REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Pn 373/19-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Mateu Barbiru, odvj. u Makarskoj protiv tuženika GRADA SPLITA, OIB: 78755598868, Branimirova obala 17, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2024. g. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 9. siječnja 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s naslova naknade štete za razdoblje od 1. lipnja 2016. g. do 1. lipnja 2019. g. ukupan iznos od 71.670,32 EUR sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos naknade štete u iznosu od 1.990,84 EUR teče od 15-og dana u narednom mjesecu za štetu iz prethodnog mjeseca do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 31. svibnja 2019. g. tužitelj je naveo da je dana 12. ožujka 2015. g. zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora (caffe bar) sa zakupnikom Primus Avis d.o.o. koji da je i solemniziran pred javnim bilježnikom. Tužitelj da je taj poslovni prostor stekao u vlasništvo temeljem Ugovora s t.d. Lovel Company d.o.o. Drniš. Poslovni prostor koji je bio predmet tog Ugovora da je ušao u temeljni kapital navedenog t.d. Prednik tužitelja da je vlasništvo stekao još 1994. g. kupnjom od t.d. Holding d.o.o. Tužitelj odnosno njegov pravni prednik, stoga, da je u posjedu poslovnog prostora desetljećima te pitanje vlasništva nikada nitko nije osporavao. Kupoprodajna cijena za poslovni prostor da je iznosila 200.000,00 EUR, tužitelj je platio porez na promet nekretnina te nakon stupanja u posjed nekretnine zaključio Ugovor o zakupu s t.d. Primus Avis d.o.o. Nakon što je to t.d. stupilo u posjed poslovnog prostora tužitelj da je bio prisiljen otkazati Ugovor o zakupu uslijed neplaćanja zakupnine te pokrenuti ovrhu radi naplate (Ovr-4333/16) i ovrhu radi iseljenja (Ovr-5869/16). Rješenje o ovrsi iz predmeta Ovr-4333/16 da nije provedeno jer ovršenik nije imao financijskih sredstava na računu, a postupak iseljenja u predmetu Ovr-5869/16 da traje godinama. Prema mišljenju tužitelja razlog tome leži u činjenici što je tuženik izdao t.d. Primus Avis d.o.o. koncesiju za navedeni poslovni prostor odnosno omogućio mu poslovanje na nekretnini tužitelja pozivom na vlasnički list i upisano pomorsko dobro na toj nekretnini. U predmetu Ovr-1288/18 (raniji broj Ovr-5869/16) da je sud primio prijedloge za odgodu ovrhe te je i odgođena ovrha do pravomoćnosti presude po tužbi ovršenika radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zakupu poslovnog prostora, a sve pozivom na koncesijsko odobrenje tuženika od 29. veljače 2016. g. Izdavanjem koncesijskog odobrenja odnosno omogućavanjem poslovanja insolventnom t.d. (Primus Avis d.o.o.) tuženik da je tužitelju nanio nenadoknadivu materijalnu štetu u vidu plaćanja enormnih troškova postupka kod suda (kako radi naplate tako i radi iseljenja) kao i izgubljenu zaradu u iznosu od najmanje 15.000,00 kn svaki mjesec, koji iznos predstavlja zakupninu koju je tužitelj, kao vlasnik poslovnog prostora, izgubio zbog nemogućnosti korištenja svog poslovnog prostora. Protupravno ponašanje tuženika da predstavlja omogućavanje rada t.d. u tuđem poslovnom prostoru unatoč blokadi tog t.d., a ukoliko je tuženik naplatio naknadu za koncesiju da se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove. U iskazu svjedoka CE iz predmeta Općinskog suda u Makarskoj broj P 908/19 da je navedeno da se sporni poslovni prostor nalazi u okviru Autobusnog kolodvora u Splitu. Tužitelj je napomenuo da Autobusni kolodvor u Splitu ne raspolaže vlasničkim listom te da je Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji odbio izdati licencu za pružanje kolodvorskih usluga pozivom na pomorsko dobro. Međutim, da je to rješenje Ureda državne uprave poništeno te u daljnjem upravnom postupku utvrđeno da lokalitet kolodvora nema nikakve veze s javnim odnosno pomorskim dobrom. Nadalje, da su svi objekti na splitskom kolodvoru legalizirani odnosno donesena su rješenja o izvedenom stanju, pa i za nekretninu za koju je izdano koncesijsko odobrenje. Stoga da tuženik zna da kolodvor nije javno dobro nego je u privatnom vlasništvu tužitelja i Autobusnog kolodvora Split. Tužitelj da se ne nalazi u protupravnom i nezakonitom posjedu nekretnine za koju je tuženik izdao koncesijsko odobrenje. Tuženik da sporni poslovni prostor nikad nije držao u posjedu, a u postupku izdavanja koncesije da uopće nije utvrdio karakter nekretnine. Kako je izdano koncesijsko odobrenje onemogućilo tužitelju iseljenje zakupnika i naplatu zakupnine da tužitelj ima pravo na naplatu izgubljene zarade u protekle tri godine i to u iznosu od 15.000,00 kn mjesečno pa je predloženo donošenje presude kojom će se s naslova naknade štete za razdoblje od 1. lipnja 2016. g. do 1. lipnja 2019. g. tuženiku naložiti isplata ukupnog iznosa od 540.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između postupanja tuženika i nastanka eventualne štete, postojanje štete kao ni protupravnost u postupanju tuženika. Tuženik da nije štetnik te da ne postoji odštetna odnosno izvanugovorna odgovornost tuženika. Što se tiče ugovornih odnosa između tužitelja i t.d. Primus Avis d.o.o. da ti odnosi ne obvezuju tuženika. Nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da su pomorsko dobro. Tuženikovo Vijeće za dodjelu koncesijskih odobrenja, postupajući po zahtjevu t.d. Primus Avis d.o.o. od 19. siječnja 2016. g., da je temeljem propisa koji su navedeni o odgovoru na tužbu izdalo dana 29. veljače 2016. g. koncesijsko odobrenje t.d. Primus Avis d.o.o. na mikrolokaciji Istočna obala i to na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 132,73 m² za obavljanje djelatnosti ugostiteljstva i trgovine na području morske obale, unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora RH na rok od 29. veljače do 31. prosinca 2016. g. odnosno deset (10) mjeseci nakon čega, odnosno nakon proteka tog roka, koncesijsko odobrenje više nije izdavano. Stoga, da ne postoji protupravnost u postupanju tuženika pa tako ni temeljna pretpostavka za naknadu štete. U odnosu na visinu potraživanja tuženik je naveo kako mu tužba u tom dijelu nije jasna jer je postavljen zahtjev za razdoblje od tri godine, a koncesijsko odobrenje, koje je po mišljenju tužitelja sporno, izdano je na rok od 10 mjeseci.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 12. ožujka 2015. g., Kupoprodajnog ugovora " [adresa], 27. travnja 2005. g.", poreznog rješenja od 9. studenog 2005. g., zahtjeva za davanje koncesijskog odobrenja od 10. rujna 2015. g., koncesijskog odobrenja izdanog 29. veljače 2016. g., računa broj 16-01/0014 od 29. veljače 2016. g., izvatka iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenja o izvedenom stanju od 2. veljače 2016. g., tužbe od 16. ožujka 2017. g. podnesene Trgovačkom sudu u Splitu (P 269/17), zahtjeva za davanje koncesije od 19. siječnja 2016. g., dopisa od 31. kolovoza 2015. g., potvrde od 18. siječnja 2016. g., Plana upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Splita za 2016. g. (Službeni glasnik Grada Splita broj 1/16) i predmeta ovog suda Ovr-1288/18 (raniji broj Ovr- 5869/16), Pu Ovr-179/19 (raniji broj Ovr-4333/16), P 2697/22, P 6215/17 i predmeta Općinskog suda u Makarskoj P 908/19 (raniji broj P 269/17).

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete radi nemogućnosti davanja u zakup poslovnog prostora i to u periodu od 1. lipnja 2016. g. do 1. lipnja 2019. g. Prema navodima tužitelja šteta je posljedica protupravnog postupka tuženika i to izdavanja koncesijskog odobrenja od 29. veljače 2016. g. zakupniku t.d. Primus Avis d.o.o. jer je radi tog odobrenja tužitelj izgubio zaradu u vidu zakupnine za poslovni prostor.

Zahtjev tužitelja temelji se na odredbi čl. 1045. st. 1. i 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, pri čemu se sve pretpostavke moraju ispuniti kumulativno pa ako i jedna izostane nema odgovornosti za štetu.

U konkretnom slučaju tužitelj je zatražio naknadu izmakle koristi odnosno izgubljene dobiti i to radi nemogućnosti davanja u zakup poslovnog prostora trećim osobama, u kojem slučaju je bio u poziciji dokazivanja, nakon dokazivanja postojanja općih pretpostavki za naknadu štete, da je imao namjeru i realnu mogućnost davanja poslovnog prostora u zakup trećim osobama.

Radi ocjene osnovanosti zahtjeva tužitelja trebalo je, prvenstveno, odgovoriti na pitanje da li je radi radnji tuženika bilo onemogućeno davanje u zakup poslovnog prostora u Splitu: ugostiteljskog objekta Turist (kako je označeno u Ugovoru o zakupu od 12. ožujka 2015. g. koji je tužitelj zaključio sa zakupnikom t.d. Primus Avis d.o.o. Split).

Radnja tuženika koja je, po mišljenju tužitelja, prouzročila štetu u vidu izmakle koristi je izdavanje koncesijskog odobrenja od 29. veljače 2016. g. zakupniku t.d. Primius Avis d.o.o. Split.

U postupku nije bilo sporno:

-da je tužitelj zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora s t.d. Primus Avis d.o.o. Split dana 12. ožujka 2015. g. u kojem je kao predmet zakupa navedena nekretnina označeno kao ugostiteljski objekt bife Turist u Splitu, Obala kralja Domagoja 12, koji objekt je izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-da je t.d. Primus Avis d.o.o. Split zatražio od Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije informaciju o čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to baš da li je za tu čest. zem. izdana odluka u smislu davanja na korištenje nekoj firmi ili fizičkoj osobi te je u dopisu od 31. kolovoza 2015 g. ovo t.d. obaviješteno da za tu čest. zem. nije izdana nikakva koncesija bilo pravnoj ili fizičkoj osobi za korištenje te čest. zem.,

-da je t.d. Primus Avis d.o.o. Split 22. srpnja 2015. g. uputio tužitelju dopis u kojem otkazuje Ugovor o zakupu, a nakon što je utvrđeno da se radi o čest. zem. koja predstavlja pomorsko dobro,

-da je tužitelj dopisom od 16. svibnja 2016. g. koji je uputio t.d. Primus Avis d.o.o. Split izjavio kako otkazuje Ugovor o zakupu iz razloga što zakupoprimac ne ispunjava obveze na plaćanje zakupnine te vrši radove na poslovnom prostoru bez pisane suglasnosti zakupodavca,

-da je tužitelj pred ovim sudom ustao prijedlogom za ovrhu radi iseljenja i predaje poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka slobodnog od osoba i stvari u odnosu na t.d. Primus Avis d.o.o. Split u predmetu Ovr-5869/16,

-da je tužitelj pred ovim sudom ustao prijedlogom za ovrhu radi isplate neplaćenih zakupnina za period od 12. ožujka 2015. g. do 10. srpnja 2016. g. u odnosu na t.d. Primus Avis d.o.o. Split,

-da je u predmetu ovog suda P 2976/22 donesena presuda ne temelju priznanja od 1. rujna 2023. g. kojom je utvrđeno da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kafić označeno brojevima 3,4,5,6,10,11,12,13,14 i 3 i kao lik A,

-da je u predmetu ovog suda P 6215/17 donesena pravomoćna presuda od 9. srpnja 2018. g. kojom je utvrđeno da nekretnine označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 213 m² i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 243 m² z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne čine pomorsko dobro te da uknjižba pomorskog dobra nije valjana,

-da je t.d. Primus Avis d.o.o. Split 19. siječnja 2016. g. Vijeću za davanje koncesijskog odobrenja tuženika podnijelo zahtjev za davanje koncesijskog odobrenja i da je u tom postupku izdano koncesijsko odobrenje od 29. veljače 2016. g. za vremensko razdoblje od 29. veljače 2016. g. do 31. prosinca 2016. g. te da nakon toga novo koncesijsko odobrenje nije izdano.

Prema ocijeni ovog suda u trenutku kad je tuženikovo Vijeće za izdavanje koncesijskog odobrenja udovoljilo zahtjevu t.d. Primus Avis d.o.o. Split u zemljišnim knjigama čest. zem. [katastarska čestica] bila je upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao pomorsko dobro s uknjiženim pravom prvokupa u korist Republike Hrvatske.

Postupak izdavanja koncesijskog odobrenja propisan je Uredbom o postupku davanja koncesijskog odobrenja (Narodne novine broj 36/04, 63/08, 133/13 i 63/14, dalje Uredba), a Uredba je 2004. g. donesena temeljem odredbe čl. 38. i 39. u vezi s čl. 119. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine 158/03).

U tom postupku donosi se upravni akt, a Vijeće je, prema odredbi čl. 8. Uredbe, dužno prilikom rješavanja temeljem zahtjeva:

-prema st. 1. ovog čl.: utvrditi da li je zahtjev usklađen s godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom iz odredbe čl. 5. st. 1. Uredbe te

-prema st. 2. ovog čl.: zatražiti po službenoj dužnosti suglasnost nadležne lučke uprave.

U st. 4. ovog čl. predviđena je i dodatna obveza Vijeća, a ukoliko se koncesijsko odobrenje traži za razdoblje dulje od godine dana, što ne treba spominjati jer je odobrenje bilo izdano za deset (10) mjeseci.

Tužitelj u postupku nije ni navodio da je Vijeće tuženika postupalo protivno navedenim odredbama Uredbe. Osim toga, u postupku je donesen upravni akt koji je stekao svojstvo pravomoćnosti i konačnosti.

To znači da u postupanju Vijeća tuženika prilikom izdavanja koncesijskog odobrenja nije postojala protupravnost pa da nije ostvarena osnovna pretpostavka za naknadu štete.

Vijeće, osim toga, nije uopće imalo obvezu provjeravanja valjanosti upisa pomorskog dobra na nekretnini za koju je zatraženo koncesijsko odobrenja, a kako to nepravilno očito smatra tužitelj.

Treba dodati i kako sud nije utvrdio ni postojanje uzročno-posljedične veze između nemogućnosti raspolaganja poslovnim prostorom od strane tužitelja i donošenja koncesijskog odobrenja tuženika jer je tužitelj zakupoprimcu, neovisno o donošenju koncesijskog odobrenja, dopisom od 16. svibnja 2016. g. otkazao Ugovor o zakupu uz otkazni rok od 15 dana (a kako proizlazi iz Ugovora o zakupu u slučaju neplaćanja zakupnine), poduzeo pravne radnje radi iseljenja i naplate zakupnine, a ostanak zakupoprimca u prostoru nakon proteka otkaznog roka rezultat je odluke zakupoprimca te nije bio u bilo kakvoj vezi s postupcima tuženika.

Što se tiče perioda od 1. siječnja 2017. g. do 1. lipnja 2019. g. u tom periodu uopće nije bilo radnji tuženika koje bi mogle utjecati na nemogućnost raspolaganja prostorom jer je koncesijsko odobrenje izdano do 31. prosinca 2016. g. Stoga je tužbeni zahtjev trebalo ocijenit u cijelosti neosnovanim i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o troškovima postupka nije donesena jer je tuženik, koji je uspio u sporu, popisao samo trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, a taj trošak tuženiku nije mogao biti priznat jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a prema odredbi čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23).

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. U Splitu, 9. siječnja 2025. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).