Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-468/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednice vijeća, te Ivice Raguža kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku iz odvjetničkog društva Potočnjak & Šušnjar d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnicima IČ, Sanji Porobija i Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnicima iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika Zagrebačke banke d.d. izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 962/2024-33 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. odbija se djelomično kao neosnovana i usvaja se djelomično kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-962/2024-33 od 27. svibnja 2024.:
- u cijelosti potvrđuje pod točkama I., II. i V. izreke presude,
- potvrđuje pod točkom IV. izreke presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.976,22 eura sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2024. do isplate
- preinačava pod točkom IV. izreke u dijelu koji prelazi iznos od 1.976,22 eura do iznosa od 2.166,34 eura sa zateznim kamatama, te se sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice ZČ za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 190,12 eura sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2024. do isplate tj. u dijelu koji prelazi iznos od 1.976,22 eura do iznosa od 2.166,34 eura.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3206091917, sklopljenog 6. veljače 2006., potvrđenog kod javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba pod brojem OU-122/2006 između tužiteljice ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, kao Kreditora.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 4.890,46 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate, i to od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje zatezne kamate teku (od dana plaćanja):
na iznos od 22,82 EUR od 15.11.2007 do isplate
na iznos od 22,72 EUR od 15.12.2007 do isplate
na iznos od 22,82 EUR od 15.1.2008 do isplate
na iznos od 22,57 EUR od 15.2.2008 do isplate
na iznos od 42,16 EUR od 15.3.2008 do isplate
na iznos od 42,16 EUR od 15.4.2008 do isplate
na iznos od 42,10 EUR od 15.5.2008 do isplate
na iznos od 42,06 EUR od 15.6.2008 do isplate
na iznos od 42,00 EUR od 15.7.2008 do isplate
na iznos od 41,83 EUR od 15.8.2008 do isplate
na iznos od 41,32 EUR od 15.9.2008 do isplate
na iznos od 41,47 EUR od 15.10.2008 do isplate
na iznos od 41,38 EUR od 15.11.2008 do isplate
na iznos od 41,71 EUR od 15.12.2008 do isplate
na iznos od 42,60 EUR od 15.1.2009 do isplate
na iznos od 43,20 EUR od 15.2.2009 do isplate
na iznos od 42,95 EUR od 15.3.2009 do isplate
na iznos od 42,91 EUR od 15.4.2009 do isplate
na iznos od 42,67 EUR od 15.5.2009 do isplate
na iznos od 42,29 EUR od 15.6.2009 do isplate
na iznos od 42,54 EUR od 15.7.2009 do isplate
na iznos od 73,67 EUR od 15.8.2009 do isplate
na iznos od 73,79 EUR od 15.9.2009 do isplate
na iznos od 73,02 EUR od 15.10.2009 do isplate
na iznos od 73,32 EUR od 15.11.2009 do isplate
na iznos od 73,32 EUR od 15.12.2009 do isplate
na iznos od 73,39 EUR od 15.1.2010 do isplate
na iznos od 73,67 EUR od 15.2.2010 do isplate
na iznos od 73,13 EUR od 15.3.2010 do isplate
na iznos od 10,86 EUR od 1.4.2010 do isplate
na iznos od 73,05 EUR od 15.4.2010 do isplate
na iznos od 72,98 EUR od 15.5.2010 do isplate
na iznos od 54,65 EUR od 15.6.2010 do isplate
na iznos od 54,39 EUR od 15.7.2010 do isplate
na iznos od 10,26 EUR od 28.7.2010 do isplate
na iznos od 54,58 EUR od 15.8.2010 do isplate
na iznos od 55,02 EUR od 15.9.2010 do isplate
na iznos od 55,35 EUR od 15.10.2010 do isplate
na iznos od 55,67 EUR od 15.11.2010 do isplate
na iznos od 55,92 EUR od 15.12.2010 do isplate
na iznos od 55,92 EUR od 15.1.2011 do isplate
na iznos od 55,98 EUR od 15.2.2011 do isplate
na iznos od 55,83 EUR od 15.3.2011 do isplate
na iznos od 55,62 EUR od 15.4.2011 do isplate
na iznos od 55,67 EUR od 15.5.2011 do isplate
na iznos od 55,88 EUR od 15.6.2011 do isplate
na iznos od 56,17 EUR od 15.7.2011 do isplate
na iznos od 41,00 EUR od 15.8.2011 do isplate
na iznos od 41,24 EUR od 15.9.2011 do isplate
na iznos od 41,17 EUR od 15.10.2011 do isplate
na iznos od 41,20 EUR od 15.11.2011 do isplate
na iznos od 41,28 EUR od 15.12.2011 do isplate
na iznos od 41,54 EUR od 15.1.2012 do isplate
na iznos od 41,78 EUR od 15.2.2012 do isplate
na iznos od 41,51 EUR od 15.3.2012 do isplate
na iznos od 41,16 EUR od 15.4.2012 do isplate
na iznos od 41,32 EUR od 15.5.2012 do isplate
na iznos od 41,61 EUR od 15.6.2012 do isplate
na iznos od 41,23 EUR od 15.7.2012 do isplate
na iznos od 41,13 EUR od 15.8.2012 do isplate
na iznos od 40,78 EUR od 15.9.2012 do isplate
na iznos od 41,32 EUR od 15.10.2012 do isplate
na iznos od 41,47 EUR od 15.11.2012 do isplate
na iznos od 41,39 EUR od 15.12.2012 do isplate
na iznos od 41,71 EUR od 15.1.2013 do isplate
na iznos od 41,75 EUR od 15.2.2013 do isplate
na iznos od 41,75 EUR od 15.3.2013 do isplate
na iznos od 41,92 EUR od 15.4.2013 do isplate
na iznos od 41,63 EUR od 15.5.2013 do isplate
na iznos od 41,16 EUR od 15.6.2013 do isplate
na iznos od 41,52 EUR od 15.7.2013 do isplate
na iznos od 40,60 EUR od 15.8.2013 do isplate
na iznos od 40,88 EUR od 15.9.2013 do isplate
na iznos od 41,00 EUR od 15.10.2013 do isplate
na iznos od 41,09 EUR od 15.11.2013 do isplate
na iznos od 41,19 EUR od 15.12.2013 do isplate
na iznos od 41,11 EUR od 15.1.2014 do isplate
na iznos od 37,43 EUR od 15.2.2014 do isplate
na iznos od 37,43 EUR od 15.3.2014 do isplate
na iznos od 37,25 EUR od 15.4.2014 do isplate
na iznos od 37,08 EUR od 15.5.2014 do isplate
na iznos od 37,05 EUR od 15.6.2014 do isplate
na iznos od 37,18 EUR od 15.7.2014 do isplate
na iznos od 32,93 EUR od 15.8.2014 do isplate
na iznos od 32,89 EUR od 15.9.2014 do isplate
na iznos od 33,02 EUR od 15.10.2014 do isplate
na iznos od 33,10 EUR od 15.11.2014 do isplate
na iznos od 33,11 EUR od 15.12.2014 do isplate
na iznos od 33,15 EUR od 15.1.2015 do isplate
na iznos od 30,28 EUR od 15.2.2015 do isplate
na iznos od 0,27 EUR od 18.2.2015 do isplate
na iznos od 29,97 EUR od 15.3.2015 do isplate
na iznos od 29,66 EUR od 15.4.2015 do isplate
na iznos od 29,64 EUR od 15.5.2015 do isplate
na iznos od 0,25 EUR od 19.5.2015 do isplate
na iznos od 0,08 EUR od 20.5.2015 do isplate
na iznos od 29,61 EUR od 15.6.2015 do isplate
na iznos od 29,67 EUR od 15.7.2015 do isplate
na iznos od 42,79 EUR od 15.8.2015 do isplate
na iznos od 42,81 EUR od 15.9.2015 do isplate
na iznos od 624,97 EUR od 10.9.2015. do isplate,
a sve u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zakonskih zateznih kamata na -na iznos od 22,82 EUR u razdoblju od 02.11.2007 do zaključno 14.11.2007.
-na iznos od 22,72 EUR u razdoblju od 02.12.2007. do zaključno 14.12.2007.
-na iznos od 22,82 EUR u razdoblju od 2.1.2008. do zaključno 14.01.2008.
-na iznos od 22,57 EUR u razdoblju od 2.2.2008. do zaključno 14.02.2008.
-na iznos od 42,16 EUR u razdoblju od 2.3.2008. do zaključno 14.03.2008.
-na iznos od 42,16 EUR u razdoblju od 2.4.2008. do zaključno 14.04.2008.
-na iznos od 42,10 EUR u razdoblju od 2.5.2008. do zaključno 14.05.2008.
-na iznos od 42,06 EUR u razdoblju od 2.6.2008. do zaključno 14.06.2008.
-na iznos od 42,00 EUR u razdoblju od 2.7.2008. do zaključno 14.07.2008.
-na iznos od 41,83 EUR u razdoblju od 2.8.2008. do zaključno 14.08.2008.
-na iznos od 41,32 EUR u razdoblju od 2.9.2008. do zaključno 14.09.2008.
-na iznos od 41,47 EUR u razdoblju od 2.10.2008. do zaključno 14.10.2008.
-na iznos od 41,38 EUR u razdoblju od 2.11.2008. do zaključno 14.11.2008.
-na iznos od 41,71 EUR u razdoblju od 2.12.2008. do zaključno 14.12.2008.
-na iznos od 42,60 EUR u razdoblju od 2.1.2009. do zaključno 14.01.2009.
-na iznos od 43,20 EUR u razdoblju od 2.2.2009. do zaključno 14.02.2009.
-na iznos od 42,95 EUR u razdoblju od 2.3.2009. do zaključno 14.03.2009.
-na iznos od 42,91 EUR u razdoblju od 2.4.2009. do zaključno 14.04.2009.
-na iznos od 42,67 EUR u razdoblju od 2.5.2009. do zaključno 14.05.2009.
-na iznos od 42,29 EUR u razdoblju od 2.6.2009. do zaključno 14.06.2009.
-na iznos od 42,54 EUR u razdoblju od 2.7.2009. do zaključno 14.07.2009.
-na iznos od 73,67 EUR u razdoblju od 2.8.2009. do zaključno 14.08.2009.
-na iznos od 73,79 EUR u razdoblju od 2.9.2009. do zaključno 14.09.2009.
-na iznos od 73,02 EUR u razdoblju od 02.10.2009. do zaključno 14.10.2009.
-na iznos od 73,32 EUR u razdoblju od 02.11.2009. do zaključno 14.11.2009.
-na iznos od 73,32 EUR u razdoblju od 02.12.2009. do zaključno 14.12.2009.
-na iznos od 73,39 EUR u razdoblju od 02.1.2010. do zaključno 14.01.2010.
-na iznos od 73,67 EUR u razdoblju od 02.2.2010. do zaključno 14.02.2010.
-na iznos od 73,13 EUR u razdoblju od 02.3.2010. do zaključno 14.03.2010.
-na iznos od 73,05 EUR u razdoblju od 2.4.2010. do zaključno 14.04.2010.
-na iznos od 72,98 EUR u razdoblju od 02.5.2010. do zaključno 14.05.2010.
-na iznos od 54,65 EUR u razdoblju od 02.6.2010. do zaključno 14.06.2010.
-na iznos od 54,39 EUR u razdoblju od 02.7.2010. do zaključno 14.7.2010.
-na iznos od 54,58 EUR u razdoblju od 02.8.2010. do zaključno 14.08.2010.
-na iznos od 55,02 EUR u razdoblju od 02.9.2010. do zaključno 14.09.2010.
-na iznos od 55,35 EUR u razdoblju od 02.10.2010. do zaključno 14.10.2010
-na iznos od 55,67 EUR u razdoblju od 02.11.2010.do zaključno 14.11.2010.
-na iznos od 55,92 EUR u razdoblju od 02.12.2010. do zaključno 14.12.2010.
-na iznos od 55,92 EUR u razdoblju od 02.1.2011. do zaključno 14.01.2011.
-na iznos od 55,98 EUR u razdoblju od 02.2.2011. do zaključno 14.02.2011.
-na iznos od 55,83 EUR u razdoblju od 02.3.2011. do zaključno 14.03.2011.
-na iznos od 55,62 EUR u razdoblju od 02.4.2011. do zaključno 14.04.2011.
-na iznos od 55,67 EUR u razdoblju od 02.5.2011. do zaključno 14.05.2011.
-na iznos od 55,88 EUR u razdoblju od 02.6.2011. do zaključno 14.06.2011.
-na iznos od 56,17 EUR u razdoblju od 02.7.2011. do zaključno 14.07.2011.
-na iznos od 41,00 EUR u razdoblju od 02.8.2011. do zaključno 14.08.2011.
-na iznos od 41,24 EUR u razdoblju od 02.9.2011. do zaključno 14.09.2011.
-na iznos od 41,17 EUR u razdoblju od 02.10.2011. do zaključno 14.10.2011.
-na iznos od 41,20 EUR u razdoblju od 02.11.2011. do zaključno 14.11.2011.
-na iznos od 41,28 EUR u razdoblju od 02.12.2011. do zaključno 14.12.2011.
-na iznos od 41,54 EUR u razdoblju od 02.1.2012. do zaključno 14.01.2012.
-na iznos od 41,78 EUR u razdoblju od 2.2.2012 do zaključno 14.2.2012.
-na iznos od 41,51 EUR od 02.3.2012 do zaključno 14.03.2012.
-na iznos od 41,16 EUR od 02.4.2012 do zaključno 14.04.2012.
-na iznos od 41,32 EUR od 02.5.2012 do zaključno 14.05.2012.
-na iznos od 41,61 EUR od 02.6.2012 do zaključno 14.06.2012.
-na iznos od 41,23 EUR od 02.7.2012 do zaključno 14.07.2012.
-na iznos od 41,13 EUR od 02.8.2012 do zaključno 14.08.2012.
-na iznos od 40,78 EUR od 02.9.2012 do zaključno 14.09.2012.
-na iznos od 41,32 EUR od 02.10.2012 do zaključno 14.10.2012.
-na iznos od 41,47 EUR od 02.11.2012 do zaključno 14.11.2012.
-na iznos od 41,39 EUR od 02.12.2012 do zaključno 14.12.2012.
-na iznos od 41,71 EUR od 02.1.2013 do zaključno 14.01.2013.
-na iznos od 41,75 EUR od 02.2.2013 do zaključno 14.02.2013
-na iznos od 41,75 EUR od 02.3.2013 do zaključno 14.03.2013
-na iznos od 41,92 EUR od 02.4.2013 do zaključno 14.04.2013
-na iznos od 41,63 EUR od 02.5.2013 do zaključno 14.05.2013
-na iznos od 41,16 EUR od 02.6.2013 do zaključno 14.06.2013
-na iznos od 41,52 EUR od 02.7.2013 do zaključno 14.07.2013
-na iznos od 40,60 EUR od 02.8.2013 do zaključno 14.08.2013
-na iznos od 40,88 EUR od 02.9.2013 do zaključno 14.09.2013
-na iznos od 41,00 EUR od 02.10.2013 do zaključno 14.10.2013
-na iznos od 41,09 EUR od 02.11.2013 do zaključno 14.11.2013
-na iznos od 41,19 EUR od 02.12.2013 do zaključno 14.12.2013
-na iznos od 41,11 EUR od 02.1.2014 do zaključno 14.01.2014
-na iznos od 37,43 EUR od 02.2.2014 do zaključno 14.02.2014
-na iznos od 37,43 EUR od 02.3.2014 do zaključno 14.03.2014
-na iznos od 37,25 EUR od 02.4.2014 do zaključno 14.04.2014
-na iznos od 37,08 EUR od 02.5.2014 do zaključno 14.05.2014
-na iznos od 37,05 EUR od 02.6.2014 do zaključno 14.06.2014
-na iznos od 37,18 EUR od 02.7.2014 do zaključno 14.07.2014
-na iznos od 32,93 EUR od 02.8.2014 do zaključno 14.08.2014
-na iznos od 32,89 EUR od 02.9.2014 do zaključno 14.09.2014
-na iznos od 33,02 EUR od 02.10.2014 do zaključno 14.10.2014
-na iznos od 33,10 EUR od 02.11.2014 do zaključno 14.11.2014
-na iznos od 33,11 EUR od 02.12.2014 do zaključno 14.12.2014
-na iznos od 33,15 EUR od 02.1.2015 do zaključno 14.01.2015
-na iznos od 30,28 EUR od 02.2.2015 do zaključno 14.02.2015
-na iznos od 29,97 EUR od 02.3.2015 do zaključno 14.03.2015
-na iznos od 29,66 EUR od 02.4.2015 do zaključno 14.04.2015
-na iznos od 29,64 EUR od 02.5.2015 do zaključno 14.05.2015
-na iznos od 29,61 EUR od 02.6.2015 do zaključno 14.06.2015
-na iznos od 29,67 EUR od 02.7.2015 do zaključno 14.07.2015
-na iznos od 42,79 EUR od 02.8.2015 do zaključno 14.08.2015
-na iznos od 42,81 EUR od 02.9.2015 do zaključno 14.09.2015
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.166,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 27. svibnja 2024. g. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate".
2. Protiv naprijed navedene presude u odnosu na točke I., II., IV. i V. pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti uz dosudu parničnih troškova tuženiku kao i troškova žalbenog postupka, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Presudom je tužiteljici dosuđen iznos od 4.890,46 eura dok zbroj pojedinačnih iznosa daje 4.890,45 eura. Također deklaratorni tužbeni zahtjev je neuredan jer nije točno određen dio članka ugovora o kreditu. Prvostupanjski sud nije proveo test nepoštenosti te je samo automatski povezao promjenjivu kamatnu stopu sa znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Prvostupanjski sud nije utvrdio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te je tužiteljica samoinicijativno s tuženikom zaključila navedeni ugovor o kreditu. Također tužiteljica je pristala na kredit s promjenjivom kamatnom stopom te niti od koga nije bila prisiljena na zaključenje takvog ugovora o kreditu. Tužiteljica nije dokazala da su joj nerazumljive odredbe o načinu promjene kamatne stope te da se o njima nije pregovaralo. Stoga je tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Iz deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva nije točno označeno koji dio ugovora više ne proizvodi nikakav učinak. Tužiteljica tužbom nije obuhvatila i sudužnika te založnog dužnika kao stranke ugovora o kreditu te je stoga tužba trebala biti odbačena. Također tužiteljica nije dokazala niti svojstvo prosječnog potrošača te iz provedenih dokaza ne proizlazi za što se predmetna nekretnina koristila. Činjenica da je tužiteljica fizička osoba ne dokazuje ujedno i njen status potrošača. U odnosu na djelomično povučeni tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je tuženiku trebao dosuditi naknadu parničnih troškova prema razlici između prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje tužiteljica je pojedine pojedinačne iznose povećala zbog čega je došlo do preinake tužbe, a kojoj preinaci se tuženik protivio. Prvostupanjski sud nije obrazložio kretanje kamatne stope i kako se promjena u kamatnoj stopi manifestirala na razliku u ukupnom anuitetu tužiteljice. Tužiteljica je imala i mogućnost raskinuti ugovor ali to nije učinila. Također prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio istaknuti prigovor zastare kao i prigovor nedostatka materijalnopravne aktivne legitimacije tužiteljice obzirom se sve uplate ne mogu povezati s tužiteljicom jer su pojedine uplate vršene od strane trećih osoba. I u pogledu primijene zateznih kamata prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije jasan početak tijeka zakonske zatezne kamate. Vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije dana podnošenja tužbe i postavljenog konačnog tužbenog zahtjeva. I u odnosu na troškove parničnog postupka odluka prvostupanjskog suda nije osnovana. Naime, tužiteljici je priznat trošak prema troškovniku koji je predala na zapisniku od 23. travnja 2024., a koji troškovnik je trebao biti predan putem e-komunikacije. Tužiteljici je neosnovano dosuđen trošak sastava podneska od 5. siječnja 2021. i 23. travnja 2024. obzirom se ne radi o obrazloženim podnescima. Također neosnovano je tužiteljici dosuđen u punom iznosu i trošak ročišta od 8. listopada 2020. i 6. travnja 2022. obzirom se ne radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari. I sudska pristojba na presudu je pogrešno tužiteljici dosuđena. Naime, sudska pristojba na presudu ne može iznositi 50,30 eura već eventualno 47,67 eura. Osim toga prvostupanjski sud nije vodio računa da je tuženik u cijelosti uspio u žalbenom postupku zbog čega je predmet vraćen na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica nije dostavila očitovanje na žalbu tuženika.
4. Žalba tuženika djelomično je neosnovana i djelomično osnovana. Naime, u pogledu glavne stvari žalba tuženika je neosnovana dok je u odnosu na troškove parničnog postupka dosuđene tužiteljici žalba tuženika djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane presude sačinjeno u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje među strankama nisu sporne kao i činjenice koje su među strankama sporne. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a. Također i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u članku 2. Ugovora o kreditu broj 3206091917 sklopljenog 6. veljače 2006. između tužiteljice i tuženika te zahtjev za isplatu više plaćenog temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope.
7. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:
- da je između tužiteljice i tuženika 6. veljače 2006. zaključen ugovor o namjenskom kreditu u protuvrijednosti od 120.000,00 eura;
- da je redovna kamata ugovorena u visini od 5,80% godišnje kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.;
- da je namjena kredita kupnja stana;
- da je ĆČ sudužnik u navedenom ugovoru o kreditu;
- da tužiteljica ima status potrošača;
- da se o spornom dijelu odredbe članka 2. Ugovora o kreditu nije pregovaralo;
- da ugovor o kreditu predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor na sadržaj kojeg tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja;
- da su sporne odredbe ugovora o kreditu nejasne i nerazumljive, nepoštene te stoga i ništetne;
- da je kamatna stopa tijekom trajanja otplate kredita više puta mijenjana na način da je ista bila veća u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,80%;
- da je zbog povećanja kamatne stope tužiteljica platila više u ukupnom iznosu od 4.890,46 eura;
- da prigovor zastare tuženika nije osnovan obzirom zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora;
- da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije;
- da je tuženik nepošteni stjecatelj.
8. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da su i sudužnik ĆČ te založni dužnik CČ trebali biti obuhvaćeni tužbom. Naime, tuženik kao banka se obvezao staviti na raspolaganju tužiteljici kao korisniku kredita određeni iznos novčanih sredstava, a korisnica se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti na način kako je to ugovoreno. U postupku je utvrđeno da je korisnica kredita bila isključivo tužiteljica dok sudužnik i založni dužnik nisu korisnici kredita te stoga nisu niti nužni suparničari koji bi uz tuženika morali biti na tuženoj strani, kako to neosnovano u žalbi navodi tuženik.
9. U pogledu utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud se nije pozivao na presudu iz kolektivnog spora već je u konkretnom slučaju ispitivao sve okolnosti vezane za ništetnost pojedinih ugovornih odredbi. I u odnosu na pitanje zastare prvostupanjski sud pravilno primjenjuje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, u konkretnom slučaju zastara potraživanja tužiteljice nije još ni počela teći, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.
9.1. U odnosu na žalbeni navod tuženika glede zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe, žalbeni navod tuženika nije osnovan. Kako u konkretnom slučaju zastara počinje teći tek pravomoćnošću presude broj P-962/2024-33. to je jasno da i u odnosu na preinačeni dio zastara još nije počela teći.
10. Prilikom utvrđivanja sporne odredbe ugovora o kreditu pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/2003. – nastavno ZZP/03), a koji je zakon bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba članka 2. Ugovora o kreditu nepoštena te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača obzirom se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, imajući u vidu odredbu članka 81. stavak 1. ZZP/03, te je navedena odredba ništetna sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP.
11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sporna odredba ugovora tužiteljici kao prosječnom potrošaču bila nejasna i nerazumljiva. Naime, niti u ugovoru niti u Općim uvjetima tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope niti metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja, tim više što nije postojala ni mogućnost da tužiteljica predloži da određena točka ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu glasi drugačije od onoga što joj je ponuđeno. Tužiteljica je bila u situaciji da ugovor koji je formuliran samo od strane tuženika kao takav u cijelosti prihvati ili ne prihvati, a tužiteljica je mogla utjecati samo na visinu sredstava koja su joj bila potrebna. Da tužiteljica nije mogla utjecati na visinu kamatne stope i njene promjene te da tužiteljici nije jasno od čega zavisi promjena kamatne stope nedvojbeno proizlazi iz iskaza same tužiteljice kojega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio vjerodostojnim i uvjerljivim. Tuženik nije dokazao da se o spornim odredbama ugovora pregovaralo, tim više jer se radilo o unaprijed pripremljenom, standardnom i formuliranom ugovoru na čiji sadržaj tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja. Tužiteljici nisu pojašnjeni parametri o čemu ovisi promjena kamatne stope te je promjena kamatne stope ovisila isključivo o volji jedne strane tj. tuženika. U situaciji kada promjena ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, a da pri tom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti o kojima ovisi promjena stope gdje promjenu stope tužiteljica ne može niti previdjeti niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužiteljica nije niti mogla znati zašto se mijenja kamatna stopa niti o čemu ovisi promjena kamatne stope to je tužiteljica kao potrošač dovedena u neravnomjeran položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i instituciju koja se bavi novčarskim poslovanjem, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Stoga su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije dokazala nerazumljivost odredbi o načinu promjene kamatne stope.
11.1. Na takav način ugovaranjem spornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na "cijenu" što je suprotno odredbi članka 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05. – dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile u bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Takva jednostrana ugovorna odredba suprotna je načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjestan iznos kojeg tužiteljica ima obvezu vratiti tuženiku te je dovela do neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužiteljice.
11.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom obzirom se radilo o ugovornim uvjetima koji su bili unaprijed određeni i propisani od strane tuženika, a koje činjenice je prvostupanjski sud utvrdio temeljem iskaza same tužiteljice te uvidom u sporni ugovor. Stoga su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije obrazložio kako je tvrdio nemogućnost pregovaranja te zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.
11.3. Sud napominje da je strankama bilo dopušteno ugovaranje kamatne stope kao promjenjive no ono što u konkretnom slučaju nije dopušteno to je da se samo jednoj strani, ovdje tuženiku, dopusti određivanje uvjeta pod kojima će se kamatna stopa mijenjati bez mogućnosti utjecaja druge strane na promjenu te iste kamatne stope.
12. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke razvidno je da je prvostupanjski sud utvrđivao sve elemente u pogledu poštenosti odnosno nepoštenosti ugovornih odredaba odnosno je li ugovorena kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, je li se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, je li odredba nejasna, teško razumljiva ili teško uočljiva, te je li uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Sve ove činjenice prvostupanjski sud je analizirao kada je odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica ima status potrošača te su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika. Naime, sredstva iz kredita tužiteljica je koristila za kupnju stana u kojem živi sa svojom obitelji te se ne radi o nekretnini koja je predmet iznajmljivanja. Tužiteljica je navedeni ugovor sklopila kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njenom zanimanju niti njenoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti te stoga tužiteljica ima status potrošača propisan člankom 3. točka 1. ZZP/03. Da je namjera tužiteljice bila koristiti sredstva iz kredita za kupnju stana nedvojbeno je razvidno iz iskaza same tužiteljice, ali također i iz točke 6. Ugovora o kreditu. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.
14. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je deklaratorni tužbeni zahtjev neodređen i neuredno postavljen. Naime, iz deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva potpuno je razvidno da je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u članku 2. Ugovora o kreditu. Stoga je iz presude potpuno razvidno koji dio članka 2. Ugovora o kreditu je utvrđen ništetnim.
15. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud tuženiku trebao dosuditi troškove parničnog postupka u odnosu na djelomično povučeni tužbeni zahtjev. Naime, zbog djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva za tuženika nije nastao nikakav poseban trošak obzirom da isticanje prvotnog zahtjeva iznad konačno postavljenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi zastupanja, a također i vrijednost prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva kao i vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva nalazi se unutar istog tarifnog razreda.
16. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je ukupno dosuđeni iznos u visini od 4.890,46 eura veći od zbroja pojedinačnih iznosa u ukupnoj visini od 4.890,45 eura, isti nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke obzirom je dispozicija tužitelja hoće li kamatu na pojedinačne iznose potraživati na način da pojedinačni iznosi daju ukupan zbroj dosuđene glavnice ili će pak potraživati zateznu kamatu na pojedinačne iznose koji daju manji zbroj od dosuđene glavnice. Iznos dosuđene glavnice utvrđen je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Petra Blaškovića.
17. U obrazloženju svoje presude prvostupanjski sud analizirao je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Petra Blaškovića, a iz kojeg je razvidno kretanje kamatne stope odnosno promjena iste. Iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da je zbog povećanja kamatne stope došlo i do povećanja anuiteta odnosno obveze tužiteljice po navedenom ugovoru o kreditu.
18. Činjenica da su pojedine uplate vršene od stane treće osobe ne utječe na aktivnu legitimaciju treće osobe obzirom su sve uplate prihvaćene od strane tuženika kao obveze koje je izvršila tužiteljica temeljem zaključenog ugovora o kreditu.
19. Suprotno stajalište tuženika prvostupanjski sud analizirao je i Opće uvijete tuženika te je utvrdio da se istima samo utvrđuju uvjeti pod kojima se može mijenjati kamatna stopa i razdoblje promjene kamatne stope ali nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope niti metoda izračuna tih parametara.
20. Imajući u vidu navedeno pravilno je prvostupanjski sud spornu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom sukladno odredbi članka 322. stavak 1. ZOO, a posljedica ništetnosti sukladno odredbi članka 323. stavak 1. ZOO je da svaka ugovorna strana vrati drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora. Kako je tuženik na temelju takvog ugovora zaprimio iznos od 4.890,46 eura isti je u obvezi i vratiti navedeni iznos te platiti zateznu kamatu obzirom je tuženik nesavjestan stjecatelj. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništava, a ništavost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj. Stoga su i u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika vezani za tijek zatezne kamate. Osim toga iz izreke presude točno je razvidno od kojeg trenutka počinje teći zatezna kamata i do kada.
21. U odnosu na trošak parničnog postupka žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.
21.1. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici trošak ročišta od 8. listopada 2020. i 6. travnja 2022. po Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. nastavno: Tarifa) obzirom se radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, na oba ročišta raspravljalo se o glavnoj stvari. Također i u odnosu na podnesak od 5. siječnja 2021. pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici priznao naknadu po Tbr. 8. točka 1. Tarife obzirom se radi o obrazloženom podnesku u kojem se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka te ujedno i specificirala svoj tužbeni zahtjev.
21.2. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka obzirom tuženik nije uspio u prvostupanjskom postupku. Kako tuženik nije uspio u prvostupanjskom postupku to pravilno prvostupanjski sud nije tuženiku priznao niti trošak žalbe od 6. lipnja 2022.
22. Osnovano tuženik u žalbi navodi da podnesak od 23. travnja 2024. ne predstavlja obrazloženi podnesak te stoga tužiteljici za isti ne pripada nagrada po Tbr. 8. točka 1. Tarife već po Tbr. 8. točka 4. Tarife. Naime, navedenim podneskom tužiteljica je specificirala svoj tužbeni zahtjev iskazujući isti u eurima te stoga navedeni podnesak spada u tzv. ostale podneske za koji tužiteljici, obzirom na označenu vrijednost predmeta spora, pripada nagrada u iznosu od 25 bodova uvećana za PDV. Također osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud tužiteljici pogrešno priznao naknadu sudske pristojbe na presudu u iznosu od 50,30 eura. Naime, imajući u vidu vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.418,31 eura to tužiteljici pripada pravo na naknadu sudske pristojbe u visini od 47,67 eura.
22.1. Stoga je, u odnosu na troškove parničnog postupka, prvostupanjska presuda potvrđena do visine od 1.976,22 eura dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka. U preostalom dijelu odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka je pravilna te je prvostupanjski sud detaljno obrazložio koje troškove cijeni opravdanim i nužnim.
23. Stoga je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I., II. i V. u cijelosti te pod točkom IV do iznosa od 1.976,22 eura dok je u preostalom dijelu pod točkom IV. izreke presude sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska odluka i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 190,12 eura.
24. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u obzirom u odnosu na glavnu stvar tuženik žalbom nije uspio dok je u odnosu na troškove postupka tuženik žalbom uspio samo u neznatnom dijelu sve sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a.
25. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.
26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 9. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vesna Vrkić Perak
