Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-130/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice NVL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužiteljice ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćnici Matei Posavec Petrić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, radi isplate, povodom žalbe tuženika i žalbe 1. do 4. tužiteljica podnesenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-12899/2021-23 od 7. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tuženika i žalba 1. do 4. tužiteljica kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-12899/2021-23 od 7. listopada 2024.

II. Odbijaju se tužiteljice sa zahtjevom za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da 1. tužiteljici isplati iznos od 699,05 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče u razdoblju od 16.svibnja 2016. do 16. veljače 2017., na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 538,87 eura, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 7. listopada 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da 2. tužiteljici isplati bruto iznos od 701,98 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče u razdoblju od 16. svibnja 2016. do 16. veljače 2017., na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 538,87 eura, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 7. listopada 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke, naloženo je tuženiku da 3. tužiteljici isplati bruto iznos od 796,55 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče u razdoblju od 16.svibnja 2016. do 16. veljače 2017., na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 538,87 eura, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 7. listopada 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke, naloženo je tuženiku da 4. tužiteljici isplati bruto iznos od 889,77 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče u razdoblju od 16.svibnja 2016. do 16. veljače 2017., na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 538,87 eura, s pripadajućim zateznim kamatama po istoj stopi, tekućim od 7. listopada 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja tvrdnje o nevaljalosti Izmjena iz 2011. godine i kasnije Arbitražne odluke zbog nesudjelovanja Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi koji je bio isključen iz kolektivnog pregovaranja. Ponavlja svoje stajalište da kolektivni ugovor mogu mijenjati i dopunjavati samo stranke tog kolektivnog ugovora, pa su Izmjene iz 2011. pravno nevaljane. Pozivom na odredbe članka 186. Zakona o radu, ponavlja tvrdnju da nikada nije formiran pregovarački odbor sindikata kod ugovaranja Izmjena iz 2011. godine. Smatra da Izmjena iz 2011. i Arbitražna odluka nemaju učinak kolektivnog ugovor. Opširno višekratno ponavlja svoje stajalište da potpisom Temeljnog kolektivnog ugovora iz 2012., Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, nije prihvatio Izmjene iz 2011. i Arbitražnu odluku, jer je Temeljni kolektivni ugovor propustio izrijekom navesti Izmjenu i dopunu od 26. listopada 2011., te zaključuje da Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, nije mogao ni na koji način pristupiti Izmjeni dopuni iz 2011. Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbene zahtjeve u cijelosti i naloži tužiteljicama da tuženiku naknadi parnični trošak, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom 1. do 4. tužiteljice pobijaju odluke o trošku sadržane u prvostupanjskoj presudi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pozivom na Tbr. 8 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika, prigovaraju da im nije priznat kao potreban trošak sastava podneska od 17. travnja 2023. kojim su se očitovale na navode odgovora na tužbu. Smatraju da je ovaj podnesak bio potreban za vođenje parnice, jer su njime dokazivali neosnovanost navoda odgovora na tužbu. Nadalje, smatraju da im je trebalo priznati i trošak sastava podneska od 2. lipnja 2023., kojim su obavijestile sud o uplati. Predlažu da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu odluku o trošku preinači na način da u cijelosti usvoji zahtjev tužiteljica za naknadu parničnih troškova. Traže trošak žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 i 114/2 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. Predmet spora su tužbeni zahtjevi 1. do 4. tužiteljica za isplatu razlike plaće u razdoblju od 16. svibnja 2016. do 16. veljače 2017., temeljem Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

7. Iz nespornih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tuženik tužiteljima u razdoblju od 16. svibnja 2016. do 16. veljače 2017. isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna u skladu sa Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kojim je izmijenjen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.,

- da je Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., osnovica za obračun plaća u javnim službama bila zamrznuta na iznos od 5.108,84 kuna, time da je člankom III. bio utvrđen način povrata osnovice od 5.415,37 kuna, na način da se utvrđuje osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kuna, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, a to u odnosu na rast od prethodne godine,

- da je Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., osnovica za obračun plaća u javnim službama utvrđena u iznosu 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesječja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., sklopljene na određeno vrijeme u trajanju od pet godina,

- da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. Temeljem ovih činjenica, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i zaključio da je tuženik u spornom razdoblju bio dužan tužiteljicama isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna temeljem Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. koja je za trajanja spornog razdoblja bila na snazi.

9. Ne stoje tvrdnje tuženika da se Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kao i Arbitražna odluka donesena povodom tog Sporazuma, ne mogu primijeniti na obračun plaća u spornom razdoblju. Odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12), na koju se pravilno poziva prvostupanjski sud, uređeno je djelovanje Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., kao i djelovanje svih budućih izmjena i dopuna odredbi plaći. Tom odredbom ugovorne strane su utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Dakle, temeljem navedene izričite odredbe, sastavni dio TKU/12, su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.Prema odredbi članka 192 stavak 2 Zakona o radu (NN broj 93/14 – dalje: ZR), koji je bio u primjeni u spornom razdoblju, pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama tog Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor. Polazeći od odredbe 192. stavak 2. ZR, za pitanje primjene i djelovanja izmjena i dopuna TKU/12, mjerodavna je izričita odredba članka 51. stavak 4. TKU/12, iz koje jasno proizlazi da su Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. sastavni dio tog kolektivnog ugovora i kao takve se primjenjuju na obračun plaća tužitelja u spornom razdoblju.

10. Neosnovane su i daljnje žalbene tvrdnje o ništetnosti Izmjena i dopuna TKU/12 od 26. listopada 2011. zbog nepotpisivanja od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi. Kod nespornih činjenica da su Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. potpisane od strane osam potpisnika, da je navedeni sindikat parafirao Izmjene i dopune od 26. listopada 2011., da niti jedan potpisnik, uključujući i Vladu RH, nisu u zakonskom roku osporavali valjanost ovih Izmjena i dopuna TKU/12, prvostupanjski sud je u pravilno ocijenio i zaključio da na valjanost Izmjena i dopuna 26. listopada 2011., nema utjecaja nepotpisivanje od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi. Ocjena prvostupanjskog suda o valjanosti Izmjena i dopuna 26. listopada 2011. utemeljena je na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odlukama broj Revr-409/09 i Revr-408/12.

12. Budući tijekom postupka nije bila sporna visina tražbina po osnovi razlike plaće koju je trebalo u utuženom razdoblju isplatiti tužiteljicama prema osnovici iz Izmjena i dopuna TKU/12 od 26. listopada 2011., pravilnom primjenom materijalnog prava usvojeni su tužbeni zahtjevi.

13. Suprotno žalbenim prigovorima tužiteljica odluka o trošku utemeljena je na pravilnoj primjeni odredbe članka 155. stavak 1. ZPP. Prema navedenoj odredbi, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ZPP koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Pravilno je ocjenjeno da podnesak od 17. travnja 2023. kojim su se tužiteljice očitovale na navode odgovora na tužbu ponovnim iznošenjem činjeničnih navoda tužbe nije bio potreban za vođenje parnice. Jednako tako, za vođenje parnice nije bio potreban niti trošak podneska kojim su tužiteljice dostavile dokaz o plaćanju predujma, o čemu prvostupanjski sud vodi evidenciju.

14. Iz ovih razloga su odbijene žalbe stranaka i temeljem članka 368. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda.

14.1. Budući tužiteljice nisu uspjele sa žalbom temeljem članka 166. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijene su sa zahtjevom za naknadu troška u povodu žalbe na prvostupanjsku odluku o trošku.

U Karlovcu, 9. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp