Posl. br. Pr-44/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli po sucu tog suda Marini Radaić Martinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Gjenero, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 22, protiv tuženika ZA, vlasnik obrta " [obrt]", OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Lučić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rada 26, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 04. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 09. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik ZA, vlasnik obrta „ [obrt]“, dao tužitelju CA OIB: [osobni identifikacijski broj] dana **.**.2023. nedopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti na rad tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije nedopuštenog otkaza, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 750,00 Eur-a, uvećan za zakonske zatezne kamate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj 14. studenog 2023. navodi da je poslodavac dana 29. rujna 2023. (primljen od radnika 20.listopada 2023.) radniku dao izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 10. travnja 2006., radi osobito teške povrede radne obveze. Navodi da je kao razlog za otkaz poslodavac naveo da se radnik nakon isteka trajanja godišnjeg odmora nije vratio na radno mjesto, te da nije obavijestio poslodavca o razlogu nedolaska na posao, odnosno da nije poslodavcu dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u roku od tri dana. U tužbi dalje navodi da se radnik 27. listopada 2023. obratio poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava, na koji poslodavac da nije odgovorio, te da je otkaz nedopušten. Tužitelj ističe kako je poslodavac bio upoznat s radnikovom bolešću, te da ga je radnik i usmenim i pisanim putem obavijestio o privremenoj nesposobnosti za rad, te da mu je dostavio doznake za bolovanje, a poslodavac da je rekao da mu navedena potvrda nije potrebna. Navodi kako se organizacija rada kod poslodavca, s obzirom na mali broj zaposlenih, odvija neposredno, te da se o svemu dogovara usmeno. Dalje navodi da radnik posjeduje prepisku iz koje je vidljiv stvarni razlog otkaza, a to je upravo kako radnikovo bolovanje ne bi bilo na teret poslodavcu, te kako bi poslodavac iskoristio priliku i radniku uručio izvanredni otkaz, bez priznanja ikakvih imovinskih prava koja mu pripadaju iz radnog odnosa. Poslodavac da je bio upoznat sa radnikovim zdravstvenim stanjem i tegobama koje da su počele u svibnju 2023. i unatoč kojima da je radnik radio uz jake analgetike, te da je bio upoznat sa bolovanjem koje je radnik otvorio. Tužitelj dalje navodi da bi se ostvarili uvjeti za izvanredni otkaz (kao najteži oblik otkaza) da je nužno, sukladno odredbama Zakona o radu, da je riječ o tako teškoj povredi radi koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa, ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. U konkretnom slučaju tužitelj navodi da se ponajprije ne radi o teškoj povredi jer da su poslodavcu dostavljene doznake za bolovanje, radnik da ga je upoznao sa činjenicom privremene nesposobnosti za rad, te da nije niti ostvarena pretpostavka da se radi o tako teškoj povredi radi koje radni odnos nije moguć. Tužitelj posebno napominje kako se kod svakog, a poglavito izvanrednog otkaza, moraju u obzir uzeti sve činjenice za vrijeme trajanja radnog odnosa, pa tako ukazuje da radnik radi kod tuženika 17 godina, te da je uredno ispunjavao svoje radne zadatke, te da pri tom nije nikada dobio opomenu od poslodavca. Navodi dalje da s obzirom da je poslodavac bio upoznat s privremenom nesposobnosti za rad, a i s obzirom da iz Potvrde o privremenoj nesposobnosti proizlazi da je izostanak radnika opravdan, da je razvidno da je predmetni otkaz nedopušten. Sukladno navedenom, predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu koji je pred ovim sudom zaprimljen 19. travnja 2024. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu iz svih zakonom dopuštenih razloga. Tuženik navodi kako ne spori da je dana 29. rujna 2023. radniku (ovdje tužitelju) uručio izvanredni otkaz ugovora o radu zaključen 10. travnja 2006. zbog osobito teške povrede radne obveze. Navodi da kao što je iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu razvidno, tužitelj da se nakon proteka godišnjeg odmora (25. kolovoza 2023.) više nije pojavio na poslu, a isti da nije obavijestio poslodavca (ovdje tuženika) o razlogu nedolaska na posao. Dalje navodi da je tuženik navedenu Odluku zaprimio dana 29. rujna 2023., a ne dana 20. listopada 2023. kako to tužitelj pokušava prikazati, te da je odluku o izvanrednom otkazu tuženik dostavio tužitelju putem WhatsApp poruke, a što da je nesporno iz preslika WhatsApp poruka između tužitelja i tuženika koje je dostavio tužitelj. Dalje navodi kako prepiska između stranaka nije prekinuta dostavom Odluke o otkazu, već da je prepiska nastavljena dalje, a iz čega da nesporno proizlazi da je tužitelj zaprimio predmetnu Odluku o otkazu danom 29. rujna 2023. Tuženik dalje navodi kako je čl. 132. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23) propisano da: „Dostava odluka o otkazu ugovora o radu, odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona te dostava potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku može se urediti kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu“, dok da je čl. 132. st. 3. istog zakona propisano da: „Dostavu potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku, ako nije uređena na način iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac može izvršiti u pisanom obliku, odnosno u elektroničkom obliku, pod uvjetom da su dostupni radniku, da se mogu ispisati i pohraniti te da poslodavac zadrži dokaz da ih je radniku dostavio odnosno da ih je radnik primio“. Tuženik dakle navodi kako iz naprijed navedenog nesporno proizlazi kako je poslodavac (ovdje tuženik) radniku dostavio Odluku o otkazu ugovora o radu u cijelosti na način kako je propisano odredbom čl. 132. st. 3. Zakona o radu dana 29. rujna 2023. sve obzirom da kako to dalje navodi, postoji odluka u pisanom obliku (odnosno, u elektroničkom obliku), ista da je dostavljena radniku, istu da je moguće ispisati i pohraniti, uz postojanje dokaza da je radnik primio predmetnu odluku (obzirom na nastavak prepiske nakon zaprimanja predmetne odluke). Dalje se poziva na čl. 133. st. 1. Zakona o radu, te navodi da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Tuženik ističe kako je predmetni rok istekao 16. listopada 2023., a do kada da se tužitelj nije obratio tuženiku, tužitelj da se obratio tuženiku tek danom 27. listopada 2023. zahtjevom za zaštitu prava, a na koji poslodavac da nije odgovorio, obzirom da su radniku istekli propisani rokovi. Slijedom navedenog tuženik navodi kako je potrebno u cijelosti odbaciti tužbu obzirom na protek zakonom propisanih rokova. Dalje navodi da ukoliko sud odmah ne odbaci tužbu da je istu potrebno odbiti pri tom navodeći razloge pozivajući se na čl. 37. Zakona o radu kojim dalje navodi da je propisano kako je radnik dužan što je prije moguće obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana da mu je dužan dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju, a što tužitelj da nije učinio. Navodi kako nije sporno da je tužitelj dostavio tuženiku 21. rujna 2021. Fotografiju specijalističkog pregleda, međutim tužitelj da je tuženiku dostavio doznake za bolovanje tek danom 03. listopada 2023., dakle četiri dana nakon uručenja odluke o otkazu. Ističe kako je tužitelj bio u obvezi dostaviti doznake za bolovanje još u kolovozu 2023., a ne tek u listopadu te kako tužitelj nije postupio sukladno zakonskoj obvezi dostave liječničke potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. Obzirom da je tužitelj tek nakon zaprimanja odluke o otkazu dostavio izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, tuženik navodi kako je isti počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, te predlaže prije svega predmetnu tužbu odbaciti a podredno odbiti uz osudu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi kako je nesporno da je otkaz tužitelju uručen preporučenom pošiljkom pa da se od tada imaju računati rokovi, a ne od ranijih obavijesti poslodavca, radi čega tužitelj navodi da je zahtjev za zaštitu prava i tužba pravovremeni. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao u iznesenim navodima pri tom predlažući da sud tužbu odbaci obzirom da tužitelj nije u prekluzivnom roku određenom čl. 133. Zakona o radu podnio zahtjev za zaštitu prava. Nadodaje kako je tužbeni zahtjev tužitelja neuredan i neprovediv obzirom da je tužitelju sa danom 03. svibnja 2024. istekla knjižica stručne osposobljenosti, a isti da je nije produljio te obzirom da tužitelj nije ovlašten obavljati posao instruktora vožnje, to da ga čak ni u slučaju uspjeha u sporu tuženik nije u mogućnosti vratiti na radno mjesto na kojem je radio, niti da bi mu trebao isplatiti plaće za period u kojem tužitelj nije mogao obavljati poslove instruktora vožnje. Očitujući se na prednje navedeno tužitelj u spis dostavlja fotografiju koverte sa danom predaje pošti 17. listopada 2023. što kako to isti navodi dokazuje kada je tuženik predao pošti odluku o otkazu, a što da potvrđuje navod tužitelja da je otkaz primio dana 20. listopada 2023., koja povratnica da se nalazi kod tuženika. Što se tiče dozvole za obavljanje posla instruktora vožnje tužitelj navodi kako navedeno nije od značaja za ovaj postupak jer da tužitelj istu može produžiti u svakom trenutku, a što da bi tužitelj napravio da mu tuženik nije dao nedopušteni otkaz. Također navodi da se tužitelj još uvijek nalazi na bolovanju te da ne bi ni mogao obavljati posao za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, dalje navodeći da isti ispunjava sve uvjete instruktora, te ukoliko sud naloži vraćanje na rad, tužitelj da će produljiti dozvolu. Tuženik je dalje putem punomoćnika očitujući se u odnosu na dostavljenu pošiljku putem pošte naveo kako je isti tužitelju uputio poštanskim putem pošiljku, međutim u toj pošiljci da su se nalazile samo i isključivo isprave koje je poslodavac sukladno odredbi čl. 130. Zakona o radu dužan dostaviti radniku nakon prestanka radnog odnosa, te da se u toj pošiljci nije nalazila odluka o otkazu.

4. U dokaznom postupku pregledane su i pročitane isprave priložene spisu i to: potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad od 01. rujna 2023., izvješće o privremenoj nesposobnosti kroz spriječenosti za rad za period od 01. rujna 2023. do 30. rujna 2023., specijalistički nalaz KBC Split od 20. rujna 2023., WhatsApp korespondencija, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. rujna 2023., zahtjev za zaštitu prava radnika CA od 26. listopada 2023., preslik poštanske povratnice i potvrde o preporučenom slanju pošiljke, sudska praksa, nalaz i mišljenje specijalističke ordinacije iz ortopedije od 18. svibnja 2023., nalaz specijaliste neurokirurgije od 15. svibnja 2023., specijalistički nalaz KBC Split od 20. rujna 2023., specijalistički nalaz Doma zdravlja Korčula od 29. svibnja 2023., preslik knjižice stručne osposobljenosti HAK, fotografija koverte sa pečatom Hrvatske pošte, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te saslušanjem svjedoka CAH i FA. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem svjedokinje OA budući je sud pravno relevantno činjenično stanje smatrao dovoljno raspravljenim za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom odluke tuženika od 29. rujna 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa zahtjevom za obvezivanje tuženika vratiti tužitelja na rad.

7. Iz stanja spisa, kao nesporno u bitnom proizlazi:

- da je tužitelj sa tuženikom imao zaključen Ugovor o radu 10. travnja 2006. za radno mjesto instruktor vožnje "A" i "B",

- da je tuženik dana 29. rujna 2023. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze ugovora o radu iz obrazloženja koje odluke proizlazi da je ista donesena iz razloga jer se tužitelj nakon isteka trajanja godišnjeg odmora koji je završio sa danom 31. kolovoza 2023. nije pojavio na poslu, nije obavijestio tuženika o razlogu nedolaska na posao te najkasnije u roku od tri dana tuženiku nije dostavio liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju, te da u periodu od početka godine do početka godišnjeg odmora posao nije obavljao uredno, da je odrađivao znatno manje radnih sati pri tome nanoseći Auto školi financijsku štetu i štetu ugledu Auto škole,

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava datiran sa 26. listopada 2023. a koji je tuženiku upućen preporučeno poštom 27. listopada 2023., zaprimljen od strane tuženika 03. studenog 2023.,

- da je tužitelj bio na bolovanju u razdoblju od 1. rujna 2023. do 30. rujna 2023. Te da nije u roku od tri dana tuženiku kao poslodavcu dostavio potvrdu o otvorenom bolovanju.

8. Sporno je, prvenstveno, je li tuženik dostavom Odluke o izvanredno otkazu tužitelju putem WhatsApp-a izvršio urednu dostavu predmetne Odluke tužitelju, zatim dali je tuženik izvršio dostavu Odluke o izvanrednom otkazu putem pošte na adresu tužitelja i nastavno na prednje navedeno je li tužitelj u zakonskom roku podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

9. Tužitelj u bitnom navodi kako je kod tuženika zaposlen 17 godina i 1 mjesec, a u kojem razdoblju da je uredno izvršavao svoje radne obaveze, te s da su njegovi zdravstveni problemi sa kičmom započeli početkom svibnja 2023. Navodi kako je o svim zdravstvenim problemima tuženik imao saznanja, pri tom navodeći kako je sa tuženikom svaki dan pio kavu i da znaju sve jedan o drugome. Dalje navodi, kako je u kolovozu 2023. bio na godišnjem odmoru te 1. rujna 2023. da je otvorio bolovanje, od doktora da je da je dobio potvrdu o otvorenom bolovanju međutim navedenu potvrdu da nije dostavio tuženiku budući da je smatrao obzirom na njihovu dotadašnju komunikaciju koja da se odvijala neposredno da je isti znao da će na bolovanje. Navodi kako je 10. rujna 2023. tuženiku putem WhatsApp poruke rekao da ima pregled u Splitu kod doktora C, međutim da on osobno nije kontaktirao tuženika od kada je otvorio bolovanje do 10. rujna 2023. jer da je mislio da tuženik ima saznanja o njegovom otvorenom bolovanju budući da je kontaktirao sa ostalim zaposlenicima u svezi organizacije posla. Poslije toga putem WhatsApp poruke od strane tuženika navodi da je dobio otkaz uz njegovo prethodno navođenje da je otkaz uslijedio zbog toga, što kako je isti u poruci naveo, da mu ne bi bio na teretu, te da ga financijski ne opterećuje. Navodi kako je tuženik rekao kako će navedeni otkaz dobiti i službeno putem pošte, a što tužitelj navodi da je poslije i dobio, a na koverti da je bio žig o slanju pošiljke 17. listopada 2023. Nakon zaprimanja navedenog otkaza putem pošte, u komunikaciji sa odvjetnikom tužitelj navodi da je uputio zahtjev za zaštitu prava. Nakon zaprimanja WhatsApp poruke o otkazu, tužitelj navodi kako mu je tuženik naveo kako će moći na biro i dobivati naknadu tj. tri plaće, te da je najbolje da se prekine radni odnos, međutim nakon konzultacije sa biroom tužitelj navodi da je dobio informaciju da naknadu može dobiti jedino u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza. Nastavno na navedeno tuženiku da je rekao da je njegov dugogodišnji radnik i da nije u redu to što mu je napravio budući da to nije zaslužio, da nikada nije bio na bolovanju, niti na teret tuženiku. Navodi da u periodu od 01. rujna 2023. do 10. rujna 2023. u kojem je bio na bolovanju tuženik da ga nije nazvao kako bi ga pitao o razlogu nedolaska na posao budući je njihov odnos bio takav da nisu funkcionirali strogo službeno te da su izlazili jedan drugom u susret. Inače u situacijama kada bi mu trebao slobodan dan radi odlaska kod liječnika, tužitelj navodi kako bi slobodan dan dobio bez problema, a koji bi poslije odradio. Tužitelj navodi kako je 22. rujan 2023. tuženiku poslao nalaz od doktora iz Splita kada mu je i rekao da će dostaviti doznake o bolovanju, a na što da mu je tuženik rekao da će biti odsutan i da nema problema te da će se naknadno čuti. Također navodi kako je u prvom mjesecu 2023. imao operaciju karpalnog kanala i nakon što je tuženika obavijestio da će otvoriti bolovanje i dostaviti doznake o bolovanju da je isti rekao kako nema potrebe. U odnosu na licencu o stručnoj osposobljenosti tuženik navod kako istu trenutno nema te da je ista istekla za vrijeme bolovanja, međutim da se može obnoviti u svakom trenu, ali da ima važeću dozvolu za instruktora. Navodi kako mu tuženik u posljednjem njihovom razgovoru u kancelariji nije uručio odluku o otkazu već da je istu dobio putem pošte.

10. Tuženik u svom iskazu u bitnom navodi kako je tužitelj njegov zaposlenik od 20. listopada 2006. te kako on nije imao saznanja o njegovim zdravstvenim problemima, a zbog nedolaska na posao 29. rujna 2023. da mu je uručio izvanredni otkaz. Nakon proteka godišnjeg odmora tužitelj da se trebao vratiti na posao 01. rujna 2023. te tuženik dalje navodi kako je on sam mislio da tužitelj radi te nakon što mu je 04. rujna 2023. poslao poruku o kandidatima isti da mu nije ništa odgovorio, niti ga obavijestio o bolovanju, nakon čega tuženik navodi da je tužitelja ponovno zvao 10. rujna 2023. da ga obavijesti o potrebi obavljanja periodičnog pregleda vozila i servisa kada da ga je tužitelj obavijestio da je naručen kod neurokirurga dr. C, međutim da mu nije rekao da je na bolovanju. Tuženik navodi kako je iz pisanih poruka koje je izmijenio sa tužiteljem zaključio da isti ne radi na što da mu je on sam rekao da nema problema da će se snaći. Navodi kako mu cijelo to vrijeme tužitelj nije rekao da je na bolovanju te da mu je 29. rujan 2023. dao izvanredni otkaz, a što da je tužitelj dobio na WhatsApp poruku nakon čega da ga je tužitelj nazvao i rekao mu da je na bolovanju. Tuženik navodi kako je dalje tužitelju rekao da mu pošalje doznake za bolovanje, na što da mu je isti rekao da ih ne može poslati, a nakon što je provjerio u sustavu e-HZZO tuženik navodi kako je utvrdio da bolovanje nije otvoreno zbog čega doznake nije mogao ni poslati. Tužitelj da mu je dostavio doznake 02. listopada 2023. a koje da su datirane sa 27. rujna 2023., a poslije toga da je isti došao kod njega 03. listopada kada mu je vratio ključeve od vozila, knjižice kandidata i nalog o osposobljavanju i tom prilikom tuženik navodi da mu je uručio pisani otkaz, međutim tuženik da nije potpisao ništa prilikom preuzimanja pisanog otkaza, navodeći kako nije imao saznanja da je tužitelj radio pod blokadom budući da u slučaju da je to znao da bi mu zabranio rad jer u takvom stanju ne smije obavljati poslove instruktora. Navodi kako tužitelja nije pitao zašto ne dolazi na posao u periodu od 01. rujna do 10. rujna jer je očekivao da bi ga on sam o tome trebao obavijestiti pri tom misleći cijelo to vrijeme kako će on početi raditi. Nakon što mu je u kancelariji uručio otkaz, tuženik navodi kako mu je putem pošte dostavio evidenciju o radnom stažu sa HZZO-a međutim u toj koverti tuženik navodi kako nije dostavio otkaz. U slučaju kada bi tužitelj obnovio licencu tuženik navodi kako bi u slučaju postignuća dogovora istog zaposlio pri tom navodeći kako je natječaj otvoren te da se isti ima pravo javiti na natječaj, a što bi bilo dalje da sve ovisi o njihovom dogovoru.

11. Svjedokinja CAH je u svom iskazu navela kako je ista bila zaposlenica kod tuženika do 01. rujna 2023. i što se tiče organizacije rada kod poslodavca za vrijeme kada je ista bila zaposlenica komunikacija da se uglavnom vršila usmeno i to putem WhatsApp-a gdje je postojala grupa instruktora preko koje su međusobno komunicirali. Svjedokinja navodi kako je tužitelj bio njen kolega te da osobno ima saznanja da je isti imao velikih zdravstvenih problema posljednja dva, tri mjeseca dok je ona bila zaposlenica kod tuženika te da je isti radio pod injekcijama. O njegovom zdravstvenom stanju svjedokinja navodi da je tuženik imao saznanja, to da su svi znali. Dalje navodi da u slučaju da netko od zaposlenika zbog privremene nesposobnosti za rad nije mogao par dana obavljati posao o tome bi ili putem WhatApp grupe ili usmeno obavijestili tuženika i na upit o potrebi otvaranja bolovanja tuženik uglavnom da bi rekao da ne treba budući da su i onako na teret firme 42 dana. Inače da su funkcionirali jako dobro, međusobno se družili i da nije bilo nekih problema. U slučaju bolesti nekog od instruktora, ako bi se radilo o kratkoj privremenoj nesposobnosti za rad, svjedokinja navodi u tom slučaju između sebe da se nisu posebno dogovarali o zamjenama, međutim ukoliko bi se pojavila potreba za tim međusobno da su se mijenjali i to odrađivali. Svjedokinja navodi kako je za otkaz kojeg je dobio tužitelj saznala krajem 10-og mjeseca, a za što je saznala tako što joj je tužitelj poslao putem mobitela sliku na WhatApp otkaza kojeg je dobio putem pošte.

12. Svjedok FA je u svom iskazu naveo kako je bio zaposlenik kod tuženika do 01. studenog 2022. i što se tiče perioda u kojem je bio zaposlenik tuženika i organizacije samog rada navodi da u slučaju bolesti nekog od zaposlenika o tome da bi tuženika obavještavali usmeno. To da se uglavnom radilo o kratkom periodu nesposobnosti za rad, jedan do dva dana, a što se tiče otvaranja bolovanja svjedok navodi kako je zbog njegove operacije i duljeg razdoblja u kojem nije mogao obavljati posao on otvorio bolovanje, te kako on nije dobio otkaz zbog toga što je bio na bolovanju kao i da nije bilo nikakvih neugodnosti zbog toga što je otvorio bolovanje.

13. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrđeno je da se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu sklopljen 10. travnja 2006. zbog osobito teške povrede obveze ugovora o radu, te da mu radni odnos prestaje s danom dostave odluke. U dostavnoj naredbi prednje Odluke o otkazu navedeno je da se ista ima dostaviti radniku slanjem odluke u pdf formatu putem WhatsApp i poštom s povratnicom. Tuženik tokom postupka tvrdi da je tužitelju dostavljena odluka o otkazu putem WhatsApp-a dana 29. rujna 2023. od kada da se imaju računati rokovi za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, te posljedično tome i samoj tužbi, dok da predmetna odluka tužitelju nije dostavljena putem pošte. Tokom postupka nije se ukazalo spornim da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora u radu tužitelju dostavljena putem WhatsApp-a dana 29. rujna 2023. Uvidom u poštansku omotnicu utvrđeno je da je tuženik putem pošte uputio na adresu tužitelja u [adresa] pošiljku preporučeno dana 17. listopada 2023., a iz navoda tužitelja proizlazi da je navedenu pošiljku isti primio 20. listopada 2023. što nije bilo sporno tokom postupka, međutim ono što se ukazalo spornim tokom postupka jeste dali se u navedenoj pošiljki nalazila predmetna Odluka o izvanrednom otkazu. Sud je prihvatio iskaz tužitelja o zaprimanju predmetne odluke o izvanrednom otkazu putem pošte koja se nalazila u prednje navedenoj poštanskoj koverti kao istinitim budući da je isti u skladu sa priloženom dokumentacijom odnosno dostavnoj naredbi na kraju predmetne Odluke o izvanrednom otkazu u kojoj je sam tuženik naveo kako se ista ima dostaviti i putem WhatsApp-a u pdf formatu te poštom s povratnicom.

14. Člankom 120. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 - dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Sukladno članku 132. ZR-a na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz čl. 133. ZR-a, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Nadalje, stavkom 2. propisano je da ako dostava odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona nije uređena na način iz stavka 1. ovoga članka, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak. Dostavu potvrda, isprava, akata i drugih pismena koje poslodavac upućuje radniku, ako nije uređena na način iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac može izvršiti u pisanom obliku, odnosno u elektroničkom obliku, pod uvjetom da su dostupni radniku, da se mogu ispisati i pohraniti te da poslodavac zadrži dokaz da ih je radniku dostavio odnosno da ih je radnik primio ( čl. 132 st. 3. ZR-a). Dakle, iz prednje citiranih odredbi čl. 132 st. 1 i 2. ZR-a izrijekom je reguliran načim dostave odluke o otkazu, dok se čl. 132 st. 3. ZR-a na koji ukazuje tuženik, dopušta dostava ostalih pismena koje poslodavac upućuje radniku u elektroničkom obliku, ali ne i odluka o otkazu. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, tužitelju je predmetna odluka izvanrednom otkazu ugovora o radu uredno dostavljena putem pošte 20. listopada 2023. a iz poštanske potvrde o slanju preporučene pošiljke proizlazi da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio 27. listopada 2023.

15. Odredbom čl. 133. st. 1., 2. i 3. ZR-a propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

16. Slijedom svega navedenog zahtjev za zaštitu prava tužitelja upućen tuženiku 27. listopada 2023. ukazuje se pravovremenim, te je slijedom navedenog tužitelj tužbu dana 13. studenog 2023. podnio pravovremeno.

17. U odnosu na opravdanost razloga za donošenje predmetne Odluke o izvanrednom otkazu, sukladno čl. 116 st. 1 ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Sukladno čl. 119 st. 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

18. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad je utvrđeno da je bolovanje tužitelju određeno od 1. rujna 2023. do 30. rujna 2023., a spisu priliježe i potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad od 1. rujna 2023. sa navedenim prvim danom privremene nesposobnosti 1. rujna 2023. Sud je prihvatio iskaz saslušanih svjedoka u pogledu organizacije posla kod tuženika, iz čijih iskaza proizlazi da se ista vršila usmeno ili putem WatsApp poruka, a što proizlazi i iz WatsApp prepiske koja se odvijala tijekom rujna 2023. između tužitelja i tuženika, te je također sud prihvatio iskaz svjedokinje CAH koja je u svom iskazu navela kako je osobno imala saznanja o zdravstenim problemima tužitelja posljednja dva, tri mjeseca dok je ista bila još zaposlena kod tuženika, a zaposlena je bila do 1. rujna 2023. te o zdravstenom stanju tužitelja da je i tuženik imao saznanja. Navedeno proizlazi i iz WhatsApp prepiske koja se odvijala između tužitelja i tuženika tijekom rujna 2023. kada tužitelj tuženika obavještava o svom zdravstenom stanju (10. rujna 2023.) te mu naknadno (21. rujna 2023.) i dostavlja specijalistički nalaz, te ga ujedno obavještava kako će slijedećeg tjedna dostaviti doznake za bolovanje. Sud je dakle utvrdio da je tuženik i prije donošenja odluke o otkazu imao saznanja o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja, te je tužitelj po izdavanju doznaka od doktora opće prakse koje doznake datiraju sa 27. rujna 2023. poslodavcu iste dostavio, Naime, izostanak s posla se ne može smatrati neopravdanim kad se naknadnom liječničkom dokumentacijom utvrdi da je radnik bio u vrijeme izostanka sa posla nesposoban za rad, što je ovdje slučaj. Obzirom na prednje navedeno sud je utvrdio kako tužitelj nije počinio povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje bi bilo dopušteno izvanredno otkazati ugovor o radu. Nadalje, tuženik nije omogućio tužitelju iznošenje obrane sukladno čl. 119. ZR-a, a nije ni dokazao da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano da to učini, što proizlazi i iz činjenice što su tužitelj i tuženik međusobno komunicirali od 10. rujna 2023. o zdravstenom stanju tužitelja, te u slučaju da je postojala ikakva dvojba o razlozima izostanka sa posla, tuženik je tužitelja trebao pozvati da o razlozima iznese obranu odnosno dostavi dokaze. Slijedom navedenog, odluka o otkazu je nedopuštena i zbog ovog razloga.

19. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da je otkaz poslodavca nedopušten i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao naloženo je vraćanje radnika na rad (čl. 124. st. 1. ZR-a), kako je to odlučeno u toč. I. izreke presude.

20. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu pripada pravo na naknadu parničnih troškova po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Sukladno Tbr.7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/ 2023) odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 500,00 Eur-a, koja obuhvaća najviše do 4 radnje, dok za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 100,00 Eur-a. Sukladno podnesenom zahtjevu punomoćnika tužitelja te obzirom na broj radnji poduzetih u toku postupka (sastav tužbe, pristup na ročište 5. rujna 2024., 07. listopada 2024., 06. studenog 2024., 04. prosinca 2024.), tužitelju je priznat trošak u visini od 600,00 Eur-a što uvećano za pripadajući PDV od 25%, ukupno iznosi 750,00 Eur-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

U Korčuli, 09. siječnja 2025.

S u d a c :

Marina Radaić Martinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.