Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-1015/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja TE /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koga zastupa VP, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika trgovačkog društva, [trgovačko društvo] /[osobni identifikacijski broj]/, sa sjedištem u [adresa], koga zastupa DRD, odvjetnici u [trgovačko društvo] i partneri iz [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 13267/2021-34 od 27. rujna 2024., u sjednici održanoj 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13267/2021-34 od 27. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13267/2021-34 od 27. rujna 2024. utvrđeno je osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 1.055,87 eura, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.622,71 eura sa zateznim kamatama od 27. rujna 2024. (donošenja odluke) do isplate.
2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).
2.1. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 392,14 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
6. Neargumentirano se, a time i neosnovano tuženik poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a (povredu pravila o obliku i sadržaju presude).
7. Navodi žalbe u dijelu osporavanja prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 193. ZPP-a su odraz tuženikove pogrešne kvalifikacije predmetne tužbe, a nastavno i promašenog pozivanja na pravila o povlačenju tužbe iz razloga kako slijedi.
7.1. Predmetne tužba nije tužba na činidbu (da se tuženiku naloži davanje, činjenje, trpljenje i propuštanje), već pozitivna deklaratorna tužba kojom tužitelj od suda traži pravnu zaštitu samo povodom povrede pravnog postojanja jednog prava (utvrđenje da je osnovana njegova tražbina prema tuženiku u iznosu 1.055,87 eura, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda), nezavisno od zahtjeva koji iz toga proizlaze, a što znači da tužitelj podneskom od 2. svibnja 2024. nije smanjio tužbeni zahtjev, odnosno konačnim zahtjevom djelomično povukao tužbu, kako to pogrešno tumači tuženik, već ostao kod pozitivne deklaratorne tužbe kojoj je cilj samo utvrđenje postojanja navedenog prava, a koje pravo je nesporno postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, u subjektivnom i objektivnom smislu, i kao takvo proizlazi iz pravne norme, na koju se pozvao i prvostupanjski sud (točka 12. i 13. obrazloženja prvostupanjske presude).
8. Prema tome, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je tužitelj podneskom od 2. svibnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev, odnosno povukao tužbu za iznos od 9.774,01 euro i da je s obzirom na njegovo izričito protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe podneskom od 9. svibnja 2024. sud treba odbiti zahtjev „makar za iznos od 9.774,01 eura“.
9. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.
10. Naime, prema Stečajnom zakonu (Narodne novine, broj: 71/2015., 107/2017., u daljnjem tekstu: SZ-a), koji je bio na snazi u vrijeme utvrđivanja tražbine u stečajnom postupku (2018.), u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika nastale iz radnog odnosa do otvaranja stečaja (članak 138. stavak 1/1.), a u parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili ispitnom ročištu (članak 270.).
11. Iz rezultata raspravljanja kao nesporno proizlazi da je u stečajnom postupku nad dužnikom (St-1181/2017 od 26. veljače 2018.) osporena prijavljena tužiteljeva tražbina kao bivšeg radnika tuženika po osnovi razlike u plaćama i otpremnine, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 81.597,74 kune zbog netočnog izračuna plaća za 3. - 9. mjesec 2017., zatim zastare za umanjenu plaću za 2011. i 1. - 8. mjeseca 2012. i nepostojanja prava na otpremninu zbog otkaza - 25. travnja 2017. (list 286. i 292. spisa), da se tužitelj tijekom predmetne parnice očitovao da je po tuženiku osnovano osporena tražbina zbog zastare za potraživanje razlike u plaćama od srpnja 2011. do kolovoza 2012., te potraživanje otpremnine jer na istu s obzirom na postojeću praksu nema pravo, i da se u nastavku postupka raspravljalo o tome je li osnovano osporena tražbina tužitelja kao tražbina višeg prvog isplatnog reda po osnovi razlike u plaćama od ožujka do travnja 2017., kamata za neisplaćene neto plaće za isto razdoblje, te razlika plaća od rujna 2012. do travnja 2017. sa kamatama za to razdoblje, o čemu je u konačnici i odlučeno pobijanom deklaratornom presudom.
12. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno u nastavku postupka u granicama razloga zbog kojih je tuženik osporio tražbinu tužitelju na ime razlike u plaćama, raspravljao o osnovama i iznosima koje su bile predmetom prijave, a koje se odnose na osporene razlike u plaćama od rujna 2012. do travnja 2017. sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 7.955,48 kuna / 1.055,87 eura, kao tražbini prvog višeg isplatnog reda.
13. Vještačenjem po vještaku financijske struke, na koje nakon odgovora na prigovore nije bilo daljnjih primjedbi je utvrđeno da tužitelju na ime razlike u plaći od ožujka do travnja 2017. nije priznat iznos od 0,01 kunu, zatezne kamate za to razdoblje u iznosu 88,57 kuna, zatim na ime razlike u plaćama od rujna 2012. do travnja 2017. iznos od 975,01 kunu bruto i zatezne kamate na razlike u plaćama za to razdoblje u iznosu od 6.891,89 kuna – ukupno iznos od 7.955,48 kuna / 1.055,87 eura[1] ).
14. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da po prvostupanjskom sudu nije pravilno primijenjena odredba članka 270. SZ-a, odnosno da je tu odredbu pravilno primijenio da je trebao odbiti tužbeni zahtjev, pri čemu očito ispušta iz vida obrazloženje pod točkom 20. i 23. obrazloženja prvostupanjske presude, utemeljeno na nespornim činjenicama među strankama i relevantnim propisima (osnovano je po tuženiku osporeno tužiteljevo potraživanja po osnovi razlike u plaćama od 1. srpnja 2011. do 31. kolovoza 2012. jer je u zastari i po osnovi otpremnine jer je tužitelju radni odnos prestao 25. travnja 2017. na njegov zahtjev, a ne otkazom).
15. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je utvrdio da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 1.055,87 eura, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda.
1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro
16. Budući da tuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o parničnim troškovima, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, i da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima iz izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.
17. Odbijen je zahtjev tuženika na naknadu troška žalbe jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
18. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13267/2021-34 od 27. rujna 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović
