REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-1542/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Valentin Jakovac, odvjetnik u Zagrebu, Lupoglavska 3, protiv tuženika Odbora za državnu službu, OIB: 58831547726, Zagreb, Palmotićeva 5, radi odluke o troškovima upravnog postupka, 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-112-07/21-01/611, URBROJ: 566-01/11-23-11 od 19. lipnja 2023.

II. Usvaja se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka u iznosu 165,90 EUR (sto šezdeset i pet eura i devedeset centi) te se nalaže prvostupanjskom tijelu naknaditi iznos u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog upravnog spora od 1.244,28 eura (tisuću dvjesto četrdeset i četiri eura i dvadeset i osam centi), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-112- 07/21-01/611, URBROJ: 566-01/11-23-11 od 19. lipnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbi po opunomoćeniku - odvjetniku koje je izjavio protiv prvostupanjskih rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-01/20-03/566, URBROJ: 514-08-03-03/01-21-05 od 29. ožujka 2021. i KLASA: UP/I-112-02/20-03/566, URBROJ: 514-08-03-01/02-21-07 od 21. svibnja 2021.

2. Citirano drugostupanjsko rješenje tuženika doneseno je u izvršenju pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Us I-290/2023-6 od 9. svibnja 2023., kojom je naloženo tuženiku u roku od 30 dana od primitka te presude odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog postupka koji se odnosi na trošak žalbi na rečena prvostupanjska rješenja. U ponovnom postupku tuženik je donio ovdje osporavano rješenje uz obrazloženje kako, obzirom da postupci nisu okončani povoljno za tužitelja, sukladno čl. 161. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, istome ne pripada pravo na trošak žalbe.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako osporavano rješenje nije zakonito zbog bitne povrede pravila o vezanosti pravnim shvaćanjima iz sudske odluke, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje, da nije u skladu ni sa sudskom praksom, konkretno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021. i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-4003/21 od 20. veljače 2022. Neosnovan da je navod tuženika kako Zakon o općem upravnom postupku izrijekom ne priznaje pravo na naknadu troškova zastupanja. U odnosu na tuženikov navod da se navedene odluke ne mogu smatrati povoljnima za tužitelja, ističe da je žalba strankama omogućena u svakom pojedinačnom upravnom postupku, neovisno o konačnom rješenju upravne stvari, a kako bi se osigurala zakonitost i pravilnost postupanja. Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju postupak utvrđivanja obveze polaganja državnog ispita bio pokrenut po službenoj dužnosti jer ga tužitelj nije inicirao te da je u provedenom drugostupanjskom postupku riješeno u njegovu korist jer je utvrđena nezakonitost prvostupanjskog upravnog akta na koju je ukazivao podnesenom žalbom pa je iz tog razloga prvostupanjsko tijelo uzrokovalo nastanak tužiteljevih troškova. Tuženikovi navodi da se osporavanom odlukom nije konačno odlučilo o upravnoj stvari utvrđenja obveze polaganja državnog ispita, nemaju uporište u pozitivnim zakonskim odredbama, a prema kojima da je omogućeno preispitivanje zakonitosti i pravilnosti svakog provedenog postupka i donesenog upravnog akta. Smatra da tuženik nije postupio sukladno pravnim shvaćanjima i primjedbama iz odluke ovog suda poslovni broj: Us I-290/2023-6 od 9. svibnja 2023. Slijedom, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te odluči o zahtjevu tužitelja za naknadu troška za sastav žalbi po opunomoćeniku – odvjetniku te potražuje naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu pobija u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da troškovi usluge odvjetnika ne predstavljaju redovite troškove postupka nego spadaju u ostale troškove koje je tužitelj dužan snositi sam, u skladu s posebnim propisima, odnosno Zakonom o odvjetništvu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također, odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku propisane su osobe koje imaju pravo na nagradu, a kako odvjetnik nije naznačen, smatra da njegov angažman predstavlja mogućnost za stranku, ne i obvezu javnopravnog tijela na snašanje takvog troška. Osim toga, navodi da u predmetnom drugostupanjskom postupku nije donesena meritorna odluka (jer drugostupanjsko tijelo ne može meritorno odlučiti o predmetu rasporeda – utvrđivanju obveze polaganja državnog ispita) te da taj postupak nije pokrenut po službenoj dužnosti, već je iniciran izjavljivanjem žalbe. Stoga smatra da o troškovima postupka može odlučivati samo prvostupanjsko tijelo na čije je rješenje žalba izjavljena, s obzirom da je ono po službenoj dužnosti pokrenulo postupak utvrđivanja obveze polaganja državnog ispita, a o tome da nije ovlašten odlučiti tuženik. Također, tuženik navodi i da konačna odluka u ovoj upravnoj stvari nije povoljna za tužitelja, zbog čega mu ne pripadaju troškovi sukladno čl. 161. st. 5. ZUP-a. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Među strankama ovoga spora nije sporno, a i sto proizlazi i iz dokumentacije u spisu predmeta upravnog postupka i spora:

- da je u postupku rasporeda na radno mjesto državnog službenika - tužitelja pokrenutom po službenoj dužnosti Ministarstvo pravosuđa i uprave donijelo rješenje o rasporedu (KLASA: UP/I-112-02/20-03/566, URBROJ: 514-02-01-02/10-20-01) od 26. listopada 2020. kojim je tužitelj s danom 1. prosinca 2020. raspoređen na radno mjesto samostalni nadzornik pravosudne policije - dežurni u Odjelu dežurstva, Službe pravosudne policije, Sektoru osiguranja pravosudnih tijela, Upravi za organizaciju pravosuđa te da mu je tim rješenjem ujedno određena obveza polaganja državnog ispita II. razine u roku od šest mjeseci od dana raspoređivanja te da je protiv navedenog akta tužitelj po opunomoćeniku - odvjetniku izjavio žalbu

- da je u ponovnom postupku utvrđivanja obveze polaganja državnog ispita rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav (KLASA: UP/I-112- 02/20-03/566, URBROJ: 514-08-03-03/01-21-05) od 29. ožujka 2021. izmijenjena točka 7. izreke rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave od 26. listopada 2020. na način da ista glasi: „7. Imenovani je obvezan u roku do 1. travnja 2023. položiti državni ispit II. razine. Prijava za polaganje podnosi se najkasnije dva mjeseca prije isteka roka u kojem je imenovani dužan položiti ispit.“ te da je protiv navedenog akta tužitelj po opunomoćeniku - odvjetniku izjavio žalbu od 16. travnja 2021. uz zahtjev za naknadu troška sastava žalbe d 625,00 kuna

- da je u ponovnom postupku utvrđivanja obveze polaganja državnog ispita rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav (KLASA: UP/I-112- 02/20-03/566, URBROJ: 514-08-03-01/02-21-07) od 21. svibnja 2021. izmijenjeno rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 29. ožujka 2021. na način da odredba glasi: „O obvezi polaganja državnog ispita II. Razine državnog službenika LC donijet će se dopunsko rješenje.“, žalba tužitelja 16. travnja 2021. utvrđena djelomično osnovanom, kao i da je protiv navedenog akta tužitelj po opunomoćeniku - odvjetniku izjavio žalbu od 9. lipnja 2021. uz zahtjev za naknadu troška sastava žalbe d 625,00 kuna.

6. Sporno je da li trošak koji je stranci nastao tijekom upravnog postupka uslijed radnji poduzetih od strane kvalificiranog opunomoćenika - odvjetnika spada pod redovite troškove postupka iz čl. 161 st. 1 ZUP-a, kao i ima li tužitelj pravo na naknadu troška za sastav žalbi kad je kasnije donesenim rješenjem u istoj upravnoj stvari odlučeno nepovoljno za tužitelja.

7. Budući su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS) i primjenom načela učinkovitosti iz čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

8. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Odredbom čl. 32. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) propisano je da u postupku stranku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik (u daljnjem tekstu: osoba ovlaštena za zastupanje stranke). Nadalje, odredbom čl. 36. st. 1. ZUP-a propisano je da stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.

10. Odredbom čl. 161. st. 5. ZUP-a propisano je da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

11. Stoga pravno shvaćanje javnopravnog tijela prema kojem u konkretnom slučaju ne postoji mogućnost naknade troškova nastalih zastupanjem po opunomoćeniku odvjetniku budući da takvi troškovi ne spadaju pod redovite troškove postupka u smislu odredbe čl. 161. st. 1. ZUP-a, suprotno je odredbi st. 5. istog članka ZUP-a koja izričito propisuje da u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti (što je ovdje slučaj) okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.

12. Nadalje, iz obrazloženja rečenog rješenja od 21. svibnja 2021. je razvidno da je žalba tužitelja od 16. travnja 2021. utvrđena djelomično osnovanom te je istim izmijenjeno prvostupanjsko rješenje od 29. ožujka 2021., a iz obrazloženja rješenja tuženika Klasa: UP/II-112-07/22-01/611 Urbroj: 566-01/11-22-2 od 7. prosinca 2022. da je žalba tužitelja od 9. lipnja 2021. na citirano rješenje od 21. svibnja 2021. utvrđena osnovanom, to je razvidno da je predmetni upravni postupak okončan povoljno za tužitelja pa stoga, sukladno prethodno iznijetom pravnom shvaćanju, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku.

13. Neosnovan je navod tuženika da tužitelj ne bi imao pravo na naknadu navedenog troška jer da je isto ovisi o ishodu jedinstvenog upravnog postupka te da je rješenjem od 27. siječnja 2023. tužitelju nametnuta obveza polaganja ispita. Naime, iako je tužitelju u konačnici u ovoj upravnoj stvari pravomoćno određena obveza polaganja državnog ispita II. razine, takva obveza mu je nezakonito bila određena upravnim rješenjima od 29. ožujka 2021. i 21. svibnja 2021., stoga su i žalbe protiv takvih rješenja bile nužne za zaštitu tužiteljevih prava i pravnih interesa (a i tuženik ih je i usvojio) te su, kao takve, predstavljale korisnu i opravdanu radnju u postupku za koju tužitelju valja priznati pravo na naknadu troška, neovisno kako je u konačnici riješeno meritorno pitanje među strankama, a sukladno čl. 161. st. 5. ZUP-a.

14. Ujedno, odluka Upravnog suda u Osijeku poslovni broj 1 Us I-1404/2021 od 25. srpnja 2022. na koju se tuženik poziva u svom odgovoru na tužbu, nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovom sporu, iz razloga što se u toj presudi radi o upravnom postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke, dok se ovdje radi o upravnom postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti, a čl. 161. st. 2. ZUP-a propisuje da u postupcima pokrenutima na zahtjev stranke troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano, što je drugačije od citiranog čl. 161. st. 5. ZUP-a koji uređuje troškove postupka kada se radi o postupcima pokrenutima po službenoj dužnosti.

15. Slijedom, tuženik je u osporavanom rješenju pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega je osnovan tužbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava u osporavanom rješenju.

16. U konkretnom slučaju riječ je o naknadi troškova zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku - odvjetniku u upravnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, to je visinu naknade za sastavljanje žalbi trebalo utvrditi primjenom Tbr. 22. u svezi Tbr. 20/1 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), važećoj u vrijeme poduzimanja navedenih radnji.

17. Temeljem prethodno navedenih tarifnih stavki tužitelju je valjalo priznati trošak sastava svake pojedine žalbe u iznosu 625,00 kn (50 bodova uvećano za 25% x 10,00 kn), ukupno 1.250,00 kuna, odnosno 165,90 eura primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna).

18. Slijedom gore izloženog, sud utvrđuje da je pobijanim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, primjenom odredbe čl. 117. st. 1. ZUS- a, isto valjalo poništiti te, ujedno, tužitelju priznati pravo na naknadu troškova upravnog postupka u ukupnom iznosu od 165,90 eura (t. I. i II. Izreke presude).

19. Odluka o troškovima spora (t. III. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., dalje: Tarifa) koja se primjenjuje u ovoj stvari sukladno Tbr. 52. t. 3., Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife, te obuhvaća naknadu za sastav tužbe i za sastav obrazloženog podneska u pojedinačnom iznosu od 497,71 euro po radnji, kako je i zatraženo, uvećano za iznos PDV-a od 25% (Tbr. 42. Tarife), što ukupno iznosi 1.244,28 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a.

20. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 4. ZSP-a.

U Rijeci 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 127. st. 2. ZUS). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).