Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-775/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec, u parničnom postupku tužitelja HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola od 8. ožujka 2024., broj P-564/2021-22, 9. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i odbija se žalba tuženice te se rješenje Općinskog suda u Puli – Pola od 8. ožujka 2024., broj P-564/2021-22, u pobijanom dijelu pod točkom II. i pod točkom III. izreke potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja i odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola od 8. ožujka 2024., broj P-564/2021- 22, točkom I izreke riješeno je da se smatra da je tužitelj povukao tužbu. Točkom II. izreke nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja. Točkom III. izreke odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka za iznos od 500,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja, i to protiv odluke o troškovima postupka žalbu su pravovremeno izjavili, tužitelj protiv točke II. izreke, tuženica protiv točke III. izreke navedenog rješenja.

2.1. Tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Tužitelj u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno obvezao tužitelja na plaćanje troškova postupka tuženici, jer da je tuženica izazvala troškove neisplatom osobne invalidnine tužitelju. Tužitelj dalje navodi da je tuženica zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, te da stoga nije imala troškove zastupanja i poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu H i Bešlić protiv Republike Hrvatske, prema kojoj presudi Općinsko državno odvjetništvo nije u istom položaju kao odvjetnik, budući se financira iz državnog proračuna. Zatim upućuje na presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-215/2018 od 19. ožujka 2018., prema kojoj kod određivanja troškova postupka zastupanja po državnom odvjetništvu treba sagledati sve okolnosti konkretnog slučaja kako ne bi došlo do povrede ustavnog prava na pristup sudu, te se u toj presudi poziva na predmet Klauz protiv [adresa] i H i A protiv Republike Hrvatske, te da tuženica zbog činjenice da ju je zastupalo po službenoj dužnosti državno odvjetništvo i nije imala dodatne troškove. Tužitelj smatra da kako je u ovom postupku tuženicu zastupalo Općinskog državnog odvjetništvo u Puli-Pola, to za tuženicu nisu nastali troškovi postupka i prvostupanjski sud nije trebao tuženici odrediti troškove postupka i naložiti tužitelju da ih podmiri. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti, pobijano rješenje u točci II. izreke ukinuti, naložiti tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka kao trošak žalbe.

2.2. Tuženica je izjavila žalbu protiv točke III izreke prvostupanjskog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U bitnome smatra da ima pravo na naknadu troška očitovanja na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, budući je obraćanje državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za podnošenje tužbe i troškovi koji su nastali predstavljaju potrebe troškove za tuženici nastale radi donošenja odluke u odnosu na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, te se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-196/2023 od 19. travnja 2023., i predlaže žalbu prihvatiti i tuženici odrediti i daljnji trošak sastava odgovora na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, te traži trošak žalbe.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

3.1. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Ispitujući zakonitost pobijane presude po službenoj dužnosti a povodom izjavljene žalbe tužitelja i žalbe tuženice, ovaj drugostupanjski sud nije našao da je pobijano rješenje doneseno, ili da je postupak koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, vođen uz počinjenje koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u žalbi ne upućuje kojom bi bitnom povredom odredaba bio obuhvaćeno prvostupanjskog rješenje u pobijanom dijelu. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo kada je tužitelj obvezan na plaćanje troškova postupka tuženici u iznosu od 700,00 EUR, kao i kada je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška postupka očitavanja na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 EUR.

5. Prvostupanjski sud je tuženici priznao troškove postupka u skladu s odredbama ZPP-a koje uređuju pitanje troškova postupka stranaka koje zastupa odvjetnik pa tako i onih koje zastupa državno odvjetništvo (članak 154. - članak 163. ZPP).

6. Činjenica da je tuženicu u ovom postupku koji je inicirao tužitelj zastupalo Općinskog državno odvjetništvo u Puli- Poli, ne može utjecati na prava tuženice kao stranke u ovom postupku pa i u odnosu na pravo na naknadu troškova zastupanja. Ne može se smatrati da država ima neograničene resurse, te bi i država, poput privatnih stranaka, također trebala uživati zaštitu od neutemeljenih sudskih postupaka, kao što je prema stavu ovog suda ovaj parnični postupak.

7. Naime, iz stanja spisa proizlazi :

- da je tužitelj inicirao ovaj parnični postupak radi isplate neisplaćenih iznosa invalidnine, a koja invalidnost mu je priznata prema rješenju Republike Hrvatske Ministarstva Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Klasa: UP/I-562-02/99-01/1879 Urbroj:519-110-99-2 od 14. prosinca 1999., za koje nije priložena potvrda pravomoćnosti i ovršnosti,

- da tužitelj traži isplatu za vremensko razdoblje od 4/2018 do 3/2021 sa zakonskom zateznom kamatom do isplate,

- da je tužitelj u skladu s člankom 186.a ZPP-a, podnio zahtjev za mirno rješenje spora, na koji zahtjev se tuženica očitovala odbivši ga kao neosnovanim,

- da je tužitelj po istoj pravnoj osnovi, ali za drugo vremensko razdoblje već vodio protiv tuženice postupak radi isplate neisplaćene invalidnine, te je presudom Općinskog suda u Metkoviću broj P-409/12 od 12. studenog 2012. odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-158/13 od 16. ožujka 2016.,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1577/20106-2 od 11. lipnja 2019., odbačena revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj GŽ-158/13 od 16. ožujka 2016., kao nedopuštena,

- da je rješenjem Ministarstva branitelja Klasa: UP/II-562-02/13-0015/104 Ur.broj: 522- 04/1-1-1-13-2 od 20. kolovoza 2013., oglašeno ništavim rješenje Ministarstva Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Klasa: UP/I-562-02/99-01/1879 Ur.broj: 519- 110-99-2 od 14. prosinca 1999., a koje rješenje je dostavljeno i tužitelju.

8. Tužba u ovom predmetu podnesena je 14. srpnja 2021., dakle, nakon što je već tužbeni zahtjev tužitelja po istoj pravnoj osnovi pravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Metkoviću broj P-409/12 od 12. studenog 2012., pa je tužitelj znao da nema pravne osnove za isplatu koju potražuje i nakon što je rješenjem Ministarstva branitelja Klasa: UP/II-562-02/13-0015/104 Ur.broj: 522-04/1-1-1-13-2 od 20. kolovoza 2013., oglašeno ništavim rješenje Ministarstva Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Klasa: UP/I-562-02/99-01/1879 Ur.broj: 519-110-99-2 od 14. prosinca 1999., na kojem rješenju tužitelj temelji tužbeni zahtjev.

9. Dakle, suprotno žalbenim razlozima tužitelja, tuženica nije izazvala troškove ovog postupka, već upravo tužitelj koji je unatoč pravomoćnoj presudi kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji temelji na istoj pravnoj osnovi ponovno podnio tužbu ali za drugo vremensko razdoblje. Osim toga u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu otpala je i pravna osnova na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje donošenjem rješenja MInistarstava branitelja Klasa: UP/II-562-02/13-0015/104 Ur.broj: 522-04/1-1- 1-13-2 od 20. kolovoza 2013., oglašeno ništavim rješenje Ministarstva Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Klasa: UP/I-562-02/99-01/1879 Ur.broj: 519-110-99-2 od 14. prosinca 1999.

10. U odnosu na žalbu tuženice valja navesti da očitovanje tuženice na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora nije bilo nužno za ovaj postupak, niti je uvjet za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske, budući i u slučaju da se ODO ne očituje na zahtjev za mirno rješenje spora tužitelj može podnijeti tužbu nadležnom sudu (članak 186.a stavak 5. ZPP), dakle ta radnja tuženice nije potrebna za vođenje parnice, dok je naprotiv, obraćanje tužitelja državnom odvjetništvu prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske potrebno i uvjet, pa je prema članku 155. ZPP-a, prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tuženice za naknadu troška očitovanja na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora.

11. Žalbenim navodima tužitelja i tuženice nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanih točka II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja, pa je na temelju članka 380. ZPP-a, žalba tužitelja i žalba tuženica odbijena, a u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje potvrđeno.

12. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. ZPP-a.

U Karlovcu, 9. siječnja 2025.

Sudac:

Vesna Britvec