Pr-1228/2022-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić- Vrdoljak&Partneri, Split, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja MG, odvjetničke vježbenice i zakonske zastupnice tužene Marine Parat, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, objavljene dana 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„1. Dužna je tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.275,06 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 10,10 € od 15.1.2018.

- na iznos od 17,42 € od 15.2.2018.

- na iznos od 21,08 € od 15.3.2018.

- na iznos od 33,14 € od 15.4.2018.

- na iznos od 10,10 € od 15.5.2018.

- na iznos od 22,09 € od 15.6.2018.

- na iznos od 57,98 € od 15.7.2018.

- na iznos od 15,15 € od 15.8.2018.

- na iznos od 46,45 € od 15.9.2018.

- na iznos od 37,12 € od 15.11.2018.

- na iznos od 27,77 € od 15.12.2018.

- na iznos od 36,53 € od 15.1.2019.

- na iznos od 21,55 € od 15.2.2019.

- na iznos od 40,99 € od 15.3.2019.

- na iznos od 5,46 € od 15.4.2019.

- na iznos od 10,44 € od 15.5.2019.

- na iznos od 24,02 € od 15.6.2019.

- na iznos od 58,12 € od 15.2.2020.

- na iznos od 76,30 € od 15.3.2020.

- na iznos od 11,34 € od 15.7.2020.

- na iznos od 6,22 € od 15.8.2020.

- na iznos od 11,87 € od 15.9.2020.

- na iznos od 35,78 € od 15.10.2020.

- na iznos od 43,73 € od 15.11.2020.

- na iznos od 45,61 € od 15.12.2020.

- na iznos od 53,00 € od 15.1.2021.

- na iznos od 55,69 € od 15.2.2021.

- na iznos od 48,38 € od 15.3.2021.

- na iznos od 25,28 €od 15.4.2021.

- na iznos od 39,75 € od 15.5.2021.

- na iznos od 56,89 € od 15.6.2021.

- na iznos od 18,96 € od 15.7.2021.

- na iznos od 63,21 € od 15.8.2021.

- na iznos od 63,98 € od 15.9.2021.

- na iznos od 79,88 € od 15.10.2021.

- na iznos od 25,41 € od 15.11.2021.

-na iznos od 18,24 € od 15.12.2021.

pa do isplate u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene po stopi zateznih kamata u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

2. Dužna je tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 777,46 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 50,5 € od 15.1.2018.

- na iznos od 29,04 € od 15.2.2018.

- na iznos od 42,16 € od 15.3.2018.

- na iznos od 16,56 € od 15.4.2018.

- na iznos od 22,1 € od 15.6.2018.

- na iznos od 5,28 € od 15.7.2018.

- na iznos od 17,42 € od 15.9.2018.

- na iznos od 85,36 € od 15.10.2018.

- na iznos od 31,82 € od 15.11.2018.

- na iznos od 33,32 € od 15.12.2018.

- na iznos od 31,32 € od 15.1.2019.

- na iznos od 43,1 € od 15.2.2019.

- na iznos od 25,62 € od 15.3.2019.

- na iznos od 21,84 € od 15.4.2019.

- na iznos od 10,44 € od 15.5.2019.

- na iznos od 19,38 € od 15.2.2020.

- na iznos od 11,92 € od 15.10.2020.

- na iznos od 6,24 € od 15.11.2020.

- na iznos od 5,7 € od 15.12.2020.

- na iznos od 19,88 € od 15.1.2021.

- na iznos od 34,8 € od 15.2.2021.

- na iznos od 24,2 € od 15.3.2021.

- na iznos od 39,76 € od 15.5.2021.

- na iznos od 25,28 € od 15.6.2021.

- na iznos od 50,56 € od 15.7.2021.

- na iznos od 18,96 € od 15.8.2021.

- na iznos od 35,54 €od 15.9.2021.

- na iznos od 6,66 € od 15.10.2021.

- na iznos od 12,7 € od 15.11.2021.

pa do isplate u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene po stopi zateznih kamata u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.",

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima pod točkom I 1. izreke od 1.275,06 € i pod točko I 2. izreke od 777,46 €.

II Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate prema po stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 29.3.2022. tužitelj navodi, da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, kao policajac raspoređen u Ispostavu granične policije Imotski, na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu, a kojim rješenjem mu je utvrđena plaća za opisane poslove. Tužitelj obavljajući opisane poslove da od 2010. dolazi na posao 45 min ranije, a odlazi sa posla 45 min kasnije, a koji rad ima tretman rada u turnusima, odnosno rada dužeg od punog radnog vremena, koji rad tužitelj po osnovu rada u smjenama i u turnusima stvarno obavlja, a koji rad tužitelju nije plaćen, a što je protivno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno odredbi čl. 44. st. 1. Stoga tužitelj traži isplatu naknade za razdoblje od 15.1.2018. do 15.12.2021. Cijena jednog sata rada da iznosi 35,00 kuna pa tužitelj s navedenog osnova od tužene zahtjeva isplatu od 750,00 kn mjesečno, odnosno ukupno 72.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog dijela iznosa pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 18.7.2022. tužena navodi da je u postupku mirnog rješenja spora predložila tužitelju sklapanje nagodbe kojom bi se u roku od 60 dana od dana sklapanja nagodbe obvezao na isplatu bruto iznosa od 12.536,42 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, međutim tužitelj da se nije očitovao o mogućnosti sklapanja izvansudske nagodbe u predloženom smislu već je podnio predmetnu tužbu. Stoga da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu čl. 186. a ZPP-a jer nije okončan postupak mirnog rješenja spora. U konkretnom slučaju da nema mjesta primjeni odredbe čl. 186 a st. 5. ZPP-a jer zahtjev za mirno rješenje spora nije odbijen niti bi se radilo o tome da o zahtjevu nije odlučeno u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva jer isto podrazumijeva nepostupanje odnosno „šutnju“ tuženika što svakako nije riječ u ovoj pravnoj stvari. Upravo suprotno, iz navedenog dopisa tuženika da nedvojbeno proizlazi da isti postupa po zahtjevu za mirno rješenje spora te da je spreman riješiti ovu pravnu stvar na miran način, dok je tužitelj taj koji nije spreman za mirno rješenje spora. Stoga tužena predlaže sudu, sukladno odredbi čl. 186. a u svezi čl. 282. i 285. ZPP-a odbaciti tužbu i naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku.

2.1. Ukoliko sud ne prihvati gore izneseni prigovor i one odbaci tužbu, tužena ističe kako djelomično osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjev, i to samo u onom dijelu koji prelazi ostvareni broj sati duži od formalno propisanog radnog vremena iz dostavljenih podataka o radu, odnosno u dijelu koji prelazi bruto iznos od 12.536,42 kn. Naime, rad policijskih službenika za graničnu kontrolu u Postaji granične policije Imotski (dalje: PGP Imotski) da je organiziran je u turnusu (12-24-12-48 sati). Tužitelj da je u predmetnom razdoblju bio raspoređen na rad na granične prijelaze za pogranični promet (dalje: GPZPP) - Sebišina- Drinovci i Slivno – Drinovačko Brdo te na međunarodne granične prijelaze (dalje: MNGP) - Vinjani Donji i Vinjani Gornji. U odnosu na MNGP svi policijski službenici za graničnu kontrolu u PGP Imotski da su do 14. listopada 2013. imali obvezu doći pola sata ranije u službu zbog otpreme iste, a nakon 14. listopada 2013. za MNGP-e Vinjani Donji i Vinjani Gornji da je ukinuta ta obveza te da se otprema službe od tog datuma obavlja na samim graničnim prijelazima. Što se tiče graničnih prijelaza za pogranični promet (GPZPP), policijski službenici koji obavljaju službu na GPZPP Jovića Most – Čitluk, da imaju obvezu doći 15 minuta ranije na posao radi otpreme službe kojom prigodom se upućuju na granični prijelaz organiziranim prijevozom, a za povratak u policijsku postaju i razduživanje također im je bilo potrebno 15 minuta. Policijski službenici koji obavljaju službu na GPZPP Sebišina – Drinovci i Slivno – Drinovačko Brdo, da imaju obvezu doći pola sata ranije zbog otpreme službe i putovanja na dislocirane granične prijelaze, koliko im je potrebno i za povratak u policijsku postaju. Dakle, tužena ne osporava da je tužitelj u navedenom razdoblju ostvario rad koji bi za pola sata bio duži od formalno propisanog radnog vremena u onim slučajevima kada je bio raspoređen na rad GPZPP i to Jovića Most – Čitluk, odnosno rad koji bi za sat vremena bio duži od formalno propisanog radnog vremena u onim slučajevima kada je bio raspoređen na GPZPP i to Sebišina – Drinovci i Slivno – Drinovačko Brdo. 2.2. Nadalje, tužena napominje da tužitelju ne pripadaju zatezne kamate koje bi tekle na bruto iznos obzirom da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek isplatom plaće, a sve u smislu odredbi Zakona o porezu na dohodak.

2.3. U svezi navedenog, tužena je u odgovoru na tužbu predložila tužitelju zaključenje sudske nagodbe u odnosu na ukupan bruto iznos od 12.536,42 kn, sukladno dostavljenom izračunu i na način kako je to navedeno još u dopisu, broj: N- DO-5/2022 od 23. ožujka 2022. Kako tužena u nespornom dijelu potraživanja tužitelja nije dala povoda tužbi, da je to potrebno imati u vidu prilikom donošenja odluke o parničnom trošku. Drugim riječima, tužitelj je u obvezi za isto naknaditi tuženiku trošak, sve imajući u vidu odredbu čl. 157. ZPP-a.

3. Podneskom podnesenim 4.4.2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od 15.1.2018. do 15.12.2021. zatražio isplatu ukupnog iznosa od 3.033,66 eura (22.857,11 kn) zarad koji bi za 1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena.

4. Tužena u podnesku od 25.4.2024. navodi da matematički obračun potraživanja tužitelja nije ispravan, sve kod činjenice da je tužena za pojedine mjesece, a ovisno o kojem se graničnom prijelazu radi, priznao tužitelju rad koji bi i za 1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena. Primjerice, za mjesec siječanj 2018. u izračunu tužene da je naveden iznos od 35,32 EUR/266,14 kn i to za 7 ostvarenih sati rada, dok da tužitelj citiranim za mjesec siječanj 2018. potražuje iznos od 70,65 EUR/532,28 kn (odnosno za 14 ostvarenih sati rada). Međutim, iz dostavljenih podataka o broju smjena sati da je razvidno da je tužitelj u navedenom mjesecu odradio ukupno 12 smjena, od čega na prijelazu - Jovića Most 10 smjena, a na prijelazu Sebišina – Slivno 2 smjene. Kako tužena u odnosu na prijelaz Jovića Most ne spori rad tužitelja koji bi po svakoj smjeni za pola sata bio duži od redovnog radnog vremena, to da tužitelju za taj prijelaz priznaje ukupno 5 sati rada (a ne 10 sati tj. po svakoj smjeni rad koji bi za 1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena). Nadalje, u odnosu na prijelaz Sebišina - Slivno tužena da ne spori da je tužitelj ostvario rad koji bi za 1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena radi čega kod tog prijelaza za 2 odrađene smjene tužena i priznaje tužitelju 2 sata rada koji je bio duži od formalno propisanog radnog vremena. Dakle, tužena za mjesec siječanj 2018. kod odrađenih 12 smjena priznaje tužitelju ukupno 7 sati rada koji bi bio duži od formalno propisanog radnog vremena. Pod pretpostavkom osnovanosti tuženog zahtjeva, odnosno pod pretpostavkom da bi tužitelju i za svaku smjenu odrađenu na prijelazu Jovića Most pripadala naknada za 1 sat, proizlazilo bi da je tužitelj u mjesecu siječnju 2018. ostvario ukupno 12 sati rada koji je bio duži od formalno propisanog radnog vremena (10 +2), te da bi mu za taj rad s obzirom na visinu satnice od 4,81 EUR/36,21 te uvećanje za dodatak za rad u turnusu od 5%, pripadala ukupna naknada od 60,60 EUR/456,59 kn (12x4,81+5% dodatka za rad u turnusu).

4.1. Nadalje, tužena navodi da je za mjesec prosinac 2021. u izračunu tužene naveden iznos od 18,23 EUR/137,37, dok tužitelj citiranim podneskom za mjesec prosinca 2021. potražuje iznos od 36,46 EUR/274,74 kn. Međutim, u mjesecu prosincu 2021. da je razvidno da je tužitelj odradio 3 smjene (1 na Sebišini i 2 na Slivnu) i da mu tužena priznaje 3 sata rada koji bi bio duži od formalno propisanog radnog vremena, dakle, po svakoj odrađenoj smjeni rad koji bi za 1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena. Kod navedenoga, da nema osnove priznati iznos za mjesec prosinac 2021. (18,23 EUR) uvećavati za dva puta i potraživati iznos od 36,46 EUR.

4.2. S obzirom na sve navedeno tužena predlaže tužitelju korigirati obračun potraživanja, odnosno tužbeni zahtjev urediti u skladu s iznesenim primjedbama. U tom smislu, a radi lakšeg snalaženja, tužena je u spis predmeta dostavila odvojene izračune, ovisno o tome o kojem se prijelazu radi te posljedično tome priznaje li tužena rad koji bi za 1 ili pola sata bio duži od formalno propisanog radnog vremena, i to: 1. izračun na ukupan iznos od 1.275,06 EUR sačinjen na način da je tuženik obračunao tužitelju rad koji bi za 1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena, pa je tako primjerice razvidno da je za mjesec prosinac 2021. tuženik priznao 3 sata rada (koliko je tužitelj i odradio smjena) i 2. izračun na ukupan iznos od 388,73 EUR sačinjen na način da je tuženik obračunao tužitelju rad koji bi za pola sata bio duži od formalno propisanog radnog vremena. Stoga, navodi tužena, da bi pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno pod pretpostavkom da tužitelju za svaki prijelaz pripada naknada za rad koji bi za 1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena, da bi matematički ispravan izračun bio sačinjen na način da se isključivo izračun na ukupan iznos od 388,73 EUR, odnosno pojedinačni mjesečni iznosi iz tog izračuna uvećaju za 2 puta, te potom dobiveni iznos uveća za 1. izračun na ukupan iznos od 1.275,06 EUR (npr . za mjesec siječanj 2018. 25,25 EUR x 2 =50,50EUR +10,10EUR = 60,60EUR), odnosno matematički ispravan bi bio izračun na ukupan iznos od 2.052,52 EUR (1.275,06 EUR+777,46 EUR) za utuženo razdoblje.

5. Podneskom od 4.11.2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tužene navedenog u prethodnoj točci obrazloženja ove odluke pa je za razdoblje od 15.1.2018. do 15.12.2021. zatražio isplatu ukupnog iznosa od 2.052,52 EUR (1.275,06 EUR+777,46 EUR) za rad koji bi za 1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena, a tužena je na ročištu od 5.11.2023. navela da nema primjedbi na takvu matematičku ispravnost izračuna tužitelja.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu, a posebno Zahtjeva tuženika za mirno rješenje spora od 28.12.2021. (list 26 spisa), odgovora tužene na Zahtjev tužitelja od 23.3.2022. (list 27-28 spisa), izračuna tužene, pregled smjena i ostvarenog broja sati za svaku smjenu, saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke te svjedoci UG i EG.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike neisplaćene plaće za rad koji je u utuženom razdoblju je1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj rješenjem MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske kao policajac raspoređen u Ispostavu granične policije Imotski na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu i da je radio u turnusima.

9.1. Tužena ne spori da je tužitelj u utuženom razdoblju od 15.1.2018. do 15.12.2021. ostvario rad na GPZPP Sebišina – Drinovci i Slivno – Drinovačko Brdo i na GPZPP i to Jovića Most – Čitluk koji je bio duži od formalnog radnog vremena i da mu za taj rad pripada naknada, a koju mu tužena nije isplatila.

9.2. Tužena ne spori da kada je tužitelj u utuženom razdoblju radio na GPZPP Sebišina – Drinovci i Slivno – Drinovačko Brdo, da mu je rad bio 1 sat duži od formalno propisanog radnog vremena. Nadalje, tužena ne spori kada je tužitelj radio na GPZPP na Jovića Most – Čitluk da mu je rad bio duži od formalno propisanog radnog vremena, međutim spori da bi to bilo duže od pola sata. Naime, tužena tvrdi da mu je tada rad bio duži samo pola sata i to, 15 min na ime ranijeg dolaska na posao i 15 min na ime kasnijeg odlaska s posla.

10. Nadalje, tužena tvrdi da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a jer da među strankama nije okončan postupak mirnog rješenja spora.

10.1. Prema odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegovog podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu (st. 5. istoga članka). Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka (st.6.).

10.2 Iz spisu priloženog Zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da se tužitelj 29.12.2021., prije podnošenja tužbe obratio Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenja spora, radi isplate razlike plaće po utuženoj osnovi i za utuženo razdoblje. Iz spisu priloženog odgovora zakonskog zastupnika tužene od 23.3.2022. na zahtjev tužitelja za mirno rješenja spora, proizlazi da je zz tužene navela da je zahtjev djelomično osnovan. Kako je tužitelj očigledno smatrao da je njegov zahtjev za isplatu razlike plaće osnovan u cijelosti, a ne samo djelomično, podnio je tužbu u predmetnoj pravnoj stvari 29.3.2022., odnosno 1 dan prije proteka roka od tri mjeseca. Međutim, prema mišljenju suda podnošenje tužbe nije preuranjeno jer je tužena prije toga donijela odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora smatrajući da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan pa kako stranke spor nisu riješile mirnim putem, podnošenjem tužbe, tužitelj nije postupio protivno odredbama čl. 186.a st. 5. ZPP i nema mjesta primjeni odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a o odbacivanju tužbe.

11. Tužitelju pripada pravo na isplatu razlike neisplaćene plaće za rad koji je bio duži od formalno propisanog radnog vremena na temelju odredbe čl. 41. st. 1. i 3. i čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08., 89/12., 104/13, dalje KU/08) i čl. 35. st. 1. i 3. i čl. 38. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17 i 12/18., dalje KU/17) koje propisuju da plaću službenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaća i da će se osnovna plaća službenika uvećati za svaki sat rada i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje 2 radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Za napomenuti je da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 39/01., 42/01., 22/03., 21/04., 187/04., 77/06., 142/06., 4/07., 60/08., 28/09., 79/09., 27/10., 26/11. i 129/11.) te da su tužitelju dodaci na plaću priznati rješenjem MUP RH, PU Splitsko-dalmatinske od 10.5.2010., gdje su označeni kao "ostali dodaci".

12. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke navodi da je u utuženom razdoblju najčešće radio na GPZPP Sebišina i Slivno, a rijetko da je radio na GPZPP na Jovića Most. U oba slučaja, tužitelj iskazuje, da je bio u obvezi dolaziti ranije u službu u policijsku postaju gdje bi se upoznali sa brzojavkom, sa svim problemima i događajima iz prethodne smjene, a nakon čega da bi krenuo službenim vozilom prema graničnom prijelazu te da kada bi radio na Jovića mostu, da je do njega bilo potrebno 15. minuta vožnje i isto toliko natrag. Tužitelj napominje da bi na pograničnom graničnom prijelazu u većini slučajeva radio sam, kao jedini policijski službenik pa da bi imao radni nalog koji bi bio u obvezi kasnije vratiti u policijsku postaju, a gdje da bi prijavio i ostala eventualna događanja sa prijelaza. Ističe da policijski službenik koji radi na prijelazu, čeka i radi svoj posao sve dok ne dođe policijski službenik iz iduće smjene, iako je njegovo formalno propisano radno vrijeme završilo. Nadalje, prema zapovjedi nadređenih osoba da ne smiju na granični prijelaz dolaziti sa svojim osobnim vozilom već isključivo sa službenim i da je osobno često upravljao službenim vozilom s kojim bi se uputio na granični prijelaz te da bi u tom slučaju bio u obvezi upisati sate polaska i prijeđene kilometre u knjižicu vozila, a kada bi mu smjena završila, da bi se vratio s tim vozilom u policijsku postaju i tu da bi ga razdužio i upisao vrijeme dolaska i završnu prijeđenu kilometražu.

12.1. Svjedoci UG i ŠG, policijski službenici koji su u utuženom razdoblju radili na graničnoj kontroli u Ispostavi granične policije Imotski, u bitnom su iskazali kao i tužitelj te su dodali, da kada bi radili na GPZPP-u, da bi pri povratku u postaju predali Izvješće šefu smjene o događanjima na prijelazu. Za samo razduživanje službenog vozila u policijskoj postaji, da im je bilo potrebno 5-10 minuta.

13. Iz izvedenih dokaza salušanjem tužitelja i svjedoka proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju uglavnom radio na GPZPP Sebišina i Slivno i da je tada 1 sat radio duže od formalno propisanog radnog vremena, a što među strankama nije sporno, kao ni to da tužena takav rad treba naknaditi tužitelju. Nadalje, iz navedenih dokaza proizlazi da je tužitelj ponekad radio i na GPZPP Jovića Mostu i da je tada 1 sat radio duže od formalno propisanog radnog vremena. Naime, tužena tvrdi da je tužitelj na Jovića Mostu radio samo pola sata duže, a što nije točno jer iz izvedenih dokaza proizlazi da se tužitelj pri ranijem dolasku u policijsku postaju trebao upoznati s brzojavkom, svim problemima i događajima iz prethodne smjene, proizlazi da bi nakon toga zadužio vozilo jer je u većini slučajeva dok je radio na GPZPP-u radio sam, bez prisustva drugog policijskog službenika i da bi tek nakon toga službenim vozilom krenuo prema graničnom prijelazu, a do kojeg mu je bilo potrebno 15 minuta vožnje. Kada bi tužitelju završilo formalno propisano radno vrijeme na graničnom prijelazu Jovića Mostu, proizlazi da bi on i dalje trebao nastaviti raditi, ukoliko policijski službenik iz iduće smjene još nije došao na granični prijelaz, a tek nakon toga, kada ovaj dođe, da bi se uputio natrag službenim vozilom do policijske postaje, a za što bi mu trebalo 15 min vožnje, gdje bi razdužio službeno vozilo za što mu je trebalo još nekih 5 do 10 minuta i gdje bi predao radni nalog šefu smjene i prijavio mu ostala eventualna događanja s prijelaza. Tek nakon toga tužitelj bi bio slobodan otići kući. Za sve opisane radnje koje je tužitelj obavljao izvan formalno propisanog radnog vremena, tužitelju je sasvim sigurno bilo potrebno više od pola sata, odnosno bilo mu je potrebno do sat vremena rada pa tužitelj opravdano traži da mu tužena isplati razliku plaće za rad koji je, kako na GPZPP Sebišina i Slivno, tako i na GPZPP Jovića Most, bio sat vremena duži od formalno propisanog radnog vremena i to, za pola sata prije početka formalno propisanog radnog vremena na graničnom prijelazu i za pola sata nakon završetka formalno propisanog radnog vremena na graničnom prijelazu, sve pozivom na odredbe čl. 44. st. 1. KU/08 i čl. 38. st. 1. KU/17. Kako tužena nije imala primjedbi na matematičku ispravnost uređenog tužbenog zahtjeva, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 15.1.2018. do 15.12.2021. za rad koji je 1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena u ukupnom iznosu od 2.052,52 EUR (1.275,06 EUR za GPZPP Sebišina i Slivno, 777,46 EUR za GPZPP Jovića Most).

14. Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodnenovine" 177/04.,177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13.,125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14., 143/14., 136/15., dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Stoga je zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu od 2.052,52 EUR, odbijen kao neosnovan.

14.1. Zatezna kamata teče na svaki pojedinačni dio iznosa od 15-og u mjesecu, kako je to tužitelj zatražio. Naime, čl. 84. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., 61/11. i 73/13.) propisuje, da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a jer se omjer uspjeha stranaka procjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pa proizlazi da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva povodom kojeg nije nastao poseban trošak pa je tužena dužna tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 157. ZPP-a jer tužena nije priznala tužbeni zahtjev, a koje priznanje treba biti izričito te nije dovoljno navesti kako se smatra tužbeni zahtjev djelomično osnov da bi se reklo da tužena nije dala povod za tužbi i da bi joj tužitelj bio dužan naknaditi parnični trošak.

15.1. Tužitelju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. dalje Tarifa) pripada naknada troška odvjetničke nagrade koja se određuje prema vrijednosti predmeta spora i popisanom trošku (list 167 spisa). U skladu s navedenim, tužitelju je određen sljedeći trošak: za sastav tužbe-100 bodova, za sastav podnesaka od 20.6.2023. i 4.4.2024.-za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 5.12.2023., 12.3.2024. i 5.6.2024.-za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 600 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.500,00 eura, koliko je naloženo tuženoj da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

15.2. Tužitelju nije određen trošak sastava podneska od 1.9.2023. jer taj podnesak nije podnesen, a ako je tužitelj mislio na podnesak koji je podnio 31.8.2023., taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice jer njime tužitelj samo požuruje postupanje suda pa sud tužitelju nije odredio naknadu tog troška (čl. 155.st. 1. ZPP). Nadalje, tužitelju nije određen trošak sastava podneska od 8.4.2024. (tužitelj ga popisuje kao podnesak od 9.4.2024.) jer se radi o sadržajno istom podnesku koji je tužitelj podnio svega nekoliko dana prije i za koji mu je sud odredio trošak, a to je podnesak od 4.4.2024. (tužitelj ga popisuje kao podnesak od 5.4.2024.).

15.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 9. siječnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-u spis