REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4100/2020-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Šipek, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Špiranović, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. lipnja 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 1.526,31 EUR (slovima: tisuću petsto dvadeset šest eura i trideset jedan cent) sa zateznim kamatama na iznos od 1.327,23 EUR od 2. kolovoza 2019. do isplate i na iznos od 199,08 EUR od 8. kolovoza 2024. do isplate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.460,67 EUR (slovima: dvije tisuće četiristo šezdeset eura i šezdeset sedam centi) sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 21. kolovoza 2020. navodi da je 30. travnja 2019. sudjelovao u prometnoj nesreći u Zagrebu i to kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka]. Ističe da je u spomenutoj nesreći zadobio tjelesne ozljede. Tužitelj navodi da je prometnu nesreću skrivio RP koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] koje je u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika Policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužitelj navodi da je zadobio tjelesnu ozljedu u zatiljačnom dijelu glave i trzajnu ozljedu vrata. Navodi da je trpio fizičke bolove, da je pretrpio strah te da mu je trebala tuđa pomoć i njega za vrijeme kućnog liječenja i mirovanja. Tužitelj od tuženika traži isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od ukupno 10.000,00 kn / 1.327,23 EUR (po osnovi fizičkih bolova 6.000,00 kn i po osnovi straha iznos 4.000,00 kn) te isplatu imovinske štete u iznosu 1.500,00 kn / 199,08 EUR (po osnovi tuđe pomoći i njege 1.000,00 kn i po osnovi troškova prijevoza do bolnice zbog pregleda i kontrola 500,00 kn). Tužitelj navodi da se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom, no da je tuženik takav zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će sud tuženiku naložiti isplatu iznosa od ukupno 11.500,00 kn (1.526,31 EUR) sa zateznim kamatama na iznos od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR) od 2. kolovoza 2019. do isplate i na iznos od 1.500,00 kn (199,08 EUR) od dana donošenja presude do isplate uz naknadu troškova postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja te da je vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] doista imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Osporava odgovornost svog osiguranika za štetni događaj ističući da ne postoji uzročna veza između štetnog događaja i štete za koju tužitelj navodi da mu je nastala kao posljedica istog jer promjena brzine vozila tužitelja nije bila takva da bi nastale ozljede i tegobe koje se opisuju u tužbi. Osporava i to da su tuženiku nastali troškovi prijevoza do bolnice zbog pregleda i kontrola. Također, tužitelj osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrda (list 4-6 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 7 spisa), medicinske dokumentacije (list 8-11 spisa), odštetnog zahtjeva (list 12 spisa), dopisa tuženika (list 13 spisa), izvida štete (list 36 spisa), zatim pregledavanjem fotografija (list 35, 66 spisa) i skice mjesta događaja (list 64-65 spisa), saslušanjem svjedoka MP i tužitelja (list 57-58 spisa) te dokaz kombiniranim prometnim i sudsko- medicinskim vještačenjem (list 73-74, 76-78, 95, 130 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa neimovinske i imovinske štete za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio 30. travnja 2019. u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.

6. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, dok je sporno postoji li odgovornost tuženikovog osiguranika za štetni događaj i to u pogledu postojanja uzročne veze između predmetnog štetnog događaja i nastale štete, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva te sam tijek zateznih kamata.

7.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, odnosno postojanja uzročne veze između predmetne prometne nesreće i štete za koju tužitelj u ovom postupku traži isplatu naknade od tuženika, sud je izveo dokaz kombiniranim prometnim i sudsko- medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Igoru Jakopliću, dipl. ing. i stalnom sudskom vještaku specijalistu sudske medicine prof. dr. sc. Davoru Mayeru.

7.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića (list 76-78 spisa) proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do stražnjeg sudara između prednjeg dijela vozila HYUNDAI i30 registarske oznake [registarska oznaka] i stražnjeg dijela vozila u kojem se nalazio tužitelj kao vozač (vozilo marke Volkswagen Golf registarske oznake [registarska oznaka]); da je prilikom sudara došlo do ubrzavanja vozila kojim je upravljao tužitelj i do polijetanja tijela tužitelja u odnosu na karoseriju vozila u nazad te da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj u trenutku sudara s vozilom registarske oznake [registarska oznaka] zadobilo promjenu brzine od 8,7 km/h.

7.3. Nadalje, iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. Davora Mayera (list 73-74 spisa) proizlazi da je pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem tijelo tužitelja u trenutku sudara imalo tendenciju polijetanja unatrag, a da uz takvu dinamiku i utvrđenu promjenu brzine tužitelj nije mogao zadobiti ozljedu u vidu istegnuća vrata (trzajne ozljede) i to iz razloga što je njegovo tijelo bilo izloženo minimalnim sudarnim silama čiji je intenzitet bio nedostatan za nastanak te ozljede, no da je tužitelj mogao stražnjim dijelom glave doći u kontakt s naslonom za glavu vozačkog sjedala i zadobiti natučenje glave.

7.4. Tuženik nije imao primjedbi na nalaze i mišljenje vještaka, no s druge strane tužitelj je na ročištu održanom 25. rujna 2023. (list 110 spisa) općenito prigovorio nalazu i mišljenju navedenih vještaka, ne navodeći u kojem dijelu i zbog čega iste osporava. Sud je zbog istaknutog prigovora od strane tužitelja zakazao glavnu raspravu za 24. siječnja 2024. na koju su pozvani vještaci radi usmenog očitovanja na prigovore tužitelja (zapisnik na listu 129-131 spisa). Punomoćnica tužitelja je podneskom prije održavanja ročišta obavijestila sud da na isto neće pristupiti te je predložila da se ročište održi u odsutnosti tužitelja (list 127 spisa), no niti u navedenom podnesku nije specificirala u kojem dijelu osporava nalaz i mišljenje vještaka. Na navedeno ročište (koje se održalo u prisutnosti tuženika, no u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja) pristupili su pozvani vještaci. Vještak Igor Jakoplić u cijelosti je ostao kod svog nalaza i mišljenja, a vještak Davor Mayer kod svog nalaza i mišljenja i dodatnog očitovanja od 5. ožujka 2023.

7.5. Treba reći da sud prihvaća ocjenu vještaka Igora Jakoplića danu u pisanom nalazu i mišljenju da je prilikom sudara došlo do ubrzavanja vozila tužitelja i do polijetanja tijela tužitelja u odnosu na karoseriju vozila u nazad te da je vozilo tužitelja u trenutku sudara s drugim vozilom zadobilo promjenu brzine od 8,7 km/h. Naime, takvu ocjenu vještak Igor Jakoplić dao je uzevši u obzir podatke iz spisa i to prvenstveno fotografije i skice s mjesta nesreće. Iz naprijed navedenog vještak je dobio uvid u dinamiku nastanka prometne nesreće i posljedice iste pa je na temelju svog iskustva i stečenog stručnog znanja dao po ovom sudu logičnu ocjenu u smislu promjene brzine vozila i načina kretanja tijela tužitelja u trenutku sudara dvaju vozila.

Takvu ocjenu vještaka ovaj sud prihvaća.

7.6. Također, sud prihvaća i ocjenu vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera iz pisanog nalaza i mišljenja da, uzimajući u obzir dinamiku odigravanja prometne nesreće kako je opisana u nalazu i mišljenju prometnog vještaka i pomak tijela tužitelja, tužitelj nije mogao zadobiti ozljedu istegnuća vrata (trzajna ozljeda), odnosno da intenzitet sudarnih sila nije bio dostatan za nastanak takve ozljede. Sud prihvaća i ocjenu spomenutog vještaka da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju mogao pak zadobiti natučenje glave, s obzirom da je tijelo tužitelja poletjelo unazad u odnosu na karoseriju vozila pa je sasvim logično da je u datom trenutku moglo doći do kontakta glave s naslonom za glavu, što je moglo dovesti do natučenja stražnjeg dijela glave tužitelja.

7.7. Slijedom svega navedenog, sud prihvaća nalaz i mišljenje prometnog vještaka i vještaka sudske medicine u cijelosti kao jasno, stručno i obrazloženo.

7.8. Dakle, sud na temelju nalaza i mišljenja spomenutih vještaka nalazi utvrđenim da tužitelju u predmetnom štetnom događaju nije mogla nastati neimovinska šteta zbog ozljede istegnuća vrata (trzajne ozljede), no da je s obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja moglo doći do natučenja stražnjeg dijela glave zbog čega je tužitelju eventualno mogla nastati stanovita neimovinska šteta.

8.1. Radi utvrđenja preostalih relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj vezano za ozljedu natučenja stražnjeg dijela glave pretrpio fizičke bolove i strah te postoje li trajne posljedice takve ozljede i, ako postoje, jesu li iste umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju zbog spomenute ozljede i eventualno u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je, s obzirom da je za utvrđenje navedenog potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), rješenjem od 8. kolovoza 2024. (list 148 spisa) odredio da će se izvesti dokaz medicinskim vještačenjem.

8.2. Budući da je teret dokazivanja opsega posljedica nastalih u predmetnom štetnom događaju na strani tužitelja u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud je već ranije spomenutim rješenjem od 8. kolovoza 2024. naložio tužitelju da u roku 15 dana uplati predujam u iznosu 199,08 EUR za izvođenje medicinskog vještačenja uz upozorenje o posljedicama neplaćanja spomenutog iznosa u smislu čl. 153. st. 3. ZPP-a. Navedeno rješenje tužitelju je uručeno 21. kolovoza 2024. sukladno čl. 138. st. 1. ZPP-a (potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena nalazi se na poleđini lista 150 spisa).

8.3. Tužitelj u danom roku pa čak niti do dana održavanja idućeg ročišta 27. studenog 2024. (a niti do dana pisanja ove odluke) nije uplatio predujam za provođenje medicinskog vještačenja, zbog čega je sud odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem sukladno čl. 153. st. 3. ZPP-a. Tome treba dodati da tužitelj čak i u ranijem tijeku postupka isto tako nije platio predujam, odnosno trošak za pristup vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing. i prof. dr. sc. Davora Mayera na ročište na koje su isti pozvani kako bi se usmeno očitovali o istaknutim prigovorima tužitelja na njihove nalaze i mišljenje. Dakle, tužitelj u više navrata tijekom postupka nije postupao po nalozima suda za uplatu predujma vezano uz dokaze izvođenje kojih je sam predlagao.

8.4. Naprijed navedenom treba dodati da tužitelj nije predlagao niti provođenje ikakvih drugih stvarnih ili osobnih dokaza (primjerice saslušanja tužitelja) na okolnost utvrđenja opsega eventualne neimovinske štete koja bi nastala kao posljedica upravo spomenute ozljede natučenja glave, a na temelju kojih bi sud mogao u potpunosti utvrditi odlučne činjenice. Slijedom navedenog, iako iz provedenih dokaza proizlazi da uzročna veza između štetnog događaja i ozljede natučenja glave tužitelja doista postoji, tužitelj nije dokazao opseg nastale ozljede natučenja glave (da li je zbog spomenute ozljede pretrpio bol, strah, da li je ista dovela do smanjenja životne aktivnosti), a niti da li mu je zbog istoga bila potrebna tuđa pomoć i njega pa tako nije dokazao da bi mu nastala neimovinska šteta i imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći i njege u onom opsegu u kojem navodi da je takva šteta nastala.

9. Nadalje, u pogledu tužiteljevog zahtjeva u dijelu u kojem isti traži isplatu imovinske štete zbog troškova prijevoza do bolnice zbog pregleda i kontrola, treba reći da tužitelj, na kojemu je teret dokaza da su takvi troškovi doista nastali i (ako zaista jesu) u kojem iznosu, tijekom postupka ne dostavlja nikakvu dokumentaciju iz koje bi isto proizlazilo. Naime, iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj zbog ozljede u predmetnom događaju zaprimljen u Hitnu kiruršku ambulantu Kliničke bolnice Dubrava na sam dan prometne nesreće (list 8-11 spisa), no ne dostavlja nikakvu dokumentaciju iz koje proizlazi da je išao na ikakve preglede i kontrole naknadno u vezi predmetnog štetnog događaja, zbog čega bi takvi troškovi nastali, a niti eventualno u kojoj visini.

10. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da ne postoji uzročna veza između ozljede istegnuća vrata kod tužitelja i predmetne prometne nesreće te s obzirom da tužitelj nije dokazao da bi (i u kojem opsegu) ozljeda natučenja glava opravdala isplatu naknade neimovinske štete, a niti da su nastali troškovi prijevoza, sud je odbio tužbeni zahtjev na temelju čl. 1100. st. 1., zatim čl. 1063. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

11.1. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora te troškovnicima stranaka (list 152 i 147 spisa).

11.2. Tako je tuženiku, budući da je uspio u ovoj parnici, priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 24. kolovoza 2022. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te podneska od 26. ožujka 2021. u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima održanim 25. veljače 2021., 27. svibnja 2021., 25. rujna 2023., 24. siječnja 2024., 27. lipnja 2024. i 27. studenog 2024. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle tuženik ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 825 boda što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.062,50 EUR. Tuženik ima pravo i na naknadu troška za kombinirano vještačenje u iznosu od 398,17 EUR. Dakle, tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.460,67 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tuženika za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana presuđenja do isplate.

11.3. S druge strane, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen.

11.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II i III izreke ove presude.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćnici

2. Tuženiku – po punomoćnici