98. P-37/23

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg John F. Kennedy 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupano po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, radi isplate 2.033,33 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ćamila Salahovića, odvjetnika i u nazočnosti punomoćnice tuženika PĐI, zaposlenice, donio je i objavio 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 2.033,33 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, a od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu stope zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 2.033,33 €, i to u dijelu kojim je tužitelj potraživao zatezne kamate na navedeni iznos preko dosuđene stope koja se odnosi na ostale odnose pa do tražene stope zateznih kamata koja se odnosi na trgovačke ugovore.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.025,00 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2025., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2025., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da se 6. siječnja 2020. oko 20:40 sati na autocesti A1 kod 108 kn i 800m, smjer Zagreb, dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno osobno vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka], marke CITROEN C3, godina proizvodnje 2017. godine, uslijed naleta divljači na predmetni automobil. Navodi da je ispred predmetnog automobila iznenada istrčala divlja životinja-lisica, te je došlo do kontakta vozila sa istom, prilikom čega su nastala oštećenja vozila. Obzirom je vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja imalo kod tužitelja sklopljenu policu kasko osiguranja motornog vozila, to je tužitelj nakon prijave i procjene štete, isplatio štetu svom osiguraniku prema sklopljenom sporazumu, a na temelju računa Emil Frey Auto Centar d.o.o. br. 2429-21-014 dana 15.09.2020. u iznosu od 15.320,14 kn, odnosno u iznosu od 2.033,33 EUR koja je predmet ovog regresnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost, uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i prometne nezgode i visinu štete. Smatra da je tuženik u cijelosti postupio sukladno propisima i pravilima struke navodeći da ophodarska služba redovito obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke te da u konkretnom slučaju ophodarska služba nije uočila bilo kakve nedostatke niti je uočena bila koja životinja unutar ugrađeno prostora autoceste. Osporava da je tuženikova odgovornost u konkretnom slučaju objektivna već da se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Istaknuo je prigovor suodgovornosti odnosno isključive odgovornosti osiguranika tužitelja budući da je brzina na predmetnoj dionici bila ograničena na 100 km/h.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u podatke o prometnoj nezgodi (list 11 spisa), potvdu MUP-a (list 12-13 spisa), Prijavu i zahtjev za naknadu štete (list 14-16 spisa), izvid štete 208803200017 uz fotografije (list 17-24 spisa), račun 2429-1-014 (list 27-28 spisa), u vozačku i prometnu (list 29-32 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 33-35 spisa), obavijest o otklonu regresnog zahtjeva za naknadu štete (list 36 spisa), Adriatic uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (list 38-53 spisa), Odluku Gž 3118/2022-2 (list 66-67 spisa), Presudu Pž-3404/2021-2 (list 68-71 spisa), Presudu P-713/2020-15 (list 72-76 spisa), raspored lovišta (list 77 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000008099 (list 78-80 spisa), Izavu Josipa Brbota (list 81-82 spisa), zapisnik o prometnoj nesreći (list 83-90 spisa), izvještaj o putovanjima i vožnjama (list 91-93 spisa), ophodarski dnevnik (list 94-101 spisa), Presudu P-2138/2021-13 (list 102-108 spisa), Presudu P-662/21-22 (list 109-115 spisa), Presudu P-314-22 (list 116-125 spisa), Presudu P-682/2020 (list 126-133 spisa), Presudu P-326-2021 (list 134-140 spisa), Presusu Pž-7228/2019-2 (list 156- 158 spisa), Presudu Gž-190/2021-2 (list 159-163 spisa), Rješenje Ustavnog suda RH od 4.3.2015. (list 171-175 spisa), Presudu Pž-1932/2021-3 (list 176-178 spisa), Presudu Gž-299/2019-3 (list 180-183 spisa), Presudu Rev 850/2018-6 (list 184-189 spisa), Presudu Pž-4322/2021-2 (list 194-199 spisa), Rev 3585/2022-2 (list 200-202 spisa),program zaštite divljači "mreža autocesta u nadležnosti trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o." (list 210-221 spisa), Suglasnost Ministarstva poljoprivrede (list 222-223 spisa), Rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (list 224-229 spisa), Presudu P-147/14 (list 241-246 spisa), Presudu P-

Stranica 2 od 9

1930/2021 (list 247-252 spisa), Presudu P-624/2021 (list 253-258 spisa), Presudu P-1486/2022 (list 259-265 spisa), Presudu Pn-48/2022-21 (list 266-274), Presudu Pn-2527/2021-27 (list 275-281 spisa), Zapisnik o prometnoj nesreći (list 294-298 spisa), Iskaze svjedoka PĐ i ČĐ (list 299-304 spisa) te konačno u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Pere Todoroviča (list 328-338 spisa).

4. Na ročištu održanom 26. studenog 2024., tužitelj je odustao od saslušanje svjedoka ČĐI budući da mu je dostava u više navrata vraćena kao neuredna. Ovdje se ističe da je predmetni dokaz bio predložen od strane tužitelja pa stoga tuženikovo navođenje na ročištu održanom 13. lipnja 2024. da tuženik ustraje na navedenom dokazu ovaj sud nije uzeo u obzir, budući da tuženik nije ni bio predložio saslušanje navedenog svjedoka, pa stoga nije ni mogao disponirati sa navedenim dokazom tužitelja, već je to mogao samo tužitelj, a koji je na kraju i odustao od izvođenja tog dokaza, zbog neuredne dostave.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 2.033,33 € kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku s osnova naknade materijalne štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao DĐI, sve prema odredbi čl. 963. ZOO-a, a vezano uz štetni događaj od 6. siječnja 2020., kada je došlo do naleta na divljač-lisicu na autocesti A1.

7. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (6. siječnja 2020.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o cestama ("Narodne Novine" broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/13, 92/14, 110/19 – dalje: ZOC) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

8. Između stranaka nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja od 6. siječnja 2020., nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku, odnosno vlasniku vozila te nije sporno da se radi o naletu na divljač-lisicu.

9. No, među strankama je sporna odgovornost za predmetni štetni događaj, uzročno posljedična veza između postupanje tuženika i nastale štete i visina štete.

10. Odredbom čl. 50. ZOC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

11. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. Zakona o cestama, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje.

Stranica 3 od 9

12. Kao što je to među strankama nesporno, predmetna prometna nezgoda se dogodila na autocesti A1.

13. Člankom 81. st. 1. ZOC-a je propisano da Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona, dok je stavkom 3. predmetnog članka između ostalo propisano i da je predmet poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o. obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ovoga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama.

14. Člankom 26. ZOC-a je propisano da poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu: – planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima,

– redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, – ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, – stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, – ophodnja.

15. Nadalje, čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine 33/2005, 64/2005, 155/2005, 14/2011, 25/2015 – dalje Pravilnik) je propisano da zaštitne žičane ograde jesu: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka, dok je čl. 94. Pravilnika propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: a) autoceste, b) brze ceste, c) ostale ceste prema potrebi.

16. Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o cestama i Pravilnika, jasno je da je dužnost Hrvatskih autocesta d.o.o. bilo postavljenje i održavanje zaštitne ograde na predmetnoj autocesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači.

17. Slijedom navedenog, sud utvrdio da je sukladno čl. 81. st. 1. i čl. 26. ZOC-a održavanje autocesta u nadležnosti tuženika te da je sukladno čl. 93. i 94. Pravilnika, tuženik dužan postaviti zaštitnu ogradu radi zaštite prometa na cesti od divljači te budući da je sud nesporno utvrdio da se na kolniku ipak našla divljač i to lisica, a što među strankama nije sporno, to je prema stavu ovog suda jasno da je u zaštitnoj ogradi postojao procjep ili rupa ili zaštitna ograda nije pravilno postavljenja, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe u prostoru kolnika autoceste. (tako i Rev-x 230/12-2 od dana 8. studenog 2012., Pž- 2145/2018-2 od 2. ožujka 2020.)

18. Jednako tako ukazuje se i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022., prema kojem "za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje te kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom te je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati

Stranica 4 od 9

svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste".

19. Sukladno navedenom, već sama činjenica što se divljač našla na autocesti, predstavlja dokaz postojanja propusta u održavanju autoceste, jer u suprotnom, divljač se ne bi našla na autocesti pa je stoga u takvoj situaciji teret dokazivanja prešao na tuženika, slijedom čega je tuženik dužan dokazati da nije bio propusta u održavanju autoceste.

20. Na okolnost da nije bilo propusta u održavanju autoceste, tuženik je dostavio ophodarski dnevnik od 6.1. i 6./7.1.2020., Dnevnik rada od 6.1. i 6./7.1.2020., Putni radni list od 6.1. i 6./7.1.2020., Izvještaj o putovanjima i vožnjama od 6.1.2020 7:00 do 7.1.2020. 7:00, Zapisnik o prometnoj nesreći br. 9 od 6.1.2020., Ispis aktivnosti redovnog održavanja s brojevima naloga vezano za redovni pregled ZŽO od 1.9.2019. do 6.1.2020., ovjerene iskaze svjedoka PĐ i ČĐ.

21. Osim navedenog, sud je na prijedlog tuženika izveo dokaz saslušanjem svjedoka PĐ i ČĐ na okolnost da je tuženik poduzeo sve radnje sukladno zakonu i pravilnicima odnosno da nije bilo propusta ili nedostataka u održavanju ceste.

22. Svjedok PĐ u svom iskazu je u bitnome naveo da je spornog dana 6. siječnja 2020. radio u prvoj smjeni od 07,00 do 19,00 sati te da je zaposlen na radnom mjestu ophodar i da je jedan od radnih zadataka ophodara i pregled zaštitne ograde te da su on i kolega spornog dana izvršili i vizualni pregled ograde na spornoj dionici. Naveo je da se isti obavlja na način da se promatra zaštitna ograda iz vozila dok se voze dok bi u dijelu zaštitne ograde koju nije moguće vidjeti izravno iz vozila, pregled obavljali neposredno na način da bi fizički izašli iz vozila te pogledali ogradu. Nadalje je iskazao da kada vrše vizalni pregled žičane ograde da se kreću brzinom od 10 odnosno 20 km/h. otprilike, te da se tom prilikom uvijek kreću zaustavnom trakom i da se samo u dnevnoj smjeni obavlja vizualni pregled ograde. Također je naveo da je udaljenost od ograde od zaustavnog traka, otprilike od 7 pa do 15 m, te da je ograda fiksirana u tlo pomoću betonskih stupića i da ograda seže sve do površine zemlje i da je visine otprilike 1,5 m. Iskazao je da na spornoj dionici iza ograde nije bila visoka vegetacija već da je bilo pregledno i da je površina bila travnata ali da je trava bila pokošena. Objasnio je da ukoliko uoče određene nepravilnosti na ogradi da istu odmah pokušavaju sanirati stavljanjem kamenja ili na neki drugi način te da kod tuženika postoje službe koje detaljno pregledavaju zaštitnu ogradu, a da služba koja obavlja između ostalog i detaljan pregled je služba koja obavlja redovito održavanje ceste, te da detaljan pregled nije u opisu njegovog radnog mjesta.

23. Svjedok ČĐ je u svo iskazu naveo da je spornog dana 6. siječnja 2020. radio u prvoj smjeni od 19,00 do 07,00 sati ujutro te da se ne sjeća konkretnog štetnog događaja ali da je postupanje ophodara u svim situacijama jednako pa tako i u ovoj situaciji se sjeća da je obaviješten da je došlo do štetnog događaja odnosno do prometne nezgode, te da nije odmah znao da se radi o naletu divljači i da je po dolasku na mjesto štetnog događaja osigurao samo mjesto štetnog događaja, uklonio posljedice štetnog događaja te dalje nastavio sa svojim uobičajenim poslovima. Naveo je da se ne sjeća jeli u konkretnom slučaju zajedno sa policijom nakon prometne nezgode provjeravao zaštitnu ogradu, te da nekada policija traži

Stranica 5 od 9

da se zajedno s njima pregleda ograda a nekada ne traži odnosno da je tako u 50% slučajeva, te da navedeno ovisi od same policije odnosno imaju li vremena za navedeno ili ne. Također je naveo da je njihovo ophodarsko vozilo opremljeno sa reflektorima sa desne strane te na taj način mogu osvijetliti zaštitnu ogradu ali da se noću ne obavlja detaljan pregled zaštitne ograde, te da djelatnici tuženika i to zaposleni na radnom mjestu cestar i vozač, fizički pješice 4 puta godišnje pregledavaju cjelokupno zaštitnu ogradu i popravljaju ako je potrebno dok je zakonom propisana obveza 2 puta godišnje pregledati detaljno zaštitnu ogradu. Iskazao je i da se vizualni pregled ograde obavlja iz vozila dok je vozilo u pokretu a da se onaj dio koji nije moguće vidjeti iz vozila pogleda na način da se fizički izađe iz vozila i pogleda ograda, te da se navedeno obavlja na propisani način kada je to potrebno radi konfiguracije terena. Nadalje je naveo da se kreću do 40 km/h i to zaustavnom trakom, te da na jednak način pregledavaju ogradu i kod smanjene vidljivosti budući da ona ne utječe na pregled ograde budući da je ograda udaljena maksimalno 15-ak metara, te da se vizualni pregled obavlja svakodnevno bez obzira na godišnje doba i vidljivost.

24. Iz navedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da je tuženik spornog dana obavio ophodnje sukladno propisima, a što uključuje i vizualni pregled zaštitne žičane ograde. Međutim, navedeno samo po sebi ne znači da nije bilo propusta u održavanju žičane ograde, posebno polazeći od utvrđenja da se lisica našla na kolniku, što nedvojbeno upućuje da je postojao propust u održavanju žičane ograde slijedom čega je sud ocijenio da tuženik nije dokazao da nije bilo propusta u održavanju autoceste. Ovdje se posebno ukazuje da iz iskaza navedenih djelatnika tuženika proizlazi da se predmetni dnevni pregled ograde obavlja iz vozila u kretanju, što nameće jedini logičan i životan zaključak da pri takvom načinu pregleda nije moguće otkriti sve eventualne pukotine u ogradi ili prokope ispod ograde, slijedom čega činjenica da je ophodnja obavljena na takav način, nije dokaz koji bi pobio predmnjevu iz pravnog shvaćanja VTS RH, da je postojao propust u održavanju ograde uslijed činjenice da se divljač nesporno našla na cesti.

25. S druge strane, tuženik, na okolnost dokazivanja da nije bilo propusta u održavanju autoceste, osim navedenih dokaza, nije dostavio druge dokaze niti je u tom smjeru predlagao druge dokaze, slijedom čega je sud ocijenio da tuženik nije dokazao da nije bilo propusta u održavanju autoceste.

26. U odnosu na tuženikovo osporavanje odgovornosti za štetni događaj i uzročno posljedične veze između nastale štete i šetnog događaja i visine štete, izveo dokaz prometnim vještačenjem.

27. U svom nalazu i mišljenju vještak Pero Todorović je naveo da je vozilo osiguranika tužitelja lijevim dijelom prednje strane naletjelo na divljač. Mjesto naleta se nalazilo kod južnog ulaza u tunel Mala Kapela i u trenutku naleta na divljač, vozilo se kretalo brzinom od 107 km/h dok je brzina ograničenja na navedenom dijelu 100 km/h te je naveo da bi osiguranik tužitelja štetni događaj izbjegao pri brzini vozila od najviše 88 km/h, a da štetni događaj nije mogao izbjeći pri brzini kojom se vozilo kretalo (107 km/h), a niti pri brzini ograničenja (100 km/h). Visinu štete je procijenio na 2.033,33 € bez PDV-a.

28. Na ročištu održanom 13. lipnja 2024. vještak je dodatno naveo da je nalaz i mišljenje da je nalaz i mišljenje sačinio prema podacima iz Potvrde policije i fotografija

Stranica 6 od 9

snimljenih kod izvida štete te fotografija koje je na licu mjesta snimio tuženik te da u vrijeme izrade nalaza i mišljenja nije raspolagao situacijskim planom iz razloga što isti nije niti rađen budući je policija jedino izvršila očevid i u tom smislu izdala Potvrdu o zatečenom stanju. Nadalje je na izravan upit pun. tuženika koliki je utjecaj položaj svjetala u odnosu na brzinu kretanja, odgovorio da to nije funkcionalno međusobno u vezi te da je u nalazu i mišljenju navedena naletna brzina, a kako na licu mjesta policija nije konstatirala tragove kočenja ili slično, to onda znači da se neposredno ranije i u trenutku naleta vozilo kretalo brzinom koju je naveo u nalazu i mišljenju. Nadalje je naveo da su oštećenja na vozilu vezana za masu vozila, masu divljači na koju je vozilo naletjelo te procjena veličine oštećenja na vozilu i da prema stanju spisa nije poznato precizno mjesta zaustavljanja vozila nakon naleta na divljač. Zaključno je u odnosu na pitanje kakva bi bila mogućnost izbjegavanja sudara da je divljač naletjela sa lijeve strane, naveo da je u nalazu i navedeno ukoliko bi se divljač vozilu približavala s lijeve strane onda je vozač u stanju divljač uočiti na svega 2 metra lijevo bočno od lijevog boka vozila. Ukoliko se približava vozilu s desne strane, zbog asimetričnih svjetala na vozilu vozač je tada u mogućnosti uočiti divljač na 3.5 m bočno od desnog boka vozila. Prema tome, u nalazu i mišljenju je koristio podatak da se je divljač vozilu približavala s desne strane iz razloga što je to nepovoljnija varijanta za vozača. Vještak navodi da bi brzina izbjegavanja naleta na divljač bila manja od ove konstatirane u nalazu mišljenju, pod uvjetom da se divljač vozilu približavala s lijeve strane.

29. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je isti sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke.

30. Slijedom navedenog, iz provedenog vještačenja ovaj sud je utvrdio da ne postoji isključiva odgovornost niti suodgovornost osiguranika tužitelja za predmetni štetni događaj, budući da je vještak nesporno utvrdio da bez obzira s koje strane je divljač došla do mjesta naleta, da vozač vozila osiguranika tužitelja nije imao mogućnost izbjeći nalet pri brzini ograničenja od 100 km/h, slijedom čega činjenica da se vozač vozila osiguranika tužitelja kretao većom brzinom od dopuštene odnosno brzinom od 107 km/h, nije od utjecaja na nastanak štetnog događaja niti dovodi do suodgovornosti.

31. Nadalje, u odnosu na visinu štete ovaj sud je istu utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka koji je utvrdio da visina štete iznosi 2.033,33 € bez PDV-a te je jednako tako iz nalaza i mišljenja ovaj sud utvrdio i da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete.

32. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, dokazao da nije bilo propusta u održavanju autoceste, te budući da ne postoji isključiva odgovornost osiguranika tužitelja a niti njegova suodgovornost, ovaj sud je ocijenio da su ispunjenje sve pretpostavke odgovornosti za štetu slijedom čega tužitelj primjenom odredbe čl. 963. ZOO u vezi s čl. 50. Zakona o cestama i čl. 1054. ZOO-a osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa od tuženika, pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke.

33. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

Stranica 7 od 9

34. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

35. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), a koja se odnosi na ostale odnose, jer se u konkretnom slučaju ne radi o trgovačkom ugovoru, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

36. Zaključno se ukazuje, a vezano uz tuženikovo pozivanje na pojedine odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i ovog suda, da je ovaj sud vezan isključivo pravnih shvaćanjima koje Visoki trgovački sud RH zauzme pa tako i gore navedenim pravnim shvaćanjem koje je zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 20. prosinca 2022., dok s druge strane, ovaj sud nije vezan pojedinačnim odlukama tog suda kao ni prvostupanjskim odlukama ovog suda, na koje tuženik upire.

37. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari, to sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova.

38. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom ("Narodne novine" broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročišta održana 21. rujna 2023., 16. listopada 2023., 13. lipnja 2024. i 26. studenog 2024., u iznosu od 200,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište održano 10. listopada 2024., u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9. t. 2. Tarife), kao i za sastav podneska od 13. srpnja 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu), i od 19. ožujka 2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) u iznosu od 200,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV ukupno iznosi 1.625,00 €.Nadalje, tužitelj ima pravo i na naknadu troška provedenog vještačenja u iznosu od 400,00 €. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.025,00 € (točka III. Izreke)

39. S druge strane, sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova za pristup na ročište održano 10. listopada 2024., preko dosuđenog iznosa od 100,00 €, budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa tužitelj ima pravo na 50% nagrade. Jednako tako sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška sudskih pristojbi „po odluci suda“ budući da navedeni zahtjev sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, nije bio određen. Slijedom navedenog, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 € (točka IV. Izreke).

40. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023.)

Stranica 8 od 9

Zagreb, 9. siječnja 2025.

Sudac:

Josip Bilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu. (čl. 97. ZID ZPP-a, odnosno čl. 467.a. ZPP- a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,78 €

- tuženiku

- kal. 30 dana

Stranica 9 od 9