Poslovni broj: Us I-1546/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Dijani Britvić, odvjetnici u Splitu, Ćiril Metodova 38, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, OIB:18683136487, Zagreb, Alexandera Von Humboldta 4A, radi teške povrede službene dužnosti, nakon javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja osobno sa opunomoćenicom Dijanom Britvić, odvjetnicom u Splitu i opunomoćenicom tuženika SC, objavljene 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Klasa: UP/II-114- 02/24-01/3, Urbroj: 513-02-8988-24-3 od 09. svibnja 2024. i predmet se vraća na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-114-02/24-01/3, Urbroj: 513-02- 8988-24-3 od 09. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Klasa: UP/I-114-02/23-01/13, Urbroj: 513-02-8989-24-16 od 29. veljače 2024., kojim je utvrđeno da je tužitelj nekolegijalnim i nedoličnim ponašanjem prema kolegici policijskoj službenici HC počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 7. Zakona o carinskoj službi propisane kao "nepoštivanje odnosno kršenje pravila o unutarnjem redu carinske službe ili Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave", članka 102. stavka 1. točke 11. Zakona o carinskoj službi propisane kao "nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe" i članka 99. stavka 1. točke 13. Zakona o državnim službenicima propisane kao "ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika koje nanosi štetu ugledu službe", i izrečena mu je novčana kazna na vrijeme od dva mjeseca u mjesečnom iznosu od 10 % plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena, te je oslobođen odgovornosti za počinjenje teže povrede službene dužnosti prema strankama NC, RC i GC.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako su ocjene drugostupanjskog suda paušalne pa su takvim arbitrarnim postupanjem suda povrijeđena prava tužitelja zagarantirane odredbom iz članka 29. stavka 1. Ustava RH. Tvrdi da u postupanju tužitelja nisu ostvarena obilježja nedoličnog ponašanja u službi ili van službe, što bi za posljedicu imalo nanošenje štete ugledu službe, niti je postupanje tužitelja bilo u suprotnosti s Etičkim kodeksom državnih službenika. Smatra kako su neosnovani navodi disciplinskih sudova kako bi takvo što proizlazilo iz dokaza izvedenih u postupku, već upravo suprotno navodi kako dokaza nema. Navodi kako postoji samo izjava policijske službenice na čiju štetu je djelo navodno počinjeno. Ističe kako postoji isključivo suprotstavljene izjave policijske službenice i tužitelja, pri čemu je tuženik vjeru poklonio policijskoj službenici, ali bez valjanog obrazloženja. Pojašnjava kako je tužitelj sa policijskom službenicom HC imao različit stav u pogledu postupanja prema stranim državljanima, što je bio jedini prijepor između istih, pri čemu tužitelj nije vrijeđao niti se ponašao nedolično prema policijskoj službenici već je samo zastupao svoj stav i mišljenje. Navodi kako je spomenutu policijsku službenicu obavijestio da je kontaktirao svoju nadređenu OC te je ista također bila suglasna da se imenovanim strancima napiše prekršajna prijava. Tvrdi kako se u suštini radilo o žustroj raspravi između tužitelja i policijske službenice pri čemu tužitelj nije prešao granicu uljudnog ponašanja. Navodi kako je ušao u policijsku kućicu, nakon opetovanog pokušaja stranih državljana da prijeđu granicu, isključivo s namjerom da policijskoj službenici iznese što je utvrđeno u carinskom nadzoru te da preuzme i dokumente imenovanih radi postupanja u okviru svojih carinskih ovlasti. Tvrdi kako nije prijetio HC da će ona završiti na disciplinsku jer za to nije imao nikakvog razloga. Navodi kako je činjenica da se u konkretnom slučaju HC nekorektno ponašala prema tužitelju budući je protivno pravilima rada i edukaciji Celbeta, te suradnji i Ugovoru između dviju susjednih institucija odbila tužitelju predati dokumentaciju stranaka. Dakle, da je njeno ponašanje bilo nekolegijalno i nekorektno budući se oglušila o osnovana upozorenja tužitelja. Smatra kako je potrebno tumačiti i izjavu policijske službenice TC koja je kritične prigode obavljala ulogu voditeljice smjene te je za očekivati da ovakav propust policijskog službenika pokuša opravdati. Smatra kako je odbijanje saslušanja svjedoka ĐC, policijskog službenika, koji je bio prisutan kritičnog dana, tuženik onemogućio da se u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje. Posebno ukazuje na činjenice kako ni kamere koje su u kritičnom trenutku snimale policijsku i carinsku kućicu, nisu zabilježile bilo kakvo nedolično postupanje tužitelja prema HC, kao ni navodno zaključavanje policijske kućice. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako navodi iz tužbe nisu točni te kako ostaje u potpunosti kod svih utvrđenih činjenica i dokaza kao i navoda danih u obrazloženju osporenog rješenja. U odnosu na navod tužitelja da su ocjene drugostupanjskog suda paušalne navodi kako je isti apsolutno neprihvatljiv budući je tuženik odluku donio cijeneći svaki dokaz posebno, kao i sve dokaze zajedno dovodeći ih u međusobnu vezu, te tako utvrdio odlučne činjenice i izveo na zakonu osnovani zaključak o opstojnosti teške povrede službene dužnosti. Tvrdi kako nije točan niti navod tužitelja da bi ponašanje policijske službenice bilo nekolegijalno i nekorektno budući je tužitelj taj koji je na nedoličan način ušao u policijsku kućicu, uzeo policijskoj službenici dokumentaciju koja se odnosila na stranke i potom zaključao za sobom vrata policijske kućice, jer isti jedino u prostorijama svoje carinske kućice može postupati u okviru danih ovlasti. Vezano za prigovor tužitelja da je neprihvatljiv navod tuženika kojim ispravnim drži postupanje Prvostupanjskog disciplinskog suda u poklanjanju vjere iskazu AC navodi kako je sud poklonio vjeru iskazu policijske službenice AC, kao i iskazu policijske službenice TC, koje su vrlo detaljno opisale situaciju i postupanje tužitelja, kao i stanje uznemirenosti u kojem se tužitelj u tom trenutku nalazio. U odnosu na navod tužitelja kako kamere koje snimaju policijske i carinske kućice nisu zabilježile nedolično ponašanje tužitelja, tuženik ističe da kamere koje se nalaze na graničnom prijelazu snimaju vanjski prostor graničnog prijelaza, a ne unutrašnjost policijskih i carinskih kućica. Tuženo tijelo smatra kako su navodi iz tužbe neosnovani te predlaže da sud odbije tužbu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 12. prosinca 2024., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. 7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je Područni carinski ured Split dana 20. travnja 2023. podnio zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti protiv službenika ŽC, kojem je stavljeno na teret da se dana 3. srpnja 2022. u vremenskom razdoblju između 11,20 sati i 12,30 sati raspoređen na radno mjesto carinika III vrste na GCU Karasanovići KM Gornji Brgat, prilikom obavljanja poslova radnog mjesta carinika III. vrste, na ulazu u Republiku Hrvatsku prema strankama NC, RC i GC nedolično ponašao na način da je verbalnom i neverbalnom komunikacijom sa navedenima kod njih izazvao osjećaj osobne ugroženosti i straha, dok se prilikom komunikacije sa NC unosio u njegov osobni prostor, a zbog kojih postupanja su svi navedeni protiv službenika dana 4. srpnja 2022. podnijeli kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijetnje, te da se prema kolegici policijskoj službenici ŠC nekolegijalno i nedolično ponašao na način da je ušao u policijsku kućicu u kojoj je ista uredovala te joj je uzeo dokumentaciju koja se odnosila na spomenute stranke i članove njihovih obitelji uz obrazloženje kako je on kontaktirao sebi nadređenu službenicu, te da će se strankama pisati prekršajni nalog, potom je zaključao za sobom vrata policijske kućice, na što mu je policijska službenica ŠC odgovorila kako on samo u prostorijama svoje carinske kućice može postupati u okviru svojih carinskih ovlasti na što je vidno uzrujan otključao vrata policijske kućice, te se policijskoj službenici ŠC obratio riječima: "ti i ja smo završili, ići ćeš na disciplinski zbog ovoga", kojim ponašanjem je nanio štetu ugledu službe kako kod stranaka, tako i kod kolegice policijske službenice.

8. U provedenom upravnom postupku održane su usmene rasprave dana 7. lipnja 2023. i 4. prosinca 2023., tužitelj je na raspravi saslušan te su izvedeni dokazi čitanjem isprava i dokaza, koji su taksativno navedeni na stranici 5. i 6. osporenog prvostupanjskog rješenja.

9. Prvostupanjski disciplinski sud je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio nesporno dokazanim da je državni službenik ŽC, dana **.**.2022. kada je bio raspoređen na radno mjesto carinika III vrste na GCU Karasovići, KM Gornji Brgat, počinio tešku povredu službene dužnosti time što se prema kolegici policijskoj službenici ŠC nekolegijalno i nedolično ponašao, na način da je ušao u policijsku kućicu u kojoj je ista uredovala, te joj je uzeo dokumentaciju koja se odnosila na stranke NC, CC i ZC, i članove njihove obitelji, uz obrazloženje kako je on kontaktirao sebi nadređenu službenicu, te da će strankama pisati prekršajni nalog, potom je zaključao za sobom vrata policijske kućice, na što mu je policijska službenica ŠC odgovorila kako on samo u prostorijama svoje carinske kućice može postupati u okviru svojih carinskih ovlasti na što je on vidno uzrujan otključao vrata policijske kućice, te se policijskoj službenici ŠC obratio riječima: "ti i ja smo završili, ići ćeš na disciplinski zbog ovoga".

10. Prvostupanjski disciplinski sud obrani službenika ŽC ovdje tužitelja nije poklonio vjeru, smatrajući da se radi o nevjerodostojnom iskazu službenika danom u cilju izbjegavanja disciplinske odgovornosti.

11. Prvostupanjski disciplinski sud je poklonio vjeru navodima policijskih službenika koji su svoje pisane izjave dale u svojstvu svjedoka. Disciplinski sud utvrđuje kako je policijska službenica VC (rođ. HC) u svojoj pisanoj izjavi navela da je carinski službenik ŽC nakon što je vidio da su se predmetni putnici ponovno vratili, ušao u policijsku kontrolnu kućicu i zaključao vrata, te joj je uzeo dokumente iz ruke uz opravdanje "ja sam se čuo sa Ž i pišemo prekršaje". Utvrđuje kako je navela da je tražila dokumente natrag i da mu je rekla da je ovo policijska kontrolna kućica, da državljani EU mogu ući u RH te da on u svojoj carinskoj kućici postupa u skladu sa carinskim propisima, na što je carinski službenik ŽC bio vidno uzrujan, nervozno otključao vrata od kontrolne kućice te joj je rekao "ti i ja smo završili, ići ćeš na disciplinski zbog ovoga".

12. Prvostupanjski disciplinski sud utvrđuje kako je policijska službenica TC, koja je spornog dana obavljala poslove voditelja smjena na graničnom prijelazu Gornji Brgat u svojoj pisanoj izjavi potvrdila navode službenice HC, te sud u prvostupanjskoj odluci citira pisanu izjavu službenice TC, koja je identična izjavi HC.

13. Prvostupanjski disciplinski sud je poklonio vjeru navodima policijskih službenica, koje su detaljno opisale situaciju i postupanje službenika ŽC, kao i stanje uznemirenosti u kojem se navedeni službenik nalazio. Disciplinski sud je pisane iskaze policijskih službenika ocijenio kao vjerodostojne (istinite), obzirom da su policijske službenice vrlo detaljno opisale kao i na koji način je službenik ŽC postupao, te ocijenio kako detaljnost u opisu inkriminiranog događaja daje uvjerljivost njihovim iskazima, jer je u skladu sa životnim iskustvom, da se neki događaj može detaljno opisati samo ako se stvarno i dogodio. Slijedom navedenog disciplinski sud smatra nesporno dokazanim da je državni službenik ŽC počinio tešku povredu službene dužnosti zbog nekolegijalnog i nedoličnog ponašanja prema kolegici policijskoj službenici HC, te je pri izricanju kazne za počinjeno djelo sud uzeo u obzir težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena i način počinjenja djela, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, kao i ukupnost ostalih olakotnih i otegotnih okolnosti te je službeniku ŽC izrekao novčanu kaznu na vrijeme od dva mjeseca u mjesečnom iznosu od 10 % plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena, a sukladno članku 110. stavku 2. točki a) Zakona o državnim službenicima. Disciplinski sud je prilikom izricanja kazne kao olakotnu okolnost uzeo nekažnjavanost službenika i okolnost da je službenik u vrijeme inkriminiranog događaja na lokaciji graničnog prijelaza bio jedini uredujući carinski službenik, što je prema ocjeni suda znatno otežalo njegovo postupanje.

14. Prvostupanjski disciplinski sud je u odnosu na zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti prema strankama NC, RC i GC, tužitelja oslobodio od odgovornosti da bi prilikom obavljanja poslova radnog mjesta carinika III. vrste počinio disciplinsko djelo koje mu se stavlja na teret.

15. Odredbom članka 102. stavka 1. točke 7. Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine" broj: 68/13., 30/14., 115/16., 39/19., 98/19., 155/23.) propisano je da teškim povredama službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatraju se i nepoštivanje, odnosno kršenje pravila o unutarnjem redu carinske službe ili Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave, osim povreda navedenih u članku 101. ovoga Zakona. Stavkom 1. točkom 11. istog članka propisano je da se teškim povredama službene dužnosti smatra i nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe.

16. Odredbom članka 99. stavka 1. točke 13. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj: 92/05. - 141/22.) propisano je da teške povrede službene dužnosti su ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe.

17. Prema ocjeni ovog Suda, utvrđenje disciplinskog suda kako je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti zbog nekolegijalnog i nedoličnog ponašanja prema kolegici policijskoj službenici HC, ovaj Sud za sada ne može prihvatiti pravilnim, obzirom da iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je disciplinski sud svoje utvrđenje utemeljio isključivo na temelju iskaza policijske službenici HC, koja je prijavila tužitelja. Naime, disciplinski sud u osporenim odlukama je utvrdio kako je poklonio vjeru navodima policijskih službenica HC i KC, koje su detaljno opisale situaciju i postupanje službenika ŽC, te ih je ocijenio kao vjerodostojne (istinite), obzirom da su policijske službenice vrlo detaljno opisale kao i na koji način je službenik ŽC postupao, te ocijenio kako detaljnost u opisu inkriminiranog događaja daje uvjerljivost njihovim iskazima, jer je u skladu sa životnim iskustvom, da se neki događaj može detaljno opisati samo ako se stvarno i dogodio. Izloženo utvrđenje ovaj Sud sa sada ne može prihvatiti pravnim, obzirom kako iz pisane izjave svjedokinje KC, ne proizlazi je li ista o spornom događaju ima neposredna saznanja, dakle, je li bila nazočna spornom događaju, ili ima posredna saznanja, putem navoda službenice HC, što je prema ocjeni ovog Suda odlučna činjenica, jer ukoliko svjedokinja FC, nije bila nazočna spornom događaju, to bi značilo da u konkretnom slučaju postoji situacija "riječ podnositeljice prijave protiv riječi počinitelja povrede službene dužnosti" u kojem slučaju se trebaju dati jasni razlozi zbog čega se jednoj strani u postupku poklanja vjera, a drugoj ne. Pri tome, potrebno je navesti kako analizom pisane izjave svjedokinje KC, vezano za komunikaciju između tužitelja i službenice HC, proizlazi kako je ista identična izjavi službenice HC, a što i disciplinski sud utvrđuje u svojim odluka, što ovom Sudu ukazuje na zaključak kako svjedokinja FC ima posredna saznanja o predmetnom događaju i to putem službenice HC.

18. U skladu sa navedenim, ovaj Sud smatra kako je u ponovljenom postupku sud dužan na nedvojben način utvrditi tko je bio nazočan spornom događaju, odnosno tko ima neposredna saznanja, ili posredna (putem koga, na koji način), te u skladu sa tim utvrđenjima cijeniti iskaze svjedoka i stranaka, odnosno dokaze koje prileže spisu predmeta.

19. Što se tiče izjave svjedoka ĐC u vezi predmetnog događaja, treba navesti kako iz pisane izjave istog broj: 511-03-09-SL-22 od 19. srpnja 2022., koja je priložena spisu upravnog tijela, proizlazi kako isti nije bio nazočan predmetnom događaju jer je u drugoj kontrolnoj kućici obavljao graničnu kontrolu. Stoga, Sud smatra kako time što isti nije saslušan u upravnom postupku, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer iz njegove izjave proizlazi kako nema saznanja o predmetnom događaju.

20. Dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka navedenih u tužbi Sud je raspravnim rješenjem od 12. prosinca 2024. odbio, iz razloga ekonomičnosti, odnosno troškova sudskog postupka koji su znatno veći od troškova upravnog postupka. Također, ocijenjeno je kako je potrebno dopuniti upravni postupak od strane upravnog tijela, koje je propustilo na nedvojben način utvrditi činjenično stanje.

21. Slijedom navedenoga, Sud ocjenjuje kako disciplinski sud nije pravilno i nedvojbeno utvrdio činjenično stanje, čime je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a i postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak.

22. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pridržavati se pravnog shvaćanja primjedaba ovog suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS- a.

23. Slijedom navedenoga, trebalo je odlučiti kao u izreci presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

25. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 12. prosinca 2024., za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, dakle, ukupno 2.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 9. siječnja 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja Dijani Britvić, odvjetnici u Splitu, Ćiril Metodova 38,

2. Tuženiku Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Drugostupanjskom disciplinskom sudu Carinske uprave, OIB:18683136487, Zagreb,

Alexandera Von Humboldta 4A,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana.