Poslovni broj: Usž-4256/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča-Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MR iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Sherri Zagreb, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2727/2023-7 od 27. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2727/2023-7 od 27. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, upravni spor je obustavljen. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku Gradu Zagrebu da u roku od 15 dana od dostave rješenja nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, dok je u preostalom dijelu iznosa odbijen zahtjev kao neosnovan.
2. Tužiteljica žalbom osporava točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda iz svih zakonskih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS). Navodi da je podnijela tužbu radi šutnje uprave jer tuženik nije u zakonskom roku odlučio o prigovoru izjavljenom protiv prvostupanjskog rješenja od 27. ožujka 2023. Ističe da je tužbi i kasnijem podnescima zatražila trošak uvećano za zatezne zakonske kamate o čemu sud nije odlučio izrekom rješenja. Prigovara što joj sud nije dosudio i zateznu kamatu, te se poziva na odluku ovoga Suda, poslovni broj: 3208/2023-2 od 29. kolovoza 2024. te navodi da ako je sud smatrao da joj ne pripadaju zatezne kamate da je njezin zahtjev trebao odbiti. Ističe da je člankom 144. stavkom 4. ZUS-a propisano da se kamate trebaju dosuditi na zahtjev stranke. Napominje i da samo izreka presuda postaje pravomoćna, te da su Zakonom o obveznim odnosima različito propisani rokove zastare za glavnu i za sporednu tražbinu. Navodi da je sud pogrešno utvrdio da nije osnovan zahtjev troška za sastav podneska jer se tim podneskom očitovala na tuženikov odgovor na tužbu, te u kasnijem podnesku specificirala trošak spora. Smatra da je sud trebao dosuditi predmetni trošak jer je tužiteljica i specificirala trošak u skladu s novom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.). Poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u presudi poslovni broj: Kzz-4/2021-3, a u kojoj je presuđeno da strankama pripada pravo na naknadu troška sastavljanja zahtjeva za naknadu troškova postupka. Navodi i shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske , u odluci broj: U-III-3895/2021 od 24. travnja 2024. Poziva se i na odluke Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske, Čakarević protiv Hrvatske, te Skorits protiv Mađarske, prema kojima greške ili propusti državnih tijela ne bi trebale ići na štetu stranke. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja te naložiti tuženiku naknaditi daljnji trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama, te potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Ispitujući točku II. izreke pobijanog rješenja u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
5. Člankom 144. stavkom 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
6. Prema stavku 4. članka 144. Zakona o upravnim sporovima troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.
7. Odredbom članka 147. stavka 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
8.
Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 21. lipnja 2023. podnijela tužbu radi šutnje uprave na temelju članka 38. stavka 2. točke 2. ZUS-a, jer tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o njezinom prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja od 27. ožujka 2023., o kojem je tuženik odlučio tijekom spora.
9. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem obustavio upravni spor s obzirom da je rješenje tuženika od 29. svibnja 2023. o prigovoru tužiteljice dostavljeno tužiteljici nakon pokretanja spora (23. lipnja 2023.), pa je pravilno utvrdio obvezu tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora i to za sastav tužbe sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, broj 138/23) u iznosu od 1250,00 eura (500 bodova prema Tbr. 27. toč. 1. Tarife u vezi s Tbr 54. i 46. Tarife), dok je u ostalom dijelu odbio zahtjev za trošak spora.
10. S obzirom da je tuženik prekinuo šutnju uprave, za rješavanje u sporu više nisu relevantni navodi tužiteljice u spornom podnesku od 25. rujna 2023., kao ni u podnesku od 3. siječnja 2024. u kojem je zatražila daljnji trošak spora, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge. Uz navedeno, tužiteljica je protiv rješenja tuženika pokrenula novi upravni spor koji je kod istog prvostupanjskog suda vođen pod poslovnim brojem UsI-3316/2024.
11. Tužiteljica neosnovano smatra da je zbog toga što nije odlučeno o zakonskim kamatama odluka suda kojom je dosuđen trošak nepravilna i nezakonita, jer se ne radi o takvoj povredi zakona koja bi bila od utjecaja na pravo tužiteljice na dosuđeni trošak.
12. Naime, ako se zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene glavnice ne navedu u izreci sudske odluke, pravo na naplatu zateznih kamata ostvaruje se na temelju zakona sukladno članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Sukladno članku 25. stavku 1. OZ-a sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Slijedom navedenog , tužiteljica stječe pravo na zatezne kamate protekom paricijskog roka, ako u tom roku tuženik svoju obvezu na isplatu naknade troškova ne ispuni, s time da zatezne kamate u tom slučaju teku od donošenja sudske odluke, a ne od stjecanja svojstva izvršnosti odluke.
13. Stoga žalbeni navodi tuženika nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari, a odluka suda na koje se tužiteljica poziva nije od utjecaja na pobijano rješenje kojim joj je dosuđen trošak za sastav tužbe.
14. S obzirom da je žalba odbijena nije osnovan zahtjev za naknadu troška sastava žalbe. Stoga je taj zahtjev odbijen na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a. (točka II. izreke).
15. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
