Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-57/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog PC, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 7. u vezi sa stavkom 3. i 1. Krivičnog zakonika Federacije Bosne i Hercegovine (dalje: KZ FBiH), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Kv I-14/2024-4 od 31. srpnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog PC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Kv I-14/2024-4 od 31. srpnja 2024. pod točkom I izreke na temelju članka 10. stavka 2. Konvencije Vijeća Europe o transferu osuđenih osoba od 21. ožujka 1983., a koju je Sabor Republike Hrvatske prihvatio Zakonom o potvrđivanju Konvencije o transferu osuđenih osoba Vijeća Europe („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 14/94. i 5/01.) zajedno s Dodatnim protokolom („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 5/08.) i članka 70., 71. i 72. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. - dalje: ZOMPO) i Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996., izmijenjenog Sporazumima između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjenama Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 7. lipnja 2004. i od 10. veljače 2010. („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 3/10. - dalje: Sporazum) uzeta je kao utvrđena pravomoćna presuda Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 K 059685 24 Iks od 8. rujna 2023., koja je preinačena u odluci o kazni presudom Okružnog suda u Doboju, BiH, broj 86 0 K 059685 23 Kž od 23. siječnja 2024., koja je postala pravomoćna 23. siječnja 2024. a izvršna 22.veljače 2024., kojom je PC, sin P i C rođene G, rođen **.**.1960.u mjestu [adresa], Republika Srbija, s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], pismen sa završenom srednjom školom, monter uređaja za grijanje, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, Z, državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], neosuđivan, proglašen krivim što je:
1. U vremenskom periodu od ljeta 2010. do 2011.godine, u [adresa] u [adresa], u više navrata pozivao oštećenu CC, rođenu **.**.2002. godine, da dođe njegovoj kući, da bi potom oštećenu vodio u podrum kuće, a u namjeri zadovoljenja spolnog nagona, znajući da je maloljetna CC dijete, mlađa od petnaest godina i da postoji veliki nesrazmjer u zrelosti i uzrastu između njih dvoje, oštećenoj rekao da legne na dušek, što je oštećena i učinila, a potom legao pored oštećene, te istu opkoračio i trljao svojim stomakom po tijelu oštećene u predjelu stomaka i grudi, te jednom oštećenu CC u dvorištu poljubio u predjelu usta, dakle, izvršio neku drugu spolnu radnju sa djetetom, a postoji veliki nesrazmjer u zrelosti i uzrastu između učinioca i žrtve,
2. u vremenskom periodu od 2015. do 2019. godine, u [adresa] u [adresa], u više navrata pozivao oštećenu maloljetnu GC, rođenu **.**.2007., u dvorište svoje kuće, da bi potom oštećenu vodio u garažu, a u namjeri zadovoljenja spolnog nagona, znajući da je maloljetna GC dijete mlađe od petnaest godina i da postoji veliki nesrazmjer u zrelosti i uzrasti između njih dvoje, da bi potom oštećenu GC podizao, tako što je noge oštećene stavio oko svog struka, a potom spolni organ oštećene trljao o svoj spolni organ, nakon čega bi oštećena odlazila svojoj kući dakle, izvršio neku drugu spolnu radnju sa djetetom, a postoji veliki nesrazmjer u zrelosti i uzrastu između učinioca i žrtve, čime je počinio dva krivična djela obljuba nad djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 172. stavka 7. u vezi sa stavkom 3. i 1. KZ FBiH.
1.1. Pod točkom II izreke pobijane presude utvrđeno je kako zakonski opis kaznenog djela iz članka 172. stavka 7. u vezi sa stavkom 3. i 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (sa propisanom kaznom zatvora od jedne do osam godina), odgovara zakonskom opisu kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina, iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) (sa propisanom kaznom zatvora od jedne do osam godina).
1.2. Pod točkom III izreke pobijane presude polazeći od navedenih utvrđenih okolnosti na temelju članka 70. i 71. ZOMPO osuđenom PC je na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11. za kazneno djelo iz točke I.1. izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11. za kazneno djelo iz točke I.2. izreke utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 2 godine, a na temelju članka 51. KZ/11. PC je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci.
1.3. Pod točkom IV izreke pobijane presude na temelju članka 73. ZOMPO određeno je da će se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci izvršavati u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 14/21.).
2. Protiv te presude osuđeni PC je podnio žalbu po branitelju, odvjetniku Vladi Rebiću zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, povrede Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ZOMPO i Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima“, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači, podredno da istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., - dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako su ispunjeni uvjeti za preuzimanje izvršenja presude nadležnog suda Bosne i Hercegovine protiv osuđenog PC na način da je osuđeniku pobijanom presudom pravilno izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci.
5.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao određene, jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Stoga, nije u pravu osuđenik kada u žalbi navodi da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na uvjete za preuzimanje izvršenja propisane Sporazumom, čime upire da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. U odnosu na žalbene navode osuđenika da prvostupanjski sud nije utvrđivao postojanje uvjeta iz članka 2. Sporazuma, kao i nepostojanje zapreka za preuzimanje izvršenja presude iz članka 3. Sporazuma, valja napomenuti da je člankom 2. Sporazuma propisano da će se nadzor ili izvršenje preuzeti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: ako je osuđena osoba državljanin države izvršenja ili tamo ima stalno prebivalište, ako je sudska odluka pravomoćna, ako se osuđena osoba s tim suglasi, ako je djelo na kojem se temelji pravomoćna sudska odluka, kazneno djelo prema pravu obiju država, ako država presuđenja i država izvršenja pristaju na prijenos izvršenja ili nadzora i ako osuđena osoba u vrijeme podnošenja molbe ima još najmanje izdržati šest mjeseci od izrečene kazne ili mjere što uključuje i uvjetnu sankciju.
6.1. U odnosu na zapreke za preuzimanje izvršenja člankom 3. Sporazuma propisano je da se izvršenje ili nadzor neće preuzeti ako bili protivni osnovnim načelima pravnog sustava države izvršenja, ako država izvršenja smatra da je djelo na kojem se temelji pravomoćna sudska odluka političke, vojne ili fiskalne prirode, ako bi izvršenje ili nadzor bili protivni drugim obavezama koje je na međunarodnoj razini prihvatila država izvršenja, ako se u državi izvršenja već vodi kazneni postupak, povodom odnosnog djela ili ga ona namjerava pokrenuti, ako država izvršenja nije u mogućnosti izvršiti sankciju zbog zastare izvršenja, ako se protiv osuđene osobe s obzirom na starost u vrijeme izvršenja djela ne može voditi krivični postupak u državi izvršenja, ako je osuđena osoba u zamoljenoj državi već pravomoćno osuđena za isto djelo ili je oslobođena, ako je sudska odluka donesena u odsutnosti osuđene osobe, ako sudsku odluku nije donio redovni sud i ako osuđena osoba uživa azil u državi izricanja presude.
7. S obzirom na navedene uvjete i zapreke za preuzimanje izvršenja prema Sporazumu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako su ispunjeni uvjeti za preuzimanje izvršenja prema Sporazumu budući da je osuđenik hrvatski državljanin, da je strana sudska odluka pravomoćna, da je kazneno djelo na kojem se temelji pravomoćna sudska odluka, kazneno djelo prema pravima obiju država, da je država izvršenja podnijela nadležnom tijelu Republike Hrvatske zamolbu radi izvršenja kazne zatvora protiv osuđenog PC po presudi suda Bosne i Hercegovine, kao i da je država izvršenja pristala na izvršenje i da osuđena osoba u vrijeme podnošenja molbe ima za izdržati još najmanje 6 mjeseci od izrečene kazne, imajući u vidu da osuđenik izrečenu kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci po stranoj presudi nije ni započeo izdržavati.
7.1. Jednako tako, prema podacima u spisu, nije utvrđeno postojanje zapreka za preuzimanje izvršenja u skladu s člankom 3. Sporazuma budući da presuda čije se izvršenje traži nije protivna pravnom poretku Republike Hrvatske, nije riječ o kaznenom djelu političke, vojne ili fiskalne prirode , izvršenje nije protivno drugim obavezama koje je na međunarodnoj razini prihvatila država izvršenja, te se u državi izvršenja ne vodi kazneni postupak povodom istog djela, nije nastupila zastara izvršenja kazne po hrvatskom pravu, ne postoje zapreke za vođenje kaznenog postupka po hrvatskom pravu s obzirom na dob osuđenika niti je osuđenik u Republici Hrvatskoj već osuđen ili oslobođen za isto djelo, sudsku odluku je donio redovni sud te nije donesena u odsutnosti osuđene osobe niti osuđena osoba uživa azil u državi izricanja presude.
8. Pored navedenog, ispitani su i uvjeti preuzimanja izvršenja propisani člankom 70. i 71. ZOMPO i člankom 10. stavkom 2. Konvencije Vijeća Europe o transferu osuđenih osoba u odnosu na odluku o kazni, a izrečena kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci izrečena je i u skladu s člankom 14. Sporazuma na koji upire žalitelj, budući da kaznom izrečenom po hrvatskom pravu osuđenik nije doveden u teži položaj no što bi to bio u državi presuđenja.
8.1. Tako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo i pravilno ocijenio sve one (otegotne i olakotne) okolnosti koje su razmatrane prilikom odmjeravanja pojedinačnih kazni te izrečene jedinstvene kazne zatvora pred nadležnim sudom Bosne i Hercegovine te je osuđeniku pobijanom presudom izrekao kaznu koja je po svojoj vrsti i trajanju jednaka onoj iz presude nadležnog suda Bosne i Hercegovine, a koja i po ocjeni ovoga suda odgovara stupnju krivnje i svrsi kažnjavanja. Stoga, nije u pravu žalitelj da su utvrđenja prvostupanjskog suda o otegotnim i olakotnim okolnostima kontradiktorna, jer društvena opasnost kaznenih djela i počinitelja koja je postojala u vrijeme počinjenja kao otegotna okolnost nije umanjena protekom vremena od počinjenja kaznenih djela u kojem osuđenik nije dolazio u sukob sa zakonom, što je pravilno cijenjeno olakotnim. Jednako tako, nisu osnovani ni žalbeni navodi osuđenika da se u izreci pobijane presude ne navode propisi o ublažavanju kazne, jer niti u stranoj presudi osuđeniku kazna nije ublažavana.
8.2. Naime, sukladno odredbi članka 70. stavka 1. ZOMPO domaći sud, kada postupa po zamolbi države moliteljice za izvršenje kaznene presude stranog suda, izvršit će stranu presudu, u odnosu na sankciju koju je izrekao strani sud, na način da će presudom izreći sankciju prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Stoga je, imajući u vidu navedenu odredbu, sud države izvršenja vezan i za činjenice koje su utvrđene u presudi države presuđenja, a koje su odlučne za odmjeravanje vrste i visine kazne, osim u situacijama kada bi visina kazne, izrečene stranom kaznenom presudom, nadilazila zakonom propisane okvire kazne predviđene domaćim kaznenim zakonodavstvom, a što ovdje nije slučaj.
8.3. S obzirom na navedeno, nisu od utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi osuđenika kojima upire da bi mu se kao olakotnom okolnosti trebala cijeniti činjenica da je hrvatski branitelj, a što nije mogao isticati u kaznenom postupku u državi presuđenja, jer ta okolnost po mišljenju ovoga suda, zajedno sa ostalim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani osuđenika nije od utjecaja na odluku o kazni.
9. Pravilnost pobijane presude nije dovedena u pitanje žalbenim navodom da je osuđenik pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom u Bosni i Hercegovini, jer ta okolnost ne utječe na postupak izvršenja kazne koju će osuđenik izdržavati u Republici Hrvatskoj sukladno točki III izreke pobijane presude.
10. Slijedom svega iznesenoga, žalba osuđenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
