Poslovni broj: Usž-2066/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ZP iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke i žalbi tužiteljice protiv točaka II. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4131/2023- 9 od 15. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe se odbijaju i potvrđuju se točke II. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4131/2023-9 od 15. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavlja se upravni spor (točka I. izreke). Točkom II. izreke rješenja nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja, dok se u preostalom dijelu tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Tuženik žalbom osporava točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da ga je prvostupanjski sud pogrešno obvezao na naknadu troška u roku od 15 dana od dostave osporenog rješenja umjesto od njegove pravomoćnosti te tako pogrešno odredio dospijeće izvršenja obveze plaćanja troška spora. Poziva se, u vezi navedenog, na članak 82. stavak 2. ZUS-a. Iako prvostupanjski sud nije izrekom rješenja obvezao tuženika da nadoknadi i zatezne kamate na iznos od 1.250,00 eura, tuženik navodi da je nepotrebno navoditi tijek zatezne kamate i kamatne stope te upućuje na članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona i na ovosudnu odluku poslovni broj: Usž-3289/23. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja, pravilno odrediti datum dospijeća obveze plaćanja troška, odnosno kao nepotreban izostaviti dio koji se odnosi na tijek zatezne kamate kao i na njezinu stopu.

3. Tužiteljica žalbom osporava točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda.

3.1. Ističe da je točka II. izreke rješenja nezakonita iz razloga jer na dosuđenu glavnicu troškova postupka nije suđena i zakonska zatezna kamata. Na taj način povrijeđen je članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojem ima pravo na kamatu, čak i da je nije zatražila te je postupljeno protivno pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presuda, poslovni broj: Usž- 3680/17-2 od 14. ožujka 2019., rješenje, poslovni broj: Usž-2753/22-2 od 26. listopada 2022., presuda, poslovni broj: Usž-1060/18-2 od 11. listopada 2018. i rješenje, poslovni broj: Usž-4124/21-2 od 20. siječnja 2022.).

3.2. Navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na trošak za sastav podneska jer da tim podneskom nije doprinijela sporu nakon što je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu, a što je dovelo do obustave spora. Poziva se na sjednicu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno na zaključak od 14. listopada 2013. prema kojem je tužitelj ovlašten proširiti tužbeni zahtjev na novo doneseni akt u slučaju kada je u tijeku spora prestala šutnja drugog stupnja, kao i na ovosudnu odluku prema kojoj se može poništiti osporeno rješenje jer za obustavu upravnog spora nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Ističe da je tuženik ponašanjem doveo do podneska jer je u odgovoru na tužbu osporavao tužbu u cijelosti. Smatra da je predmetni podnesak bio potreban u ovom postupku, poziva se na predmet Europskog suda za ljudska prava ABC protiv Republike Hrvatske. Ističe da je neshvatljivo da je sud utvrdio da podnesak nije relevantan za spor. Navodi da su povrijeđena načela razmjernosti i proporcionalnosti s obzirom da ona i tuženik nisu u istovjetnom položaju jer je tuženik država, a ona je oštećena fizička osoba. Ističe da je njezino pravo kao stranke da se očituje na navode suprotne strane i da disponira tužbenim zahtjevom i to samo jednom radnjom. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava ABC protiv Republike Hrvatske u vezi narušavanja prava vlasništva. Ističe i ovosudne odluke, odnosno pravomoćna rješenja ovog Suda prema kojima su troškovi za podnesak priznati.

3.3. Predlaže poništiti točke II. i III. izreke rješenja te naložiti tuženiku da nadoknadi daljnji trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama te potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava tvrdnje tuženika iz žalbe u vezi roka od 15 dana od dostave rješenja suda i navođenja tijeka zatezne kamate i kamatne stope te smatra da tuženik traži da joj se nametne obveza da zatraži od suda prisilnu naplatu da bi tek od tog trenutka mogla ostvariti pravo na zateznu kamatu. Poziva se na zaključak sjednice Imovinsko-pravnog odjela ovog Suda od 4. travnja 2023. prema kojem zatezna kamata na iznos troška upravnog postupka radi izvlaštenja počinje teći protekom roka za dobrovoljno izvršenje pravomoćne odluke o trošku. Poziva se i na presudu Europskog suda za ljudska prava ABC protiv Republike Hrvatske i na presudu Z protiv Republike Hrvatske. Navodi da je tuženik podnio žalbu pa je pristao da će se na žalbu i odgovoriti i da mora platiti trošak u slučaju da žalba bude odbijena, odnosno da je dužan uz ranije dosuđeni trošak platiti i trošak ovog podneska, jer je sud pozvao tužiteljicu da dostavi odgovor na žalbu. Predlaže odbiti žalbu tuženika i naložiti tuženiku da joj naknadi trošak odgovora na žalbu zajedno sa zateznom kamatom.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući osporavane točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 67. stavku 3. i članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalbe nisu osnovane.

8. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove i da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

9. S obzirom na to da je prvostupanjski sud obustavio spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu te stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura. Prvostupanjski sud osnovano nije priznao tužiteljici trošak za sastav podneska od 8. prosinca 2023. jer navedeni podnesak ne sadrži relevantne pravne razloge i nije pridonio rješavanju predmetnog spora, što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.

10. Prvostupanjski sud je odredio rok koji nije izvan zakonom propisanih rokova koje sud može odrediti za izvršenje obveze, sukladno članku 82. stavku 2. ZUS-a, prema kojem se na izvršenje pravomoćnih rješenja odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju pravomoćnih presuda, a u vezi s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a prema kojem je u izvršenju presude tuženik, odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti u skladu s izrekom presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

11. Prema članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, a prema članku 20. stavku 2. ZOO-a obveze mogu nastati i na osnovi odluke suda ili druge javne vlasti. Dakle, do obveze plaćanja zateznih kamata (koje se plaćaju zbog zakašnjenja s ispunjenjem) može doći tek po proteku roka za dobrovoljno izvršenje, u kojem slučaju će kamata početi teći od donošenja odluke koja se prisilno izvršava. Samo ako tuženik u roku određenim prvostupanjskim rješenjem dobrovoljno ne izvrši svoju obvezu tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate, a što je već izraženo u ustaljenoj upravno sudskoj praksi (primjerice odluke poslovni broj: Usž-356/19, Usž- 833/20 i dr.).

12. Nadalje, ovaj Sud ističe da će tužiteljica u eventualnom postupku prisilne naplate imati mogućnost postupiti po članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) koji propisuje da ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno sklapanja nagodbe do naplate.

13. Slijedom navedenog, nema osnove osporene točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda ocijeniti nezakonitima.

14. S obzirom na to da je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).

15. Tužiteljica potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a.

16. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1., stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić