REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3858/2019-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. OIB: 90275854576, Zagreb, Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku i drugim odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenog 2024. u prisutnosti tužiteljice, njene punomoćnice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 17593 sklopljenom između tužiteljice i tuženika 16. veljače 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak III. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita ... CHF";

-članak 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:..." sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austrija d.d., za CHF vrijedećem na dan plaćanja...";

-članak 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:.."kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno toč.9.1."

-članak 9.1.Uvjeta Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Očuvanje vrijednosti: visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit"

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime povećanja kamatne stope, iznos 899,25 eur sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 3,55 eur od 23.10.2006. do isplate,

- na iznos od 3,55 eur od 23.10.2006. do isplate,

- na iznos od 3,53 eur od 18.11.2006. do isplate,

- na iznos od 3,53 eur od 16.12.2006. do isplate,

- na iznos od 7,40 eur od 22.01.2007. do isplate,

- na iznos od 7,37 eur od 21.02.2007. do isplate,

- na iznos od 7,36 eur od 17.03.2007. do isplate,

- na iznos od 7,36 eur od 26.04.2007. do isplate,

- na iznos od 7,20 eur od 26.04.2007. do isplate,

- na iznos od 7,20 eur od 12.06.2007. do isplate,

- na iznos od 10,81 eur od 23.07.2007. do isplate,

- na iznos od 10,87 eur od 19.09.2007. do isplate,

- na iznos od 10,92 eur od 19.09.2007. do isplate,

- na iznos od 10,75 eur od 13.10.2007. do isplate,

- na iznos od 10,77 eur od 17.11.2007. do isplate,

- na iznos od 10,88 eur od 20.12.2007. do isplate,

- na iznos od 10,95 eur od 22.01.2008. do isplate,

- na iznos od 11,00 eur od 18.02.2008. do isplate,

- na iznos od 11,29 eur od 15.03.2008. do isplate,

- na iznos od 11,28 eur od 17.04.2008. do isplate,

- na iznos od 10,94 eur od 23.05.2008. do isplate,

- na iznos od 11,06 eur od 17.06.2008. do isplate,

- na iznos od 11,00 eur od 26.07.2008. do isplate,

- na iznos od 10,85 eur od 22.09.2008. do isplate,

- na iznos od 10,88 eur od 27.10.2008. do isplate,

- na iznos od 11,14 eur od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 11,73 eur od 30.01.2009. do isplate,

- na iznos od 11,52 eur od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 12,11 eur od 17.04.2009. do isplate,

- na iznos od 12,26 eur od 17.04.2009. do isplate,

- na iznos od 12,33 eur od 03.06.2009. do isplate,

- na iznos od 12,15 eur od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 12,06 eur od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 11,91 eur od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 11,79 eur od 14.08.2009. do isplate,

- na iznos od 11,86 eur od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,99 eur od 16.11.2009. do isplate,

- na iznos od 11,92 eur od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 11,91 eur od 18.01.2010. do isplate,

- na iznos od 11,98 eur od 16.02.2010. do isplate,

- na iznos od 10,97 eur od 16.02.2010. do isplate,

- na iznos od 11,08 eur od 16.03.2010. do isplate,

- na iznos od 11,09 eur od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 11,44 eur od 18.05.2010. do isplate,

- na iznos od 11,28 eur od 16.06.2010. do isplate,

- na iznos od 11,43 eur od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 11,99 eur od 17.08.2010. do isplate,

- na iznos od 11,80 eur od 16.09.2010. do isplate,

- na iznos od 12,43 eur od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 12,15 eur od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 11,92 eur od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 12,59 eur od 16.12.2010. do isplate,

- na iznos od 13,22 eur od 17.01.2011. do isplate,

- na iznos od 12,78 eur od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 12,95 eur od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 12,53 eur od 19.04.2011. do isplate,

- na iznos od 12,78 eur od 16.05.2011. do isplate

- na iznos od 13,67 eur od 16.06.2011. do isplate,

- na iznos od 13,39 eur od 18.07.2011. do isplate,

- na iznos od 14,70 eur od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 15,36 eur od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 13,65 eur od 10.10.2011. do isplate,

- na iznos od 13,79 eur od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 13,72 eur od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 13,90 eur od 16.01.2012. do isplate,

- na iznos od 14,10 eur od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 14,04 eur od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos od 13,95 eur od 16.04.2012. do isplate,

- na iznos od 13,99 eur od 16.05.2012. do isplate,

- na iznos od 14,09 eur od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 14,01 eur od 16.07.2012. do isplate,

- na iznos od 14,05 eur od 16.08.2012. do isplate,

- na iznos od 13,93 eur od 18.09.2012. do isplate,

- na iznos od 13,83 eur od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 13,98 eur od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 13,90 eur od 19.12.2012. do isplate,

- na iznos od 14,00 eur od 18.01.2013. do isplate,

- na iznos od 13,80 eur od 18.02.2013. do isplate,

u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za razdoblje do 31. prosinca 2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, u razdoblju do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime razlike u tečaju, iznos 1.976,74 eur sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,01 eur od 16.03.2006. do isplate,

- na iznos od 4,13 eur od 30.01.2009. do isplate,

- na iznos od 0,59 eur od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 10,50 eur od 17.04.2009. do isplate,

- na iznos od 13,07 eur od 17.04.2009. do isplate,

- na iznos od 14,23 eur od 03.06.2009. do isplate,

- na iznos od 11,31 eur od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 9,80 eur od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 7,18 eur od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 5,12 eur od 14.08.2009. do isplate,

- na iznos od 5,10 eur od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 7,32 eur od 16.11.2009. do isplate,

- na iznos od 6,01 eur od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 5,93 eur od 18.01.2010. do isplate,

- na iznos od 7,11 eur od 16.02.2010. do isplate,

- na iznos od 10,04 eur od 16.02.2010. do isplate,

- na iznos od 12,06 eur od 16.03.2010. do isplate,

- na iznos od 12,23 eur od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 18,59 eur od 18.05.2010. do isplate,

- na iznos od 15,80 eur od 16.06.2010. do isplate,

- na iznos od 18,49 eur od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 28,72 eur od 17.08.2010. do isplate,

- na iznos od 25,16 eur od 16.09.2010. do isplate,

- na iznos od 36,70 eur od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 31,61 eur od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 27,47 eur od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 39,68 eur od 16.12.2010. do isplate,

- na iznos od 51,21 eur od 17.01.2011. do isplate,

- na iznos od 43,14 eur od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 46,24 eur od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 38,62 eur od 19.04.2011. do isplate,

- na iznos od 43,06 eur od 16.05.2011. do isplate

- na iznos od 59,39 eur od 16.06.2011. do isplate,

- na iznos od 54,19 eur od 18.07.2011. do isplate,

- na iznos od 78,30 eur od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 90,23 eur od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 59,07 eur od 10.10.2011. do isplate,

- na iznos od 61,65 eur od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 60,40 eur od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 63,57 eur od 16.01.2012. do isplate,

- na iznos od 67,22 eur od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 66,23 eur od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos od 64,58 eur od 16.04.2012. do isplate,

- na iznos od 65,26 eur od 16.05.2012. do isplate,

- na iznos od 66,99 eur od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 65,63 eur od 16.07.2012. do isplate,

- na iznos od 66,27 eur od 16.08.2012. do isplate,

- na iznos od 64,22 eur od 18.09.2012. do isplate,

- na iznos od 62,35 eur od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 64,98 eur od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 63,52 eur od 19.12.2012. do isplate,

- na iznos od 65,45 eur od 18.01.2013. do isplate,

- na iznos od 61,03 eur od 18.02.2013. do isplate,

u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za razdoblje do 31. prosinca 2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 17593 sklopljenom između tužiteljice i tuženika 16. veljače 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva, a koje odredbe su sadržane u članak II. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: "Iznos kredita ... CHF" te u dijelu za isplatu iznosa u visini 51,10 eur.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 2.295,30 eur sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 16. veljače 2006. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 17593, svrha kojeg kredita je financiranje troškova kupnje osobnog automobila te je ugovoren iznos kredita 21.187,29 CHF, koji se isplaćuje trgovcu, a uključuje troškove zaključenja Ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja ugovora. Ugovorom o kreditu ugovorena je kamatna stopa od 6,00%.Tuženik je tijekom otplate kredita tužiteljici putem jednostrane obavijesti povećao kamatnu stopu, iako je ugovorom ugovorena kamatna stopa od 6% te nije ugovorena mogućnost povećanja iste, no u uvjetima ugovora pod točkom 9.1 pod nazivom "očuvanje vrijednosti" naznačeno je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi, ali ne postoje konkretni parametri i uvjeti temeljem kojih se ista prilagodba može izvršiti. Nejasna i nerazumljiva odredba Uvjeta ugovora o kreditu pod nazivom Očuvanje vrijednosti: visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit". Tuženik nije izvršio isplatu ugovorenog iznosa u CHF, već u kunama, izmijenio je jednostranom odlukom, ugovorenu fiksnu kamatnu stopu povećavši visinu anuiteta tužiteljici te primao uplate u kunama, a visinu anuiteta vezao je uz švicarski franak. U točki 5. uvjeta ugovora o kreditu tuženik je ugovorio da sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austrija d.d., za CHF važeće na dan plaćanja. Tuženik je opisanim postupanjem povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita ovdje tužiteljice, zaključujući ugovore o kreditima između ostalog i predmetni ugovor broj 17593 koristeći u istom ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa zaključenjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03). Sklapanjem Ugovora o kreditu u švicarskim francima tuženik je postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima čl. 322., povrijedio prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ugovarajući valutnu klauzulu u švicarskim francima bez upozorenja tužitelja kao potrošača na učestalost promjene tečaja svjetskih valuta te brojnih faktora koji utječu na kretanje tečaja što ih čini teško predvidivim na rok duži od deset godina, prikazujući tužiteljici svoju ponudu kao najpovoljniju moguću, preporučujući sklapanje kredita u švicarskim francima radi niže kamatne stope, ali je pri tome prešutio rizik tečajnih razlika. Tuženik tužiteljicu nije obavijestio čak niti o riziku da HNB provodi politiku stabilnog tečaja samo u odnosu na euro, ali ne i prema drugim valutama. Ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutku CHF prosječnom potrošaču su nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora propustio informirati tužiteljicu kao potrošača o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja EURO zone potpuno izvjestan i o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Slijedom navedenog tuženik je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljicom postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača 03, a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača 07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, jer nije tužiteljici transparentno izložio konkretna djelovanja i učinak svih faktora koji utječu na kreditnu zaduženost, a sve uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih potencijalni korisnik kredita može procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kreditu i to vezano za obim njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Tužiteljica je s tuženikom pregovarala isključivo o sklapanju ponuđenog ugovora, nije imala izbora osim sklopiti ugovor kojim je glavnica vezana za CHF. Slijedom navedenog, tužiteljica tvrdi da su ništetne odredba Ugovora o kreditu broj 17593 u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF te u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope, bez konkretnih parametara i uvjeta koja je u suprotnosti sa citiranim odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji se primjenjuje kao lex specijalis prema kojoj odredbi je dug tužiteljice postao promjenjiva kategorija na koju tužiteljica nije mogla utjecati. Zakonom o obveznim odnosima u članku 323. propisana je kao posljedica ništetnosti vraćanja onog što je primljen o temeljem takvog ugovora, te je tuženik dužan vratiti tužiteljici upravo ono što je temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora stekao, a s obzirom da je tuženik u zakašnjenju dužan je tužiteljici isplatiti i zakonsku zateznu kamatu. Tuženik je do dana otplate kredita prema Ugovoru o kreditu na razlici u tečaju CHF i jednostranom povećanju kamatne stope bez valjane pravne osnove stekao iznos 22.054,15 kn. Zahtjevom iz tužbe predlaže utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa , sadržane u dijelovima čl. 2. i 3. Ugovora o kreditu te čl. 5.1, čl. 6.2 i čl. 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu te posljedično navedenom, obvezati tuženika na preplaćeni tečaj i ugovorenu kamatu, u ukupnom iznosu 22.054,15 kn sa zateznom kamtom na pojedine iznose od njihova dospijeća do isplate, kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev i to u osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Čini nespornim da je s tužiteljicom dana 16. veljače 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 17593, no u cijelosti osporava tvrdnje tužiteljice da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Navodi da sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojoj se tuženiku nalaže da nešto isplati tužiteljici. Tuženik ukazuje da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača tzv. Udruge Franak, a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutno nikakve veze sa ovdje tuženikom. Tuženik ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača, već uopće nije banka. Budući da tuženik nije bio stranka u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi potrošača te se u ovom sporu ne mogu koristiti pravna utvrđenja iz tog postupka, u konkretnom slučaju potrebno je provesti dokazni postupak kako bi se utvrdilo jesu li određene odredbe predmetnog Ugovora nepoštene odnosno ništetne. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača te istovjetnu odredbu u čl. 52. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju tuženik smatra da su sve odredbe predmetnog Ugovora u djelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Tuženik smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su čl. 2. i 3. Ugovora te čl. 5., čl. 6. i čl. 9. Uvjeta ugovora o kreditu u cijelosti u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužiteljice ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osim toga, čl. 9. Uvjeta vrlo je detaljno opisano u kojim slučajevima dolazi do promijene anuiteta ("zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi…") te je upravo svaka promjena anuiteta bila u skladu s tom odredbom, pa se ne može iznijeti tvrdnja da se rado o jednostranim promjenama anuiteta od strane tuženika. Dakle, do promjena kamatne stope nije dolazilo temeljem jednostrane odluke tuženika, kao što je to bio slučaj sa osam tuženih banaka u kolektivnom sporu. Čl. 5. Uvjeta ugovora o kreditu predstavlja ugovaranje valutne klauzule u CHF-u, međutim radi se o odredbi koja je u skladu sa Zakonom i obveznim odnosima te u trenutku sklapanja Ugovora tuženik nije imao niti je mogao imati bilo kakva saznanja o kretanju tečaja CHF u odnosu na kunu. Svakako tuženik nije imao nikakvog utjecaja na kretanje tečaja. Dakle, tuženik u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja da bi gore navedene odredbe bile nerazumljive ili da tužiteljica nije bila upoznata s istima prije potpisivanja Ugovora. Bitno je za naglasiti da na samom Ugovoru piše da je tužiteljica prije potpisivanja Ugovora pročitala i prihvatila sve odredbe. Navodi da su tvrdnje tužiteljice o nepoštenosti odredbi čl. 2. i 3. Ugovora te čl. 5., 6. i čl. 9. Uvjeta ugovora u cijelosti netočne i paušalne. Budući se na tuženika ne mogu izravno primijeniti pravna utvrđenja iz presuda i rješenja donesenih povodom kolektivne tužbe potrošača, posve je jasno da tužiteljica za sve iznesene sporne tvrdnje treba dostaviti adekvatne dokaze, a sve kako bi sud mogao provesti valjani dokazni postupak. Međutim, tuženik opetovano ističe da je prilikom sklapanja, ali i tijekom izvršavanja prava i obveza iz predmetnog Ugovora postupao u dobroj vjeri i u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te nije uskratio tužitelju niti jedno pravo u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača. U konkretnom slučaju nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, što je vidljivo iz okolnosti da je predmetni Ugovor uredno i pravovremeno izvršen od strane tužiteljice kao potrošača, a da pritom tijekom trajanja ugovora nije podnijela niti jedan prigovor tuženiku kao trgovcu. Stoga, budući da osnovana tvrdnja tužiteljice o nepoštenosti ugovornih odredbi nije točna, posve je jasno da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužiteljice. Osporava visinu tužbenog zahtjeva jer iz tužbe nije vidljiv način izračuna pretplate, a koji izračun ovisi o nizu činjenica i faktora te se visina potraživanja može utvrditi jedino putem ovlaštenog sudskog vještaka stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: rješenje Ureda državne uprave Bjelovarsko-Bilogorske županije od 24. siječnja 2018. (list 7 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 8 spisa), Ugovor o kreditu broj 17593 od 16. veljače 2006. (list 9- 12 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 16. veljače 2006. (list 13-15 spisa), plan otplate uz Ugovor o kreditu broj 17593 (list 16-21 spisa), izračun preplate (list 21-22), obavijesti o promjeni kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj 17593 od 1. rujna 2006. i 1. siječnja 2007. (list 23-24 spisa), izvadak iz sudskog registra za pravnu osobu tuženika (list 40-41 spisa), preslike novinskih članaka (list 51-54 spisa), nalaz i mišljenje i pisano očitovanje financijskog vještaka Darka Prpića (list 60-93 i 116-121 spisa), iskaz tužiteljice (list 160-161 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud utvrđuje zahtjev djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev (1) za utvrđenjem ništetnim dijelova odredbi Ugovora o kreditu i Općih uvjeta Ugovora o kreditu tuženika u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF te promjena kamatne stope, (2) zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa obroka kredita zbog rasta kamatne stope te preplaćenih iznosa obroka kredita zbog povećanja tečaja CHF sve za sa zateznom kamatom na pojedine preplaćene iznose jer tužiteljica tvrdi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojima da je povrijeđeno njeno potrošačko pravo.

6. Čitanjem Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice kao fizičke osobe i korisnice kredita i tuženika, kao davatelja kredita, 16. veljače 2006., utvrđeno je da je istim tuženik tužiteljici stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 21.187,29 CHF TE da su Uvjeti Ugovora o kreditu- sastavni dio Ugovora o kreditu. Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile da će se na iznos kredita obračunavati kamata 6,00 % godišnje. Toč. 6.2. Uvjeta ugovora o kreditu propisano je da je kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjiva sukladno toč. 9.1. U toč. 9.1. Uvjeta ugovora propisano je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit. Namjena kredita je kupnja osobnog vozila.

7. Iz priloženih preslika rješenja Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Klasa: UP/I-222-02/18-01/2 od 24. siječnja 2018. i Izvatka iz matice vjenčanih, sud je utvrdio da je tužiteljica, nakon sklapanja Ugovora o kreditu, temeljem navedenog rješenja promijenila ime u ČĐ te potom udajom promijenila i prezime u sada ČĐ. U Ugovoru o kreditu, kao korisnica kredita, navedena je PĐ, sada dakle, ČĐ (kao u tužbi).

8. Sporno je je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost. Sporna je i valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi.

9. Tužiteljica je podneskom od 21. rujna 2021. (list 98-100 spisa), a po provedenom financijskom vještačenju, kondemnatorni zahtjev potraživala u ukupnom iznosu 21.669,11 kn te je podneskom od 21. svibnja 2024. (list 151-155 spisa) opisani dio zahtjeva iskazala u važećoj valuti eur (posebno za preplaćenu kamatu i posebno za preplaćeni tečaj). Podneskom od 14. lipnja 2024. (list 156 spisa) tuženik se usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva, a koje se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Kako se dakle, tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, u ovom postupku je valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovu kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi odnosno u visini postavljenog zahtjeva 22.054,15 kn (2.927,09 eur).

10. Iz odredbe čl. III. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena godišnja redovna kamata 6,00 % godišnja, koja je promjenjiva prema toč. 6.2. Uvjeta ugovora sukladno toč. 9.1 tih ugovornih uvjeta. Toč. 5. Uvjeta o kreditu propisano je da se novčane obveze, ako su izražene u CHF, ispunjavanju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja

11. Na ovaj spor se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP (tako i Vrhovni sud u odluci Revd -2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (Narodne novine 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO).

12. Ovdje prije svega valja istaknuti da tuženik nema svojstvo banke pa stoga navedeni Ugovor o kreditu ne predstavlja ugovor o kreditu u smislu odredbe čl. 1021. ZOO, već isti po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 499. ZOO.

13. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužiteljici značenja spornih ugovornih odredbi te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužiteljicu na ročištu 6. studenog 2024. (list 160-161 spisa). Tužiteljica je iskazala da nikada nije bila u Porsche Leasingu jer joj je u auto kući rečeno da isti surađuju s Porsche Leasingom i zapravo je s auto kućom dogovorila iznos kredita odnosno, visinu anuiteta i broj mjesečnih obroka koje će otplaćivati, tako da je nju već dočekao unaprijed sastavljen ugovor. Nije imala prilike pregovarati o spornim odredbama ugovora i nije joj objašnjen pojam promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. To je prvi ugovor o kreditu kojeg je sklopila. Bilo joj je čudno kada je vidjela da je iznos kredita u valuti CHF jer je mislila da će isti biti u eurima te joj je u auto kući rečeno da se tada svi krediti obrađuju u CHF i to je povjerovala. Prije potpisa ugovora, isti je pročitala, kao prosječnom građaninu dosta toga joj je ostalo nejasno, ali je shvatila visinu svoje obveze koju je morala otplaćivati. Rečeno joj je da će visina anuiteta možda malo porasti, ali svakako ne do te mjere koliko je porasla jer tada svakako ne bi sklopila ugovor. Ugovor je sklopila radi kupnje vozila i isti je koristila za osobne potrebe. Navodi da su joj nepoznate osobe imena ZĐmanager tuženika i KĐ – predstavnik tuženika. Prije potpisa ugovora tužiteljici nije dan nikakav rok, a kako bi se eventualno mogla konzultirati oko sadržaja ugovora. Naime, isti nije mogla odnijeti kući, ali isto tako, nije mogla odredbe ugovora mijenjati. Dodaje kako je ugovor s tuženikom sklopila s velikim povjerenjem, misli da joj je u auto kući rečeno da ugovor pročita i potpiše. Također misli da je tuženiku prethodno dostavila dokumentaciju u vidu obračunskih lista plaće te joj je bilo poznato da se tečajevi valuta mijenjaju, ali joj nije bilo poznato da će te promjene biti tako velike niti ju je na to itko upozorio.

14. Tuženik je u postupku predlagao izvođenje dokaza saslušanjem SĐ – managera tuženika na okolnost provođenja učestalih edukacija prodajnih predstavnika koji su komunicirali sa krajnjim korisnicima te saslušanje KĐ – prodajnog predstavnika na okolnost sklapanja takvih ugovora o kreditima. Kako dakle, niti jedan od predloženih svjedoka nije izravno bio uključen bilo u predugovornoj fazi, bilo u fazi zaključenja konkretnog Ugovora o kreditu dakle, nisu osobno sudjelovali u razgovoru s tužiteljicom oko sklapanja konkretnog ugovora i uvjeta kreditnog odnosa, to sud kao nepotreban nije izveo dokaz njihovim saslušanjem. Pritom i sama tužiteljica u iskazu navodi da su joj nepoznate osobe predloženih svjedoka, čime se dakle radi o osobama koje nisu ni na koji način sudjelovale u zaključenju konkretnog Ugovora o kreditu.

15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao životan, uvjerljiv i logičan. Sud prihvaća iskaz tužiteljice posebno u dijelu u kojem navodi da je prihvatila sklapanje navedenog ugovora jer je riječ o najpovoljnijoj ponudi, a bez posebnog upozorenja vezano uz porast tečaja valute CHF. Iz iskaza također proizlazi da se nije posebno pregovaralo u pogledu odredaba koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu. Stoga sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač, koja prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imala mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja, nije bila informirana o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iako je tužiteljica bila upoznata s valutnom klauzulom te joj je zasigurno bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužiteljica kao prosječni potrošač koja ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

16. Po ocjeni ovog suda, nije odlučna činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač, već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužiteljica nije mogla razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.

17. Dakle, sud utvrđuje da tužiteljici pri sklapanju ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima jer joj nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.

18. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije dobila nikakva posebna objašnjenja u pogledu način promjene kamatne stope. Po ocjeni ovog suda, odredba Uvjeta ugovora iz koje proizlazi da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjene uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak te da pod tim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, suviše je općenita. Kao takva ne nudi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Prema tome, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

19. S obzirom da je ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF radi kupovine auta tužiteljici kao fizičkoj osobi, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

20. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO. Navedeno stoga što se, u konkretnom slučaju, radi o vezanosti visine anuiteta kredita, kako za visinu kamatne stope tako i za tečaj CHF u odnosu na kune, a što predstavlja element cijene dakle, jednog od bitnih sastojaka predmetnog Ugovora o kreditu.

21. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, odnosno ako na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

23. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP, dok su sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, nepoštene ugovorne odredbe, ništetne. Vezano za navode tuženika glede informacijama o kreditima u švicarskim francima, koje su objavljivane u novinskim člancima, valja reći dana temelju istih tužiteljica, kao potrošač, nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica i otplata kredita veže uz valutu švicarski franak. Slijedom navedenog, sud nije posebno cijenio sadržaj članaka koje je dostavio tuženik. Obvijesti tuženika od 1. rujna 2006. i 1. siječnja 2007. o promjenama kamatne stope po Ugovoru o kreditu nisu ni od kakvog utjecaja na pravo tužiteljice na isplatu razlike zbog jednostrane promjene kamatne stope. Navedeno iz razloga što tuženikovo ovlaštenje na izmjenu kamatne stope proizlazi iz ništetne odredbe Ugovora pa ni navedene obavijesti, koje se odnose na izmijenjenu kamatnu stopu, a koja tužiteljici nije bila poznata u vrijeme sklapanja Ugovora, nisu mogle postati valjani sastavni dio predmetnog Ugovora. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I izreke.

24. Nasuprot tome, odbijen je zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim čl. II. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi " iznos kredita …. CHF". Naime, ovim člankom nije ugovorena otplata kredita vezana za tečaj CHF, već je ugovoren iznos kredita u CHF, a što nije nezakonito niti tužiteljica ne iznosi razloge zbog kojih bi isti bio ništetan, a niti sud pazeći po službenoj dužnosti nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi navedeni dio članak II. Ugovora o kreditu bio ništetan pa je taj dio zahtjeva odbijen i odlučeno je kao u toč. IV. izreke.

25. Kako su odredbe ugovora o kreditu i Uvjeta Ugovora ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. ZOO tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama za koje je sud utvrdio da su ništetne. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.

26. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema Ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika, iznosi 1.273,25 CHF odnosno kunska protuvrijednost 6.775,40 kn. Vještak dalje navodi da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan sklapanja Ugovora iznosi 14.893,71 kn, za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos. Time preplaćeni iznosi po navedenim osnovama iznose ukupno 21.669,11 kn.

27. Nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik u podnesku od 11. listopada 2021. u bitnom, da je nalaz i mišljenje izrađeno kao da je cijelo vrijeme ugovorna fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, prigovarajući i računskom dijelu navodeći da vještačenjem nije utvrđeno koju je međubankarsku stopu koristio tuženik prilikom ugovaranja; kako tečaj koji je koristio vještak nije i ne može nikako biti točan budući da tečaj koji koristi vještak sadrži 5 decimala (tablica pod naslovom 4. Razlika u iznosu anuiteta s osnove valutne klauzule), dok tečaj CHF-a uistinu sadrži 6 decimala, vidljivo na primjer na račun dospijeća 16/7/2006 gdje je vještak koristio tečaj na DAN RAČUNA (05/07/2006) 4,67306, dok je stvarni tečaj na dan 05.07.2021.g. iznosio 4,673058, ali je vještak trebao upotrijebiti tečaj na dan 16.07.2006. koji je iznosio; da je zadatak suda je bila komparacija svih anuiteta u odnosu na početni tečaj CHF-a na dan isplate kredita stoga je razlika koja se takvom primjenom matematike dobiju u korist tuženika kao negativne razlike isto morala biti sadržana u ukupnom izračunu budući da se time umanjuje dobiveni izračun vještaka, a koji ide u korist tuženiku te da vještak nije uzeo u obzir zakonske promjene stope PDV-a.

28. U pisanom očitovanju od 3. lipnja 2022. vještak se očitovao na prigovore tuženika navodeći da je u toč. 6.3. Uvjeta ugovora o kreditu (list 10 spisa) utvrđeno da korisnik kredita obvezan mjesečne obroke kredita plaćati sukladno odredbama toč. 6.1. ovih uvjeta, otplatnom planu koji predstavlja sastavni dio Ugovora, kao i svim ostalim odredbama Ugovora i bez posebnih pisanih obavijesti Davatelja kredita. Početni otplatni plan koji je sastavni dio Ugovora priliježe na listu 79-81 spisa te je prema njemu napravljen otplatni plan koji se nalazi u točki 2.3. Nalaza i mišljenja od 2. rujna 2021. pod nazivom „2.3. Otplatni plan u CHF prema ugovoru o kreditu“ uz napomenu da do razlike od početnog otplatnog plana dostavljenog od strane tuženika nastaje zbog promjene stope PDV-a. U tablici pod naslovom „4. Razlika u iznosu anuiteta s osnove valutne klauzule“ je korišten tečaj koji sadrži 6 decimala iako je u izračunu prikazan tečaj s 5 decimala (tečaj nije zaokruživan na 5 decimala), što je razvidno iz iznosa anuiteta u stupcu „Anuitet (HRK) po prodajnom tečaju RBA na dan računa“. U nastavku je prikazan ponovljeni izračun u kojem su vidljive svih 6 decimala primijenjenog tečaja. Tuženik ispravno tvrdi da je vještak u svom izračunu koristio tečaj na dan računa sukladno knjigovodstvenoj kartici dostavljenoj od strane tuženika koja priliježe na listu 84-93 spisa. Iz knjigovodstvene kartice je razvidno da se na anuitete u CHF koristi tečaj na dan računa kako bi se obveza izrazila u kunama te od tako izražene obveza za anuitet u HRK umanjivala za uplaćeni iznos u kunama. Iz primjera koji tuženik koristi u svom podnesku odnosno na anuitet koji dospijeva 16.07.2006. je primijenjen tečaj na dan računa 05.07.2006. godine (očita omaška u pisanju u dopisu tuženika koji navodi datum 05.07.2021. godine) koji iznosi 4,673058 što je razvidno i iz knjigovodstvene kartice. Vještak je u pisanoj dopuni iskazao ukupnu razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa, u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan sklapanja Ugovora (tablica, list 118-119 spisa) iz koje je vidljivo da ukupno razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan računa, u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan sklapanja Ugovora iznosi 13.376,48 kn, pri čemu ukupna razlika za anuitete za koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos- iznosi 14.893,71 kn, a razlika za anuitete za koje na nalazom utvrđen manje plaćeni iznos- iznosi -1.517,23 kn. Vještak dalje navodi da je iz nalaza i mišljenja vještaka od 2. rujna 2021. u točki 2.2. pod nazivom „2.2. Otplatni plan u CHF prema obračunu tuženika“ i 2.3. pod nazivom „2.3. Otplatni plan u CHF prema ugovoru o kreditu“ Nalaza - razvidno da se s anuitetom koji dospijeva 16. kolovoza 2009 primjenjuje stopa PDV-a od 23%, odnosno s anuitetom koji dospijeva 16. siječnja 2010. se primjenjuje stopa PDV-a od 0% sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost.

29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao detaljno, stručno i sačinjeno temeljem cjelokupne relevantne dokumentacije. Pisanim očitovanjem vještaka otklonjeni su svi prigovori na nalaz i mišljenje čime je isti jasno, potpuno i neproturječno, a niti je tuženik istome više prigovarao. U odnosu na prigovor tuženika da je nalaz i mišljenje sačinjeno kao da je cijelo vrijeme ugovorena fiksna kamatna stopa i tečaj, valja reći da se radi o prigovoru pravne prirode te vještak nije posebno saslušavan na tu okolnost. Naime, postavljen zadatak financijskom vještaku dan je s obzirom na činjenicu da, u situaciji kada je iz ranije navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta, bez vezanja za kretanje valute CHF, s obzirom da je odredba Ugovora kojom se otplata veže uz valutu CHF ništetna, a u slučaju ništetnosti pojedine odredbe uzima se da nije ni napisana (pro non scripto), tako da je za ocjenu osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva sud dao zadatak vještaku da utvrdi visinu razlike između onoga što je tužitelj platio na temelju Ugovora o kreditu i onoga što bi platio da se odredba koja je utvrđena ništetnom ne uzima u obzir, gledano za svaki mjesec plaćanja. Pritom tuženiku valja odgovoriti da isti, u odnosu na iznos tzv. negativne razlike nije do zaključenja prethodnog postupka eventualno istaknuo niti prigovor radi prebijanja niti protutužbu niti do zaključenja glavne rasprave eventualno prigovor prijeboja, a u kojim slučajevima bi sud jedino bio ovlašten i dužan odlučivati o eventualnom umanjenju tražbine tužitelja sa potplaćenim iznosima odnosno tzv. negativnom razlikom (tako i VSRH u presudi poslovni broj Rev-549/23 od 18. prosinca 2023.)

30. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćenu kamatu po kreditu u iznosu 899,25 eur i preplaćeni tečaj po kreditu u iznosu 1.976,74 eur (pozitivna razlika), a kako je to tužiteljica i precizirala u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka (ukupno 2.897,99 eur) te je odlučeno kao toč. II. i III. izreke. Za iznos 51,10 eur zahtjev za isplatu odbijen je kao neosnovan uslijed tuženikova protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe u tom dijelu te je odlučeno kao u toč. IV. izreke.

31. U pogledu istaknutog prigovora zastare ukazuje se da je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao.

32. Tužiteljici na temelju odredbe čl. 1115. ZOO pripada i zatezna kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos i to od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate, a budući da je tuženik nepošteni stjecatelj. Naime, tuženik je već prilikom sklapanja samoga ugovora bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništave pa je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svake pojedine uplate, a koji datumi plaćanja jasno proizlaze iz prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

33. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine" 153/04) te na odredbi čl. 29. st. 2 .i 8. ZOO.

34. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 151. i čl. 155. ZPP, sastoji se od zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku. Tužiteljici je trošak priznat u cijelosti budući da nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva u pogledu kojeg nije nastao posebni trošak.

34.1.Tužiteljici je priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1), sastav podneska od 27. studenog 2019., 1. lipnja 2021., 21. rujna 2021. i 18. listopada 2021., svaki po 100 bodova (tbr.8/1 Tarife), sastav podneska od 21. svibnja 2024. 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife) i za zastupanje na ročištima 28. siječnja 2021. i 6. studenog 2024., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), ukupno 725 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.450,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (362,50 eur) te uz uvećanje za uplaćeni predujam za vještačenje 331,81 eur te uz uplaćenu pristojbu na tužbu 75,78 eur te uz zatraženi trošak pristojbe na presudu u priznatom iznosu 75,21 eur, sveukupno iznosi 2.295,30 eur.

34.2.Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 12. siječnja 2022., 21. rujna 2023. i 5. srpnja 2024. jer nisu bili nužni za raspravljanje.

35. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 9. siječnja 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužiteljice uz rješenje o pristojbi na presudu 75,21 eur

- pun. tuženika