REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-17/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik TŽ, otac tužitelja, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, 9. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-034-08/23-01/1020, URBROJ: 525-04/122-23-3 od 24. studenog 2023. i Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 440-12/18-06-01-01/0257, URBROJ: 343- 1504/01-23-017 od 27. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/23-01/1020, URBROJ: 525-04/122-23-3 od 24. studenog 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija za plaćanja), KLASA: 440- 12/18-06-01-01/0257, URBROJ: 343-1504/01-23-017 od 27. srpnja 2023.

1.1. Navedenom Odlukom o povratu sredstava određuje se da je tužitelj obvezan u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke vratiti iznos od 39.352,32 EUR/296.500,00 kn, a koji iznos je obvezan uplatiti na račun Agencije za plaćanja. Također je određeno da tužitelj može prije isteka roka za povrat sredstava određenog tom odlukom podnijeti zahtjev za plaćanje duga na rate, pri čemu žalba podnesena protiv te odluke ne odgađa rok za podnošenje zahtjeva za plaćanje duga na rate. Na posljetku, određeno je da žalba podnesena protiv te odluke ne odgađa izvršenje iste.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako se u obrazloženju formalistički navode članci pravnih propisa, bez konkretnog pojašnjenja i navođenja odlučnih razloga zbog kojih je odlučeno da iznos potpore mora vratiti u cijelosti, umjesto da mu se ustegne samo treća rata za isplatu. Upućuje na poštivanje članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Napominje da je odredbama članaka 22. i 23. Posebnih uvjeta Ugovora o financiranju KLASA: 440- 12/18-06-01-01/0257, URBROJ: 343-1501/01-19-003, kojega je potpisao 4. srpnja 2019. utvrđena primjena EU i nacionalnog zakonodavstva, odnosno prava Republike Hrvatske, pa stoga i ZUP-a. Ističe kako u postupku nije uzeto u obzir načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz članka 6. stavka 2. ZUP-a.

2.1. Dalje u tužbi navodi kako je u Odluci pogrešno primijenjeno pravo Europske unije, konkretno Uredbe (EU) 2021/2116 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o financiranju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike te upravljanju njome i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1306/2013 (dalje: Uredba EU br. 2021/2116). Poziva se na izuzetke u slučajevima više sile i izvanrednih okolnosti, te pojašnjava kako korisnik zadržava pravo na primanje potpore ako je nesukladnost s uvjetima za dodjelu potpore posljedica više sile ili izvanrednih okolnosti. Navodi da se u osporavanom rješenju uopće ne razmatra primjena Uredbe EU br. 2021/2116. Štoviše, da se tuženik poziva na primjenu Uredbe EU br. 1306/2013, iako je ta Uredba stavljena izvan snage Uredbom EU 2021/2116, o čijoj se primjeni tuženik izbjegao očitovati. Budući da se Uredbe EU u svim državama članicama primjenjuju izravno, činjenica da Pravilnik o provedbi tipa operacije 6.1.1. (Narodne novine, broj 21/18.) eventualno nije usklađen s naknadno donesenom Uredbom EU 2021/2116 ne smatra da je od značaja. Osim toga, u obrazloženju prvostupanjske odluke o povratu sredstava izričito se poziva na Uredbu EU br. 2021/2116, ali tvrdi da ista uopće nije primijenjena. Napominje da je u žalbi iznio razloge više sile koji daju uporište za primjenu načela razmjernosti te tvrdi kako tuženik u osporavanom rješenju navedene razloge nije uzeo u obzir.

2.2. Pojašnjava da u žalbi nije tražio da mu se isplati treća (konačna) rata, nego da već isplaćena sredstva (prvu i drugu ratu za koju tvrdi da je namjenski utrošio) ne mora vratiti. Navod tuženika ocjenjuje kao pokušaj da se opravda neodrživo i da se izbjegne konkretan odgovor zašto mu je određena najrigoroznija mjera, umjesto da se primijeni načelo razmjernosti. Iznosi da prvostupanjsko tijelo i tuženik, kao nacionalna provedbena tijela, provode stroža pravila nego sama Europska unija, kao davatelj sredstava. Nadalje, navodi da je Uredbom EU br. 2021/2116 omogućeno da države članice uzmu u obzir višu silu i izvanredne okolnosti. Međutim, provedbena tijela u Republici Hrvatskoj ju ne primjenjuju te zahtijevaju od korisnika sredstava da u cijelosti vraćaju iznose potpora, čak i ako su namjenski utrošena.

2.3. Ističe da je nesporno kako je prilikom podnošenja zahtjeva za isplatu treće rate imao porezni dug prema državnom proračunu. Ustezanje isplate treće rate smatra djelomičnim povratom potpore, a što s obzirom na nesporni porezni dug ne osporava. Nadalje ističe kako je navedena praksa protivna pravilima i smislu Uredbe EU br. 2021/2116 kojom se propisuje da države članice provode financijske prilagodbe djelomičnim ili potpunim ukidanjem dotičnog financiranja sredstvima Unije. Države članice uzimaju u obzir vrstu i ozbiljnost otkrivenih nesukladnosti i razinu financijskog gubitka za Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj. Smatra da se administrativna kazna može izreći i primarno se izriče kao djelomični povrat sredstava, a tek iznimno kao povrat potpore u cijelosti. Također, da zbog poreznog duga nije oštećen Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj. Navodi da je telad nabavio i uredno platio, a Porezna uprava ima sredstva i mehanizme kojima će naplatiti porezni dug (pokrenuta je porezna ovrha). Tvrdi da je iz svih ranije dostavljenih dokaza (računa) vidljivo da je financijska sredstva utrošio namjenski te da je uložio i značajna vlastita financijska sredstva kako bi u cijelosti izvršio ugovor o financiranju, a da je do poreznog duga došlo zbog više sile i izvanrednih okolnosti na koje nije imao utjecaja, čemu je pridonijela i sporost u obradi prethodnih zahtjeva za isplatu. Iz tužbe proizlazi da predlaže poništavanje osporavanog rješenja tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj se podneskom, zaprimljenim na ovome Sudu 21. veljače 2024. očitovao na odgovor na tužbu. U podnesku u bitnome ponavlja već iznesene navode tužbe.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 18. prosinca 2024. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja TŽ, oca tužitelja. Uredno pozvani tuženik na ročište nije pristupio te svoj izostanak nije opravdao.

5.1. Na raspravi je opunomoćenik tužitelja u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe te je uredio tužbeni zahtjev na način da traži poništavanje osporavanog rješenja tuženika i Odluke o povratu sredstava od 27. srpnja 2023.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da su Agencija za plaćanja i OPG ĐŽ (korisnik) sklopili 4. srpnja 2019. Ugovor o financiranju kojim se potpora u iznosu od 370.625,00 kuna dodjeljuje korisniku u obliku bespovratnih financijskih sredstava za provođenje prihvatljivih aktivnosti navedenih u poslovnom planu.

9. Agencija za plaćanja donijela je 5. studenog 2019. Odluku o isplati, KLASA: 440-12/18-06-01-01/0257, URBROJ: 343-1504/01-19-006, kojom se korisniku OPG ĐŽ odobrava isplata sredstava u iznosu od 111.187,50 kuna. Navedena odluka donesena je u povodu tužiteljeva Zahtjeva za isplatu prve rate pod ID brojem: 1247190 od 23. rujna 2019., kojim je zatražio potporu u iznosu od 111.187,50 kuna.

10. Agencija za plaćanja donijela je 8. travnja 2020. Odluku o isplati, KLASA: 440-12/18-06-01-01/0257, URBROJ: 343-1504/01-20-009, kojom se korisniku OPG ĐŽ odobrava isplata sredstava u iznosu od 185.312,50 kuna. Navedena odluka donesena je povodom tužiteljeva Zahtjeva za isplatu druge rate pod ID brojem: 1265018 od 30. siječnja 2020., kojim je zatražio potporu u iznosu od 185.312,50 kuna.

11. Odlukom o odbijanju zahtjeva za isplatu KLASA: 440-12/18-06-01- 01/0257, URBROJ: 343-1504/01-23-106, koju je Agencija za plaćanja donijela 11. svibnja 2023., korisniku ĐŽ odbijen je Zahtjev za isplatu treće rate podnesen 27. lipnja 2022., zaprimljen pod ID brojem: 1744426. U obrazloženju iste Odluke navedeno je kako je tijekom administrativne obrade Zahtjeva za isplatu 3. (konačne) rate, u fazi provjere kompletnosti i prihvatljivosti Zahtjeva za isplatu korisnik utvrđeno da korisnik ima nepodmirene odnosno uređene financijske obveze prema državnom proračunu Republike Hrvatske, zbog čega korisnik nije ispunio propisane uvjete i kriterije.

12. Potvrdom Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostava Osijek, KLASA: 034-04/23-10/4526, URBROJ: 513-07-14-01-23-2 od 5. svibnja 2023., potvrđuje se da porezni obveznik ĐŽ na dan 5. svibnja 2023. duguje 12.064,13 eura javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava.

13. U članku 16. stavku 16.1. Priloga 1. Ugovora o financiranju, Općim uvjetima koji se primjenjuju na projekte financirane unutar Mjere M06 „Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja" tip operacije 6.1.1 “potpora mladim poljoprivrednicima" iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. (dalje: Opći uvjeti) propisano je, između ostalog, da će Korisnik biti isključen iz sudjelovanja u postupku dodjele od dana sklapanja ovog Ugovora do isteka pet godina u bilo kojoj fazi ako nema podmirene odnosno regulirane financijske obveze prema Državnom proračunu Republike Hrvatske. U skladu sa stavkom 16.2., ako nastupe razlozi navedeni u stavku 16.1., Agencija za plaćanja donosi odluku o odbijanju Zahtjeva za potporu, odnosno Odluku o odbijanju Zahtjeva za isplatu.

14. Člankom 18. stavkom 18.1. Općih uvjeta propisano je da Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore ako se, između ostalog, korisniku donese odluka o odbijanju Zahtjeva za isplatu za druge ili treće rate.

15. Poglavljem 18. točkom 1. alinejom 3. Natječaja za provedbu tipa operacije 6.1.1. „Potpora mladim poljoprivrednicima“ od 11. travnja 2018., s izmjenama od 31. srpnja 2018. i 1. ožujka 2019. (dalje: Natječaj) propisano je da Agencija za plaćanja donosi Odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore ako se korisniku donese Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu druge ili treće rate.

16. U skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj 118/18., 42/20., 127/20., 52/21. i 152/22.), u slučaju neopravdanih plaćanja, Agencija za plaćanja korisnicima izdaje odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Prema stavku 3. istog članka, Agencija za plaćanja obvezna je izdati odluku o povratu iz stavka 1. ovoga članka korisniku u roku od 18 mjeseci od zaprimanja izvješća o kontroli na terenu ili sličnom dokumentu u kojem se navodi da je došlo do nepravilnosti. U skladu sa stavkom 5., iznimno, u slučaju i za vrijeme trajanja više sile i izvanrednih okolnosti, a koje su definirane člankom 3. Uredbe (EU) br. 2021/2116, Ministarstvo može donijeti posebnu odluku o produljenju roka iz stavka 3. ovoga članka.

16.1. Prema članku 34. stavku 2. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.1.1. »Potpora mladim poljoprivrednicima«, i tipa operacije 6.3.1. »Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava« iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020., Agencija za plaćanja zahtijeva povrat sredstava u skladu s Uredbom (EU) br. 1306/2013 te nacionalnim zakonodavstvom.

17. Najprije, iz navedenih odredaba proizlazi da se glede povrata sredstava primjenjuje Uredba (EU) br. 1306/2013, dok se po Uredbi EU br. 2021/2116 po članku 144. stavku 5. Zakona o poljoprivredi iznimno može donijeti posebna odluka o produljenju roka iz stavka 3. članka 144. Zakona o poljoprivredi u slučaju i za vrijeme trajanja više sile. Takva odluka nije donesena u upravnom postupku. Stoga nije pogrešno primijenjeno pravo Europske unije u upravnom postupku.

18. U vezi tužiteljevih navoda da je došao u financijske poteškoće (telad plaćena višestruko skuplje nego što je to prvobitno bilo planirano), u nastojanju poštivanja Ugovora o financiranju, pri čemu je do odstupanja u cijenama došlo iz više razloga (pandemija Covid 19, rat u Ukrajini, visoka inflacija, sporost u administrativnoj obradi podnesenih zahtjeva od strane Agencije za plaćanja) i da zbog toga nije mogao na vrijeme podmirivati sva porezna dugovanja, a što sve predstavlja višu silu odnosno izvanredne okolnosti koje Agencija za plaćanja nije uzela u obzir prilikom donošenja Odluke o povratu, pozivajući se pritom, na odredbe članka 3. Uredbe (EU) 2021/2116, za istaknuti je da je predmet ovog upravnog spora Odluka o povratu, a ne Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu treće rate.

19. Naime, s obzirom da je tužitelj prilikom podnošenja zahtjeva za isplatu treće rate, u skladu s Potvrdom Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostava Osijek, KLASA: 034-04/23-10/4526, URBROJ: 513-07-14-01-23-2 od 5. svibnja 2023., na dan 5. svibnja 2023. dugovao 12.064,13 eura javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, isti je prema članku 16. stavku 16.1. Općih uvjeta isključen iz sudjelovanja u postupku dodjele jer nema podmirene odnosno regulirane financijske obveze prema Državnom proračunu Republike Hrvatske. Posljedično, prema stavku 16.2. Općih uvjeta, s obzirom da je nastupio razlog naveden u stavku 16.1., Agencija za plaćanja donijela je odluku o odbijanju Zahtjeva za potporu, odnosno Odluku o odbijanju Zahtjeva za isplatu. Takva odluka je postala pravomoćna.

20. Posljedica takve odluke je da ona za sobom povlači i donošenje Odluke o povratu sredstava u skladu s poglavljem 18. točkom 1. alinejom 3. Natječaja jer je korisniku donesena Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu druge ili treće rate.

21. Dakle, Odluka o povratu donesena je kao izravna posljedica donošenja Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu treće rate. Sud ocjenjuje da su tužbeni navodi o višoj sili usmjereni zapravo na pobijanje pravomoćne Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu od 11. svibnja 2023. i nisu relevantni za pobijanje Odluke o povratu. Dakle, tužitelj suštinski prigovara već pravomoćnoj odluci, koje je navode mogao isticati u žalbi protiv Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu treće rate. Također, suprotno shvaćanju tužitelja, nije riječ o rigoroznosti u primjeni prava niti je povrijeđeno načelo razmjernosti, već se radi o pravilnoj primjeni jasnih i nedvosmislenih odredaba relevantnog materijalnog prava.

22. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika i odluku prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitima te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci ove presude.

U Osijeku 9. siječnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku