Poslovni broj: Usž-2157/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FR iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke i žalbi tužiteljice protiv točke III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2998/2023-7 od 28. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuju se točke II. I III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2998/2023-7 od 28. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe i odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavlja se upravni spor (točka I. izreke), nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave rješenja nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke tog rješenja (točka III. izreke).
2. Tuženik žalbom osporava točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da ga je prvostupanjski sud pogrešno obvezao na naknadu troška u roku od 15 dana od dostave osporenog rješenja umjesto od njegove pravomoćnosti te tako pogrešno odredio dospijeće izvršenja obveze plaćanja troška spora. Poziva se, u vezi navedenog, na članak 82. stavak 2. ZUS-a. Navodi da je nepotrebno navoditi tijek zatezne kamate i kamatne stope jer se radi o supsidijarnoj obvezi koja nastaje u slučaju da se obveza ne ispuni u zakonskom roku, odnosno kada će stranka u čiju korist je trošak dosuđen zatražiti provedbu ovršnog rješenja pred Financijskom agencijom, u kojem slučaju će se primijeniti članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona te se poziva na ovosudnu odluku poslovni broj: Usž-3289/23. Ističe da je u obvezi platiti trošak uvećan za zateznu kamatu i u slučaju plaćanja u paricijskom roku te navedeno smatra suprotnim ovosudnim odlukama, npr. poslovni broj: Usž-356/19. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja, pravilno odrediti datum dospijeća obveze plaćanja troška, odnosno kao nepotreban izostaviti dio koji se odnosi na tijek zatezne kamate kao i na njezinu stopu.
3. Tužiteljica žalbom osporava točku III. izreke rješenja prvostupanjskog suda. Navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na trošak za sastav podnesaka jer da tim podnescima nije doprinijela sporu nakon što je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu, a što je dovelo do obustave spora. Poziva se na sjednicu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno na zaključak od 14. listopada 2013. prema kojem je tužitelj ovlašten proširiti tužbeni zahtjev na novo doneseni akt u slučaju kada je u tijeku spora prestala šutnja drugog stupnja, kao i na ovosudnu odluku prema kojoj se može poništiti osporeno rješenje jer za obustavu upravnog spora nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Ističe da je tuženik ponašanjem doveo do podnesaka jer je u odgovoru na tužbu osporavao tužbu u cijelosti. Smatra da su predmetni podnesci bili potrebni u ovom postupku, poziva se na predmet Europskog suda za ljudska prava ABC protiv Republike Hrvatske. Ističe da je neshvatljivo da je sud utvrdio da podnesci nisu relevantni za spor. Navodi da su povrijeđena načela razmjernosti i proporcionalnosti s obzirom da ona i tuženik nisu u istovjetnom položaju jer je tuženik država, a ona je oštećena fizička osoba. Ističe da je njezino pravo kao stranke da se očituje na navode suprotne strane i da disponira tužbenim zahtjevom i to samo jednom radnjom. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava ABC protiv Republike Hrvatske u vezi narušavanja prava vlasništva. Ističe i ovosudne odluke, odnosno pravomoćna rješenja ovog Suda prema kojima su troškovi za podnesak priznati. Predlaže poništiti točku III. izreke rješenja te naložiti tuženiku naknaditi daljnji trošak u iznosu od 2.500,00 eura sa zateznim kamatama te potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Tužiteljica se očitovala na žalbu tuženika u bitnom osporavajući tvrdnje tuženika iz žalbe u vezi roka od 15 dana od dostave rješenja suda i navođenja tijeka zatezne kamate i kamatne stope te smatra da tuženik traži da joj se nametne obveza da zatraži od suda prisilnu naplatu da bi tek od tog trenutka mogla ostvariti pravo na zateznu kamatu. Poziva se na zaključak sjednice Imovinsko-pravnog odjela ovog Suda od 4. travnja 2023. prema kojem zatezna kamata na iznos troška upravnog postupka radi izvlaštenja počinje teći protekom roka za dobrovoljno izvršenje pravomoćne odluke o trošku. Poziva se i na presudu Europskog suda za ljudska prava ABC protiv Republike Hrvatske i na presudu F protiv Republike Hrvatske. Navodi da je tuženik podnio žalbu pa je pristao da će se na žalbu i odgovoriti i da mora platiti trošak u slučaju da žalba bude odbijena, odnosno da je dužan uz ranije dosuđeni trošak platiti i trošak ovog podneska, jer je sud pozvao tužiteljicu da dostavi odgovor na žalbu. Predlaže odbiti žalbu tuženika i naložiti tuženiku da joj naknadi trošak odgovora na žalbu zajedno sa zateznom kamatom.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitujući osporavane točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 67. stavku 3. i članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalbe nisu osnovane.
8. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove i da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
9. S obzirom na to da je prvostupanjski sud obustavio spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zakonskim kamatama. Sud osnovano nije priznao tužiteljici trošak za sastav podnesaka od 9. listopada 2023. i od 3. siječnja 2024. jer navedeni podnesci ne sadrži relevantne pravne razloge i nisu pridonijeli rješavanju predmetnog spora, što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.
10. Sud je odredio rok koji nije izvan zakonom propisanih rokova koje sud može odrediti za izvršenje obveze, sukladno članku 82. stavku 2. ZUS-a, prema kojem se na izvršenje pravomoćnih rješenja odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o izvršenju pravomoćnih presuda, a u vezi s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a prema kojem je u izvršenju presude tuženik, odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti u skladu s izrekom presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
11. Zatezne kamate na iznos dosuđene glavnice ne moraju se navoditi u izreci sudske odluke jer se pravo na naplatu zateznih kamata ostvaruje na temelju zakona u skladu s člankom 29. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), međutim time što su navedene nije dovedena u sumnju zakonitost odluke suda. Nadalje, u skladu s člankom 25. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Slijedom navedenog, tužiteljica stječe pravo na zatezne kamate protekom paricijskog roka, ako u tom roku tuženik svoj obvezu na isplatu naknade troškova ne ispuni, s time da zatezne kamate u tom slučaju teku od donošenja sudske odluke, a ne od stjecanja svojstva izvršnosti odluke.
12. Slijedom navedenog, nema osnove osporene točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda ocijeniti nezakonitima.
13. S obzirom na to da je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
14. Tužiteljica potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1., stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
