Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1407/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i suca Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dražen Orešković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdenko Krstić, odvjetnik u Osijeku, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-259/2020-47 od 8. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-259/2020-47 od 8. rujna 2023.

II. Zahtjevi tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe i tuženice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I/ Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "I/ Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji su tužiteljica UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženica SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopili dana 05. prosinca 2017. godine.

II/ Uspostavlja se u zemljišnim knjigama prijašnje stanje u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i to u 4/6 dijela; u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i to u 4/6 dijela, stana na I katu u zgradi u [adresa] površine 55,58 m2 koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, izbe i lođe, upisanog u zk. ul. – [broj poduloška], a u A1 zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] i to u 4/6 dijela, garaže uz zgradu na [adresa] koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] i nalazi se prva u nisu od 9 garaža i to gledanu sa istočne strane zgrade u 4/dijela, zgrade i dvorišta u [adresa] ukupne površine 270 m2 upisane u odjel [adresa] zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] zgr. K. o. [katastarska općina] i to pod toč. 8. zk. izvatka i 1/8 dijela i u toč. 11. izvatka u 1/24 dijela, grobno mjesto na groblju [adresa] u [adresa], oznake – Odjel, Polje: V, Red: 11, Grob 2, položaj 1977, površine 6,03 m2 – pravo korištenja, grobnog mjesta na groblju [adresa], oznake Polje: XIX, razred 2, broj groba 3, položaj 4848, dužina 2,5 m, širina 2,00 m, vlasništvo i korištenje u cijelosti, grobno mjesto na groblju [adresa] u [adresa], Polje:

XI, Red: 11., ..., položaj 2593, dimenzije 1,36 x 2,47 m u suvlasničkom dijelu od 1/3 dijela, onakvo kakovo je bilo prije negoli je tuženica na osnovi navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ishodila upis navedenih nekretnina u svoje vlasništvo, tj. da se navedene nekretnine ponovno upišu kao vlasništvo tužiteljice na osnovi ove presude.

III/ Tuženici se, također, nalaže da tužiteljici preda u posjed sve nekretnine točke II izreke ove presude kao i pokretnine koje se sastoje od osobnog automobila marke Mercedes tip 250, modela D, TURBO, broj šasije: [broj šasije], godine proizvodnje 1991., reg. oznake [registarska oznaka]; ostalih pokretnina i to namještaj u navedenim kućama i stanu, kućanskih aparata, ukrasnih predmeta, osobnog nakita i zlatnine, posuđa i dr., kao i novčanih sredstava u valuti EUR položenih kao oročeni depozit na računima ADDIKO BANK d.d. broj: [broj depozita] i broj: [broj depozita]. IV/ Nalaže se tuženici da tužiteljici podmiri prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanje za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." u cijelosti.

II/ Nalaže se tužiteljici HF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženoj SF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 18.451,79 eura / 139,025,00 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8. rujna 2023. do isplate po stopi koja se uređuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica pobijajući presudu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda uz dosudu troškova postupka i žalbenog postupka.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u cijelosti osporava žalbene navode tužiteljice, uz prijedlog da se žalba tužiteljice odbaci kao nedopuštena a podredno odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Prvenstveno, činjenica da je pok. UF ostavila oporuku kojom tužiteljicu i njezine potomke isključuje iz nasljedstva ne isključuje pravni interes tužiteljice za izjavljivanje žalbe. Naime, tužiteljica je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda o nastavku postupka poslovni broj P-1102/2018-7 od 24. rujna 2019. stupila u pravni položaj pok. UF iz čega proizlazi i pravni interes za vođenje postupka, pa i izjavljivanje pravnog lijeka.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužiteljice i navode tuženice iz odgovora na žalbu, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nadalje, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje u skladu s predloženim dokazima i na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev prednice tužiteljice UF za raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između UF, kao primateljice uzdržavanja i tuženice SF kao davateljice uzdržavanja, radi neizvršavanja ugovorom preuzetih obveza, kao i zbog trajno narušenih odnosa ugovornih stranaka. Primateljica uzdržavanja UF je nakon podnošenja tužbe umrla, radi čega je rješenjem P-1102/2018-5 od 28. svibnja 2019. utvrđen prekid postupka, koji je nastavljen rješenjem P-1102/2018-7 od **.**.2019. s HF, nasljednicom primateljice uzdržavanja, kao tužiteljicom.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom izvedenim dokazima utvrđeno je:

- da su prednica tužiteljice (i tuženice, njihova majka) UF, kao primateljica uzdržavanja i tuženica SF, kao davateljica uzdržavanja 6. prosinca 2017. sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji je 21. prosinca 2017. potvrđen od strane suca Općinskog suda u Osijeku pod brojem R2-434/2017-3 (dalje: Ugovor)

- da se tim Ugovorom davateljica uzdržavanja obvezala primateljicu uzdržavanja, svoju majku, uzdržavati i brinuti o njezinom zdravlju i blagostanju na način da će dolaziti u kuću primateljice uzdržavanja svakog drugog dana, najmanje 3 puta tjedno, u slučaju bolesti svakodnevno, obavljati kućanske poslove (spremanje i čišćenje stana), pripremati i kuhati hranu, nabavljati namirnice, voditi brigu o pranju i glačanju rublja i odjeće (bilo osobno, bilo uz pomoć druge osobe), voditi brigu o osobnoj higijeni, osigurati (bilo osobno, bilo uz pomoć druge osobe) prijevoz u liječničku ambulantu, bolnicu ili drugu medicinsku ustanovu u slučaju potrebe za liječničkom intervencijom,

- da je Ugovorom davateljica uzdržavanja preuzela obvezu u slučaju nemogućnosti samostalnog života primateljice uzdržavanja zbog potrebe stalne pomoći osigurati osobu za pružanje stalne pomoći, a ukoliko primateljica uzdržavanja to bude željela i osigurati smještaj i uzdržavanje u domu davateljice uzdržavanja (tuženice), kao i u slučaju smrti primateljice uzdržavanja sahraniti je u skladu s vjerskim i drugim pogrebnim običajima te plaćati sve troškove domaćinstva primateljice uzdržavanja od 1. siječnja 2018.,

- da je UF protiv SF podnijela kaznenu prijavu radi kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona, koja je kaznena prijava odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO- 673/2018-5 od 9. listopada 2018.,

- da je tuženica s ... sklopila Ugovor o međusobnim pravima i obvezama za korisnika UF **.**.2018.,

- da je tuženica platila smještaj UF u ...,

- da je tuženica SF platila troškove pogreba pok. UF, karmine, tamburaše, trošak osmrtnice u ... - da je tuženica protiv UF podnijela kaznenu prijavu 10. kolovoza 2018. a da je temeljem te prijave protiv pok. UF podignuta optužnica pred Općinskom sudom u Osijeku zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2 u vezi st. 4. Kaznenog zakona 13. prosinca 2018.,

- da je UF preminula **.**.2019.,

- da su nasljednicima pok. UF utvrđeni tuženica SF i tužiteljica HF svaka u ½ dijela,

- da je tuženica plaćala račune za režijske troškove za nekretninu u kojoj je živjela UF (stranica 37 do 47 spisa),

- da je pok. UF napisala vlastoručnu oporuku, koja je proglašena u ostavinskom postupku i koju je osporila tužiteljica a pravovaljanom priznala tuženica i kojom oporukom ostaviteljica svu svoju imovinu ostavlja tuženici, dok tužiteljicu i njezine potomke isključuje iz nasljedstva,

- da je tuženica s pok. UF dolazila u ugostiteljski objekt u blizini kuće pok. UF dva do tri puta tjedno (kod svjedoka LF),

- da je tuženicin automobil svakodnevno viđan parkiran ispred kuće pok. UF,

- da je tuženica vodila brigu o svojim roditeljima te da je nakon smrti oca TF još više preuzela brigu o majci, UF, te da je izvršavala sve Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju preuzete obveze,

- da je pok. UF bila bolesna, te se liječila na odjelu psihijatrije,

- da su među ugovornim strankama postojale nesuglasice, povremene svađe, no da iste nisu utjecale na izvršenje ugovorom preuzetih obveza.

10. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud, jer je isto rezultat dokaznog postupka u kojem su prihvaćeni svi dokazni prijedlozi stranaka. Tužiteljica žalbenim navodima osporava takvo utvrđeno činjenično stanje, osobito zaključke prvostupanjskog suda da je tuženica ispunjavala ugovorom preuzete obveze uzdržavanja pok. UF. Tužiteljica u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

11. Naime, na temelju iskaza svjedoka LF, VF, PF, GF, JF i tuženice SF prvostupanjski sud zaključuje kako je tuženica izvršavala Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju preuzete obveze.

12. Prvostupanjski je sud, protivno žalbenim navodima, jasnim razlozima obrazložio svoje uvjerenje o svim odlučnim činjenicama. Žalbenim navodima da nije razvidno koje je dokaze prvostupanjski sud cijenio vrijednosno pozitivnima, valja odgovoriti da ni sama tužiteljica nije imala nikakvih saznanja o (ne)ispunjenju ugovornih obveza, što potvrđuje u svom iskazu. Stoga je valjano prvostupanjski sud zaključak o ispunjenju ugovornih obveza temeljio na iskazima svjedoka LF, PF, ČF, JF i same tuženice, jer niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi neispunjenje ugovornih obveza, niti su navedeni dokazi u suprotnosti s drugim provedenim dokazima. Tome dodatno ide u prilog činjenica da sama tužiteljica, osim navodno narušenog odnosa tuženice i pok. UF nije pružila relevantne dokaze o neispunjenju ugovornih obveza.

13. Ne može se prihvatiti osnovanim žalbeni navodi da tuženicin automobil parkiran ispred kuće pok. UF ukazuje ili na tehničku neispravnost vozila, ili na bojazan tuženice u njegovu preuzimanju (nakon podnesene kaznene prijave). Naime, upravo je jedna od ugovornih obveza bila dolazak u kuću pok. UF svakog drugog dana, najmanje tri puta tjedno, pa je opravdano (kako je automobil tuženice često viđan parkiran ispred kuće pok. UF) zaključiti da je često obilazila primateljicu uzdržavanja, a time i ispunjavala ugovornu obvezu.

14. Točno je da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju podrazumijeva uzdržavanje, a ne povremene, upriličene posjete, no iz provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženica ispunjavala ugovorom preuzete obveze, a da se suprotno navedenom u žalbi, Ugovor nije izvršavao samo povremenim posjetima i druženju.

15. Činjenica da je tuženica, nakon otpuštanja pok. UF s bolničkog liječenja s odjela psihijatrije ... s ... Atrij sklopila ugovor za smještaj pok. UF, ne znači postupanje suprotno čl. 7. Ugovora. Naime, upravo iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je pok. UF nakon otpusta iz Klinike za psihijatriju KBC [adresa] gdje je prisilno liječena prema Rješenju Županijskog suda u Osijeku R1-15/2018, bila potrebna stalna skrb i briga druge osobe, radi čega je upravo organizirala smještaj i platila uslugu. Navedeno, suprotno žalbenim navodima ne ukazuje na povredu načela obiteljske solidarnosti, ili narušenost odnosa među ugovornim strankama. Upravo činjenica da je pok. UF zapuštenog izgleda, paranoidna, podozriva, sumnjičava, nesuradljiva u pratnji djelatnika Hitne medicinske pomoći i Ministarstva unutarnjih poslova dovedena u Kliniku za psihijatriju KBC Osijek, gdje joj je dijagnosticiran organski sumanuti poremećaj i izražene psihoorganske promjene u sklopu dementnog sindroma ukazuju da je istoj bila potrebna cjelodnevna skrb i briga, koju joj je tuženica osigurala u .... Sve navedene okolnosti ne ukazuju na neispunjenje ugovornih obveza, već samo na narušeno psihičko zdravstveno stanje pok. UF.

16. Neodlučni su žalbeni navodi o podizanju novca s računa pok. UF, kao i ukazivanje na činjenicu da je pok. UF prilikom hospitalizacije 13. prosinca 2018. sa sobom imala veću količinu novca i nakita koja joj je i vraćena prilikom otpusta 31. prosinca 2018., kao i da pok. UF nije bila svjesna razloga dovođenja, hospitalizacije, razloga smještaja u ..., kao niti sadržaja zapisnika kojim joj je vraćen novac i nakit, obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev za raskidom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

17. Suprotno žalbenim navodima, prihvaća se i zaključak prvostupanjskog suda da podnošenje kaznenih prijava nije u konkretnom slučaju utjecalo na izvršenje ugovorom preuzetih obveza, uz utvrđenje da je pok. UF imala povremeno neuobičajna ponašanja te je određeno vrijeme nakon sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prisilno liječena na psihijatriji prema odluci Županijskog suda u Osijeku R1-15/2018, što proizlazi iz Otpusnog pisma ... od 31. prosinca 2018. Naime, tužiteljica u žalbi iznosi svoje zaključke o posljedicama podnesenih kaznenih prijava na odnos ugovornih strana, koji se suprotstavlja zaključku prvostupanjskog suda.

18. Odredbom čl. 586. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da se Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Sukladno čl. 589. ZOO na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

19. Sukladno čl. 583. ZOO ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje (st. 1.), ako prema ugovoru o doživotnom (pa i dosmrtnom) uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor (st. 2.) i svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze (st. 3.).

20. Dakle, do raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, može doći (osim sporazumno) u dva slučaja, ako prema ugovoru strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može od suda zahtijevati raskid ugovora i svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

21. U konkretnom slučaju ugovorene strane nisu ugovorile zajednicu života. U trenutku nemogućnosti samostalnog života primateljice uzdržavanja pok. UF (njezinog obolijevanja i smještaja u psihijatrijsku bolnicu), tuženica je istoj ugovorila smještaj u ..., za što je snosila trošak, a što prema stavu ovog suda nije suprotno ugovorenom u čl. 7. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Stoga, kako stranke nisu ugovorile zajednički život, to njihovi međusobni, povremeni narušeni odnosi (međusobno podnošenje kaznenih prijava), uzimajući u obzir ponašanje tuženice u ispunjenju ugovornih obveza i nakon podnesene kaznene prijave protiv pok. UF (gotovo svakodnevno druženje, odvođenje liječniku, smještanja u Dom, posjete u Domu) nisu pravno relevantne jer je od strane tuženice postojala volja da se ugovor održi na snazi. Osim toga, nije zanemariva činjenica da je pok. UF podnijela tužbu za raskid ugovora u studenom 2018., a da je tuženica kao druga ugovorna strana u odnosu na koju se traži raskid ugovaranjem smještaja u Domu Atrij za primateljicu uzdržavanja, plaćanjem smještaja, posjećivanjem u [obrt], snašanjem troškova pogreba, i nakon podnesene tužbe izvršavala Ugovorom preuzete obveze.

22. Prema svojoj prirodi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju podrazumijeva skladne i korektne odnose ugovornih strana, odnose u kojima vlada uzajamno poštovanje i razumijevanje i u kojima je moguća uzajamna komunikacija. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da su povremeno odnosi stranaka bili narušeni, jer u suprotnom ne bi ugovorne strane jedna protiv druge podnosile kaznene prijave. No, pri tome pravilno zaključuje da je navedeno bilo povremeno i da nije imalo utjecaja na izvršavanje obveza iz Ugovora. Pri tome, ne može se zanemariti činjenica da je kaznena prijava pok. UF prema tuženici odbačena, kao i da je pok. UF imala psihičkih problema zbog kojih je u prosincu 2018. zadržana i na liječenju.

23. Osim toga, ponašanje primateljice uzdržavanja (slanje davateljici uzdržavanja dopisnica uvredljivog i prijetećeg sadržaja) ukazuje da je upravo primateljica uzdržavanja izazivala poremećene odnose, dok iz provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku ne proizlazi da bi tuženica svojim radnjama izazivala poremećena odnose. Činjenicu što je tuženica podnijela kaznenu prijavu protiv pok. UF (koja je rezultirala i podizanjem optužnice) treba sagledati i u svijetlu namjere za nastavkom izvršavanja ugovora, za što je tuženica imala interesa, jer je i nakon podnesene kaznene prijave izvršavala ugovorne obveze onako kako su ugovorene.

24. Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno zaključuje da je tuženica ispunjavala ugovorom preuzete obveze. Osim toga, u razdoblju kada je bila odsutna, obveze su izvršavala njezina djeca što prvostupanjski sud utvrđuje iz iskaza tuženice. Odredbu o raskidu ugovora zbog neispunjenja, valja tumačiti na način da privremeno neispunjavanje obveza iz ugovora kroz kraće vrijeme, pri čemu u takvom ponašanju ugovorne strane nema namjere da se obveza ne izvršava, nema značenje neizvršavanja ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-553/05 od 13. rujna 2005.)

25. I odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke je pravilna i zakonita. Naime, tužiteljica ne konkretizira razloge zbog kojih pobija odluku o trošku, pa kako odlučujući o troškovima prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pravilnost odluke o trošku žalbenim navodima nije dovedena u pitanje.

26. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav žalbe jer sa istom nije uspjela (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP).

27. Tuženici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP.

28. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski