Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-547/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Vidović odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, OIB:52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju odvjetnici iz Žurić i Partner, odvjetničkog društva d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1127/2023-75 od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1127/2023-75 od 19. ožujka 2024. u pobijanom dijelu toč. I., II. i III. izreke te odluka o troškovima postupka sadržana u toč. VI. izreke ( u dosuđujućem dijelu) i toč. VII. izreke.
II. Uvažava se žalba tužiteljice i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1127/2023-75 od 19. ožujka 2024. u pobijanom dijelu toč.
IV. i V. izreke bez vraćanja na ponovni postupak.
III. Žalba tužiteljice se uvažava kao djelomično osnovana pa se preinačava rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u toč. VI. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1127/2023-75 od 19. ožujka 2024. u dijelu kojim nije priznat zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka tako da preinačeno glasi:
Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak parničnog postupka (pored dosuđenog iznosa od 6.754,47 eur ) u iznosu od 375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. ožujka 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, sve u roku od 15 dana, a u preostalom iznosu zahtjev se odbija.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
" I Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka čl. 5. i 12. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, broj 52389/07 od 29. lipnja 2007., u dijelu kojim je ugovoreno da je redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, na način da se ista mijenja jednostranom odluke banke kreditora, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da je ništetna i bez pravnog učinka čl. 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF obzirom da tužena kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora.
II Nalaže se tuženici OTP Banci d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 17.097,46 eura/ 128.820,82 kuna (slovima: sedamnaest tisuća devedeset sedam kuna i četrdeset šest eura/ sto dvadeset osam tisuća osamsto dvadeset kuna i osamdeset dvije lipe ), a u slučaju zakašnjenja sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:
4,79 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
4,38 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
2,55 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
6,84 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
13,01 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
21,40 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
15,80 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
35,52 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
39,11 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
35,96 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
36,90 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
34,54 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
35,82 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
58,51 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
58,78 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
54,97 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
76,73 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
127,22 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
144,74 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
125,04 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
121,54 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
117,81 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
120,83 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
115,61 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
119,21 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
113,03 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
115,46 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
115,90 EUR tekućem od 23.02.2016. godine,
155,94 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
163,05 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
170,33 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
170,21 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
176,53 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
183,84 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
206,15 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
99,54 EUR tekućom od 23.02.2016. godine,
90,97 EUR tekućom od 11.08.2010. godine,
230,73 EUR tekućom od 14.09.2010. godine,
216,04 EUR tekućom od 15.10.2010. godine,
219,18 EUR tekućom od 18.11.2010. godine,
239,16 EUR tekućom od 14.12.2010. godine,
264,48 EUR tekućom od 12.01.2011. godine,
205,92 EUR tekućom od 11.02.2011. godine,
214,73 EUR tekućom od 11.03.2011. godine,
202,26 EUR tekućom od 12.04.2011. godine,
228,53 EUR tekućom od 17.05.2011. godine,
249,77 EUR tekućom od 11.06.2011. godine,
228,53 EUR tekućom od 15. 07. 2011. godine,
327,20 EUR tekućom od 17. 08. 2011. godine,
263,55 EUR tekućom od 13. 09. 2011. godine,
249,77 EUR tekućom od 11. 10. 2011. godine,
253,16 EUR tekućom od 11. 11. 2011. godine,
251,91 EUR tekućom od 13. 12. 2011. godine,
263,93 EUR tekućom od 11. 01. 2012. godine,
272,34 EUR tekućom od 11. 02. 2012. godine,
274,29 EUR tekućom od 14. 03. 2012. godine,
237,21 EUR tekućom od 11. 04. 2012. godine,
239,41 EUR tekućom od 12. 05. 2012. godine,
242,31 EUR tekućom od 16. 06. 2012. godine,
238,51 EUR tekućom od 13. 07. 2012. godine,
234,81 EUR tekućom od 17. 08. 2012. godine,
228,13 EUR tekućom od 12. 09. 2012. godine,
238,19 EUR tekućom od 09. 11. 2012. godine,
239,38 EUR tekućom od 17. 11. 2012. godine,
237,04 EUR tekućom od 12. 12. 2012. godine,
235,20 EUR tekućom od 15. 01. 2013. godine,
230,48 EUR tekućom od 13. 02. 2013. godine,
230,42 EUR tekućom od 19. 03. 2013. godine,
239,28 EUR tekućom od 16. 04. 2013. godine,
222,65 EUR tekućom od 14. 05. 2013. godine,
220,07 EUR tekućom od 18. 06. 2013. godine,
220,47 EUR tekućom od 17. 07. 2013. godine,
223,75 EUR tekućom od 20. 08. 2013. godine,
232,91 EUR tekućom od 26. 09. 2013. godine,
229,88 EUR tekućom od 15. 10. 2013. godine,
231,77 EUR tekućom od 19. 11. 2013. godine,
232,56 EUR tekućom od 15. 01. 2013. godine,
197,95 EUR tekućom od 23. 01. 2014. godine,
153,17 EUR tekućom od 12. 02. 2014. godine,
156,45 EUR tekućom od 25. 03. 2014. godine,
152,46 EUR tekućom od 24. 04. 2014. godine,
151,99 EUR tekućom od 22. 05. 2014. godine,
150,41 EUR tekućom od 12. 06. 2014. godine,
154,31 EUR tekućom od 24. 07. 2014. godine,
156,19 EUR tekućom od 15. 08. 2014. godine,
159,23 EUR tekućom od 23. 09. 2014. godine,
159,15 EUR tekućom od 14. 10. 2014. godine,
164,56 EUR tekućom od 21. 11. 2014. godine,
162,65 EUR tekućom od 23. 12. 2014. godine,
265,98 EUR tekućom od 17. 01. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 13. 02. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 25. 03. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 15. 04. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 13. 05. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 13. 06. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 17. 07. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 12. 08. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 17. 09. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 16. 10. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 14. 11. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 15. 12. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 16. 01. 2016. godine,
155,96 EUR tekućom od 23. 02. 2016. godine,
sve po kamatnoj stopi od dospijeća do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženici OTP Banci d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.906,78 eura/52.039,11 kuna (slovima: šest tisuća devetsto šest eura i sedamdeset osam centi/pedeset dvije tisuće trideset devet kuna i jedanaest lipa), a u slučaju zakašnjenja sa zakonskim zateznim kamatama od 18. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. IV Odbija se eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glede ispate koji glasi:
"Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 13.908,44 eura/104.793,11 kn, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskom kamatom koja teče na slijedeće iznose:
99,54 EUR tekućom od 11. 08. 2010. godine,
230,73 EUR tekućom od 14. 09. 2010. godine,
216,04 EUR tekućom od 15. 10. 2010. godine,
219,18 EUR tekućom od 18. 11. 2010. godine,
239,16 EUR tekućom od 14. 12. 2010. godine,
264,48 EUR tekućom od 12. 01. 2011. godine,
205,92 EUR tekućom od 11. 02. 2011. godine,
214,73 EUR tekućom od 11. 03. 2011. godine,
202,26 EUR tekućom od 12. 04. 2011. godine,
228,53 EUR tekućom od 17. 05. 2011. godine,
249,77 EUR tekućom od 11. 06. 2011. godine,
285,54 EUR tekućom od 15. 07. 2011. godine,
327,20 EUR tekućom od 17. 08. 2011. godine,
263,55 EUR tekućom od 13. 09. 2011. godine,
249,77 EUR tekućom od 11. 10. 2011. godine,
253,16 EUR tekućom od 11. 11. 2011. godine,
251,91 EUR tekućom od 13. 12. 2011. godine,
263,93 EUR tekućom od 11. 01. 2012. godine,
272,34 EUR tekućom od 11. 02. 2012. godine,
274,29 EUR tekućom od 14. 03. 2012. godine,
237,21 EUR tekućom od 11. 04. 2012. godine,
239,41 EUR tekućom od 12. 05. 2012. godine,
242,31 EUR tekućom od 16. 06. 2012. godine,
238,51 EUR tekućom od 13. 07. 2012. godine,
234,81 EUR tekućom od 17. 08. 2012. godine,
228,13 EUR tekućom od 12. 09. 2012. godine,
238,19 EUR tekućom od 09. 11. 2012. godine,
239,38 EUR tekućom od 17. 11. 2012. godine,
237,04 EUR tekućom od 12. 12. 2012. godine,
235,20 EUR tekućom od 15. 01. 2013. godine,
230,48 EUR tekućom od 13. 02. 2013. godine,
230,42 EUR tekućom od 19. 03. 2013. godine,
239,28 EUR tekućom od 16. 04. 2013. godine,
222,65 EUR tekućom od 14. 05. 2013. godine,
220,07 EUR tekućom od 18. 06. 2013. godine,
220,47 EUR tekućom od 17. 07. 2013. godine,
223,75 EUR tekućom od 20. 08. 2013. godine,
232,91 EUR tekućom od 26. 09. 2013. godine,
229,88 EUR tekućom od 15. 10. 2013. godine,
231,77 EUR tekućom od 19. 11. 2013. godine,
232,56 EUR tekućom od 15. 01. 2013. godine,
197,95 EUR tekućom od 23. 01. 2014. godine,
153,17 EUR tekućom od 12. 02. 2014. godine,
156,45 EUR tekućom od 25. 03. 2014. godine,
152,46 EUR tekućom od 24. 04. 2014. godine,
151,99 EUR tekućom od 22. 05. 2014. godine,
150,41 EUR tekućom od 12. 06. 2014. godine,
154,31 EUR tekućom od 24. 07. 2014. godine,
156,19 EUR tekućom od 15. 08. 2014. godine,
159,23 EUR tekućom od 23. 09. 2014. godine,
159,15 EUR tekućom od 14. 10. 2014. godine,
164,56 EUR tekućom od 21. 11. 2014. godine,
162,65 EUR tekućom od 23. 12. 2014. godine,
265,98 EUR tekućom od 17. 01. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 13. 02. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 25. 03. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 15. 04. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 13. 05. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 13. 06. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 17. 07. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 12. 08. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 17. 09. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 16. 10. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 14. 11. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 15. 12. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 16. 01. 2016. godine,
155,96 EUR tekućom od 23. 02. 2016. godine, pa sve do isplate, kao i zateznu kamatu na iznos:
4,79 EUR tekućom od 08.09.2007. godine,
4,38 EUR tekućom od 13.11.2007. godine,
2,55 EUR tekućom od 11.12.2007. godine,
6,84 EUR tekućom od 10.01.2008. godine,
13,01 EUR tekućom od 09.02.2008. godine,
21,40 EUR tekućom od 11.03.2008. godine,
15,80 EUR tekućom od 10.04.2008. godine,
35,52 EUR tekućom od 10.05.2008. godine,
39,11 EUR tekućom od 13.05.2008. godine,
35,96 EUR tekućom od 21.06.2008. godine,
36,90 EUR tekućom od 11.07.2008. godine,
34,54 EUR tekućom od 12.08.2008. godine,
35,82 EUR tekućom od 11.09.2008. godine,
58,51 EUR tekućom od 21.10.2008. godine,
58,78 EUR tekućom od 11.11.2008. godine,
54,97 EUR tekućom od 11.12.2008. godine,
76,73 EUR tekućom od 13.01.2009. godine,
127,22 EUR tekućom od 12.02.2009. godine,
144,74 EUR tekućom od 11. 03. 2009. godine,
125,04 EUR tekućom od 11. 04. 2009. godine,
121,54 EUR tekućom od 12. 05. 2009. godine,
117,81 EUR tekućom od 17. 06. 2009. godine,
120,83 EUR tekućom od 14. 07. 2009. godine,
115,61 EUR tekućom od 11. 08. 2009. godine,
119,21 EUR tekućom od 11. 09. 2009. godine,
113,03 EUR tekućom od 13. 10. 2009. godine,
115,46 EUR tekućom od 08. 12. 2009. godine,
115,90 EUR tekućem od 12. 12. 2009. godine,
155,94 EUR tekućom od 20. 01. 2010. godine,
163,05 EUR tekućom od 12. 02. 2010. godine,
170,33 EUR tekućom od 23. 03. 2010. godine,
170,21 EUR tekućom od 14. 04. 2010. godine,
176,53 EUR tekućom od 12. 05. 2010. godine,
183,84 EUR tekućom od 15. 06. 2010. godine,
206,15 EUR tekućom od 14. 07. 2010. godine,
90,97 EUR tekućom od 11. 08. 2010. godine,
pa do 22.02.2016. godine, a sve po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
V Odbija se eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], glede ispate koji glasi:
" 1. Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 17.097,46 EUR/ 128.820,82 kn, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskom kamatom koja teče na slijedeće iznose:
4,79 EUR tekućom od 08.09.2007. godine,
4,38 EUR tekućom od 13.11.2007. godine,
2,55 EUR tekućom od 11.12.2007. godine,
6,84 EUR tekućom od 10.01.2008. godine,
13,01 EUR tekućom od 09.02.2008. godine,
21,40 EUR tekućom od 11.03.2008. godine,
15,80 EUR tekućom od 10.04.2008. godine,
35,52 EUR tekućom od 10.05.2008. godine,
39,11 EUR tekućom od 13.05.2008. godine,
35,96 EUR tekućom od 21.06.2008. godine,
36,90 EUR tekućom od 11.07.2008. godine,
34,54 EUR tekućom od 12.08.2008. godine,
35,82 EUR tekućom od 11.09.2008. godine,
58,51 EUR tekućom od 21.10.2008. godine,
58,78 EUR tekućom od 11.11.2008. godine,
54,97 EUR tekućom od 11.12.2008. godine,
76,73 EUR tekućom od 13.01.2009. godine,
127,22 EUR tekućom od 12.02.2009. godine,
144,74 EUR tekućom od 11. 03. 2009. godine,
125,04 EUR tekućom od 11. 04. 2009. godine,
121,54 EUR tekućom od 12. 05. 2009. godine,
117,81 EUR tekućom od 17. 06. 2009. godine,
120,83 EUR tekućom od 14. 07. 2009. godine,
115,61 EUR tekućom od 11. 08. 2009. godine,
119,21 EUR tekućom od 11. 09. 2009. godine,
113,03 EUR tekućom od 13. 10. 2009. godine,
115,46 EUR tekućom od 08. 12. 2009. godine,
115,90 EUR tekućem od 12. 12. 2009. godine,
155,94 EUR tekućom od 20. 01. 2010. godine,
163,05 EUR tekućom od 12. 02. 2010. godine,
170,33 EUR tekućom od 23. 03. 2010. godine,
170,21 EUR tekućom od 14. 04. 2010. godine,
176,53 EUR tekućom od 12. 05. 2010. godine,
183,84 EUR tekućom od 15. 06. 2010. godine,
206,15 EUR tekućom od 14. 07. 2010. godine,
190,51 EUR tekućom od 11. 08. 2010. godine,
230,73 EUR tekućom od 14. 09. 2010. godine,
216,04 EUR tekućom od 15. 10. 2010. godine,
219,18 EUR tekućom od 18. 11. 2010. godine,
239,16 EUR tekućom od 14. 12. 2010. godine,
264,48 EUR tekućom od 12. 01. 2011. godine,
205,92 EUR tekućom od 11. 02. 2011. godine,
214,73 EUR tekućom od 11. 03. 2011. godine,
202,26 EUR tekućom od 12. 04. 2011. godine,
228,53 EUR tekućom od 17. 05. 2011. godine,
249,77 EUR tekućom od 11. 06. 2011. godine,
285,54 EUR tekućom od 15. 07. 2011. godine,
327,20 EUR tekućom od 17. 08. 2011. godine,
263,55 EUR tekućom od 13. 09. 2011. godine,
249,77 EUR tekućom od 11. 10. 2011. godine,
253,16 EUR tekućom od 11. 11. 2011. godine,
251,91 EUR tekućom od 13. 12. 2011. godine,
263,93 EUR tekućom od 11. 01. 2012. godine,
272,34 EUR tekućom od 11. 02. 2012. godine,
274,29 EUR tekućom od 14. 03. 2012. godine,
237,21 EUR tekućom od 11. 04. 2012. godine,
239,41 EUR tekućom od 12. 05. 2012. godine,
242,31 EUR tekućom od 16. 06. 2012. godine,
238,51 EUR tekućom od 13. 07. 2012. godine,
234,81 EUR tekućom od 17. 08. 2012. godine,
228,13 EUR tekućom od 12. 09. 2012. godine,
238,19 EUR tekućom od 09. 11. 2012. godine,
239,38 EUR tekućom od 17. 11. 2012. godine,
237,04 EUR tekućom od 12. 12. 2012. godine,
235,20 EUR tekućom od 15. 01. 2013. godine,
230,48 EUR tekućom od 13. 02. 2013. godine,
230,42 EUR tekućom od 19. 03. 2013. godine,
239,28 EUR tekućom od 16. 04. 2013. godine,
222,65 EUR tekućom od 14. 05. 2013. godine,
220,07 EUR tekućom od 18. 06. 2013. godine,
220,47 EUR tekućom od 17. 07. 2013. godine,
223,75 EUR tekućom od 20. 08. 2013. godine,
232,91 EUR tekućom od 26. 09. 2013. godine,
229,88 EUR tekućom od 15. 10. 2013. godine,
231,77 EUR tekućom od 19. 11. 2013. godine,
232,56 EUR tekućom od 15. 01. 2013. godine,
197,95 EUR tekućom od 23. 01. 2014. godine,
153,17 EUR tekućom od 12. 02. 2014. godine,
156,45 EUR tekućom od 25. 03. 2014. godine,
152,46 EUR tekućom od 24. 04. 2014. godine,
151,99 EUR tekućom od 22. 05. 2014. godine,
150,41 EUR tekućom od 12. 06. 2014. godine,
154,31 EUR tekućom od 24. 07. 2014. godine,
156,19 EUR tekućom od 15. 08. 2014. godine,
159,23 EUR tekućom od 23. 09. 2014. godine,
159,15 EUR tekućom od 14. 10. 2014. godine,
164,56 EUR tekućom od 21. 11. 2014. godine,
162,65 EUR tekućom od 23. 12. 2014. godine,
265,98 EUR tekućom od 17. 01. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 13. 02. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 25. 03. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 15. 04. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 13. 05. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 13. 06. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 17. 07. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 12. 08. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 17. 09. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 16. 10. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 14. 11. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 15. 12. 2015. godine,
155,96 EUR tekućom od 16. 01. 2016. godine,
155,96 EUR tekućom od 23. 02. 2016. godine,
po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženoj OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici NJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.717,75 EUR/28.011,40 kn, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18.02.2016. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."
VI Nalaže se tuženici OTP Banci d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 nadoknaditi parnične troškove tužiteljici NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 6.754,47 eura (slovima: šest tisuća sedamsto pedeset četiri eura i četrdeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 19. ožujka 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi
na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. VII Odbija se zahtjev tuženice OTP Banke d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 za nadoknadom troškova postupka u iznosu 3.750,00 eura (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset eura)."
2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe podnijele su obje stranke.
2.1. Tužiteljica predmetnu presudu žalbom pobija u toč. IV. i V. izreke te odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. VI. izreke u dijelu u kojem nije priznat trošak postupka u preostalom iznosu iznad dosuđenog. U žalbi tužiteljica određeno ne navodi zakonske razloge zbog kojih pobija predmetnu presudu prvostupanjskog suda, međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se usvoji žalba i preinači presuda u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
2.2. Tuženik u žalbi navodi da predmetnu presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Sadržajno međutim, tuženik obrazlaže žalbene razloge u odnosu na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva ( toč. I., II. i III. izreke) te odluku o troškovima postupka pa proizlazi da tuženik žalbom pobija presudu prvostupanjskog suda u dijelu toč. I., II. i III. izreke i odluku o troškovima postupka sadržane u toč. VI. ( u dosuđujućem dijelu) i toč. VII. izreke. Predlaže preinačiti presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, uvećane za troškove žalbenog postupka, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tužiteljice i tuženika ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, broj: 52389/07 od 29. lipnja 2007., kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 132.200,00 CHF, s promjenjivom kamatnom stopom u skladu s odlukom banke, te da su stranke 15. veljače 2016. sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15; dalje ZID ZPK) sklopile Dodatak br. 1.Ugovora o kreditu br. 52389/07 na način da je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit u EUR, da je tom prilikom utvrđeno kako je tužiteljica pretplatila kredit za iznos od 24.027,71 kn, koji iznos je sukladno Sporazumu o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu od 15. veljače 2016. iskorišten na način da su umanjeni budući anuiteti i to u iznosu od ½ mjesečnog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.
8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da su ništetne odredbe čl. 5. i 12. Ugovora o kreditu kojom su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu sa zaključkom da je ova odredba sastavni dio tipskog (standardnog) ugovora o kreditu o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica kao potrošač imala utjecaja na njezin sadržaj, da je navedenim odredbama suprotno načelo savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužiteljice, u odnosu na banku, ovdje tuženika, kao druge ugovorne strane, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu zabrane zloupotrebe, pozivajući se i na ishod kolektivne tužbe u kojoj je prednik tuženika sudjelovao kao stranka a koja se vodila pod poslovnim brojem P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te primjenjujući odredbe čl. 81. st. 1. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" 96/03, 46/07 i 79/07, dalje ZZP) i čl. 322. st. 1. Zakona o obvezni odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO).
9. Jednako tako, cijeneći rezultate raspravljanja i vezanost pravomoćnom presudom donesenom u kolektivnom sporu prvostupanjski sud je ocijenio kako je odredba o valutnoj klauzuli u CHF (odredba čl. 2. Ugovora o kreditu) ništetna budući se ni o toj odredbi nije pregovaralo, a tužiteljica nije bila obaviještena o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka, čime je stvorena znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava pa zaključuje da je navedena odredba ništetna, a svoju odluku temelji na čl. 322. st. 1. ZOO-a.
10. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljica ostvaruje pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi unatoč konverziji. U tom je pravcu zaključio kako tužiteljica u trenutku konverzije nije znala da će sporne odredbe biti proglašene ništetnim pa se nije mogla odreći budućih potraživanja po toj osnovi a time niti sudske zaštite koja je zajamčena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Pritom se poziva na presude Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019., C-154/15, C-307/15, C- 308/15 i C-452/18 i u njima izražena pravna stajališta. Da sklapanjem Dodatka Ugovora nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke iz kojeg proizlazi kako razlika s osnove promjene kamatne stope i tečaja iznosi 128.820,82 kn/17.097,46 eur (obračunato po fiksnom tečaju za 1 eur = 7,53450 HRK), a zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose po osnovi promjene kamate stope i tečaja, obračunate na dan 22. veljače 2016. iznose 54.653,11 kn/7.253,72 eur, dok iznos pretplate utvrđen konverzijom iznosi 24.027,71 kn. Primjenom čl. 172. ZOO-a koji određuje redoslijed uračunavanja, prvostupanjski sud je iznosom pretplate utvrđene konverzijom umanjio obračunate zatezne kamate na dan konverzije (54.653,11 kn) pa preostali iznos zatezne kamate iznosi 30.625,40 kn te je dosudio tužiteljici više plaćene iznose razlike zbog promjene kamatne stope i tečaja u ukupnom iznosu od 128.820,20 kn/17.097,46 eur ( toč. II. izreke) i ukupnu razliku iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom platnu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, u iznosu od 6.906,78 eur/52.039,11 kn (toč. III. izreke). Na dosuđene iznose tužiteljice su priznate zatezne kamate pozivom na čl. 1115. ZOO-a.
11. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio eventualni kumulirani tužbeni zahtjev (toč. IV. i V. izreke) uz obrazloženje da je eventualni tužbeni zahtjev odbijen s obzirom da je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev.
O žalbi tuženika
12. Tuženik u žalbi u bitnom prigovara da tužiteljica nema pravni interes za deklaratornu zaštitu i na obeštećenje budući je sklapanjem Sporazuma o konverziji kao Dodatka 1. Ugovora o kreditu nastala potpuno nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu odredbi čl. 19.c ZID ZPK te da je time suglasnošću volja stranaka otklonjena ništetnost ugovornih odredbi pa da je u toj situaciji prvostupanjski sud potpuno zanemario odredbu čl. 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju ( "Narodne novine" broj: 75/09, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016) i učinke provedbe konverzije, čiji smisao je bilo končano rješenje nastalih pravnih neizvjesnosti između potrošača i banaka i to sklapanjem novog pravnog posla u obliku dodatka ugovora o kreditu s retroaktivnim učinkom. Stoga tvrdi da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio materijalno pravo na štetu tuženice, pogrešnim pozivanjem na odredbu čl. 81. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača i utvrđenja iz parnice "Potrošač" kao i pravna stajališta Suda EU, a pritom se poziva na izraženo stajalište u predmetu C-567/20, A.H protiv Zagrebačke banke.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilna je zaključak prvostupanjskog suda da sama činjenica da su stranke 15. veljače 2016. sukladno ZID ZPK sklopile Dodatak br. 1. Ugovoru o kreditu ne znači da je tužiteljica izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i da se time na neki način odrekla budućih potraživanja po toj osnovi. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane ( čl. 326. st. 1. ZOO). Stoga potrošač ima pravni interes za utvrđenjem ništetnosti osnovnog ugovora jer sporazumom o konverziji nisu otklonjene posljedice ništetnosti (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2868/2018).
14. Nadalje, na ovaj postupak primjenjuje se odredba čl. 502.c. ZPP-a koja daje pravo potrošačima pozvati se na direktan učinak kolektivne tužbe o čemu već postoji ustaljena sudska praksa sudova pa tako i Vrhovnog suda RH. Prema tome suprotni žalbeni navodi tuženika su bez pravne osnove.
15. Donošenje ZID ZPK imalo je za cilj povećanje socijalne zaštite, sprečavanje nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanje produbljivanja dužničke krize ( rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3685/2015 od 4. travnja 2017). Sklapanje Sporazuma o konverziji ima svoje izvorište u zakonu i bankarske su institucije bile dužne postupiti po ZID ZPK za razliku od potrošača koji su imali pravo izbora. Slijedom toga, suprotno tvrdnji tuženika u žalbi, nova pravna osnova nije nastala neposredno na temelju zakona već proizlazi iz ugovornog odnosa. U situaciji dužničke krize u kojoj se tužiteljica našla zbog zaduživanja u švicarskim francima, konverzija je bila jedina prikladna i nužna mjera kojom je omogućeno saniranje eskalirajuće dužničke krize i tužiteljici omogućen ravnopravni odnos sa potrošačima koji su ugovorili zaštitni mehanizam u eurima, a time i redovita otplata kredita. Stoga, i po stajalištu ovog sud, ne bi bilo pravično i bilo bi diskriminirajuće da oni potrošači koji su sklopili Sporazum o konverziji u namjeri da olakšaju nezavidnu financijsku situaciju, nemaju pravo na potpuno obeštećenje, za razliku od onih potrošača koji nisu sklopili Sporazum o konverziji i koji su potpuno obeštećeni, a istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u predmetima Suda Europske unije pod brojem C-118/2017 i C-452/2018 na koje se pravilno pozvao prvostupanjski sud.
16. Sporazumom o konverziji nisu otklonjene sve posljedice ništetnosti i u isti nisu uračunate sve tužiteljičine pretplate budući to jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka.
17. Prvostupanjski sud je stoga pravilno naložio tuženiku isplatu novčanog iznosa koji predstavlja razliku do potpunog obeštećenja tužiteljice kao potrošača primjenjujući pritom pravilno pravilo uručavanja propisano odredbom čl. 172. ZOO-a, prema kojem ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.
18. Nadalje, na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je pravilno prvostupanjski sud na više plaćene iznose dosudio zateznu kamatu od dana plaćanja pa do isplate a u smislu odredbe čl.1115. ZOO-a. Budući da je tuženik dosuđeni iznos primio na temelju nepoštene, a time i ništetne odredbe ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na poštenje. Odredbe ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnim, ništetne su od početka pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem. U pogledu dosuđenog tijeka zateznih kamata od dana stjecanja pa do ispate, suprotno žalbenim navodima tuženika, takva odluka nije protivna pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji od 13. i 20. prosinca 2022. na koje se tuženik poziva u žalbi. Naime, pravno shvaćanje na koje se tuženik poziva u žalbi prema kojem: ''Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ je jedno od tri pravna shvaćanja zauzeta na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, te o pravnim učincima sporazuma o konverziji Vrhovni sud RH još nije zauzeo jedinstveni stav.
19. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan.
20. Naime, prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 1. ožujka 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (Rev-2245/17 i pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
21. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužiteljice nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 14. travnja 2015. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i 22. rujna 2020. (u odnosu na valutnu klauzulu) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.
22. Kako su razlozi o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljena presuda jasni i valjano obrazloženi i utvrđene činjenice proizlaze iz provedenih dokaza koje je sud analizirao i ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju ukazuje tuženik te kako žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje to je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke.
23. Tuženik pobijaju odluku o troškovima postupka u vezi pobijanja odluke o glavnoj stvari, pa kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a), to je odbio žalbu i u tom dijelu potvrdio presudu pod toč. VI. izreke u dosuđujućem dijelu i toč.
VII. izreke.
24. Budući da tuženik nije uspio s žalbom ne ostvaruje pravo na troškove žalbenog postupka pa je zahtjev odbijen (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).
O žalbi tužiteljice
25. Osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje da kada je prvostupanjski sud prihvatio primarni tužbeni zahtjev, nije bio ovlašten odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Naime, prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeće od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.
26. Prema tome kada je sud donio odluku o primarnom tužbenom zahtjevu na način da je isti usvojio, raspravljanje i odlučivanje o sljedećem (eventualnom) tužbenom zahtjevu postaje bespredmetno.
27. Prvostupanjski sud je donošenjem odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu odlučivao o zahtjevu o kojem nije bio ovlašten odlučiti pa je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a na koju osnovno tužiteljica ukazuje u žalbi .
28. Stoga je valjalo presudu prvostupanjskog suda ukinuti u pobijanom dijelu toč. IV. i V. izreke bez vraćanja na ponovno suđenje na temelju. čl. 369. st. 5. ZPP-a.
29. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud za sastav tužbe, za zastupanje tužiteljice na ročištima održanim 17. listopada 2016. i 4. prosinca 2017., sastav obrazloženih podnesaka od 2. svibnja 2015., 2. svibnja 2016.
5. rujna 2017. i 31. kolovoza 2020. priznao trošak u visini od 100 bodova, te za sastav žalbe od 23. siječnja 2018. u visini 125 bodova. Naime, trošak parničnog postupka određuje se sukladno vrijednosti predmeta spora koja vrijednost je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji a ne prema vrijednosti predmeta spora koja je eventualno vrijedila prilikom zaključenja glavne rasprave. U konkretnom slučaju prilikom podnošenja tužbe 14. travnja 2015. vrijednost predmeta spora je bila 74.142, 65 kn i ona je vrijedila sve do 5. rujna 2017. kada vrijednost predmeta spora iznosi 5.907,07 eura, a koja vrijednost predmeta spora je bila sve do 3. studenog 2020. kada je na predmetni spis spojen spis P-4582/20 i tada je vrijednost predmeta spora iznosila 19.469,40 eura (5.907,07 eura + 13.562,33 eura). Stoga tužiteljici za navedene radnje pripada trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) u visini 100 bodova sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja navedenih parničnih radnji.
30. Osnovano međutim, tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada joj nije priznao trošak sastava podnesaka od 26. siječnja 2024., 17. svibnja 2023. i 11. travnja 2023. Podneskom od 26. siječnja 2024. tužiteljica se očitovala vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva, a s obzirom na noviju sudsku praksu pa se radi o obrazloženom podnesku za koji sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife tužiteljica ostvaruje pravo na nagradu u visini 100 bodova ( prema vrijednosti predmeta spora od 20.815, 21 eura). Podneskom od 17. svibnja 2023. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a u podnesu od 11. travnja 2023. predlaže dopunu vještačenja pa se po ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženim podnescima te je za te podneske tužiteljici valjalo priznati nagradu u visini od 25 bodova za svaki prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife.
31. Tužiteljici stoga, pored dosuđenog iznosa troškova postupka ( 6.754,47 eura) pripada daljnji iznos od 300,00 eura ( 150 bodova) i PDV 75,00 eura ili ukupno 375,00 eura. Na dosuđeni daljnji trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude.
32. Tužiteljica je uspjela u žalbenom postupku u odnosu na pobijani dio presude o glavnoj stvari, a djelomično je uspjela u odnosu na odluku o troškovima postupka pa sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a ostvaruje pravo na zatražene troškove sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura ( Tbr. 10. toč. 1. Tarife) i PDV 156,25 eura.
33. Slijednom navedenog valjalo je žalbu tuženik odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. st. 2. ZPP-a, a žalbu tužiteljice usvojiti i ukinuti presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu bez vraćanja na ponovno suđenje (toč. II. izreke) na temelju čl. 369. st. 5. ZPP-a te djelomično usvojiti žalbu tužiteljice u odnosu na odluku o troškovima postupka i odlučiti kao u toč. III. izreke na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
Osijek, 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Banac
