P-1792/2021-19
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E L J U O D R I C A N J A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice: AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik iz Splita, Vjekoslava Paraća 102, protiv tuženika: Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 8, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović, Zagreb, Bužanova 4, radi utvrđenja ništetnosti, 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev:
1. " Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj 216-454/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenog 8. lipnja 2006., između tuženika kao kreditor, prednika tužiteljice pokojnog CR kao korisnika kredita te tužiteljice kao sudužnika, potvrđen od strane javnog bilježnika Zoje Puljiz, u Splitu, 8. kolovoza 2006., pod poslovnim brojem OU-676/2006.
2. Utvrđuje se ništetnim Aneks uz Ugovor o kreditu broj 216-454/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen 27. siječnja 2016. i potvrđen od JB Zrinke Milić Štrkalj 27. siječnja 2016. pod poslovnim brojem OV-1200/2016.
3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove ovoga postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teče od dana donošenja ove presuda pa do konačne isplate."
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 9. svibnja 2021, se navodi da su stranke 27. srpnja 2006. zaključile Ugovor o kredit broj 216-454/2006, i to tuženik kao kreditor, pravni prednik tužiteljice pokojnog CR kao korisnik kredita te tužiteljica osobno kao sudužnik, a kojim je CR, pravni prednik tužiteljice, kod tuženika uzeo kredit u iznos glavnice od 200.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a vraćanje kredita je ugovoreno u 240 mjesečna anuiteta u iznosu od 1.199,35 CHF-a u kunskoj protuvijednosti. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015.) pravni prednik tužiteljice CR, kao korisnik kredita i založni dužnik te tužiteljica kao sudužnik su prihvatila ponudu banke za konverzijom predmetnog kredita u kredit u eurima te su stranke dana 27. siječnja 2016. zaključile aneks predmetnog ugovora i to Aneks uz ugovor o kreditu broj: 216-454/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen od JB Zrinke Milić Štrkalj, u Splitu 27. siječnja 2016. pod poslovnim brojem OV-1200/2016. Predmetnim aneksom ugovora utvrđuje se da neotplaćena glavnica na dan 30. rujana 2015. iznosi 88.317,61 eura. Tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije korisnika kredite kao potrošača te tužiteljicu kao sudužnik i založne dužnike informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja gore navedene valutne klauzule, posebice imajući u vidu činjenicu da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja nalazio blizu svojih povijesnih minimuma i u narednom razdoblju je bio očekivan njegov rast, a što je tuženiku bilo i moralo biti poznato. Dapače, predmetni kredit ugovoren s valutnom klauzulom u CHF je korisniku kredita i založnom dužniku predstavljen kao povoljniji, a CHF (švicarski franak) kao stabilna valuta. Ujedno, odredbom članka 6. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika, a o kojoj odredbi nije pojedinačno pregovarano te ista odredba, kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o jednostranoj odluci banke nije razumljiva jer ne postoji objektivni kriteriji temeljem kojega se mogla odrediti takva kamatna stopa, niti su tužitelji te njihov pravni prednik kao potrošači bili upoznat o kriterijima o kojima bi ovisila promjena ove kamatne stope, odnosno, kriteriji temeljem kojih bi banka mijenjala kamatnu stopu. Nadalje, odredbom članka 5. predmetnog ugovora određeno je da korisnik kredita za odobravanje i obradu kredita plaća iznos od 1,25 % iznosa kredita, dok je odredbom članka 8. određeno da u slučaju prijevremenog povrata kredita banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu. Naime, radi se o odredbama koja proizvodi znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a ugovoreni iznos naknada ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Radi navedenoga ugovorne odredbe kojima je ugovoren kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima te ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi te naknadi za obradu kredita te prijevremenu otplatu predstavljaju nepoštene i ništetne odredbe budući su suprotno načelu savjesnosti i poštenja. O ništetnosti (nepoštenosti) sličnih odredbi odlučeno je pravomoćnom Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je konačno potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Naime, tužiteljima te njihovom pravnom predniku nije kao potrošaču omogućeno donošenje informirane i valjanje odluke jer nije upozoren na rizike ugovaranje valutne klauzule u švicarskom franku, a sama odredba o kamatnoj stopi nije bila razumljiva niti je o istoj odredbi pojedinačno pregovarano, a što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga, sukladno odredbi članka 87. stavak 1. Zakona o zaštita potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003.) u svezi odredbe članka 81. stavak 1. i 2. istoga zakona, odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno, vraćanja kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema tečaju u vrijeme plaćanja te odredba kojom se određuje promjenjiva kamatna stopa predstavljaju ništetne ugovorne odredbe, a kako se radi o bitnim ugovornim odredbama bez koje predmetni ugovor ne može opstati, cjelokupan ugovor o kreditu je ništetan. Naime, novčana valuta u kojoj se ugovara isplata i otplata kredita te kamatna stopa koja u ugovoru o kreditu predstavlja cijenu, predstavljaju bitne sastojak ugovora, pa ništetnost ovih odredbi rezultira i ništetnosti samog ugovora o kreditu. U svakom slučaju bio bi ništetan zaključeni aneks, jer je isti zaključen kao posljedica postojeće ogromne neravnoteže u pravima i obvezama stranka na štetu tužitelja kao potrošača te je isti Aneks dodatno narušio prava i obveze stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, jer u trenutku zaključenja istoga tužiteljica nije bila informirana o stvarnom iznosu duga po predmetnom ugovoru o kreditu, niti je bila upoznata s činjenicom da su nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF-u te plaćanje naknade za obradu kredita. Stoga isti aneks je protivan načelu savjesnosti i poštenja, načelu ravnopravnosti stranaka te načelu jednakovrijednosti činidbi. Naime, izračunom konverzije utvrđenom predmetnim Aneksom ugovara se da neotplaćena glavnica iznosi 88.317,67 eura odnosno, 674.643,85 kuna iako na dan 30. rujna 2015. kad je napravljen izračun konverzije, neotplaćena glavnica s obzirom na ništetnost spornih ugovornih odredbi dug bi iznosio daleko manje, a tužitelj ne bi bio dužan podmiriti dodatnu obvezu – “manjak” utvrđen u iznosu od 1.903,20 eura. Dakle, predmetni Aneks je suprotan načelu savjesnosti i poštenja, načelu ravnopravnosti stranaka u ugovornom odnosu, te jednakovrijednosti činidbi, a njime je stvorena dodatna neravnoteža u pravima i obvezama na teret tužitelja kao potrošača, s obzirom da se prilikom zaključenja istoga o izračunu konverzije nije moglo pregovarati te odredbe istoga potrošaču nisu mogle biti razumljive, s obzirom da potrošač nije bio upoznat sa svim činjenicama bitnim za donošenje informirane odluke.
Slijedom iznesenog, predlaže donošenje odluke sadržaja navedenog u izreci.
2. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 20. kolovoza 2024. tužitelji je izjavio kako se u cijelosti odriče tužbenog zahtjeva slijedom čega je sud bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 331. a) i članak 338. stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019. 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP-a).
3. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 9. siječnja 2025.
SUTKINJA
JELENA LONČAR
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude na temelju odricanja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare članak 353. stavak 3. ZPP-a.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
