REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. Povrv-180/2023-56

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta [obrt], soboslikarski obrt, zastupan po punomoćniku Zvonku Kristoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika ŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta [obrt], zastupan po punomoćniku Antunu Missoni, odvjetniku u [adresa], radi isplate 2.846,79 eura (ranije 21.449,13 kuna), na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 27. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nikša Mozara, Dubrovnik, Vukovarska 17, pod posl. br. Ovrv-582/2020 od 19. listopada 2020. godine, te se prihvaća tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 2.846,79 eura (ranije 21.449,13 kuna) uvećano za zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 17.4.2020.g. pa do plaćanja po stopi do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da naknadi nastali ovršni trošak u iznosu 231,35 eura (ranije 1.743,11 kuna), uvećano za zateznu kamatu od donošenja rješenja o ovrsi 19. listopada 2020. godine do isplate po stopi prema stopi do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.274,86 eura.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu 364,07 eura.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, Javni bilježnik Nikša Mozara, Dubrovnik, Vukovarska 17, pod posl. br. Ovrv-582/2020 od 19. listopada 2020. godine je donio rješenje na temelju vjerodostojne isprave a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 21.449,13 kuna s pripadajućom zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv tog rješenja ovršenik, sada tuženik, je uložio pravodobni prigovor u kojem u bitnome navodi da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, da tužitelj nije izveo radove pa je tuženik morao angažirati drugog izvođača kako bi radovi bili dovršeni.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku pod posl.br. Povrv-192/2020 od dana 23. prosinca 2020. stavljeno je povodom prigovora van snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz prijedloga za ovrhu, te navodi da u odnosu na građevinske knjige ističe da su prve ispravke predložene od strane tuženika, te da je u excel tablici napravljena ispravka knjige po tim uputama kao i da su scan 8-12 te nove ispravke napravljene od tuženika sa završnom knjigom - ispravak br. 2 a po čemu su rađeni računi, te da je utuženi dio onaj dio koji nije plaćen. Ističe tužitelj da je smanjio svoje potraživanje točno kako je tuženik tražio 50 % iako navodi da za isto nije bilo osnova jer još samo bojanje nije napravljeno, no i poslije udovoljena zahtjevima dug nije podmiren te tužitelj potražuje ostatak od tih 50 % za koji dio je račun(računi) ispostavljen.

5. Tuženik po punomoćniku tijekom postupka ustraje u navodima prigovora na rješenje o ovrsi koje se smatra odgovorom na tužbu te navodi kako je tuženik u komunikaciji s tužiteljem dogovorio da mu se izda račun ukupan iznos računa od 42.898,27 kn, te se tuženik obvezao platiti polovinu iznosa, iako radovi u tom trenutku nisu bili izvršeni, čak ni u omjeru od 50%, a da preostala druga polovina iznosa tuženik se obvezao platiti nakon što mu tužitelj u potpunosti izvrši radove i to osobito radove koje mu je naznačio u e-mail poruci 1. travnja 2020. godine. Također tuženik ističe kako tužitelj nije izvršio preostale radove, niti mu se više javljao preko telefona, pa zbog toga morao angažirati drugog izvođača, obrt [obrt], vl. FN iz [adresa].

6. Nakon provedenog postupka presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-192/2020 od 4. veljače 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozare, iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv-582/2020 od 19. listopada 2020. za iznos glavne tražbine od 21.449,13 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.743,11 kn s pripadajućom zakonskom zateznom (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozare, iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv-582/2020 od 19. listopada 2020. za trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.564,00 kn (točka III. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu 2.743,11 kn (točka IV. izreke).

7. Po izjavljenoj žalbi rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-1089/2022-3 od 29. lipnja 2023. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-192/2020 od 4. veljače 2022. u točkama I. i III. izreke pa se za navedeno predmet vratio sudu prvog stupnja Trgovačkom sudu u Dubrovniku na ponovno suđenje.

8. U ponovljenom postupku tužitelj izlaže i predlaže kao u prijedlogu za ovrhu koji se sada smatra tužbom i dotadašnjem tijeku postupka, te ističe kako je ukidno rješenje, a kojim se uputilo sud koje bi se radnje trebale izvesti u postupku utemeljeno na pogrešnim premisama, te da je viši sud pogrešno ili omaškom utvrdio kako je tuženik naveo da će prvo platiti račun koji tuženik nije osporavao, odnosno to se da zaključiti iz obrazloženja te odluke, ali kada se pogleda l.s. 54 na koji se ukidna odluka poziva jasno je kako je tuženik rekao da će odmah platiti oba računa. Ističe tužitelj kako nije prilikom plaćanja odredio prioritet računa sukladno zakonu, dakle, zatvara se prije dospjelih račun i to je potpuno jasno, te obzirom na navedeno, smatra da sud može odmah donijeti odluku i bez provođenja građevinskog vještačenja, ali kako ipak tužitelj ostaje pri svim dokaznim prijedlozima.

9. U ponovljenom postupku tuženik izlaže i predlaže kao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se sada smatra odgovorom na tužbu i dotadašnjem tijeku postupka, te ističe kako je drugostupanjski sud donošenjem ukidne odluke iznio jasne i valjane razloge za postupanje u ovom ponovljenom postupku.

10. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu: račun 14/PJ1/1 od 1.4.2020., građevinska knjiga s ispravcima, obračuni prije i nakon ispravka, fotografije, račun br. 13/PJ1/1 od 1.4.2020, e mail korespodencija među strankama, te je sud saslušao svjedoke HN, AN, FN i LN te zatražio podatak od porezne uprave o korištenju prava na odbitak predporeza – dopis od 23.9.2021.g., saslušao parnične stranke i izveo dokaz građevinskog vještačenja te iz svih izvedenih dokaza sud je mogao donijeti nedvojbenu odluku.

11. Svjedok KN, zaposlen kod tužitelja sigurno od 2019.g. na dalje iskazuje da mu je poznat poslovni odnos između tužitelja i tuženika te da je ŠN naručio radove od BN a za koje radove navodi da ih je on fizički i odradio. Iskazuje da su odradili sve radove u stanovima zgrade Valamar pa i radove navedene u računu br. 14, l.s.6, koji mu je predočen. Ističe da je konkretno baš radio te radove navedene u računu. Navodi da ne znam cijene radove ali može potvrditi da je taj posao odrađen i da nije bilo prigovora na izvedene radove ali da su stalno bili požurivani da ih što prije odrade. Na upit tko ih je požurivao odgovara gospodin ŠN i njegov sin, jer su dolazili gledali i nadzirali radove koje navodi da je odradio.

12. Svjedok AN, zaposlenik tužitelja ističe da ne zna za poslovni odnos tužitelja i tuženika, a potvrđuje da su mi radili i to krpanje šliceva od elektro i vodo instalacija, kao i lijepljenje i obrada kutnih šina na rubovima zidova i vanjskih otvora jer da su to prvi poslovi koje su odradili kada su došli na zgradu Valamara, odnosno njihovih 7 stanova. Taj posao ističe da je baš on odradio zajedno sa kolegama, zaposlenicima tužitelja i da nije bilo nikakvih prigovora koliko je njemu poznato, a da su radovi dovršeni osim bojanja.

13. Svjedok FN iskazuje da ga je ŠN pozvao da odradi nezavršeno pituravanje i dao je ponudu GN i odradio taj posao u cijelosti i plaćeno mu je po ponudi. Iskazuje da je radio podlogu, gletovanje i pituravanje dvije ruke. Iskazuje da je posao odradio samo na nekim površinama jer neke su površine bile pripremljene, ali ne sve.

14. Svjedok LN navodi da je u poslovnom odnosu s BN i to na način da na njegov poziv izrađuje mu građevinske knjige. Tako da ga je EN angažirao na predmetnom gradilištu da radi građevinsku knjigu i to na način da kad on završi dio radova dođe i unese izvršene radove u građevinsku knjigu. Iskazuje da je pri samom kraju izvođenja radova, ta građevinska knjiga napravljena i poslana investitoru. Bio je dogovor da se knjiga napravi i da dio ide na plaćanje toga dijela koji je napravljen u tome trenutku, a to da je bio dogovor tužitelja i tuženika. Iskazuje da je osobno vršio potrebna mjerenja radi unosa u građevinsku knjigu svih izvršenih radova od strane BN. Nakon što je knjiga poslana GN koji je imao neke korekcije, navodi da se on i EN sa tim korekcijama složili i da je to uneseno u knjigu, pa je na temelju tih korigiranih količina EN trebao ispostaviti račun. Obzirom da ni pločice nisu bile postavljene i nisu bili izvršeni svi radovi, ostalo je još pituravanje, bio je dogovor između GN i EN da se izda manji račun, a po dovršetku radova da se obračunaju svi radovi odnosno da se izda kompletan račun. Bio je prijedlog EN da se po prvom računu obračuna i plati 80% izvedenih količina, a po završetku pituravanja i obrade oko svjetlarnika plati ostalih 20% količina, ali gosp. GN na to nije pristao već je rekao da će platiti po prvom računu 50% izvedenih količina, a ostatak po završetku radova, iskazuje svjedok. Misli da je do prekida suradnje došlo između tužitelja i tuženika jer tuženik nije plaćao račune u roku. Ipak iskazuje da nije sudjelovao prilikom dogovaranja i pregovaranja ovog posla između tužitelja i tuženika već da je samo izrađivao građevinsku knjigu.

15. U svom stranačkom iskazu tužitelj EN ističe da je tuženik naručio radove od njega tj obrta i ad su dogovorili se za cijenu i započeo je radove. Iskazuje da za sve radove vođena je građevinska knjiga i da neke stvari tuženik nije priznao i to je sve evidentirano u građevinskoj knjizi. Ističe da je tuženik četiri puta križao knjigu i obzirom na tu činjenicu odlučio je prekinuti suradnju sa tuženikom i ispostavio mu račun na način kako je tuženik zahtijevao a kako bi nešto naplatio od urađenih radova. Iskazuje da nije zaračunao na računima ništa od onoga što je križao tuženik, već samo ono što je tuženik rekao da će priznati, ali da to ipak nije platio. Ispostavio je ističe dva računa i dio je plaćen, a ostao je neplaćen utuženi iznos, odnosno stariji račun br. 13 je plaćen u cijelosti, a noviji račun br. 14 je plaćen djelomično, a da svi radovi su izvršeni u cijelosti i više od toga. Navodi da nije bilo prigovora na izdane račune i da radovi nisu dovršeni jer je došlo do prekida suradnje, upravo zbog neplaćanja, a što se tiče uplata od strane tuženika navodi da je on uplatio ne navodeći brojeve računa, tako da je plaćen stariji račun i dio utuženog računa.

16. U svom stranačkom iskazu tuženik ŠN navodi da je dogovorio sa gosparom EN jedan kompletan posao, s tima što je rok bio završetak do nove godine 2020.g., a da je tužitelj kasnio sa početkom radova 15-tak dana, a kada su radovi počeli zaustavljao je radove u više navrata radi radova na drugim gradilištima za druge naručitelje. Ističe da je u više navrata pozivao gospara EN da nastavi radove i da dođe na gradilište i prema dogovoru posao je trebao završiti nakon mjesec dana i izdati račun. Iskazuje da je kontrolirao građevinsku knjigu i utvrdio da je obračunato puno više nego što je u stvarnosti odrađeno, te da je to ispravio, ali napominje da je to bilo prema stvarnom stanju, a da nije križao ono što je stvarno odrađeno. Kada su dogovarali posao dogovorili su kompletan posao i to sa bojanjem i sa čišćenjem i odvozom otpada, a da to nije odrađeno. Dana 01.04.2020.g. radovi tužitelja još nisu bili gotovi, navodi tuženik, pa da je kašnjenje bilo više od 4 mjeseca, i da mu je rekao da nema novaca, i zamolio da mu se plati dio radova. Iskazuje da mu je rekao da napravi tužitelj dva računa, jedan za krpljenje šliceva i obrada kutnih šina, jer je taj dio radova u cijelosti izvršen i to je račun br. 14, a koji račun je plaćen u cijelosti tužitelju. A da su to bili van troškovnički radovi, a ostatak radova koji su bili po ugovor, a u kojem je impregnacija, gletovanje i bojanje, nisu bili dovršeni, ti radovi su bili predviđeni u drugom računu. Ističe da se dogovorio s g. EN, usmeno da napravi račun na iznos 50% ukupno radova koji su trebali biti dovršeni, i da će platiti odmah pola toga računa, a ostatak nakon što kompletno završi dva apartmana u tom objektu, od ukupno sedam. Navodi da je platio iznos prema usmenom dogovoru, a nije plaćao konkretne račune kako ih je izdao tužitelj. Više puta navodi da je pozivao i zvao na telefon tužitelja, a onda mu se u konačnici javio sa nepoznatog broja i kratko izjavio da neće nastaviti radove da nađe drugog izvođača i poklopio slušalicu. Nakon toga navodi je bio prisiljen naći novoga izvođača, koji je dovršio radove, firma Spektar d.o.o. i ističe da je preplatio radove tužitelju za nekih cca 10.000,00 kn. 17. U svom pisanom vještačenju imenovani vještak Ante Mucić iz Oluja projekt d.o.o. zaključuje da je račun br. 13/PJ 1/1 od 01.04.2020 god., ispostavljen od [obrt], prema kupcu [obrt]trgovački obrt potpuno osnovan, te ga je potrebno isplatiti u cijelosti, na naznačeni iznos od 42.898,27 kn. U svom usmenom iskazu pred sudom vještak ostajem kod svog nalaza i mišljenja dostavljenog u spis, te se očituje na prigovore tuženika i navodi kako analizirao sve iz predanog spisa i e- mail korespondenciju i vidio da su količine nesporne pa da je prema tome izradio svoje vještačenje. Navodi da je nakon toga utvrdio koji radovi su ugovoreni, a nisu izvedeni, a da se radilo o 3 stavke troškovnika i svaka da je djelomično izvedena, pa da je nakon toga utvrđivao cjenovni odnos neizvedenih radova u odnosu na izvedene radove tuženika i tako došao do iznosa ad3 69.165,88 kuna, a što predstavlja veći iznos od iznosa koji je ispostavljen na računu od 42.898,27 kuna. Ustraje vještak kod svog nalaza i mišljenja navodeći da količine nisu sporne, a da je izvođač pristao na umanjenje visine cijena radova na 50 posto i da je tako izradio nalaz i mišljenje. Upitan je li nalaz i mišljenje izradio na e-mail korespondenciji stranaka odgovara da je uzeo u obzir cijeli spis i građevinsku dokumentaciju, ali tijek pregovara u vrijeme izvođenje radova je vidljiv iz e-mail korespondencije. Na upit jesu li dovršeni radovi od strane tužitelja vještak odgovara da radovi nisu bili u cijelosti dovršeni i po drugom izvođaču su dovršeni i popravljeni, ali da je tu činjenicu uzeo u obzir prilikom izrade mišljenja.

18. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi pa stoga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva.

19. Iz utuženog računa 14/PJ1/1 je vidljivo da ga je tužitelj ispostavio tuženiku na ime krpanja šliceva od elektro i vodo instalacija te lijepljenje i obrada kutnih šina na rubovima zidova i vanjskih otvora u ukupnom iznosu 28.137,40 kuna. Tuženik potražuje navedeni iznos za izvedene radove, dok tuženik navodi u prigovoru da da tužitelj nije izveo radove pa je tuženik morao angažirati drugog izvođača kako bi radovi bili dovršeni, dok u svom iskazu navodi da je je račun za krpljenje šliceva i obrada kutnih šina, taj dio radova u cijelosti izvršen i to je račun br. 14, a koji račun je plaćen u cijelosti tužitelju. Naime, tuženik navodi da je platio račun br. 14 jer je taj dio radova izvršen a da nije u cijelosti platio drugi račun jer nije bio takav dogovor. Tužitelj tvrdi da je uplate tužitelja na kojima nije bilo specificirano što se plaća knjižio prema starosti računa. Napominje se da u spisu nema dokaza u smislu isprava da je plaćen bilo račun br. 13 bilo račun br. 14.

20. Svaka stranka u ovom sporu treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- dalje: ZPP)), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica. Sud nije našao dokazanim da je, kako tuženik navodi, platio utuženo potraživanje iz računa 14/PJ1/1 jer je na njemu bio teret dokaza navedene činjenice.

21. Iz iskaza svjedoka KN i AN (radnika koji su posao fizički odradili) i LN (građevinskog inženjera koji je po izvršenom poslu radio građevinsku knjigu) proizlazi da je tužitelj izveo radove navedene u računu 14/PJ1/1 koji su predmet ovog spora, dok nije sporno da tužitelj nije izveo sve radove koji su bili dogovoreni između stranaka i da je došlo do prekida poslovne suradnje (što proizlazi i iz iskaza svjedoka FN, te saslušanja stranaka ), ali to nije bio predmet ovog postupka.

22. Iz isprava u spisu, svjedočenja svjedoka, a sukladno Nalazu i mišljenju vještaka kojeg sud u cijelosti prihvaća kao jasan, logičan i sukladan dokumentaciji, te stručan i u dovoljnoj mjeri obrazložen, a kojeg je vještak na raspravi dodatno obrazložio i očitovao se na primjedbe stranaka, te i drugih isprava u spisu sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

23. Nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, sud je prema čl. 8. ZPP-a, utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim i odlučio kao u toč. I izreke presude. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su se stranke nalazile u obveznom pravnom odnosu ugovora o djelu iz članka 590. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO), te je tuženik kao dužnik u ovom obvezno pravnom odnosu, temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a dužan svoju obvezu plaćanja izvršiti u cijelosti, te mu platiti zateznu kamatu. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Zatezna kamata je određena, sukladno čl. 29. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze pored glavnice duguje i kamatu po stopi propisanoj zakonom. Prema čl. 183. ZOO, dužnik dolazi u zakašnjenja kada svoju obvezu ne ispuni u roku određenom za njezino ispunjenje. Odluka o zateznim kamatama na osnovan dio tužbenog zahtjeva temelji se na odredbi čl.29. st. 1. ZOO-a, a teče od dospijeća pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

24. U smislu čl. 451. st.3. ZPP-a u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, radi čega je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

25. Tužitelju je prihvaćen trošak javnog bilježnika u iznosu od 1.743,11 kuna i to za sastav prijedloga po punomoćniku odvjetniku 100 bodova (T.br. 11 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 1.000,00 kuna, te za javnobilježničku nagradu 705,61 kuna uključujući PDV (čl. 6 i 8 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku NN 8/11 i 114/12), te za trošak dostave 37,50 kuna. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/2022. i 88/2022.) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke u eurima.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (l.s. 161 i na zapisnik l.s. 231), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja i to za podnesak kojim odgovara na navode iz prigovora od 7.1.2021.g. 100 bodova (Tar.br. 8.toč.1. OT-a), te za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 19.4.21., 9.8.21., 10.1.22., 4.3.24. i 27.11.24 po 100 bodova po svakom ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), što ukupno iznosi 600 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 1.200,00 eura, za trošak vještačenja 1.000,00 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu 564,00 kuna odnosno 74,86 eura (Tar.br. 2 st 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi NN 53/19, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18), što sve zbrojeno iznosi 2.274,86 eura pa je tako odlučeno kao u toč. II izreke odluke.

27. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu 364,07 eura (ranije 2.743,11 kuna) kao u toč. III izreke i to za podnesak od 13.9.21. koji je zaprimljen nakon zaključenja glavne rasprave, a koji sud u smislu čl. 155 ZPP- a nije prihvatio kao potreban za vođenje parnice jer je tužitelju odobren trošak zastupanja na ročištima kao i podnesak u prethodnom postupku na kojem je mogao iznijeti činjenice i predložiti dokaze, te za trošak iz ovrhe o čemu je sud odlučio u sklopu odluke o platnom nalogu u toč. I izreke.

28. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/2022. i 88/2022.) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke u eurima

29. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 9. siječnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.