake razdražljivosti i sniženog praga tolerancije na frustraciju utjecale na počinjenje kaznenih djela pod točkama 1., 2. i 3. optužnice, dok je u odnosu na kazneno djelo pod točkom 4. odnosno posjedovanje eksplozivne naprave, također sud cijenio olakotnom utvrđenje da se radi o svojevrsnom „suveniru“ iz Domovinskog rata kojeg je okrivljenik držao na tavanu.
15.1. U odnosu na ponašanje okrivljenika nakon počinjenih kaznenih djela, okrivljenik i žrtva su nastavili živjeti zajedno, ali ne u potpunosti jer žrtva prema vlastitom iskazu barem tri tjedna (a nekada i dulje) radi u Austriji, pa je tri tjedna u domaćinstvu sa okrivljenikom i potom se ponovno vraća na rad u Austriju gdje je zaposlena kao njegovateljica. Žrtva je navela da se okrivljenik u zadnje vrijeme smirio, ali zna psovati, biti neugodan i potpuno se neprimjereno ponašati obzirom na svoju dob, te misli da njihov odnos nije dobar, da ne funkcioniraju kao muž i žena, da joj okrivljenik stalno nešto prigovara i da se osjeća da nema nikakva prava u svojoj kući. Iz ovakvog iskaza žrtve sud ne može zaključiti da su se okrivljenik i žrtva uistinu pomirili, već da žrtva samo podnosi okrivljenika iz nužnosti jer nema gdje drugdje živjeti kada dođe u Republiku Hrvatsku, te da je evidentno cijela obiteljska situacija loša. Štoviše, sudu je vidljivo iz iskaza žrtve da okrivljenik i nadalje vrijeđa i omalovažava žrtvu, bez primjene fizičkog nasilja, ali njegovo ponašanje u bitnome sadrži elemente psihičkog nasilja.
15.2. Okrivljenik pred sudom u svojoj obrani prvotno nije izrazio žaljenje zbog svojeg postupanja u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice, štoviše odgovornost prebacuje na žrtvu. Tek u ponovljenom postupku u kojem je angažirao branitelja, na raspravi 9. siječnja 2025. okrivljenik navodi da ostaje kod obrane koju je iznio u ranijem postupku i dodaje da mu je izuzetno žao, te je zamolio žrtvu za oprost zbog svega lošega tijekom niza godina braka, na što žrtva nije odgovorila. Isprika okrivljenika pred žrtvom u sudnici i dojam koji je takav čin ostavio na suca je da isprika nije iskrena i nema elemente iskrenog kajanja, već je usmjerena isključivo na ishodovanje blaže kazne, pa sud takvu ispriku nije cijenio kao znatniju olakotnu okolnost.
15.3. Sud je utvrdio kako je okrivljenik prilikom počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede postupao na način da nakon što je pretukao žrtvu, dok je ona još bila na podu, skinuo sa nje hlače i strgao gaćice i legao na nju kao da će je silovati, do čega ipak nije došlo, jasno govori o brutalnosti i velikom intenzitetu kriminalne volje, ali i o tome da je riječ o rodno utemeljenom nasilju muškarca nad ženom, pa je sud ovu okolnost cijenio kao otegotnu. Okrivljenik u svojoj obrani priznaje ovakvo postupanje i detaljno ga opisuje i očito se ne srami takvog čina jer navodi da se tog dana probudio oko 14 sati, ustao se i krenuo na WC, čuo da nešto kipi kuhinji gdje se kuhao grah i curilo je iz lonca po peći, pa je potražio žrtvu, a nije bila u kuhinji ni u kući, pa je sjeo za stol u kuhinji, smotao cigaretu i tada je oštećena ušla u kuhinju pitao ju gdje je i što je s tim loncem, a ona je rekla da je bila „otraga“, na što ju je ponovno pitao, pa je ona ljutito odgovorila da se jebala iza kuće nakon čega okrivljenik nasrće na žrtvu udara u glavu, a nakon što je pala, svukao joj hlače i gaće kao da će imati spolni odnos, što se na kraju nije dogodilo. Ovakvo postupanje okrivljenika nije uneseno u činjenični opis pod točkom 1. optužnice u vezi kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11, ali nesporno je utvrđeno jer proizlazi iz suglasnog dijela iskaza samog okrivljenika i žrtve. Sudu je očito da takvo postupanje okrivljenika prema žrtvi nije novost, već je to njegov ustaljen obrazac ponašanja. Okrivljenik je iskazivao pred sudom o svojem zlostavljanju vrlo detaljno i smireno, bez pokazivanja osjećaja stida ili kajanja, kao da je činio nešto uobičajeno, a kad govori o svojem postupanju sud je dojma da okrivljenik svoje ponašanje opravdava time što je oštećena ostavila grah da kipi i izašla van kuće, čime je zaslužila da ju pretuče. Opisano postupanje okrivljenika jasno govori, da za njega žrtva kao žena manje vrijedi i ima manje prava, dužna je pokoravati njegovoj volji, te je takvim radnjama okrivljenik kao muškarac očito stavlja u lošiji položaj. Sama žrtva je ispitana posljednji put na raspravi opisujući i trenutno loš odnos sa okrivljenikom između ostalog jasno rekla da ona u svojoj kući nema nikakva prava, što podupire mišljenje suda da ovakvo ponašanje okrivljenika nije bilo ne samo u inkriminirano vrijeme već je za njega uobičajeno.
15.4. Slijedom navedenih utvrđenih otegotnih i olakotnih okolnosti sud smatra opravdanom utvrđenu kaznu od 3 godine i 6 mjeseci zatvora samo za najteže kazneno djelo pod točkom 1. optužnice - teške tjelesne ozljede gledajući da zakonski minimum iznos 3 godine, a zakonski maksimum 8 godina zatvora. U odnosu na kaznena djela pod točkama 2. i 3. optužnice, obiteljskog nasilja i prijetnje prema žrtvi, sud je utvrdio kaznu od 1 godine i kaznu od 6 mjeseci, dok je za kazneno djelo posjedovanja eksplozivne naprave utvrdio kaznu od 3 mjeseca.
16. Cijeneći naprijed iznijete okolnosti, na temelju ocjene okrivljenikove ličnosti, sagledavajući težinu i značaj počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, sud je okrivljenog EĆ na temelju odredba članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od 4 godine. Iz nalaza vještaka psihijatra proizlazi ocjena ličnosti okrivljenika, pa se tako radi o senzitivno-depresivnoj ličnosti sa čestim interpersonalnim problemima, okrivljenik je sklon odbacivanju bliskih osoba, a karakterizira ga visoko agresivan naboj koji povremeno provaljuje. Okrivljenik je iritabilan i sklon projekciji, paranoidnim interpretacija događaja, a u stresnim situacijama reagira depresivno. Okrivljenika karakterizira povremeno konfuzno i bizarno mišljenje s odlikama autistične logike, a u komunikaciji sa drugima je sumnjičav, suzdržan, pojačano oprezan i distanciran. Sud smatra da će jedino bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju ispuniti cilj prevencije pa i retribucije obzirom na utvrđeni stupanj krivnje, a razmjerno zlu koje je nanio počinjenjem kaznenih djela. Sud smatra da će se jedino tako izrečenom sankcijom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i utjecati na sve druge da ne čine ovakva kaznena djela, osobito jer je u pitanju sustavno nasilje unutar obitelji, a obitelj je osnovna sastavnica i Ustavom zaštićena vrijednost hrvatskog društva. Osobito je razmatran trenutni velik porast obiteljskog nasilja na području cijele Republike Hrvatske, što je tema o kojoj sve češće govore i mediji, ali je i velika odgovornost na sudovima da se adekvatnim kaznama suprotstave tom negativnom trendu i tako odvrate potencijalne počinitelje takvih kaznenih djela. Sud smatra da će se ovakvom kaznom postići ne samo generalna već i specijalna prevencija, odnosno da će ista kazna snažno djelovati na okrivljenoga da ubuduće ne čini ovakva i slična kaznena djela.
17. Obzirom je okrivljenik proveo dva dana u pritvoru, na temelju članka 54. KZ/11 sud je okrivljenom u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunao vrijeme provedeno u pritvoru u trajanju od 3. srpnja 2020. do 5. srpnja 2020. za koje vrijeme će se umanjiti izrečena jedinstvena kazna zatvora.
18. Na temelju članka 69. stavak 2. KZ/11 sud je izrekao okrivljeniku sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izvršavanja kazne. Provođenje ove mjere je preporučeno suglasno od strane vještaka psihologa i psihijatra prvenstveno zbog promjene karaktera kod okrivljenika koje je nastalo kao posljedica zloporabe alkohola, sa ciljem prevencije nasilničkog ponašanja u budućnosti. Iako je okrivljenik liječeni alkoholičar koji već dulje vrijeme uspješno apstinira, ova sigurnosna mjera je najadekvatnija za okrivljenika u nedostatku druge bolje sigurnosne mjere koja nije predviđena zakonom.
19. Na temelju članka 331. stavak 7 KZ/11 sud je od okrivljenika trajno oduzeo eksplozivnu napravu, a koja će po pravomoćnosti presude biti uništena.
20. Sud je na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenog EĆ obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 i to troškove kaznenog postupka i to iz članka 145. stavka 2. točke u ukupnom iznosu od 2.624,27 eura, a koji se odnose na troškove vještačenja provedenom po vještaku Josipu Škaviću u iznosu 331,81 eura, te dolazak vještaka na raspravu u iznosu od 206,26 eura, na troškove psihijatrijsko-psihološkog vještačenja po vještakinjama Tiji Žarković Palijan i Ani Pavelić Tremac u iznosu od 1.282,80 eura, te troškove dolaska istih vještakinja na raspravu u iznosu od 276,99 eura kao i trošak NPB Ivan Barbot Popovača za usluge pregleda okrivljenika povodom vještačenja u iznosu od 226,41 eura, te paušalnu svotu sudu u iznosu od 300,00 eura, koju je sud odmjerio uvažavajući trajanje i složenost predmeta. Sve spomenute troškove okrivljenik će biti dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a sud je procijenio da će navedeni iznos okrivljeni biti objektivno u mogućnosti podmiriti uvažavajući njegovo imovinsko stanje, jer nema obveze uzdržavanja drugih osoba, a isti troškovi neće osobito otegotno utjecati na njegovo vlastito uzdržavanje.
U Sisku 9. siječnja 2025.
Sudac
Domagoj Lovrić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO Sisak
2. Okrivljeni EĆ
3. Branitelj odvjetnik UĆ
4. Žrtva CĆ
