Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-357/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Alenke Laptalo kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Stokrp kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Kazimir Ferenčić, odvjetnik u Crikvenici, protiv tužene DM (ranije J), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, i u pravnoj stvari po protutužbi tužiteljice DM (ranije J), OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tužene JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. tuženog po protutužbi ŠM , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada na adresi [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Kazimiru Ferenčiću, odvjetniku u Crikvenici, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene DM protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-1190/2022 od 9. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužene-protutužiteljice DM (ranije J) kao neosnovana te se potvrđuje točka III, IV i VI presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-1190/2022 od 9. prosinca 2022.
II Odbija se zahtjev tužene-protutužiteljice DM za naknadom troškova sastava žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem je odlučeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice JM koji glasi:
«Nalaže se tuženoj DM da tužiteljici JM isplati iznos od 25.920,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2010. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 30. lipnja 2012. po stopi od 12% godišnje, a od 1. srpnja 2012. pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.»
II Prihvaća se protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice DM u odnosu na tužiteljicu – protutuženu JM, u dijelu koji glasi:
«1. Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor, nazvan predugovor o kupoprodaji od 24. rujna 2008. kao i anex predugovora od 28. prosinca 2009., sklopljeni između prodavatelja JM i kupca DM (ranije J) iz [adresa], raskinut.
2. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj JM da u roku od 15 dana isplati tuženoj - protutužiteljici DM iznos od 159.080,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama i to kako slijedi:
- na iznos od 1.950,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 30. srpnja 2008.,
- na iznos od 48.050,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 24. rujna 2008.,
- na iznos od 30.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 7. studenog 2008.,
- na iznos od 39.802,89 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja a zakonskom zateznom kamatom od 30. prosinca 2008.,
- na iznos od 5.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 5. siječnja 2009.,
- na iznos od 10.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 14. siječnja 2009.,
- na iznos od 2.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 4. svibnja 2009.,
- na iznos od 2.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 26. svibnja 2009.,
- na iznos od 1.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2009.,
- na iznos od 2.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2009.,
- na iznos od 1.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2009.,
- na iznos od 9.500,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 28. prosinca 2009.,
- na iznos od 1.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 27. veljače 2010.,
- na iznos od 1.400,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2010.,
- na iznos od 2.286,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2010.,
- na iznos od 1.250,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 13. travnja 2010., te
- na iznos od 850,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2010.,
pa do isplate.»
III Odbija se protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice DM u odnosu na tužiteljicu – protutuženu JM, u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 15.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan
isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2010., te isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja od 30. srpnja 2008., sve do isplate.
IV Odbija se zahtjev tužene – protutužiteljice DM u odnosu na tuženog po protutužbi ŠM, koji glasi:
«1. Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor, nazvan predugovor o kupoprodaji od 24. rujna 2008. kao i anex predugovora od 28. prosinca 2009., sklopljeni između prodavatelja JM i kupca DM (ranije J) iz [adresa], raskinut.
2. Nalaže se ŠM da u roku od 15 dana isplati tuženoj - protutužiteljici DM iznos od 174.080,- EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama, i to kako slijedi:
- na iznos od 3.950,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 30. srpnja 2008.,
- na iznos od 48.050,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 24. rujna 2008.,
- na iznos od 30.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 7. studenog 2008.,
- na iznos od 39.802,89 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja a zakonskom zateznom kamatom od 30. prosinca 2008.,
- na iznos od 5.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 5. siječnja 2009.,
- na iznos od 10.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 14. siječnja 2009.,
- na iznos od 2.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 4. svibnja 2009.,
- na iznos od 2.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 26. svibnja 2009.,
- na iznos od 1.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2009.,
- na iznos od 2.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2009.,
- na iznos od 1.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 30. lipnja 2009.,
- na iznos od 9.500,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 28. prosinca 2009.,
- na iznos od 1.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 27. veljače 2010.,
- na iznos od 1.400,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2010.,
- na iznos od 2.286,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2010.,
- na iznos od 1.250,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 13. travnja 2010.,
- na iznos od 850,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2010., te
- na iznos od 15.000,00 EUR protuvrijednost u kunama po prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2010.»
V Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužiteljice - protutužene JM u odnosu na tuženu - protutužiteljicu DM u iznosu od 1.140.000,00 kuna / 151.304,00 EUR, s osnova naknade za korištenje nekretnine za razdoblje od 1. listopada 2008. do 4. srpnja 2021., sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od 7.500,00 kuna sa dospijećem do 15. dana tekućeg mjeseca, počev od 1. listopada 2008., pa sve do isplate, koje je tužiteljica – protutužena JM istaknula prigovorom radi prebijanja.
VI Svaka strana snosi svoje troškove postupka.
i
r i j e š i o j e
Ne dopušta se proširenje protutužbe tužene – protutužiteljice DM na na RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao novog tuženog po protutužbi.“
2. Presudu pobija tužena-protutužiteljica DM u točkama III, IV i VI izreke pobijane presude i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22 i 153/23 - u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži i trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu povodom žalbe tužene- protutužiteljice u smislu članka 365. stavka 2. ZPP, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
6. Predmet spora je:
- zahtjev tužiteljice JM, protiv tužene DM, radi isplate ostatka kupoprodajne cijene po Ugovoru o kupoprodaju nekretnine od 24. rujna 2008. kao i Anexu istog od 28. prosinca 2009., u iznosu od 25.920,00 EUR,
- protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice DM protiv tužiteljice- protutužene JM, radi utvrđenja da je isti Ugovor o kupoprodaji raskinut, te isplata iznosa od 159.080,00 EUR s osnova povrata isplaćene kupoprodajne cijene,
- protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice DM protiv tužiteljice- protutužene JM s osnova ulaganja u predmetnu nekretninu u iznosu od 15.000,00 EUR,
- protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice DM protiv tuženog ŠM (po protutužbi), radi utvrđenja da je isti Ugovor o kupoprodaji i Aneks istog sklopljen između JM i DM raskinut, te isplata iznosa od 174.080,00 EUR s osnova povrata isplaćene kupoprodajne cijene.
7. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:
- da su parnične stranke JM kao prodavateljica i DM kao kupac sklopile kupoprodajni ugovor 24. rujna 2008., kao i Aneks istog od 28. prosinca 2009., za kupnju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 88 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća u [adresa], M. [adresa], čija kupoprodajna cijena je ugovorena u iznosu od 185.000,00 EUR (nesporno),
- da je na ime kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu tužena DM do 31. svibnja 2010. isplatila tužiteljici JM ukupno iznos od 159.080,00 EUR, dok joj ostatak kupoprodajne cijene od 25.920,00 EUR nije isplatila (nesporno),
- da tužiteljica JM tuženoj DM nije izdala tabularnu izjavu, a što se ista obvezala temeljem članka 8. naprijed navedenog kupoprodajnog ugovor, jer joj nije u cijelosti isplatila ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 25.920,00 EUR (nesporno),
- da tužiteljica JM u ovome postupku između ostalog, tužbenim zahtjevom traži od tužene DM isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene u iznosu od 25.920,00 EUR, a koju tužbu je tužiteljica JM podnijela prvotno kao protutužbu u predmetu poslovni broj P-401/2011, koji se vodio po tužbi DM (tada J), kao tužiteljice, protiv JM, kao tužene, radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine te da je ovaj predmet formiran upravo izdvajanjem protutužbe JM, protiv tužene DM, radi isplate iznosa tog iznosa od 25.920,00 EUR s osnova ostatka isplate kupoprodajne cijene,
- da je tužena DM kao tužiteljica **.**.2011., pod poslovnim brojem P- 401/2011, podnijela protiv JM, kao tužene, tužbu radi utvrđenja prava vlasništva navedene nekretnine, gdje je tužena DM tvrdila da je vlasnica navedene nekretnine, temeljem ranije navedenog kupoprodajnog Ugovora i Aneksa istog te potvrde o isplati kupoprodajne cijene, i da je stog osnova isplatila prodavatelju 159.080,00 EUR, odnosno 90% kupoprodajne cijene od ukupne kupoprodajne cijene 185.000,00 EUR, a koji tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen,
- da je tužena DM na ročištu 30. rujna 2014., tažila tražila raskid navedenog kupoprodajnog Ugovora i Aneksa istog, kao i isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 174.080,00 EUR (159.080,00 EUR s osnova isplate kupoprodajne cijene i 15.000,00 EUR na ime uređenja predmetne nekretnine) te da je s tog osnova i podnijela protutužbu kojom traži navedenu isplatu,
- da je na ročištu 8. srpnja 2015., tužena-protutužiteljica DM preinačila protutužbu tako da je pored ranije navedenog, postavila i novi zahtjev, kojim traži da se utvrdi da su kupoprodajni ugovor od 24. rujna 2008. i Aneks istog od 28. prosinca 2009., raskinuti, te je proširila protutužbu u odnosu i na ŠM, obzirom da je Ugovorom o darovanju od 14. svibnja 2015., tužiteljica JM istom darovala predmetnu nekretninu,
- da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na ŠM, jer isti nije stranka spornog kupoprodajnog Ugovora kao i Anexa istog, radi čega je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na njega po svim osnovama,
- da je osnovan tužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice DM u odnosu na tužiteljicu-protutuženu JM glede utvrđenja da je predmetni kupoprodajni Ugovor, kao i Anex istog raskinut, radi čega joj je tužiteljica-protutužena JM dužna vratiti cjelokupan iznos kupovnine koji joj je isplatila s tog osnova u iznosu od 159.080,00 EUR,
- da tužena DM nije dokazala da je u predmetnu nekretninu izvršila ulaganja u iznosu od 15.000,00 EUR (promjena WC školjke, brušenje parketa, bojanje stolarije i ograde, bojanje kompletne kuće, postavljanje dihtung guma na prozore, popravak krova), jer nije dokazala visinu navedenoga potraživanja odnosno da je za navedeni iznos povećana vrijednost nekretnine, pa je odbijen taj dio tužbenog zahtjeva tužene- protutužiteljice DM u odnosu na tužiteljicu-protutuženu JM,
- da kako je nesporno da tužiteljica JM nije vlasnica predmetne nekretnine od svibnja 2015. (darovala je suprugu ŠM), to je neosnovano njeno potraživanje u odnosu na tuženu DM, za isplatu naknade za korištenje navedene nekretnine.
8. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice JM za isplatom s osnova ostatka kupoprodajne cijene u iznosu od 25.920,00 EUR (točka I. izreke), prihvatio je protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice DM u odnosu na tužiteljicu- protutuženu JM za utvrđenjem da je sporni kupoprodajni ugovor od 24. rujna 2018., odnosno Anex istog od 28. prosinca 2009., raskinut te ujedno naložio tužiteljici-protutuženoj JM da tuženoj-protutužiteljici DM isplati 159.080,00 EUR s osnova isplate kupoprodajne cijene (točka II. izreke), dok je odbio protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice DM u odnosu na tužiteljicu- protutuženu JM, isplatu iznosa od 15.000,00 EUR te isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.000,00 EUR (točka III. izreke), odbio je zahtjev tužene- protutužiteljice DM u odnosu na tuženog po protutužbi ŠM, za utvrđenjem da je sporni kupoprodajni Ugovor od 24. rujna 2018., odnosno Anex istog od 28. prosinca 2009., raskinut te ujedno odbijen zahtjev tužene-protitižiteljice DM kojim traži da joj ŠM isplati 174.080,00 EUR s osnova isplate kupoprodajne cijene (točka IV izreke) te je utvrđeno da ne postoji potraživanje tužiteljice-protutužene JM u odnosu na tuženu- protutužiteljicu DM u iznosu od 1.140.000,00 kuna / 151.304,00 EUR, s osnova naknade za korištenje nekretnine za razdoblje od 1. listopada 2008. do 4. srpnja 2021. (točka V izreke) i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka VI izreke)
9. S navedenim utvrđenjima prvostupanjskog suda i primjenom materijalnog prava u potpunosti se slaže i ovaj sud. Za istaknuti da točku I, II i V tužbenog zahtjeva izreke pobijane presude pravomoćne, jer ih nitko od stranaka nije pobijao žalbom.
10. Neosnovani su u cijelosti žalbeni navodi tužene-protutužiteljice DM s osnova da je tuženik ŠM pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, navodeći da je u odnosu na istog tužba proširena rješenjem od 28. kolovoza 2015., da je isti stekao vlasništvo nad predmetnom nekretninom temeljem Ugovora o darovanju od 14. svibnja 2015., da je zaprimao uplate kupovnine po spornom kupoprodajnom Ugovoru i Anexu istog, da je sklapao pregovore oko sklapanja istog kupoprodajnog Ugovora sa žaliteljicom i sl. te da se u konkretnom slučaju radi o procesnom položaju novog tuženika, sukladno članku 192. stavak 4. i članku 196. stavak 4. ZPP, tim više što su tužiteljica-protutužena JM i tuženik po protutužbi ŠM supružnici pa kako su isti zajednički stekli prihod od prodaje predmetne nekretnine to isti zajedno moraju vratiti isti prihod u slučaju raskida predmetnog ugovora o kupoprodaji i Anexa istog.
10.1. Naime, točni su navodi žaliteljice da se u konkretnom slučaju zaista radi o subjektivnoj preinaci tužbe, temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci-Stalna služba u Crikvenici od 28. kolovoza 2015., a temeljem kojeg je sukladno članku 196. stavak 4. ZPP, dopušteno proširenje protutužbe na tuženika po protutužbi ŠM, koji je nesporno suprug tužiteljice-protutužene JM. Međutim, po ocijeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci utvrdio da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu ŠM, jer je nesporno utvrđeno da sporni Ugovor o kupoprodaji od 24. rujna 2008., kao i Aneks istog od 28. prosinca 2009., sa žaliteljicom nije sklopio on već njegova supruga BM u odnosu na koju je između ostalog i usvojen protutužbeni zahtjev žaliteljice po osnovi utvrđenja da je sporni kupoprodajni ugovor raskinut te joj je ujedno naloženo da s osnova isplaćene kupovnine isplati žaliteljici 159.080,00 EUR.
10.2. Nadalje, činjenica što se u konkretnom slučaju radi o subjektivnoj preinaci tužbe na strani tuženika u smislu članka 192. stavak 4. ZPP i članak 196. stavak 4. ZPP to ujedno ne znači da je ishod osnovanost tužbenog, odnosno protutužbenog zahtjeva, mora biti jednak za sve stranke u postupku koje se nalaze na stani tuženika, bez obzira na postojanje njihove bračne zajednice, vođenja pregovora oko realizacije sklapanja ugovora, zaprimanja kupovnine i slično, kako to pogrešno smatra žaliteljica. Stoga, po ocijeni ovog suda, kako tuženik po protutužbi ŠM nije bio u svojstvu prodavatelja spornog Ugovora i njegovog Anexa, niti ga je potpisao, to isti sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) ne može snositi pravne posljedice njegovog raskida u konkretnom slučaju pa je stoga pravilno prvostupanjski sud pobijanom odlukom odbio zahtjev žaliteljice u odnosu na njega.
11. Pravilno je prvostupanjski sud odbio protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice za isplatom iznosa 15.000,00 EUR s osnova ulaganja u predmetnu nekretninu, budući da i po ocijeni ovog suda, žaliteljica na kojoj je teret dokaza, nije dokazala visinu tog dijela zahtjeva u smislu članka 219. ZPP, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, niti je žalbenim navodima dovela u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke s tog osnova.
12. Posljedično navedenom nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, kako to pogrešno navodi žaliteljica, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost.
13. Također pravilna je odluka prvostupanjskog suda glede troškova parničnog postupka, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima (tužena-protutužiteljica BM uspjela u odnosu na točku III i V izreke presude, dok je žaliteljica uspjela u odnosu na točku I, II i V izreke presude). Međutim, iako je alikvotno žaliteljica uspjela više u odnosu na suprotnu stranu, valja navesti da radi dijela tužbenog zahtjeva s kojim je više uspjela, nisu nastali posebni troškovi pa je stoga po ocijeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud primijenio članak 154. stavak 4. ZPP i odredio da svaka strana snosi troškove postupka, budući da su stranke, a imajući u vidu navedeno uspjele u približno jednakim dijelovima.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP za stavak I i članak 166. stavak 1. ZPP za stavak II).
U Karlovcu 9. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Alenka Laptalo
