REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj Pr-58/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice FN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GLAZBENA ŠKOLA IVANA MATETIĆA-RONJGOVA, Pula, Ciscuttijeva ulica 22, OIB 65504237438, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Vanjak, odvjetnica u Puli, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 26. rujna 2024. u nazočnosti tužiteljice i zamjenika njenog punomoćnika CN, odvjetničkog vježbenika u Zagrebu te zakonske zastupnice tuženika i punomoćnice tuženika Sandre Vanjak, odvjetnice u Puli, 9. siječnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 31. ožujka 2023. kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zaključen 21. studenog 2022. te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice FN kod tuženika Glazbena škola Ivana Matetića – Ronjgova Pula nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku GLAZBENA ŠKOLA IVANA MATETIĆA-RONJGOVA PULA, Ciscuttijeva 22, Pula vratiti tužiteljicu FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na radno mjesto nastavnika flaute u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici FN, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku GLAZBENA ŠKOLA IVANA MATETIĆA-RONJGOVA, Pula, Ciscuttijeva ulica 22, OIB 65504237438, naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 400,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je je bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 21. studenog 2022. na radnom mjestu nastavnice flaute, uz ugovoreni probni rad u trajanju od 6 mjeseci. Tuženik je 31. ožujka 2023. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, KLASA:112-03/23-02/03, URBROJ:2168-15-23-1 (dalje u tekstu: Odluka), a na koju Odluku je tužiteljica u zakonom propisanom roku 3. travnja 2023. podnijela Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 6. travnja 2023. Tužiteljica je 14. travnja 2023. zaprimila odgovor tuženika kojim je odbio zahtjev tužiteljice, stoga tužiteljica u zakonom propisanom roku iz članka 133. stavka 2. Zakona o radu pokreće ovaj sudski spor.

1.1. Iz obrazloženja osporavane tuženikove Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi kako je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog niza navodnih povreda radnih obveza kao što su povrede profesionalnih odnosa, nepoštivanja dostojanstva osoba- suradnika i poslodavca. Navedeno obrazloženje nije osnovano slijedom čega je sam otkaz tuženika nedopušten. Tužiteljica smatra nezakonitim i sam prethodni postupak prije donošenje odluke o otkazu ugovora o radu. Tužiteljica naglašava da odluka o otkazu sadrži procesne i materijalne nedostatke. Razlozi koji su u Odluci o otkazu navedeni kao razlozi za otkaz upućuju na skrivljeno ponašanje tužiteljice te je time Odluka o otkazu donesena protivno zakonu. Nezadovoljavanje na probnom radu ne predstavlja način prestanka radnog odnosa, u smislu čl.112. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.). Probni rad služi poslodavcu da izvrši provjeru osobina i sposobnosti radnika za obavljanje određenog posla i da po isteku probnog rada, eventualno, u slučaju objektivnog nezadovoljenja na probnom radu, može radniku otkazati sklopljeni ugovor o radu. Navedena provjera mora biti objektivna, a ovdje je objektivna i stručna provjera od strane tuženika izostala, već se u svojim bitnim karakteristikama svodi na utvrđenje razloga za donošenje odluke o otkazu uvjetovanog ponašanjem. Tuženik prije otkaza nije pismeno upozorio tužiteljicu na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, niti omogućio istoj iznošenje obrane (izjašnjenje o razlozima za otkaz), a niti naveo bilo koju okolnost zbog koje ne bi bilo opravdano očekivati od njega da to učini. Naime, prije donošenja Odluke o otkazu tužiteljici nije izrečena niti jedna opomena ili upozorenje za kršenje obveza iz radnog odnosa. Od strane tuženika kao poslodavca je izostao postupak ukazivanja na greške ili propuste pri radu, kao i to da je isti mogao ukazati tužiteljici na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa, odnosno dokazati opravdanost postojanih razloga za otkaz. Tužiteljica ističe kako joj poslodavac nije omogućio iznošenje svoje obrane, u smislu odredbe 119. st. 2 Zakona o radu niti je isti tužiteljici omogućio uvid u dokaze koji potvrđuju postojanje razloga za otkaz. Tužiteljica navodi kako iz obrazloženja Odluke o otkazu je razvidno da istoj nije omogućeno iznošenje obrane u kojoj bi tužiteljica zasigurno iznijela svoje stavove i opravdala svoje ponašanje za koje je tuženik ocijenio da je opravdan razlog za davanje otkaza, a niti se pozvao na postojanje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici omogući iznošenje obrane. Tužiteljica napominje kako je istoj Ugovorom o radu propisan probni rok od 6 mjeseci, koji tuženik nije ispoštovao. U obrazloženju sporne odluke o otkazu tuženik navodi da je prilikom praćenja probnog rada utvrđeno kako tužiteljica ne ispunjava osnovne kriterije kolegijalnih odnosa, pozitivnog ozračja, uspješnog i nesmetanog odvijanja nastave, korektnosti i profesionalnosti u međuljudskom ophođenju, a o čemu postoji dokumentacija u školi. Iz navedenog obrazloženja proizlazi kako tužiteljica nije poštovala dostojanstva suradnika niti poslodavca prilikom obavljanja posla, a o čemu postoji dokumentacija kao i to da tužiteljica nije sačuvala dignitet struke primjerenim i dostojanstvenim ponašanjem, dok u međusobnim odnosima nije pokazala spremnost da se iskaže uzajamno poštovanje, povjerenje, pristojnost, strpljenje i suradnja, a o čemu postoji dokumentacija. U obrazloženju Odluke se dalje navodi kako se tužiteljica oglušila na usmeni nalog ravnateljice, ugrozila održavanje projekta planiranih kurikulumom te da je tužiteljica narušila pozitivnu atmosferu u kolektivu i međuljudske odnose. Tužiteljica ističe da je 31. ožujka 2023. urudžbirala Školskom odboru očitovanje te isti Školski odbor obavijestila o nastaloj situaciji s dodijeljenom korepetitoricom F. Tužiteljica napominje kako se u niti jednom trenutku nije pokušao shvatiti tužiteljičin način rada. Tužiteljica navodi kako od rujna 2022., od kada je ista prvotno zaposlena kod tuženika, njen rad tijekom nastave nije popraćen od strane komisije. Tužiteljica naglašava da se ista za svaki svoj propust, ako ga je bilo, ispričala kolegama usmenim ili pismenim putem. Da je tužiteljica je imala korektne kolegijalne odnose potvrđuje i činjenica kako se tužiteljica tijekom ožujka obratila psihologinji NN za pomoć pri radu s jednom učenicom te je razgovor između psihologinje tekao bez ikakvih problema. Tužiteljica navodi kako je s pročelnicom klavirskog odjela DN surađivala vezano za školski projekt kojeg je tužiteljica osmislila (glazbenu bajku) u kojoj bi sudjelovali učenici flaute, klavira i udaraljki te solo pjevanja. S navedenom djelatnicom je tužiteljica imala odličnu suradnju i ista ju je povezala s drugim kolegama s klavirskog odjela. Tužiteljica napominje kako je s pročelnicom puhačkog odjela ZN također surađivala, sudjelovala na aktivima puhača, kao i s istom kontaktirala vezano za opravdavanje izostanaka učenika. Tužiteljica naglašava da niti u jednom trenutku niti jedan od članova Povjerenstva koji su provodili praćenje probnog rada tužiteljice nisu tužiteljici rekli da su članovi Povjerenstva i da provode praćenje probnog rada tužiteljice. Svu suradnju koju je tužiteljica ostvarila s navedenim profesorima je bila izričito na inicijativu tužiteljice, osim u slučaju s pročelnicom puhačkog odjela što je tužiteljica smatrala redovno izvršavanja radnih obveza. Tužiteljica navodi kako nije bila suglasna s usmenom odlukom da jedna učenica ima probu s klavirom u prisustvu dodijeljene korepetitorice nasamo, a kasnije je dodano i prisustvo ravnateljice. Naime, dodijeljena korepetitorica i ravnateljica su klaviristice i nisu stručno upoznate s problematikom puhačkih instrumenata, a učenica koja je imala probu je učenica 2. razreda Osnovne glazbene škole, odnosno učenica koja još uvijek usvaja temeljna znanja sviranja flaute. Tužiteljici nije odgovoreno od strane tuženika zašto tužiteljici kao nastavniku učenika koje podučava nije bilo dozvoljeno da ista bude nazočna probama klavira s dodijeljenom korepetitoricom koja je istovremeno odlučila da ne želi pratiti učenike koje tužiteljica podučava. Tužiteljica je na takvu odluku usmenim putem se obratila ravnateljici tuženika i izrazila negodovanje te istoj nije odgovoreno zašto će proba biti odrađena na takav način. Ravnateljica tuženika je potom 22. ožujka 2023. 45 minuta prije nastupa došla po učenicu i rekla joj da ide s ravnateljicom na probu. Nakon što je proba odrađena s dodijeljenom korepetitoricom i ravnateljicom, ravnateljica je tužiteljici na hodniku glazbene škole zaprijetila disciplinskom komisijom te pokretanjem tužbe na sudu. Tužiteljica ističe kako joj se zamjera nesuradnje jer je jednom prilikom tužiteljica učeniku kojeg podučava ukazala kako je svirao točan ritam, a korepetitorica mu je u prvom sviranju skladbe rekla da svira krivo nakon čega je tužiteljica optužena za ponižavanje druge učiteljice pred učenikom. Tužiteljica navodi kako je profesorica F zatražila da ne prati klasu pod vodstvom tužiteljice. Tužiteljica napominje kako u niti jednom trenutku nije htjela da dođe do prekida suradnje s dodijeljenom korepetitoricom, već je tužiteljica zatražila stručnu pomoć pri rješavanju situacije. Tužiteljica napominje kako joj stručna pomoć nije ukazana, već je iza toga slijedila Odluka o otkazu. Obzirom na sve navedeno tužiteljica ističe kako ne samo da ne postoji osnovani razlog za prestanak njezinog radnog odnosa kod tuženika, nego je i tuženik učinio cijeli niz postupovnih pogrešaka prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, slijedom čega je navedeni otkaz nedopušten. Tužiteljica naglašava kako tuženik niti jednom odlukom/postupkom nije proveo provjeru sposobnosti tužiteljice kao radnice, kao što je primjerice sudjelovanje na nastavnim satovima kada tužiteljica predaje svojim učenicima. Za pomoć pri radu tužiteljica se znala obratiti djelatnici tuženika profesorici flaute VN, s kojom se ista savjetovala o odabiru programa za učenike te na koji način bolje razumjeti ponašanja pojedinih učenika i kako im pristupiti. Navedenoj djelatnici tužiteljica se obraćala obzirom da ista ima više iskustva u radu od tužiteljice. Tužiteljica nije bila upoznata da je navedena kolegica ujedno i član Povjerenstva koji je nadgledao rad tužiteljice. Tužiteljica za postojanje Povjerenstva koje je pratilo njen rad saznaje tek u trenutku zaprimanja Odluke o otkazu. Tužiteljica nikada nije pozvana od strane tuženika zbog pregledavanja dokumentacije tuženika te tužiteljici za vrijeme radnog odnosa nije uručena niti jedna opomena zbog neizvršavanja radnih obveza ili pritužbi roditelja na njen rad s učenicima. Tužiteljica je svoj posao obavljala u skladu s pravilima struke te je redovito obavještavala roditelje učenika za probe koje su učenici imali. Tužiteljica napominje kako je nastavu održavala redovno, no i ako bi došlo do bilo kakve promjene rasporeda uvijek je tužiteljica surađivala s roditeljima i dogovarala termine nastave i izlazila u susret učenicima. Tužiteljica napominje kako je ista potaknula organizaciju Zajedničkih internih produkcija puhačkog odjela na kojima su nastupali svi učenici puhačkog odjela. Za vrijeme trajanja radnog odnosa tužiteljica je redovito prisustvovala nastavničkim vijećima, na aktivima puhača kao i pohađala dodatne edukacije koje je organizirao Carnet u školi. Tužiteljica je bila zadužena i za popis inventara knjiga u školskoj knjižnici. Svoj rad tijekom radnog odnosa tužiteljica je redovno upisivala u e-dnevnik u koji je vodila evidenciju o napretku učenika, kao i sam sadržaj sata, dok je učenicima u bilježnice i kajdanke zapisivala što trebaju vježbati za sljedeći sat. Za zaključiti je kako je tužiteljica sve svoje radne obveze izvršavala redovno, odgovorno i savjesno. Tužiteljica je u planu imala i dodatno organizirati tri predavanja na različite teme, uz sudjelovanje dva vanjska predavača i jedno koje bi sama održala, ali navedena inicijativa nije odobrena od strane ravnateljice tuženika. Tužiteljici je jednom prilikom ravnateljica tuženika rekla da ona ne sumnja u njene radne sposobnosti, a da je potvrdu ravnateljica tuženika dobila i od prof. klavira s Muzičke akademije u Zagrebu, KN koji je bio u komisiji na oglednom satu u 11. mjesecu 2022. Tužiteljica smatra kako je navedena Odluka donesena na temelju subjektivnih kriterija odnosno da su na donošenje Odluke o otkazu uvelike utjecali međuljudski odnosi između tužiteljice i pojedinih djelatnika zaposlenih kod tuženika. Predlaže da sud donese presudu kojem će utvrditi predmetni otkaz nedopuštenim, naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad te istoj naknaditi troškove ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tužiteljica dobila otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu, što je navedeno u nazivu odluke, a obrazloženo je u obrazloženju navodeći utvrđenja Povjerenstva za praćenje probnog rada. Školski odbor dao je prethodnu suglasnost za otkazivanje 30. ožujka 2023., dok je 6. travnja 2023. odlučivao o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice. Osim toga, i sindikalna povjerenica ŠN izjasnila se na sjednici školskog odbora da nema povrede radnih prava. Dakle, otkaz nije dan zbog skrivljenog ponašanja radnika. To što se u obrazloženju odluke spominju i pojedine, tijekom praćenja probnog rada po povjerenstvu, utvrđene povrede profesionalnih odnosa ne čini obrazloženje donesene odluke neosnovanim ili nezakonitim. Probni rad omogućava poslodavcu provjeru ne samo objektivnih, nego i subjektivnih kvaliteta radnika. Smisao probnog rada jest da se poslodavcu omogući provjera radnih sposobnosti radnika nakon što je radniku omogućeno obavljanje poslova za koje je sklopljen ugovor o radu. Tijekom probnog rada ne provjeravaju se samo radnikove stručne sposobnosti, tehničke osobine i umješnost u radu, nego i druge sposobnosti i kvalitete koje ukazuju na odnos prema radu, sredstvima rada, odnos prema drugim zaposlenicima, prema korisnicima usluga i poslodavcu te napose radnikova radna disciplina.

2.1. Tuženik je ispoštovao propisanu proceduru otkazivanja, tužiteljica je sama navela da je podnijela zahtjev za zaštitu prava o kojem je tuženik u roku donio odluku. Odluka poput predmetne može se pobijati isključivo zbog neispunjavanja formalnih pretpostavki (pisani oblik, obrazloženje, pravovremenost) i zbog toga što eventualno predstavlja posljedicu diskriminacije, odnosno, šikane. U konkretnom slučaju sve su formalne pretpostavke za donošenje predmetne odluke bile u cijelosti zadovoljene, a tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da je otkaz podnesen uslijed diskriminacije ili šikane. Prije donošenja odluke o nezadovoljavanju na probnom radu tuženica uopće nije bila dužna pisano upozoravati tužiteljicu na kršenje obveza iz radnog odnosa, niti joj omogućiti pravo na iznošenje obrane jer se te zakonske odredbe ne primjenjuju kod odnosnog otkaza ugovora o radu. Dapače, tuženica s obzirom na naznačenu osnovu za donošenje odluke iz članka 115. stavka 1. točke 4. Zakona o radu čak nije dužna ni posebno obrazlagati odluku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Revr – 25/2012-2 od 17. prosinca 2013.) Ipak, tijekom praćenja probnog rada tužiteljici je i putem poruka u e pošti i neposredno, usmeno na pojedine propuste bilo sukcesivno i jasno ukazivano, međutim, ona doista ni u kojem smislu nije postupila po ukazivanju poslodavca, nije uskladila svoje držanje sa sugestijama nadređenih joj osoba i zakonske zastupnice, stoga nije točna njena tvrdnja kako je postupak ukazivanja na greške ili propuste pri radu izostao u cijelosti.

2.2. Ne može se govoriti o povredi radnih prava tužiteljice jer je otkaz dobila prije isteka probnog rada, s obzirom da se zbog nezadovoljavanja na probnom radu ugovor o radu može otkazati i prije isteka ugovorenog roka probnog rada (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Revr – 1357/2012-2 od 19. veljače 2014.). U spis dostavlja Zaključak Etičkog povjerenstva od 27. ožujka 2023. u kojem je to tijelo tuženice navelo da smatra da je tužiteljica povrijedila odredbe Etičkog kodeksa i narušila međuljudske odnose, kolegijalnost i susretljivost, da je povrijeđen stručni ugled nastavnice klavira ĐN, a time i ugled škole, potom Mišljenje Povjerenstva za kvalitetu rada od 28. ožujka 2023. u kojem je to tijelo konstatiralo da je nastava u korepeticiji flaute stavljena u rizik pred natjecanja i važne nastupe, da tužiteljica nije spremna na pomake u suradnji, da je došlo do povrede integriteta škole, da je tužiteljica postupala izvan svojih ovlasti, da se ugrozila pozitivna atmosfera u kolektivu i da je sporna kvaliteta rada. Tužiteljica i u tužbi ponovno relativizira svoje propuste, no svejedno ih izrijekom priznaje kad navodi da se za njih „ispričala kolegama usmenim ili pismenim putem” (ne nudeći dokaze o spomenutim pismenim isprikama). Čak su i zaposlenici koje tužiteljica označava kao osobe s kojima je odlično surađivala stajali u potpisu priloženih pismena, bili članovi Povjerenstva za praćenje probnog rada koji to svojstvo, suprotno stavu tužiteljice, istoj nisu bili dužni naznačiti. U rješavanju problematične situacije i narušenih odnosa između tužiteljice i zaposlenice ĐN bila je, na poziv ravnateljice, uključena i psihologinja škole GN koja je nakon sastanka održanog 21. ožujka 2023. navela da se tužiteljica doima „kao kolegica koja je isključiva, nespremna shvatiti osjećaje kolegice, usmjerena samo prema svojim potrebama i cilju čime ju dovodi u podređeni položaj i negativno djeluje na komunikaciju i mogućnost dogovora”. Nije, dakle, uopće točno da tužiteljici prije predmetne odluke nije ukazana stručna pomoć koju je zatražila pri rješavanju narušenih odnosa s kolegicom ĐN. Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je tuženica ukazivala tužiteljici na propuste koji su subjektivne naravi. Ravnateljica joj je iskreno navela kako ne sumnja u njenu mogućnost organiziranja nastave i objektivne kvalitete, njezinu stručnost, no da pored toga ona kao radnik mora voditi računa i o ponašanju u skladu s etičkim standardima, osnovnim principima kolegijalnosti, održavanju pozitivne atmosfere, usmjerenosti na konstruktivnu suradnju, ali da ona tijekom probnog rada nije poduzela odgovarajuće korake da i na tom planu zadovolji očekivanja poslodavca. To da se tužiteljica u odnosu na predmet spora (i dalje) postavlja isključivo proizlazi i iz historijata tužbe u kojem nekritički ponovno iznosi samo vlastita viđenja pojedinih situacija koje su prethodile ocjeni o nezadovoljavanju na probnom radu. Tužiteljica se i ravnateljici škole višekratno tijekom probnog rada obraćala neprimjerenim riječima, cinično i s manjkom dužnog poštovanja, čak i u prisutnosti ostalih zaposlenika, učenika škole i njihovih roditelja, a što je nedopustivo. Jednom prigodom tužiteljica je ravnateljici izjavila da ona nije njezino vlasništvo i da je ovo demokracija, u drugoj prigodi joj je pred učenicima navela da "radi cirkuse" i priupitala hoće li sada "predavati čak i flautu", a prilikom uručenja predmetne odluke demonstrativno je zalupila vratima. Dakle, razlog za prestanak njenog radnog odnosa kod tužiteljice osnovan je i utemeljen na nezadovoljavanju na probnom radu. O navedenome je mišljenje dalo i Povjerenstvo za praćenje probnog rada pa je netočna tvrdnja tužiteljice da je "objektivna i stručna provjera od strane tuženika izostala". Zaključno, ističe s da je od osnutka škole ovo prvi slučaj u kojem radnik tijekom probnog rada nije pokazao nimalo volje i želje da se u kolektiv uklopi na korektan način, da učini potrebne pomake u komunikaciji i suradnji s ostalim kolegama i odgovornom osobom kod poslodavca i da na taj način zadovolji barem goli minimum očekivanja poslodavca u toj sferi. Valja ujedno reći da je o sličnim poteškoćama tužiteljice u prilagodbi na radnom mjestu ravnateljica škole čula i od ravnatelja Glazbene škole Ivana Matetića-Ronjgova Rijeka IN, prof., a u kojoj je tužiteljica radila prije zaposlenja kod tuženice i gdje joj je radni odnos prestao na njezin zahtjev. Tuženica ističe kako, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr – 889/17 od 19. prosinca 2017. poslodavac tijekom parničnog postupka koji se vodi radi utvrđenja takvog redovitog otkaza nije dužan dokazivati iz kojih je razloga ocijenio da radnik nije zadovoljio na probnom radu” i da „sud nije ovlašten tijekom parničnog postupka ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju na probnom radu jer je autonomno pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne”. Tužiteljici, dakle, prema važećoj sudskoj praksi ustvari uopće ne pripada pravo da u ovoj pravnoj stvari tvrdi i dokazuje da je tuženica donijela krivu ocjenu o njenom probnom radu, a sud neće ulaziti u preocjenjivanje već donesene poslodavčeve ocjene. Nema ovlasti suda za upuštanje u poslodavčevu ocjenu, osim ako činjenice ukazuju na to da je takva ocjena posljedica diskriminacije ili šikane (VSRH, posl. br. Revr-1299/14 od 9. rujna 2014.) na koje se tužiteljica vidljivo ni ne poziva u tužbi. Osim toga, tuženica ukazuje kako čak i za slučaj da sud predmetnu odluku o otkazu naposljetku utvrdi nedopuštenom, tužiteljici sukladno uvriježenom stavu iz sudske prakse ne pripada pravo tražiti da je sud vrati na posao, a što ona neosnovano traži u točki II postavljenog tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud, nakon provođenja dokaznog postupka, odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku pročitana je Odluka o otkazu, Zahtjev za zaštitu prava, Izjava, korespondencija iz tužbe, Zapisnik sa sjednice školskog odbora, Zaključak Etičkog povjerenstva, Mišljenje Povjerenstva za kvalitetu, Mišljenje Povjerenstva za pratnju probnog rada, Odluka o imenovanju povjerenstva za praćenje probnog rada, bilješka GN, prepiska, Ugovor o radu, iskazi svjedoka ŠN, ON i ĆN te iskazi parničnih stranaka, kao i sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Između strankama nisu sporne sljedeće relevantne činjenice:

- da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na temelju Ugovora o radu od 21. studenog 2022. (u nastavku Ugovor o radu) na neodređeno vrijeme na radnom mjestu nastavnice flaute uz uvjet probnog rada u trajanju od 6 mjeseci,

- da je prije isteka ugovorenog probnog rada tuženik Odlukom od 31. ožujka 2023. tužiteljici otkazao Ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu,

- da je tužiteljica pravovremeno protiv Odluke o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je odlukom Školskog odbora tuženika odbijen,

- da je tužiteljica u daljnjem zakonskom roku pravovremeno podnijela tužbu ovome sudu.

5.1. Osim što navedene činjenice između stranaka nisu sporne, iste proizlaze i iz dostavljene dokumentacije te drugih dokaza provedenih u postupku.

6. Unatoč istaknutim nespornim činjenicama, između stranaka je sporno je li odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu dopuštena, uzimajući u obzir tvrdnju tužiteljice da predmetna odluka zapravo predstavlja redoviti otkaz uzrokovan skrivljenim ponašanjem radnika, a da tuženik nije ispoštovao zakonom propisanu proceduru otkazivanja za tu vrstu otkaza i to konkretno da tužiteljica nije prethodno upozorena na kršenje obveza iz radnog odnosa te da joj nije omogućeno iznošenje obrane. Tužiteljica dodatno ističe da je otkaz nedopušten jer je donesen prije isteka ugovorenog probnog roka.

7. Uvidom u Ugovor o radu koji su parnične stranke sklopile 21. studenog 2022. (list 64-65 spisa) proizlazi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu nastavnice flaute na neodređeno vrijeme te da je radni odnos zasnovan uz uvjet probnog rada u trajanju od 6 mjeseci. U članku 1. stavku 3. Ugovora o radu ugovoreno je da je posljedica nezadovoljavanja radnice na probnom radu redovito otkazivanje ugovora o radu. Osim toga, u članku 6. Ugovora o radu ugovoreno je da će tužiteljica kao radnica svoje radne obveze obavljati sukladno odlukama poslodavca koje proizlaze iz obveznog nastavnog i odgojno-obrazovnog rada. Uz to, tužiteljica se obvezala poslove obavljati uredno i savjesno u skladu s uputama ravnatelja školske ustanove i pravilima struke.

8. Tuženik je Odlukom od 17. studenog 2022. (list 40 spisa) imenovao Povjerenstvo za praćenje probnog rada, a u Odluci se navodi da je zadatak Povjerenstva praćenje rada djelatnika zaposlenih u školi s ugovorenim probnim radom u okviru odgojno- obrazovnog rada te ispunjava li djelatnik radne obveze i kako se snalazi u radnom okuženju. Povjerenstvo prati radne sposobnosti djelatnike, ali i druge osobnosti i kvalitete koje ukazuju na odnos spram radu, sredstvima rada, učenicima, roditeljima učenika i poslodavcu te radnu disciplinu, o čemu sastavlja izvješće i dostavlja ga ravnatelju tuženika.

8.1. Povjerenstvo za praćenje probnog rada je 29. ožujka 2023. donijelo mišljenje (list 38 do 39 spisa) da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu pri tom uzimajući u obzir zaključak Etičkog povjerenstva i mišljenje Tima za kvalitetu. U mišljenju se navodi da tužiteljica kao radnica nije zadovoljila osnovne kriterije kolegijalnih odnosa, pozitivnog ozračja, uspješnog i nesmetanog odvijanja nastave, korektnosti i profesionalnosti u međuljudskom ophođenju. Navodi se da tužiteljica nije ispoštovala dostojanstvo kolega i poslodavca prilikom obavljanja poslova, da nije sačuvala dignitet struke i nije pokazala spremnost na strpljenje i suradnju. Osim toga, ističe se da je postupanjem tužiteljice došlo u pitanje funkcioniranje škole i školskog projekta.

9. Iz Zaključka Etičkog povjerenstva tuženika od 27. ožujka 2023. (list 34 spisa) proizlazi da je nakon sastanka tog povjerenstva, na temelju dostavljene dokumentacije i to službenih bilješki i korespondencije, u svezi ponašanja tužiteljice, zaključeno da je tužiteljica svojim ponašanjem povrijedila temeljna načela Etičkog kodeksa te da je narušila međuljudske odnose, kolegijalnost i susretljivost, kao i da je izostala pozitivna komunikacija uslijed čega je povrijeđen ugled nastavnice klavira i korepetitorice ĐN, ali i ugled same škole.

10. Uvidom u mišljenje Povjerenstva tuženika za kvalitetu rada od 28. ožujka 2023. (list 35 do 37 spisa) utvrđeno je da je to povjerenstvo održalo sastanak u prisustvu voditelja odjela, stručne suradnice psihologinje i ravnateljice te u konačnici konstatiralo da je zbog narušenog odnosa kolegica ĐN i FN došlo do poteškoća u nastavi korepeticije flaute kod kolegice FN te je nastava učenika stavljena u rizik pred natjecanja i važne nastupe, da kolegica FN i nakon razgovora nije spremna na pomake u suradnji, da je time došlo i do povrede integriteta škole, da je kolegica FN samoinicijativno pročelnici ZN i ravnateljici najavila prekid projekta, da se takvim ponašanjem ugrozila pozitivna atmosfera u kolektivnu te da su se narušili međuljudski odnosi. Na temelju tih konstatacija, Povjerenstvo za kvalitetu rada zaključilo je da zbog dublje povrede profesionalnog odnosa između kolegica ĐN i FN nije moguće održavati sate korepeticije bez arbitraže odnosno prisutnosti ravnateljice, što nije moguće i negativno utječe na učenike te da se stječe dojam da FN nije spremna na suradnju. Uz to Povjerenstvo ističe potrebu za pozitivnom komunikacijom u kolektivu koja se treba temeljiti na suradnji, poštovanju i međusobnoj susretljivosti. Predmetno mišljenje potpisalo je 9 članova povjerenstva.

11. Iz Odluke o otkazu Ugovora o radu od 31. ožujka 2023. (list 9-10 spisa) proizlazi da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu uz prethodnu suglasnost školskog odbora od 30. ožujka 2023. U obrazloženju Odluke navodi se da je tuženikovo Povjerenstvo za praćenje probnog rada utvrdilo da tužiteljica ne ispunjava osnovne kriterije kolegijalnih odnosa, pozitivnog ozračja, uspješnog i nesmetanog odvijanja nastave, korektnosti i profesionalnosti u međuljudskom ophođenju, potom da je postupala protivno načelu poštivanja dostojanstva drugih, da nije sačuvala dignitet struke primjerenim i dostojanstvenim ponašanjem te da nije pokazala spremnost na strpljenje i suradnju. Konkretizira se da je tužiteljica, nakon nesuglasica koje je imala s članicom nastavnog osoblja, pozvana od strane ravnateljice na sastanak s pročelnicama puhačkog i klavirskog odjela te stručnom suradnicom psihologinjom koji se održao 21. ožujka 2023. Na tom se sastanku pokušao razriješiti problem u komunikaciji i suradnji između tužiteljice i korepetitorice, međutim tuženik navodi da nakon razgovora, uputa i upozorenja tužiteljica nije pokazala spremnost na suradnju, zbog čega tuženik smatra da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu.

12. Protiv predmetne Odluke tužiteljica je uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu svojih prava navodeći da je 31. ožujka 2023. predala Školskom odboru svoje očitovanje o situaciji i suradnji s korepetitoricom ĐN. U zahtjevu ističe da se u niti jednom trenutku nije pokušao razumjeti njen pristup radu, kao i da Komisija nije bila na kontroli njene nastave. Ističe da se ispričala svim uključenim stranama. Navodi da se nije slagala s usmenom odlukom ravnateljice o tome da jedna njezina učenica ima probu s klavirom bez nje, samo u prisustvu korepetitorice ĐN kao pratnje i ravnateljice. Nakon što je tužiteljica ravnateljici izrazila svoje neslaganje, ističe da joj je ravnateljica prijetila na hodniku škole disciplinskom komisijom te tužbom. Naglašava da je cijela situacija s ĐN izbila jer je učeniku kojeg podučava rekla da je svirao točno, nakon što mu je korepetitorica ĐN rekla da svira krivo. Takvo postupanje tužiteljice ĐN doživjela je kao ponižavanje pred učenikom te ju je za to i optužila. Ističe da se ravnateljici obratila tražeći pomoć pri rješavanju situacije, a ne prekid suradnje, dok je ĐN željela prekid suradnje, međutim pomoć poslodavca nije dobila već je umjesto toga dobila otkaz. Navodi da je 30. ožujka 2023. zamolila roditelje svojih učenika da napišu na e-mail škole poruku ako su zadovoljni njenim radom i misli da time nije narušila ugled škole već je samo uputila roditelje učenika o onome što se u školi događa, a time je htjela zaštiti dignitet struke.

13. Odlukom Školskog odbora tuženika od 6. travnja 2023. odbijen je tužiteljičin Zahtjev za zaštitu prava (list 13 do 14 spisa) nakon što je o tome održana sjednica Školskog odbora. Uvidom u Zapisnik s te sjednice Školskog odbora (list 31 do 33 spisa) utvrđeno je da je istoj nazočila i ŠN u svojstvu sindikalne povjerenice s ovlastima radničkog vijeća, s obzirom da se raspravljalo i odlučivalo o zahtjevu za zaštitu prava radnice tuženika, ovdje tužiteljice. U konačnici je Školski odbor jednoglasno odlučio i odbio zahtjev tužiteljice.

14. Radi utvrđenja spornih činjenica u ovom predmetu saslušani su svjedoci (svi djelatnici tuženika), tužiteljica FN i zakonska zastupnica tuženika ravnateljica FNK. Svi saslušani svjedoci i stranke iskazivali su uvjerljivo i njihovi su iskazi međusobno sukladni, a time vjerodostojni. Stranke su, unatoč tome što su iskazivale sukladno, određenim događajima dale različita objašnjenja i tumačenja odnosno različiti subjektivni dojam, o čijem će značaju biti riječi u nastavku.

14.1. Iz iskaza saslušanih svjedoka djelatnika tuženika i stranaka utvrđeno je da je tužiteljica dobila otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu, pri čemu je od utjecaja bio narušen odnos tužiteljice i kolegice ĐN, a naposljetku i odnos tužiteljice s ravnateljicom tuženika. Iz njihovih je iskaza, nadalje, utvrđeno da su svi svjedoci imali korektan odnos i s tužiteljicom i s kolegicom ĐN, međutim utvrđeno je da je postojalo neslaganje između njih dvije međusobno. Naime, tužiteljica je kod tuženika radila kao profesorica flaute i vodila učenike svoje klase, a na nekim njihovim satima sudjelovala bi i ĐN, inače profesorica klavira, u svojstvu klavirske pratnje (korepeticija). Neadekvatna profesionalna suradnja se manifestirala u nekoliko situacija koje tužiteljica u svom iskazu detaljno opisuje.

14.2. Tužiteljica iskazuje o situaciji kada je kolegica ĐN zaboravila note na priredbi, što je tužiteljici jako zasmetalo i na to joj je na nastupu ukazala. Posebno upitana tužiteljica da objasni zašto je tom propustu pridala toliki značaj i težinu, uzimajući u obzir da se pri radu manje greške mogu dogoditi svima, tužiteljica je objasnila da je taj nastup bio težak i da oni kao profesori uče djecu da ne smiju zaboraviti note pa je stoga neprihvatljivo da se to dogodi profesorici. Ravnateljica tuženika je u svom iskazu navela da nije bila prisutna na toj priredbi, ali da su joj drugi kolege i kolegica ĐN prenijeli da je FN pred svima prozvala kolegicu ĐN. Osim toga, ravnateljica je obrazložila da je riječ o propustu koji se može dogoditi i učitelju i učeniku te da je u njihovom kolektivu običaj da se kolege međusobno podržavaju i pomažu, a da se eventualni problemi rješavaju na drugačiji način, a ne javnim pokudama. Vezano za navedeno, ovaj je sud stava da je tužiteljica propustu kolegice dala veći značaj od onog koji bi takvom propustu trebalo dati. Naime, posebno je nezgodno bilo što je tužiteljica na taj propust kolegici ukazala pred više ljudi nakon samog nastupa, međutim iz iskaza tužiteljice zaključuje se da ona ne uviđa da, u situaciji poput predmetne, nije poželjno kolegi ukazivati na propuste pred širim auditorijem (roditeljima, učenicima, drugim kolegama) te da takav pristup ne vodi ka rješavanju eventualnog problema već se time isti dodatno i nepotrebno produbljuje, što se u konačnici i dogodilo. Osim toga, predmetni propust predstavlja rješiv problem i cijela situacija može biti prilika da se učenicima na primjeru pokaže i objasni značaj dobre pripreme i organizacije, ali i značaj pružanja pomoći kolegama, kao i tome da su greške sastavni dio rada i kako u slučaju propusta najbolje reagirati. Međutim, sve navedeno je izostalo, a okolnost da je tužiteljica prosvjetni radnik u odgojno obrazovnoj ustanovi predstavlja dodatnu značajnu okolnost jer se rad i ponašanje tužiteljice reflektira, ne samo na odnose između kolega, već i spram učenika i njihovih roditelja.

14.3. Potrebno je istaknuti da je utvrđeno da je neadekvatna suradnja tužiteljice i kolegice ĐN poprimila veće razmjere, s obzirom da je zbog navedenog u konačnici ravnateljica sazvala i sastanak. Iz iskaza stranaka utvrđeno je da su na tom sastanku bile prisutne ĐN, tužiteljica, ravnateljica i psihologica. Iako su iskazi stranaka o sadržaju sastanka sukladni, stranke iznose drugačije dojmove o tonu i tijeku toga sastanka. Pa je tako tužiteljica stava da se nju i njeno razmišljanje nije htjelo čuti, dok ravnateljica inzistira na tome da je tužiteljica bila jako kruta i nije uviđala da je način njene komunikacije s kolegicom ĐN neprimjeren. Tužiteljici nije jasno zbog čega tuženik smatra njene reakcije neodgovarajućima, a tuženik ističe da je način komunikacije tužiteljice te postupanje spram kolegice ĐN i ravnateljice tuženika neadekvatno za tuženika. Sud je ocijenio vjerodostojnim iskaz ravnateljice tuženika u dijelu u kojem je objasnila da tijekom probnog rada nije dovedena u pitanje stručnost tužiteljice, već ophođenje i način komunikacije prema kolega, nadređenima, učenicima i njihovim roditeljima. Tako je ravnateljica obrazložila da se tužiteljičin način i koncept rada ne uklapa u rad škole, a što je uostalom navela i sama tužiteljica navodeći da škola "ne razumije" njene principe rade. Ravnateljica je objasnila da je za školu bilo neprihvatljivo da je tužiteljica, bez prethodne konzultacije s nadređenima, rekla roditeljima učenika da će djeca nastupati bez korepetitora. Također, ravnateljica smatra neprimjerenim obraćanje tužiteljice roditeljima i prenoseći im probleme iz kolektiva, kako bi osigurala podršku i pokušala zaštiti svoj radni status u školi. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ona to ne smatra problemom jer je htjela upoznati roditelje s onim što se događa i pitala ih je da napišu ravnateljici poruku ako su s njom zadovoljni. U konačnici je problematična bila komunikacija koja se između tužiteljice i ravnateljice odvila pred učenicom i o tom su događaju tužiteljica i ravnateljica sukladno iskazivale, međutim svaka iz svoje pozicije objašnjavajući što je i iz kojeg razloga rečeno. Vezano za to utvrđeno je da je ravnateljica donijela odluku da će na posljednjoj probi pred nastup tužiteljičine učenice biti prisutne kolegica ĐN kao pratnja na klaviru i, umjesto tužiteljice, ravnateljica. Tužiteljica se s tom odlukom nije složila i reagirala je burno rekavši ravnateljici da izvodi cirkus, o čemu su iskazivale i tužiteljica i ravnateljica.

14.4. Dakle, utvrđeno je da je između tužiteljice i kolegice ĐN, a posljedično i ravnateljice tuženika postojao problem u komunikaciji koji je u toj mjeri kulminirao da je negativno utjecao na procese rada i to odvijanje nastave učenika iz klase tužiteljice, ali i na klimu u kolektivu između kolega. Također je utvrđeno da je tuženik način ophođenja i postupanja tužiteljice u odnosima spram kolegice i nadređene ocijenio nezadovoljavajućim.

15. Odredbama članka 53. tada važećeg Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje ZR) propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad (stavak 1) koji ne smije trajati duže od šest mjeseci (stavak 1). Stavkom 3 određeno je da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, a da se na otkaz iz stavka 3. ovoga ne primjenjuju odredbe toga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona (stavak 4). Odredbom članka 115. stavka 1. točke 4. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

16. Probni rad specifičan je institut radnog prava koji, s jedne strane, omogućava poslodavcu da u ugovorenom vremenskom razdoblju provjeri osobine i sposobnosti radnika te da, u slučaju negativne ocjene, navedenom radniku može otkazati ugovor o radu. S druge strane, za radnika navedeno znači da u tom razdoblju poslodavac prati i provjera radnika i njegov rad te da protekom tog razdoblja probnog rada poslodavac više ne može otkazati ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Ocjenu o tome zadovoljava li radnik na probnom radu ili ne donosi isključivo poslodavac, s time da ta ocjena mora biti rezultat objektivne provjere.

16.1. Poslodavac, dakle, nije u obvezi za vrijeme trajanja probnog rada radnika upozoravati na obveze iz radnog odnosa. Osim toga, poslodavac nije niti dužan radniku priopćiti tko, na koji način i kako prati njegov rad i ponašanje. Naime, potpuno je opravdano od poslodavca očekivati da će radnik za vrijeme probnog rada pokazati sve svoje najbolje stručne i druge osobine, jer je upravo to i smisao probnog rada. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da je znala i da je bila svjesna ugovorenog probnog rada i značenja istog, stoga je mogla i trebala očekivati da njen rad i njeno ponašanje poslodavac na neki način pomnije prati i procjenjuje pa primjedbe tužiteljice usmjerene na to da ju tuženik nije upozorio na obveze te da nije imala saznanja o tome da kod tuženika postoji povjerenstvo koje prati njen rad i tko su članovi tog povjerenstva, nisu osnovani. Logično je da poslodavac nije u obvezi radnika upoznati s time tko su članovi tijela koje prati probni rad radnika, jer bi se time ugrozila i narušila objektivnost procjene. Navod tužiteljice o tome da nitko od strane poslodavca nije nazočio njenoj nastavi nije od značaja, jer se otkaz niti ne temelji na nedostatku stručnosti.

17. Nakon ocjene provedenih dokaza i na temelju utvrđenih činjenica, suprotno tvrdnjama tužiteljice, utvrđeno je da je tuženik ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu zbog čega je donesena odluka o otkazu. Dakle, pobijana odluka o otkazu, kao što i sam naziv odluke govori, predstavlja otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Okolnost da je tuženik u odluci o otkazu naveo razloge za ocjenu da tužiteljica ne zadovoljava na probnom radu, ne daju predmetnom otkazu kvalifikaciju otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika. Samim time nije postojala obveza tuženika da tužiteljicu upozorava na povrede niti da joj omogući iznošenje obrane. Stoga prigovori tužiteljice u tom smislu nisu osnovani.

17.1. Obrazloživši odluku o otkazu tuženik je htio, a što nije morao, dati određeni smisao utvrđenju da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu. Tuženik je time, sukladno odredbi članka 120. stavka 2. ZR-a, valjano obrazložio odluku o otkazu. Diskrecijsko je pravo poslodavca da odluči zadovoljavala li radnik njegovim uvjetima ili ne i to je svoje pravo tuženik i iskoristio utemeljivši svoju odluku na objektivnoj provjeri. Tuženik je, naime, odluku o tome da tužiteljica ne zadovoljava uvjetima i kriterijima koje tuženik svojim radnicima postavlja donio nakon što je o tome pribavio mišljenja Povjerenstva za kvalitetu rada, Etičkog povjerenstva i Povjerenstva za praćenje probnog rada. Iz navedenog je utvrđeno da je veliki broj djelatnika tuženika, u svojstvu članova predmetnih tijela, na neki način sudjelovalo u procjeni je li tužiteljica zadovoljila na probnom radu. Valja reći i to da navedena mišljenja nisu nužna kako bi tuženik donio odluku o tome zadovoljava li radnik na probnom radu ili ne. U konkretnom slučaju, tuženik je ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu opisujući njeno postupanje i njeno ponašanje kao nepoželjno navodeći da tužiteljica za vrijeme svoga rada kod tuženika nije pokazala potrebnu razinu suradljivosti i razumijevanja s kolegicom, ali i ravnateljicom pa čak i u slučaju neslaganja s odlukama ravnateljice, a potom i nekritičnost u svojim postupanjima te da je postupala mimo usmenih naloga ravnateljice i direktno se obraćala roditeljima učenika. Tuženik kao poslodavac, koji je k tome javna ustanova odgojno obrazovnog karaktera, ima pravo zauzeti stav da takvo postupanje tužiteljice kao radnice nije u skladu s kriterijima koje od svojih radnika očekuje. Tijekom probnog rada ne provjeravaju se samo radnikove stručne sposobnosti, nego i druge radnikove osobine poput odnosa prema radu, prema drugim radnicima i poslodavcu, a u konkretnom slučaju i učenicima i njihovim roditeljima. U tom smislu u pravu je tuženik kada navodi da opravdanost dispozitivne ocjene poslodavca koja je donesena na temelju objektivne provjere ne može biti predmet ispitivanja u sudskom postupku niti je poslodavac u obvezi posebno obrazlagati opravdanost svoje ocjene (tako i Vrhovni sud RH u odluci broj Revr-1558/14 od 6. svibnja 2015.). Napominje se da tužiteljica niti ne ističe da bi otkaz bio posljedica šikanoznog ili diskriminirajućeg ponašanja, a što dodatno potvrđuje i u svom iskazu.

18. U ovom predmetu nije sporno niti to što je tuženik odlučio tužiteljici dati otkaz dok probni rad još u cijelosti nije protekao. Naime, tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu protekom nešto više od četiri mjeseca od početka rada te time, uzimajući u obzir okolnosti procjene o nezadovoljavanju na radu, tužiteljica nije niti na koji način dovedena u lošiji položaj (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Revr-1830/10 od 18. rujna 2012. i Revr-1229/14 od 10. ožujka 2015.). Utvrđeno je da već u razdoblju od četiri mjeseca bilo više spornih situacija koje su narušile odnose suradnje u kolektivu između kolega.

19. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je otkaz zbog nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu kod tuženika na radnom mjestu nastavnice flaute dopušten i zakonit, a time tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan stoga je isti odbijen. 20. Valja reći i to da, u slučaju otkaza zbog nezadovoljavanja na probnom radu, članak 53. Zakona o radu ne upućuje na primjenu odredaba članka 124. Zakona o radu što znači da radnik, u tom slučaju, ne može s uspjehom zahtijevati vraćanje na rad, stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice svakako neosnovan.

21. Napominje se da preostale činjenične navode tužiteljice sud nije posebno razmatrao niti je cijenio dokaze provedene radi utvrđenja tih činjenica, jer po stavu ovoga suda nisu bile potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu.

21.1. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka ĆN i ON, s obzirom da nisu imali relevantnih saznanja o činjenicama koje je bilo potrebno utvrditi u ovom predmetu. Ukazuje se da relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu sud nije utvrđivao niti iz bilježaka stručne suradnice psihologinje GN jer navedeno nije bilo potrebno. Također, odbijen je prijedlog tužiteljice za saslušanje PN kao svjedoka, uzimajući u obzir da je riječ o ocu učenika te okolnosti redovnog obavljanja poslova tužiteljice (na koje je predložen) nisu sporne u ovom predmetu.

22. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) i na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, na što upućuje Tbr.52. t.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23).

22.1. Tuženik je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu, na temelju Tbr.7. t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022) pripada jednokratna nagrada u visini od 200 bodova, što uzimajući u obzir novu vrijednost boda, ukupno iznosi 400,00 eura, stoga je naloženo tužiteljici da predmetni trošak naknadi tuženiku.

23. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan i to iz razloga jer je tuženik visinu naknade potraživao po "novoj" Tarifi zanemarivši da valja primijeniti za sporove iz Tbr.7.2. Tarife onu tarifu koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

24. Rok za izvršenje činidbe je, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a, određen u trajanju od 15 dana, s obzirom da se predmetne odredbe u vezi s člankom 433. ZPP-a, primjenjuju i u parnicama iz radnih odnosa.

U Puli 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.