Poslovni broj: Usž-4479/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Rigler, odvjetnik u Zagrebu, Selska cesta 34, protiv tuženika Državnog inspektorata, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja dimnjaka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3389/2024-7 od 4. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3389/2024-7 od 4. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe izjavljene protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Zagreb I, KLASA: UP/I-362-02/24-02/712, URBROJ: 443-02-05-12-24-2 od 12. srpnja 2024.
2. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv osporenog rješenja iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke razmatrao drugi predmet, dok se u konkretnom slučaju radi o uklanjanju dva limena dimnjaka na istočnom pročelju zgrade u [adresa], u kojem je odgodni učinak zatražen jer ti dimnjaci služe za obavljanje djelatnosti (kuhinja) u ugostiteljskom objektu vrste zalogajnica. Stoga zaključuje da bi se izvršenjem osporenog rješenja njoj nanijela teško popravljiva šteta obzirom da bez predmetnih dimnjaka nije moguće obavljati ugostiteljsku djelatnost. Ukazuje da joj je zakupnina od ugostiteljskog objekta jedini prihod. Smatra da predložena odgoda nije protivna javnom interesu, jer se predmetni limeni dimnjaci nalaze na dvorišnoj strani objekta gdje ne predstavljaju nikakvu opasnost niti smetnju. Predlaže poništenje osporenog rješenja te usvajanje njezinog prijedloga za odgodnim učinkom tužbe, odnosno vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da time što je odbijen prijedlog tužiteljice za davanjem odgodnog učinka tužbe, prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
5. Prema stanju spisa predmeta tužiteljica je u konkretnom slučaju podnijela tužbu prvostupanjskom sudu protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/712, URBROJ: 443-02-05-12-24-2 od 12. srpnja 2024., kojim joj je naređeno uklanjanje dva limena dimnjaka približnih dimenzija 250 mm x 25 mm, ukupne dužine 5 m, izvedenih na istočnom pročelju stambeno poslovne građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je nepokretno pojedinačno zaštićeno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Lista zaštićenih kulturnih dobara, broj Registra Z-625. Tužiteljica je ujedno u tužbi podnijela prijedlog radi odgode izvršenja rješenja tuženika u skladu s člankom 42. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. dalje ZUS), koji prijedlog je odbijen osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda od 4. studenog 2024.
6. Odredbom članka 42. ZUS propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.
7. Imajući na umu citiranu zakonsku odredbu, u slučajevima bespravne gradnje odgoda izvršenja rješenja tuženika do okončanja upravnog spora bila bi protivna javnom interesu. Naime, tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje mjere uklanjanja građevine utemeljeno je na zakonu (članak 113. stavak 1. točka 1. i članak 117. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu – "Narodne novine" 115/18. i 117/21.), s ciljem suzbijanja nezakonite gradnje na pojedinačno zaštićenom kulturnom dobru. Budući da je predmetni dimnjaci izvedeni bez prethodnog odobrenja za radove na kulturnom dobru i valjane dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, propisana mjera uklanjanja bespravne gradnje nužna je za postizanjem navedenog cilja. Takvom, nezakonitom gradnjom tužiteljica je dobrovoljno pristala snositi rizik koji nosi njezino postupanje, odnosno pristala je na mogućnost da joj nadležni inspektor naloži uklanjanje dimnjaka koji su izvedeni bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju.
8. Nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari ni žalbeni navodi tužiteljice o nepopravljivoj šteti koja bi se očitovala u nemogućnosti daljnjeg obavljanja ugostiteljske djelatnosti uklanjanjem predmetnih dimnjaka obzirom da se o šteti koju je tužiteljica kao bespravni graditelj prihvatila snositi kao posljedicu svoje protupravne gradnje.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prilikom donošenja osporenog rješenja poštivao zakonske odredbe, rješenje je doneseno na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Temeljem svega naprijed izloženog i u sporu utvrđenog, Sud ocjenjuje da je tužiteljičina žalba neosnovana slijedom čega je nadalje trebalo u smislu odredbe članka 116. stavak 1., a u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a, riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
