REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-125/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivi Karin Šipek, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja OS, vl. obrta [obrt], [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 412,90 EUR (slovima: četiristo dvanaest eura i devedeset centi) sa zateznom kamatom od 14. studenoga 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 526,54 EUR sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 89,05 EUR sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 03. kolovoza 2023. nastala šteta na vozilu, marke HYUNDAI I30, 1.4 CDI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Tvrdi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, a prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio 4. kolovoza 2023. tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete ref. broj 238210513351, a da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete. Tuženik je prema tvrdnjama tužitelja utvrdio da je šteta pravno osnovana te je 17. studenog 2023. isplatio iznos po obrazloženoj ponudi od 6. studenog 2023. u kojoj se navodi kako je visina štete procijenjena na temelju izvida štete te je u skladu s tim i računom tužitelja i umanjeno isplaćeno, međutim, da je time tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tako tvrdi da je preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 241/1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 3.174,34 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 2.761,46 EUR, a da razliku od 412,90 EUR po računu koji tuženik nije platio, tuženik prema tvrdnjama tužitelja opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 29. studenog 2023. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, o čemu je tuženik obaviješten. Stoga je razlika u cijeni rada predmet ovoga spora te tužbom tužitelj zahtijeva plaćanje od tuženika navedenog iznosa od 412,90 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, kao i vjerodostojnost dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis. Ističe kako iz okolnosti konkretnog slučaja jasno proizlazi da vlasnik vozila postupa nemarno spram tuženika i visini štete, odnosno ne postupa s pozornošću s kakvom bi postupao u konkretnim okolnostima dobar domaćin s obzirom da nije niti pokušao popraviti oštećeno vozilo po jeftinijim cijenama/prosječnim cijenama, a koji popravak bi zadovoljavao sve pretpostavke kvalitete, struke i sigurnosti. Također ističe da iz dokaza u spisu ne proizlazi čak niti da je ovlašteni servis, a cijena radnog sata ne odgovara prosječnim i uobičajenim tržišnim cijenama rada, čime je oštećenik prema tvrdnjama tuženika prekršio odredbe čl. 4., 5., 6. i 10. Zakona o obveznim odnosima.

3. Tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 5. ožujka 2024. na način da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva s time da navodi da od tuženika potražuje iznos od 412,90 EUR pa se generalno protivi svim navodima iz odgovora na tužbu kao neosnovanima. Smatra neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj (oštećenik) IS ustupila svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju. Također smatra neosnovanim prigovor pasivne legitimacije jer iz ponude tuženika od 6. studenog 2023. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev oštećenika podnesen tuženiku kao odgovornom osiguravatelju pravno osnovan te se tuženik putem te ponude obvezao na isplatu u iznosu od 2.761,46 EUR ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu. Spori i navode tuženika te ukazuje na osnovnu dužnost štetnika da u skladu s odredbom čl. 1085 st. 1 Zakona o obveznim odnosima uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, a što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika kojim je to stanje uspostavljeno. Sama činjenica što tuženik kao osiguravatelj štetnika ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja kao ovlaštenoga servisera smatra potpuno neodlučnom i ne znači da nije dužan taj trošak nadoknaditi jer tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, niti na bilo koji način ima pravo ograničiti svoju obvezu u odnosu na visinu satnice rada. Imajući u vidu da tuženik nije ugovorno ograničio svoju odgovornost u odnosu na visinu satnice popravka odnosno nije imao/nema bilo kakav ograničavajući ugovor sa serviserima, a niti bi isto proizlazilo iz zakonskih normi, smatra da je tuženik dužan u cijelosti namiriti tužitelju nastalu štetu.

4. Tijekom postupka tuženik je učinio nespornom aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika, kao i odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Nadalje, tuženik ne spori cijene sata rada tužitelja niti spori da je tužitelj utrošio broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova navedenih u računu broj 241/1/1, ali je ostao pri sporenju osnove i visine tužbenog zahtjeva (list 118. i 119. spisa).

5.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u Presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-818/2011 (list 7. do 10. spisa), e-mail korespondencija (list 11. do 12. spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-156/2022. od 24. siječnja 2023. (list 13. do 22. spisa), smjernice AZTN od 20. veljače 2020. (list 23. do 26. spisa), presuda VTS RH od 30. srpnja 2015. poslovni broj Pž-3749/2012 (list 27. do 32. spisa), račun broj 241/1/1 od 3. studenog 2023. (list 34. do 35. spisa), Potvrda isplate štete od 17. studenog 2023. (list 36. spisa), izvid štete (list 37. spisa), obrazložena ponuda tuženika od 15. rujna 2023. (list 38. spisa), obrazložena ponuda bez I/S od 6. studenog 2023. (list 39. spisa), službeni cjenik tužitelja (list 40. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 41. do 42. spisa), notifikacija o ustupu potraživanja radi ispunjenja (list 43. do 44. spisa), sudska praksa (list 59. spisa), obračun štete broj 238210513351 (list 61. spisa), račun broj 188/01/01 od 13. travnja 2022. (list 67. spisa), dokaz o plaćanju (list 68. do 69. spisa), račun - otpremnica broj 13/VP1/1 od 2. veljače 2023. (list 70. spisa), nalog za isplatu (list 71. spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024. (list 72. do 76. spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (list 77. do 81. spisa), račun broj 629/01/01 od 28. listopada 2021. (list 82. spisa), dokaz o plaćanju (list 83. do 84. spisa), nalog za isplatu (list 85. spisa), račun broj 57/01/01 od 7. veljače 2022. (list 86. spisa), dokaz o plaćanju (list 87. do 88. spisa), račun broj 103/01/01 od 2. ožujka 2022. (list 89. spisa), dokaz o plaćanju (list 90. do 91. spisa), račun broj 24/01/01 od 24. siječnja 2022. (list 92. spisa), dokaz o plaćanju (list 93. do 94. spisa), račun broj 32/01/01 od 1. veljače 2022. (list 95. spisa), dokaz o plaćanju (list 96. spisa), račun A 124/1/1 od 16. veljače 2023. (list 97. spisa), dokaz o plaćanju (list 99. do 100. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka IS (iskaz na listu 118. spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja (iskaz na listu 120. spisa).

5.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede prometno vještačenje s obzirom da je tuženik učinio nespornom odgovornost svog osiguranika, a ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi po tuženiku predloženo prometno tehničko vještačenje na okolnost utvrđivanja prosječne cijene rada u gradu registracije vozila za radove prema izvidu štete te na okolnost potrebnih radnih sati za limarske i lakirerske radove iz razloga koji će biti navedeni kasnije u obrazloženju, pri čemu se ističe kako je tuženik tijekom postupka učinio nespornim utrošeni broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova navedenih u tužiteljevom računu broj 241/1/1. Ovaj sud nije smatrao potrebnim, imajući u vidu dokumentaciju u spisu i provedene dokaze te utvrđenja temeljem istih, provoditi niti po tuženiku predložene dokaze saslušanja svjedoka CS i ŽS na predloženu okolnost upućivanja oštećenika na popravak kod ovlaštenih/neovlaštenih servisa s prosječnim tržišnim cijenama rada.

6. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 412,90 EUR, koja se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku, a sve vezano za popravak vozila oštećene IS, koja je svoju tražbinu ustupila nesporno tužitelju.

8. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja niti pasivna legitimacija tuženika, nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, nisu sporne tužiteljeve cijene sata rada niti je sporno da je tužitelj utrošio na popravak vozila broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova navedenih u računu broj 241/1/1.

9. Među strankama su u konkretnom predmetu sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete tuženika (list 37. spisa) utvrđeno je da se isti odnosi na vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], marke Hyundai I30, 1.4 CRDi, u vlasništvu IS kao oštećenika te je istim predviđeno 6,40 sati limarskih radova i 7,10 lakirerskih radova. Tužitelj je račun za popravak navedenog vozila broj 241/1/1 ispostavio s osnove 10,90 sati limarskih radova i 8,50 lakirerskih radova, a koji broj radnih sati kao potreban za popravak vozila je tuženik učinio nespornim.

11. Tuženik je, kako je to razvidno iz obrazložene ponude/odobrenje za popravak (list 38. spisa), obavijestio oštećenu da će nakon izvršenog popravka oštećenog vozila isplatiti štetu po računu popravka radionici koja je izvršila popravak ili izravno oštećenoj ako je platila račun popravka, uz uvjet da je račun popravka u skladu s izvidom štete i prosječnim tržnim cijenama rada majstora u gradu registracije vozila. Tuženik je nadalje u mirnom postupku djelomično platio tužiteljev račun za popravak vozila broj 241/1/1, osim u spornom dijelu koji je i utužen u ovom postupku i koji se odnosi na razliku cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku.

12. Tužitelj je obračunao cijenu radnog sata u iznosu od 30,00 EUR (bez PDV-a), koja cijena odgovara cijeni radnog sata limarskih i lakirerskih radova prema tužiteljevom Cjeniku usluga (list 40. spisa). Iz iskaza tužitelja proizlazi kako ima svoj cjenik u kojem se cijene formiraju po izračunu bilance, kao i da je po navedenoj cijeni u razdoblju ispostavljanja predmetnog računa ispostavljao sve račune, osim ukoliko cijena nije bila definirana posebnim ugovorima s većim klijentima. Iz iskaza svjedoka IS proizlazi kako je ona kod tužitelja popravljala predmetno vozila jer joj je preporučen kao jako dobar majstor te je prema njezinom mišljenju popravak izvršen prema pravilima struke jer je nakon toga vozilo bilo u izvanrednom stanju te se uopće nije moglo primijetiti da je bilo oštećeno.

13. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija prema ocijeni ovog suda ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju naplaćuje prema cijenama koje naplaćuje (30,00 EUR uvećano za pripadajući PDV), a tuženik ne može prema ocijeni ovog suda samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera.

14.1. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 241/1/1 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je tuženik utvrdio nespornim, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. Tužitelj je na okolnost visine štete, pri čemu opseg radnih sati nije sporan, visinu dokazao računom o popravku iz kojeg je razvidno da su izvršeni upravo oni popravci koje je bilo izvesti radi popravka štete i to u količinama potrebnim za isto. 14.2. Upravo zbog ranije navedenih utvrđenja ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi po tuženiku predloženo prometno tehničko vještačenje na okolnost utvrđivanja prosječne cijene rada u gradu registracije vozila za radove prema izvidu štete, a kako je to već ranije u obrazloženju navedeno.

15. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

16. Tužiteljev račun za popravak vozila ispostavljen je 3. studenog 2023. te je u istome naznačen rok dospijeća od 10 dana, odnosno navedeni račun je dospio na plaćanje 13. studenog 2023., a kako tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja valjalo je prihvatiti tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od 14. studenog 2023. do isplate i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na predmet konkretnog spora.

18. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 122. i 123. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

19. Tužitelju je kao potreban priznat sljedeći trošak:

-trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

-trošak sastava podneska od 5. ožujka 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 18. rujna 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 27. studenog 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

-trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR

-trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR,

odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 526,54 EUR kuna slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

20. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21.1. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer mu taj trošak prema ocjeni ovog suda nije bio potreban trošak za vođenje ovog postupka jer su se u skladu s odredbama ZPP-a ostvarile pretpostavke za dostavu presude putem e-oglasne ploče suda. Nadalje, tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na neosnovano prekomjerno zatraženi iznos sudskih pristojbi za tužbu i presudu iz razloga što je tužitelj sudsku pristojbu na tužbu platio u dosuđenom mu iznosu od 13,27 EUR, a u istom iznosu je i u obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu. Naime, odredbom čl. 7. st. 3. ZSP-a propisano je da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Tako je tužitelj u obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR ukoliko ju plati u propisanom roku od tri dana, dok sam snosi krivnju za eventualno nepravovremeno plaćanje iste i slijedom toga plaćanje razlike do punog iznosa pristojbe propisanog Tarifom (26,54 EUR).

21.2. Slijedom iznijetoga, tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je za iznos od 89,05 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.